U povodu Nove 1429. Hidžretske godine umjesto èestitke i poruke objavljujemo “Dovu Bosni” koju je “adaptirao” i uredio dr. Senad Agiæ, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Americi: Dova Bosni za 1429. Dobri i milostivi Bože, sa svojih svemirskih širina, pogledaj na dunjaluk i posebno na siroticu Bosnu, našu jedinu domovinu, koju si nam dao da Te na njoj služimo i onako kako si Ti zadovoljan obožavamo. Amin! Za nas si je blagoslovio plodovima zemaljskim, a sinije naše napunio si nafakom u izobilju. Gore njene visoke pokrio si šumama i napunio divljaèim, a po livadama njenim prosula se Tvoja Milost u cvijeæu i pjesmi. Oholost nas obuze, veliki Bože, pa zaboravismo na Tebe, sgriješismo protiv milosti Tvoje. Zemljicom Bosnom poteèe krv. Plaè i bol nejakih i pravednika Tvojih vapi da otkloniš srdžbu svoju i skratiš dane kušnje i ublažiš gnjev svoj pravedni. Zbog pravednosti onih koji bosonogi u hadžiluk hodiše, daruj nam opet Milost Svoju Gospodaru. Amin! Za molitvu, ljubav i skrušenost svojih imama, hafiza, mujeizna i derviša i svih drugih koji Bosnom nièice pred Tobom klanjaju u sabahsko praskozorje, izvedi šejtana iz naših srca, Svemoæni Bože! Amin! Za pravednost i smijeh mališana, budi nam milostiv! Za molitvu majki i sestrica naših, podari blagoslov nam Svoj i ublaži srdžbu svoju, Svemoæni! Amin! Odvrati ubojito koplje, maè i žar od nas i omekšaj kamena srca onih koji nas stoljecima nemilosrdno proganjaju i ubijaju. Amin! Ne dopusti zlu da nad nama caruje i da zemlju našu, koju nam Ti u amanet ostavi, dijele i trguju sa njom u bescjenje. Amin! Uèini Svemoæni da budemo jedno opet i da zemlja naša rodi opet; i da potoci njeni zažubore bistrinom. Amin! Uèini Savez s nama, Bože naš, da nikada više ne zaboravimo da si nam Ti zemljicu Bosnu dao, da je ljubimo, da je èuvamo i da svi zajedno na njoj Tebe slavimo, jer samo zato si nas i stvorio. Oprosti nam kao što i mi praštamo dušmanima svojim! Amin!

Novohidžretska poruka Reisu-l-uleme

DR. CERIÆ: HIDŽRA JE PUT DA SE DOÐE DO CILJA

Povodom nove muslimanske-hidžretske 1429. godine reisu-l-ulema dr. Mustafa Ceriæ je uputio poruku-èestitku èestitku u kojoj se kaže :
-Poèetak nove miladske i hidžretske godine gotovo je identièan. To nas upuæuje na zakljuèak da i naše ljudske misli treba da budu bliske jedna drugoj u našem nastojanju da èinimo dobro jedni drugima te da jedni druge hrabrimo na putu istine i pravde. Zato je hidžra kao èin samožrtve za opæe dobro oznaèen kao najznaèajniji datum u povijesti islama od kojeg ili prema kojem se mjere drugi dogaðaji.

Hidžra je bila žarka èežnja duše da naðe svjetlo u mraku

Jer, hidžra je bila èvrsta nada u beznaðu. To je bila snažna volja da se uvjeti laži promjene u uvjete istine. To je bila žarka èežnja duše da naðe svjetlo u mraku. To je bio svjesni pokret od tjeskobe do slobode. To je bila jasna vjera u obeæanje da æe dobro pobjediti zlo. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obeæao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti æeš, doista, Svoje obeæanje ispuniti. I Gospodar njihov im se odazva: »Nijedna vaša zasluga neæe biti poništena, ni muškarcu ni ženi - vi ste svi jedno. Oni koji su se preselili (u Medinu) zato što su protjerani iz svojih domova (u Mekki), i koji su na putu Mome muèeni, i koji su boreæi se poginuli, sigurno æe biti osloboðeni grijeha rðavih djela njihovih i sigurno æe biti uvedeni u džennet kroz koje æe rijeke teæi. To æe njima biti nagrada od Allaha. A u Allaha je nagrada najljepša. (Al Imran, 194-95)
Muhadžiri su bili ljudi koji su vjerovali u izlazak sunca makar štu su ga zaklanjali gusti oblaci. To su bili ljudi koji su èuli jasni glas i vidjeli oèiti znak kojim putem treba iæi u vjeænost. Muhadžiri su bili ljudi koji su znali razlikovati vjeæno dobro od prolaznog zla, istiniti govor od lažnih rijeèi. Zar mislite da æete biti ostavljeni, a da Allah ne ukaže na one meðu vama koji se brane i koji, umjesto Allaha i Poslanika Njegovog i muslimana, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? - A Allah dobro zna što radite. (el-Tevbeh, 16).

