Pisana rijec
U Chicagu obilježena petogodišnjica rada Bošnjaci.net i promocija knjige Logor
U LOGORU PATILI DA BI PISALI, KAZIVALI I PAMTILI
|
|
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 04. February 2008. 07:02:49
VIKEND U NEW YORKU I CHICAGU U ZNAKU BOŠNJACI.net I KNJIGE “LOGOR”
Dana 3. februara 2008. godine Bosansko-američka kulturna asicijacija (BAKA) je bila domaćin promocije knjige “Logor”, koja je pripremljena i štampana u izdavaštvu web magazina Bošnjaci.net iz New Yorka.
U prelijepoj atmosferi, o kojoj se starala Ženska grupa BAKA, promotori su istakli veliku važnost ovoga djela kako sa izdavačkog, tako i sa historijskog aspekta, jer se bavi tematikom o genocidu nad Bošnjacima prijedorske regije i drugih krajeva BiH.
Bolji smo od onih koji mrze različitost
Promotori knjige su bili mr. Mujko Erović, Nadira Agić, Namik Mahić, Paula Sulejman i dr. Mirsad Mujović.
Da bi se stekao utisak na kakav je prijem naišla knjiga, potrebno je spomenuti da su sve knjige koje smo pripremili za prodaju rasprodane. Cijeli događaj medijski je propratila televizija BOSTEL.
Nakon uvodne riječi voditelja programa mr. Erovića, dr. Mujovič je pozdravio pristne, zahvalio se domaćinu, ali i izrazio žaljenje što zbog ličnih obaveza nisu prisutni Adila Krndžija i Selena Seferović, a onda, između ostaloga, rekao:
“Bilo je zamišljeno da se na promociji knjige „Logor,“ te proslavi pete godine rada Bosnjaci.net-a, uredništvo skupa pojavljuje po Kanadi i Americi, ali, kao što vam je poznato, na Bošnjaci.net je uslijedio iznenadan napad koji je poremetio naše prioritete. Napadači su znali da on bilježi našu historiju. Znali su da je on ogledalo naše prošlosti, ali i izraz stvaralačke snage našeg naroda, ili, slobodno se može reći, da je svojevrsni putokaz i poziv našem čovjeku da uživa svoja prava i progovori o svijetu oko sebe, i svijetu u sebi. Vidite, nema potrebe da kopamo po arhivama. Među nama su živi svjedoci - otvorene knjige. Stoga, na nama je krupan zadatak da u ovim historijskim trenucima ne dozvolimo drugima da interpertiraju ono što se nama dešavalo. Mi znamo šta se desilo i mi ćemo to uklesati da se nikada ne izbriše… Bosna je gubila zato što nije govorila o prošlosti. Neprijatelji su lagali i pisali, a mi šutnjom čekali da laži same odlete preko lijeve i desne državne granice....“
Namik Mahić, jedan od autora i svjedok logorških patnji, je spomenuo „da nije lahko prenijeti misao iz jednog teškog stanja kako bi čitalac knjige “Logor” mogao da osjeti bliskost stradanja, a da se, istovremeno, bez straha srodi sa našom sudbinom.”
Mr. Mujko Erović je zapazio “da se ‘Logor’ ne uklapa u šira, ustaljena izdavačka stremljenja, jer ne odiše klišeom uobičajenog ratnog ili melodramatskog znakovlja, iz razloga što njegovi autori govore o skorašnjim stradanjima.” Zatim je govorio o potrebi koordinacije svih aktivnosti koje zadiru u problematiku ratnih grozota.
Nadira Agić je rekla “da nije ovih autora, da istinu otrgnu od zaborava, zgriješili bi prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.”
Paula Sulejman je materinskim glasom, čitajući izvode iz knjige “Logor,” izazvala šutnju u sali kojom je kružila logorska patnja, a suze navirale na oči.
Nakon toga uslijedila je dodjela priznanja kojom su Bošnjaci.net iskazali svoju zahvalnost onima koji su najviše uradili da se promovira i objavi knjiga “Logor”.
