Islamske teme
Seoski sunet u Gornjem Ljubinju kod Prizrena
TRADICIJA SE NASTAVLJA
|
|
Objavljeno: 15. August 2006. 00:08:00
Piše: Refki ALIJA
Poslije pet godina, od 28. do 30. jula ove godine u Gornjem Ljubinju, podšarplaninskom selu petnaestak kilometara udaljenog od Prizrena, organizovana je zajednièka sunet-svadba na kojoj je osuneæeno 119 djeèaka. Njih 20-ak osuneæeno je u inostranstvu, najviše Švajcarskoj i Nemaèkoj gdje radi i živi najveæi broj ovdašnjih gastarbejtera. Oni su, ipak, uzeli uèešæe na zajednièkom veselju. Na prijedhodnom sunetu osuneæeno je 156 malisana i to je, kako se pamti, najveæa brojka jer zbog rata i dogaðaja koji su mu prijedhodili i sunet nije održan u predviðenom roku.
Po tradiciji, veæ prvog dana svadbe izuèen je najpre Mevlud a onda klanjana džuma – namaz. Sunetlije su sa oèevima, braæom, dedama, ostalom rodbinom i prijateljima u sveèanim sunetlijskim plavim mundirima prodefilovali selom. Oko 14 sati zaèuli su se opijajuæi zvuci èetiri para zurli i goèeva. U dvorištu osnovne škole ovi umjetnici svog zanata, toliko omiljenih ne samo kod Bošnjaka prizrenskog kraja, poèeli su da se okupljaju roditelji sa sunetlijama. Sve su to bilježile mnogobrojne kamere ali i fotoaparati ljubomorno bilježeæi svaki momenat. Veæina roditelja, koji æe osunetiti svoje dete, na u kapu onog koji svira u zurlu ili goè stavljao je novac. Takav je obièaj ali i ljubav prema rodnom kraju kojeg najveæi broj napusta veæ nakon završene osnovne ili srednje škole i de na “gurbet”. Kraj je, naime, pasivan pa se trbuhom za kruhom mora otiæi a tako se radi vjekovima.
Poslije višesatnog “seira”, kako se kaže taj prvi susret, više hiljada mještana, njihovih gostiju, ali i znatiželjnika pošli su, naravno uz muziku, kroz selo i nakon dva sata stigli do najviše kilometer udaljenog mjesto “selište”. Tu je odigrana “kalaèojna” tradicionalne igre i program za one koji sviraju goèeve i zurle za taj dan bio je završen. Oni su, po slobodnoj procjeni, zaradili više hiljada eura.
- Naši najstariji, pamte, pošto se nije zapisivalo a i malo je bilo pismenih, seoski sunet je od 1921. godine. On se održavao i još uvek održava na pet ili sedam godina. Razlozi zajednièkog suneta su praktiène i ekonomske prirode. Da pojedinac napravi sunet svadbu koštaæe ga desetak hiljada eura a ovako svi su dali mnogo - mnogo manje za zajednièke troškove koji su iznosili ukupno oko 30 hiljada eura. Od toga je kupljena hrana, piæe, plaæena muzika i ostali zajednièki raèuni – kaže Imer Šaipi, profesor bosanakog jezika u seoskoj školi i jedan od organizatora ove manifestacije.
Po njegovim rijeèima meštani Gornjeg Ljubinja potrošili su za ovaj mesec oko million eura. Svako, naime, kod svoje kuæe za svoje goste sprema ruèak, daje i prima darove, sprema i dotjeruje svoju kuæu. Za ovu priliku i selo mora da bude ljepše jer dolaze mnogi gosti pa se treba èuvati imidž dobrih majstora i gostoprimljivih domaæina.
Sa prvim mrakom na specijalno za to pripremljenoj bini najpre su program zapoèeli uèenici seoske osnovne škole a onda se pojavio Halid Muslimoviæ, zvijezda bosanske estrade a koji je prvi album izdao sada davne 1980. i onda sveke godine po jedan.