Hidžra je bila onaj teški èin odluke da se prihvati ropstvo radi mira ili da se žrtvuje mir radi slobode



Hidžra je bila dogaðaj u kojem su se spojila ljudska srca u jednu misao koja je odredila tok ljudske povijesti. Ona je bila ispit ljudske moæi i nemoæi da preuzme emanet kojeg su Zemlja i nebesa odbili. Ona je bila èin ljudske hrabrosti po kojoj se mjeri vrijednost èovjeka u odnosu na ostala Božija stvorenja. Zar se neæete braniti od ljudi koji su zakletve svoje prekršili i planirali da protjeraju Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preèe je da se Allaha bojite, ako vjerujete (el-Tevbeh, 13).
A strah je najveæi neprijatelj i zajednièkog dobra i pojedinaène sreæe. Hidžra je pobjedila taj strah i zato o njoj sada možemo govoriti.
Oni su sijali strah. Mušrici, u sitne ljudske duše i u mala ljudska srca. Ali u velikoj duši hazreti Ebu Bekra i velikom srcu hazreti Alije nije bilo mjesta. Umjesto straha bila je vjera u njihovom srcu i duši. Vjera u istinu, i pravdu, i pobjedu. Kako, kada oni, ako bi vas pobjedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodsvo ni sporazum poštivali! Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, veæina njih ne vjeruje. (el-Tevbah, 8).
Hidžra je bila onaj teški èin odluke da se prihvati ropstvo radi mira ili da se žrtvuje mir radi slobode. Bila je to pojedinaèna odluka radi zajednièkog dobra, i zajednièki èin radi pojedinaène sreæe.
Eto zbog toga se hidžra morala dogoditi. Da se zasluži pobjeda, da se poštuju sporazumi, da se razluèe ljudi od neljudi, da se može živjeti u prijateljsvu i bratsvu. Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svim onima koji ih slijede dobra djela èineæi, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašèe kroz koje æe rijeke teæi, i oni æe vjeèno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh (el-Tevbeh, 100).
Kad su muhadžiri i ensarije postali jedno, mušrici su postali drugo. Kad su se muhadžiri i ensarije pobratimili u vjeri i osnažili, mušrici su se razbratimili u širku i oslabili. Kad su muhadžiri i ensarije podizali svoju zajednicu na meðuljudskoj i meðuvjerskoj slozi, mušrici su propadali u svojoj oholosti. Kad su muhadžiri i ensarije dokazali svoju bratsku ljubav na Bedru i Uhudu, širk mušrika je izgubio smisao. Kada su muhadžiri i ensarije pokazali svoju razboritost na Hudejbijji, mušrici su izgubili pravac. Kada se Poslanik sa muhadžirima i ensarijama vratio u Mekku, mušrika više nije bilo. Kaba je oèišæena od širka zauvijek.

Hidžra traži da ostavimo praznu prièu, a da se prihvatimo punoga posla

Hidžra nije cilj sam po sebi. Hidžra je put da se doðe do cilja kojem su prvi muslimani težili i kojem treba danas da teže muslimani. A to je da žive u istini vjere u Boga Jednog i Jedinog i u pravdi zajednice ljudi. Nosioci pokreta Hidžre su muhadžiri i ensarije. Dakle, oni koji razgone tamu i oni koji im pomažu da bi svijet ugledao svjetlo dana. Muhadžiri meðu nama su oni koji se ne mire sa krivdom i sa ohološæu mušrika koji ne poštuju èovjeka i njegovo dostojanstvo. A ensarije su oni koji pomažu svakog onoga koji otvara nove putove vjere i znanja, koji radi na našem uspravljanju moralnom i kulturnom, ljudskom i patriotskom, znanstvenom i ekonomskom.
Poruka hidžre traži da neke stvari ostavimo a neke stvari da prihvatimo. Traži da ostavimo praznu prièu, a da se prihvatimo punoga posla. Da ostavimo naivnost, a da prihvatimo ozbiljnost naše sudbine. Da ostavimo prošlost na koju se ne možemo ponositi, a da prihvatimo buduænost u kojoj æemo se ponositi. Da ostavimo meðusobno nepovjerenje, a da prihvatimo bratsko povjerenje. Da ostavimo džehalet, a da prihvatimo znanje. Da ostavimo lažno prijateljstvo, a da prihvatimo istinsko prijateljsvo prijatelja. Da ostavimo sve ono što je štetno za našu vjeru, porodicu, džemat, domovinu i Ummet, a da prihvatimo sve ono što je korisno za našu vjeru, porodicu, džemat, domovinu i Ummet.
S ovim mislima molim Allaha Uzvišenog da svijet u novoj hidžretskoj godini bude bolji, da sigurnost u ljudskim dušama bude jaèa, da u srcima svakog èovjeka bude više ljubavi i razumijevanja.
Uèimo dovu Allahu Sveznajuæem da u svijetu ne bude rata, da ne bude gladi i siromaštva, da ljudi budu braæa, da ne bude prognanih i izbjeglih nigdje u svijetu!
Bože Milosni, podari i nama u Bosni mir i sigurnost i saèuvaj nas od progona iz našeg doma i domovine. Omili nam mir i suživot s našim komšijama i osnaži nas u želji da se vratimo svome domu i domovini! Amin!