Ženska Grupa BAKA, odnosno njen predsjednik Rasema Dedić je, nakon što je primila knjigu “Logor” rekla da je sretna što je objavljena “knjiga koja u sebi nosi velike poruke i neprocjenjivu pouku za naredne generacije.”
Nihad Krndžija (radio Naša riječ) je primajući knjigu zamolio da nikade ne zaboravimo žrtve rata i cijenu koju smo platili da bi odbranili dostojanstvo i očuvali svoju državu.
Pažljvo slušanje
Osim spomenutih, u znak zahvalnosti pomaganja Bošnjaci.net u štampanju ove knjige, po primjerak su dobili: IABNA – dr. Senad Agić, BACA, Radio Glas Bošnjaka Chicago, Inicijativani odbor za izgradnju džamija u Prijedoru sa sjedištem u Chicagu i Sade Alić (magazin Nova svijest). Knjiga će biti uručena i Udruženju građana općine Prijedor iz St. Louisa iz samog razloga raspisivanja natječaja što je većina građana općine Prijedor pobijeno u logorima smrti.
U svojoj završnoj riječi dr. Mirsad Mujović je napomenuo da uredništvo Bošnjaci.net svojom izdavačkom djelatnošću, odnosno, uspostavljanjem Književne nagrade “Sreberenica” ima zadatak da nas ujedini, obavijesti, poduči i oplemeni da bi bili bolji od onih koji mrze različitost.
Opšta konstatacija – knjige ovakve sadržine su nam potrebne i radi nas, i radi onih koji su nam počinili zlo.
Riječ promotora: Nadira Agić
U logoru pamtili da bi pisali, kazali i pamtili
Od deset genocida nad našim narodom, ovaj posljednji je bio najnemilosrdniji, najbrutalniji i najrazorniji. O ranijim genocidima se nije moglo i smjelo govoriti i pisati. Čak se ni djeci nije smjela istina kazati kako ne bi negdje na javnom mjestu “izletjela” i kako roditelji ne bi odgovarali za “raspirivanje međunacionalne i međuvjerske mržnje,” e da bi i njih uskoro snašla ista ili slična sudbina, na istim mjestima, na sličan način i od istog neprijatelja. Niko u prošlosti nije ni odgovarao za zlodjela, koja niko nikada nije na pravi način dokumentirao. Nije bilo sloboda. A oni koji su bježali u slobodu, obično su završavali u zatvorima. Nastranu što nam je mladež u velikim svjetskim i regionalnim ratovima uvijek ginula za tuđe interese. Nikada za svoje.
Međutim, ako postoji jedna dobra okolnost vezana za posljednji genocid nad Bošnjacima, onda je to činjenica da se o njemu u svim njegovim aspektima može slobodno u svim oblicima i govoriti i pisati. Osim toga, za zlodjela ovoga puta poneki zlotvor završi u zatvoru. Pa, ipak nismo sasvim sigurni da nam djeca u dovoljnoj mjeri znaju šta se je uistinu dogodilo. Pogotovo djeca, kojoj je suđeno da odrastaju “preko bare”, daleko od svoje domovine.
U ovom su ratu Bošnjaci prvi put ginuli za svoje interese i u logorima patili - da bi pamtili. U logorima su Bošnjaci bili i “nazočni i prisutni”!!! Mnogi nisu prežvjeli. Većina jeste, da upozori i prenese ne samo svojoj djeci, već svima kojima bi onaj isti neprijatelj ponovo priredio isto klanje, čim bi uzmogao.
Kako je lijepo biti pripadnik dobrog bošnjačkog naroda, koji u svojoj hiljadama godina bogatoj historiji, nije nikada i nikoga, a kamoli svoje komšije i susjede, ponižavao zatvaranjem u koncentracione logore. Umjesto toga, moj je narod npr. ukazao gostoprimstvo jevrejima u 16. stoljeću, kada ih niko u kršćanskoj Evropi, nije želio, solidarišući se sa politikom izgona nekršćana, muslimana i jevreja iz Španije. To se je ponovilo i u Drugom svjetskom ratu, kada su ti isti jevreji, zahvaljujući mom narodu preživjeli od Hitlerovih progona.