- Prijatno sam iznenaðen ovolikim brojem ljubitelja narodne muzike. Ovo je još jedan znak da muzika nema granice jer su na koncertu osim Bošnjaka bili Albanci, Turci, Romi i ostali. Ovo nije moje prvo poslijeratno gostovanje, ali obeæavam, naravno ako me pozovu, da naerdni koncert održim u prizrenskom sportskom centru – rekao nam je Muslimoviæ nakon koncerta koga je pratilo više hiljada, najviše mladih koji su pješaèili i po nekoliko kilometra da bi stigli na koncert jer je bilo nemoguæe stiæi kolima zbog ogromne gužve.
I publika nije ostala dužna, èesto je spontanim aplauzima nagraðivala pjevaèa i pjevala sa njim.
- Zadovoljni smo brojem posjetilaca. Bilo ih je skoro iz svih bošnjaèkih sredina prizrenske i opštine Dragaš. Mladi su do kasno u noæ igrali i veselili se što je dobro jer na njima svet ostaje – kazao nam je Šaip Rama komandant suneta zahvalivši se prestavnicima njemaèkog KFOR-a na obezbjeðenju i tehnièkoj podršci.
Sljedeæeg dana sunet-svadba, seoska ekipa je zajedno sa berberom u ranim jutarnjim satima, uz pratnju zurlii i goèeva odpoèela suneæenje djece. Nekoliko dana prije toga svi mališani, a mogu se sunetiti poèevši od više mjeseci života, ljekarski su pregledani, prokontrolisali krv i izvršili ostale analize. Po koja suza radosnica zatreperila bi na majèinom obrazu. Tu je bila i neizbežna rodbina, prijatelji, koji su u znak ljubavi i pažnji sunetlije obasipali darovima, što je opet tradicija.
Posebna atrakcija i veselja je dolazak velikog broja gostiju. Organizovano su došle prve komšije iz Donjeg Ljubinja donevši bika teškog više stotina kilograma. Ranije su mještani svih okolnih sela nosili zajednièki poklon a vremenom se izgubila ta tardicija.
- Tradicija se nastavlja što je po meni najbitnije. Prava je milina videti toliki broj ljudi na okupu, veselih i razdraganih. Posebno sam ponosan što smo mi iz Donjeg Ljubinja organizovano došli na veselje naših prvih komšija. Oni su nama na posljednjem našem seokom sunetu 2002. donijeli bika pa smo im i mi to uzvratili. Milina je gledati kako je organizovano i svako zna svoj zadatak. Osim Gornjeg i Donjeg Ljubinja zajednièki seoski suneti održavaju se još u Manastirici i Nebregoštu a ranije je to bilo i u ostalim bošnajèkim selima ovoga kraja – rekao nam je Džemailj Kurtiši, potpredsednik SO Prizren.
Sliènog je mišljenja i Raif Krkulj, novinar turskog ptograma RTK koji je ovdje došao sa familijom, prijateljima, urednikom “Radio Mehmetèeka” radija turskog kontingenta KFOR-a iz sastava Taskforsa – Jug sa jos nekoliko oficira a domaæinski ih je primio i ugostio Raif Ademi, direktor “Radio Astre”.
- Ovo se rijetko vidi. Prava je milina i za mene koji sam sa familijom došao iz Prizrena puno znaèi, Šar planina daje posebnu ljepotu i èar. Svaka èast organizatorima – istièe Krkulj.
Organizovanje ovakve sunet-svadbe pogotovo nama koji smo dugo godina u inostranstvu puno znaèi. Ne ponovljiv je oseæaj vidjeti toliki broj djece odevene u sveèanim mundirima – kaže Sabrit Tafiloviæ
Nakon prijema kod domaæina organizatori sunet-svadbe pobrinuli su se da gostima postave zajednièki ruèak. Sve je teklo po planu obzirom da se usluzilo toliko ljudi. Skoro svi su mještani, svrstani u “ brigade” uèestvovali u pripremi hrane i serviranju obroka, tako da je svako imao svoje zaduženje i obavezu - istièe Šaipi i posebno naglašava da su na kraju hranu za one koji su cio ruèak služili goste uslužili komšije iz Donjeg Ljubinja, opet po tradiciji jer su oni bili tako usluženi od Gornjoljubinjaca prije èetiri godine.
