Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||||
|
Mladi pisu
BIJEGOM OD FEMINIZMA KA FEMINIZMU
Poznato nam je, veæini, da taj isti oksident koji snizuje vrijednost žene muslimanke nemože uzeti za pozitivniji primjer žene svojih država s tim da, kroz blještavilo i umjetni luksuz, a pored toga još uvijek postojeæu hierarhiju i degradaciju, ona je veæ davno postala samo, prosto reèeno, “potrošna roba”. Kao u svakim situacijama koje istièu razdvajanje pupulacije, vezano za religiju, sex ili drugo, raðaju se struje ili u nekim granicama takozvane revolucije. U ovom sluèaju u pitanju je feminizam. Ekstremnost svake revolucije ide ka negativnosti, što je vidljivo u arapskim zemljama sa teroristièkim grupama, u samoj Bosni sa \"vehabizmom\", na oksidentu sa katolièkim terorizmom, termin koji još ne postoji ali je oèigledan u svakodnevnom životu kroz terminologiju zaèetu u tim državama kao ksenofobija, islamofobija i slièno.
Ako se povratimo sada na usporedbu svega navedenog, napose vodeæi se vjerskom izgraðenosti, oèigledno je da prava muslimanske žene nisu degradirana naspram onih èineæi dio njezine današnje sugraðanke na oksidentu, naprotiv. Oduzeta prava ženi muslimanki ne proistièu iz vjere, kako to oksident navodi, nego kulture, ako se u ovom sluèaju može upotrijebiti uopšte termin kultura. U pitanju su ideje pojedinaca sa ekstremnim vizijama dobrog ili lošeg. Važno je ponoviti da ekstremnost ne vodi ka dobrom ni’ pod jednim objašnjenjem, znaèi te ideje definitivno mogu biti karakterizovane negativnim. No ono što želim napomenuti kroz sve ovo je da se upitamo gdje je danas mjesto jedne Bošnjakinje, nje, koja je obdarita vjerom i kulturom davajuæi joj istovremeno moguænost maksimalnog prosperiteta u granicama na kojima se gradi èovjek sa namom i umom. Ako se zamislimo dublje, zasigurno da se nemožemo pohvaliti našim napretkom, a uzimam za primjer, napose, politièku scenu saèinjenu od jako malog postotka žena. Dodajte na to žene koje svojom vanjštinom odaju vjeru. U tom kontekstu, broj radnih mjesta na sliènim pozicijama se dramatièno smanjuje. Doprinesite zatim i godine. Koliko mladih osoba redovno održaju mjesta u predstavništima? Ako i postoje, koliko ozbiljno se apliciraju njihove ideje. I da ne nabrajam dalje... U suštini, nebi smo trebali žuditi za oksidentom i njegovim blještavilom s tim da smo veæ odavno postali dio njega. Stvarajuæi i krijuæi se iza terminologije poput demokratija i multikulturalizam, istovremeno gradimo samo veæu hierarhiju na svim nivoima. Biti optimista moramo radi smisla života, no biti iskren optimista je puno teže i za upitat je se da li uopšte moguæe!
|