Treæi dan suneta bio je posveæen sportu. Pelivani iz republike Turske, Bugarske, Makedonije, Albanije i naravno sa Kosovo, oduševili su više hiljada ljubitelja ovog sporta. Domaæini su se pobrinuli da obezbijede i park plac tako da su svi, a bilo ih je nekoliko hiljada, mogli kolima da stignu do livade gdje su se održavale ove borbe. Istina kiša koja je poèela naglo da pada donekle je smanjila ugoðaj, ali su pobjednici dobili vrijedne nagrade pa su obeæali da æe i za naredni sunet rado doæi da se dokažu u ovom popularnom sportu koji se organizuje na prelijepim padinama Šar planine.
| Kliknite na sliku    Kliknite na sliku |
Po tradiciji, veæ prvog dana svadbe izuèen je najpre Mevlud a onda klanjana džuma – namaz. Sunetlije su sa oèevima, braæom, dedama, ostalom rodbinom i prijateljima u sveèanim sunetlijskim plavim mundirima prodefilovali selom. Oko 14 sati zaèuli su se opijajuæi zvuci èetiri para zurli i goèeva. U dvorištu osnovne škole ovi umjetnici svog zanata, toliko omiljenih ne samo kod Bošnjaka prizrenskog kraja, poèeli su da se okupljaju roditelji sa sunetlijama. Sve su to bilježile mnogobrojne kamere ali i fotoaparati ljubomorno bilježeæi svaki momenat. Veæina roditelja, koji æe osunetiti svoje dete, na u kapu onog koji svira u zurlu ili goè stavljao je novac. Takav je obièaj ali i ljubav prema rodnom kraju kojeg najveæi broj napusta veæ nakon završene osnovne ili srednje škole i de na “gurbet”. Kraj je, naime, pasivan pa se trbuhom za kruhom mora otiæi a tako se radi vjekovima.
Poslije višesatnog “seira”, kako se kaže taj prvi susret, više hiljada mještana, njihovih gostiju, ali i znatiželjnika pošli su, naravno uz muziku, kroz selo i nakon dva sata stigli do najviše kilometer udaljenog mjesto “selište”. Tu je odigrana “kalaèojna” tradicionalne igre i program za one koji sviraju goèeve i zurle za taj dan bio je završen. Oni su, po slobodnoj procjeni, zaradili više hiljada eura.
- Naši najstariji, pamte, pošto se nije zapisivalo a i malo je bilo pismenih, seoski sunet je od 1921. godine. On se održavao i još uvek održava na pet ili sedam godina. Razlozi zajednièkog suneta su praktiène i ekonomske prirode. Da pojedinac napravi sunet svadbu koštaæe ga desetak hiljada eura a ovako svi su dali mnogo - mnogo manje za zajednièke troškove koji su iznosili ukupno oko 30 hiljada eura. Od toga je kupljena hrana, piæe, plaæena muzika i ostali zajednièki raèuni – kaže Imer Šaipi, profesor bosanakog jezika u seoskoj školi i jedan od organizatora ove manifestacije.
Po njegovim rijeèima meštani Gornjeg Ljubinja potrošili su za ovaj mesec oko million eura. Svako, naime, kod svoje kuæe za svoje goste sprema ruèak, daje i prima darove, sprema i dotjeruje svoju kuæu. Za ovu priliku i selo mora da bude ljepše jer dolaze mnogi gosti pa se treba èuvati imidž dobrih majstora i gostoprimljivih domaæina.
Sa prvim mrakom na specijalno za to pripremljenoj bini najpre su program zapoèeli uèenici seoske osnovne škole a onda se pojavio Halid Muslimoviæ, zvijezda bosanske estrade a koji je prvi album izdao sada davne 1980. i onda sveke godine po jedan.
- Prijatno sam iznenaðen ovolikim brojem ljubitelja narodne muzike. Ovo je još jedan znak da muzika nema granice jer su na koncertu osim Bošnjaka bili Albanci, Turci, Romi i ostali. Ovo nije moje prvo poslijeratno gostovanje, ali obeæavam, naravno ako me pozovu, da naerdni koncert održim u prizrenskom sportskom centru – rekao nam je Muslimoviæ nakon koncerta koga je pratilo više hiljada, najviše mladih koji su pješaèili i po nekoliko kilometra da bi stigli na koncert jer je bilo nemoguæe stiæi kolima zbog ogromne gužve.
I publika nije ostala dužna, èesto je spontanim aplauzima nagraðivala pjevaèa i pjevala sa njim.
- Zadovoljni smo brojem posjetilaca. Bilo ih je skoro iz svih bošnjaèkih sredina prizrenske i opštine Dragaš. Mladi su do kasno u noæ igrali i veselili se što je dobro jer na njima svet ostaje – kazao nam je Šaip Rama komandant suneta zahvalivši se prestavnicima njemaèkog KFOR-a na obezbjeðenju i tehnièkoj podršci.
Sljedeæeg dana sunet-svadba, seoska ekipa je zajedno sa berberom u ranim jutarnjim satima, uz pratnju zurlii i goèeva odpoèela suneæenje djece. Nekoliko dana prije toga svi mališani, a mogu se sunetiti poèevši od više mjeseci života, ljekarski su pregledani, prokontrolisali krv i izvršili ostale analize. Po koja suza radosnica zatreperila bi na majèinom obrazu. Tu je bila i neizbežna rodbina, prijatelji, koji su u znak ljubavi i pažnji sunetlije obasipali darovima, što je opet tradicija.
Posebna atrakcija i veselja je dolazak velikog broja gostiju. Organizovano su došle prve komšije iz Donjeg Ljubinja donevši bika teškog više stotina kilograma. Ranije su mještani svih okolnih sela nosili zajednièki poklon a vremenom se izgubila ta tardicija.
- Tradicija se nastavlja što je po meni najbitnije. Prava je milina videti toliki broj ljudi na okupu, veselih i razdraganih. Posebno sam ponosan što smo mi iz Donjeg Ljubinja organizovano došli na veselje naših prvih komšija. Oni su nama na posljednjem našem seokom sunetu 2002. donijeli bika pa smo im i mi to uzvratili. Milina je gledati kako je organizovano i svako zna svoj zadatak. Osim Gornjeg i Donjeg Ljubinja zajednièki seoski suneti održavaju se još u Manastirici i Nebregoštu a ranije je to bilo i u ostalim bošnajèkim selima ovoga kraja – rekao nam je Džemailj Kurtiši, potpredsednik SO Prizren.
Sliènog je mišljenja i Raif Krkulj, novinar turskog ptograma RTK koji je ovdje došao sa familijom, prijateljima, urednikom “Radio Mehmetèeka” radija turskog kontingenta KFOR-a iz sastava Taskforsa – Jug sa jos nekoliko oficira a domaæinski ih je primio i ugostio Raif Ademi, direktor “Radio Astre”.
- Ovo se rijetko vidi. Prava je milina i za mene koji sam sa familijom došao iz Prizrena puno znaèi, Šar planina daje posebnu ljepotu i èar. Svaka èast organizatorima – istièe Krkulj.
Organizovanje ovakve sunet-svadbe pogotovo nama koji smo dugo godina u inostranstvu puno znaèi. Ne ponovljiv je oseæaj vidjeti toliki broj djece odevene u sveèanim mundirima – kaže Sabrit Tafiloviæ
Nakon prijema kod domaæina organizatori sunet-svadbe pobrinuli su se da gostima postave zajednièki ruèak. Sve je teklo po planu obzirom da se usluzilo toliko ljudi. Skoro svi su mještani, svrstani u “ brigade” uèestvovali u pripremi hrane i serviranju obroka, tako da je svako imao svoje zaduženje i obavezu - istièe Šaipi i posebno naglašava da su na kraju hranu za one koji su cio ruèak služili goste uslužili komšije iz Donjeg Ljubinja, opet po tradiciji jer su oni bili tako usluženi od Gornjoljubinjaca prije èetiri godine.
Treæi dan suneta bio je posveæen sportu. Pelivani iz republike Turske, Bugarske, Makedonije, Albanije i naravno sa Kosovo, oduševili su više hiljada ljubitelja ovog sporta. Domaæini su se pobrinuli da obezbijede i park plac tako da su svi, a bilo ih je nekoliko hiljada, mogli kolima da stignu do livade gdje su se održavale ove borbe. Istina kiša koja je poèela naglo da pada donekle je smanjila ugoðaj, ali su pobjednici dobili vrijedne nagrade pa su obeæali da æe i za naredni sunet rado doæi da se dokažu u ovom popularnom sportu koji se organizuje na prelijepim padinama Šar planine.