Čitajući ovih dana sjajnu knjigu eseja “O jeziku i strahu” književnika Dževada Karahasana primjećujem da je esej o “Strahu od samoće” inspiriran upravo koncentracionim logorima i njenim “djelatnim subjektima povijesti” kao i “predodžbama o sopstvenoj smrti.” Tu Karahasan suprotstavlja stvarnost i umjetnost i veli da koncentracioni logor i umjetnički tekst postoje na različite načine, “podjednako su ‘stvarni’, ali je svaki stvaran na svoj način.” Nismo sigurni da bi se Karahasanova teorija svidjela većini učesnika u natječaju portala Bošnjaci.net sa svojom pričom o logoru, jer njihov tekst ovdje, po njemu, nije višestruk i višeznačan i zato što odnos njenog teksta sa stvarnošću nije aluzivan ili konotativan, nego je više informativan, to jest denotativan, pa se stoga ne može smatrati umjetničkim. Kakva šteta!
Međutim, s obzirom na zadaću ovih priča i njihovu osnovnu misiju da upozore i obavijeste i da na najdirektniji način preslikaju stvarnost koju su svjedočili naši pisci (veliki broj autora je bio viktimiziran) i s obzirom, kako i sam Karahasan na drugom mjestu priznaje, da je “svako saznanje o ‘stvarnosti’ koje donosi umjetnost nepouzdano i uzgredno, proizvedeno igrom konotacija a ne direktnim (denotativnim) odnosom teksta i znakova”, mi sa velikim osjećanjem zadovoljstva prihvatamo knjigu priča “Logor” da je čitamo, da se podsjećamo na surovu i zastrašujuću realnost, da je preporučujemo i svojoj djeci i potomcima ostavimo u emanet da je čuvaju. I da nikada ne zaborave šta su sve njihovi preci podnosili. I da sebi ni u snu ne dozvole da im se ni ono najljepše iz ovih priča ikada dogodi.
Stoga, domaćin i organizator ove promocije Ženska grupa BACA i UO BACA čestita uredništvu web magazina Bošnjaci.net na iniciranju izdavanja ove knjige, pohvaljuje sve koji su priložili svoje priče i zahvaljuje svima vama, dragi prisutni, koji ste se odazvali pozivu da prisustvujete, pokazujući time koliko Vam je svima stalo do toga da se istina jasno kaže i aktivno pamti.
Hvala Vam!
 Promotori knjige i Paula Sulejman čita odlomke iz knjige Logor  Nadira Agić: U ovom su ratu Bošnjaci prvi put ginuli za svoje interese i u logorima patili - da bi pamtili  Dr. Mirsad Mujović  Moderator promocije mr. Mujko Erović  Zatočenik logora Namik Mahić |
U prelijepoj atmosferi, o kojoj se starala Ženska grupa BAKA, promotori su istakli veliku važnost ovoga djela kako sa izdavačkog, tako i sa historijskog aspekta, jer se bavi tematikom o genocidu nad Bošnjacima prijedorske regije i drugih krajeva BiH.
Promotori knjige su bili mr. Mujko Erović, Nadira Agić, Namik Mahić, Paula Sulejman i dr. Mirsad Mujović.
Da bi se stekao utisak na kakav je prijem naišla knjiga, potrebno je spomenuti da su sve knjige koje smo pripremili za prodaju rasprodane. Cijeli događaj medijski je propratila televizija BOSTEL.
Nakon uvodne riječi voditelja programa mr. Erovića, dr. Mujovič je pozdravio pristne, zahvalio se domaćinu, ali i izrazio žaljenje što zbog ličnih obaveza nisu prisutni Adila Krndžija i Selena Seferović, a onda, između ostaloga, rekao:
“Bilo je zamišljeno da se na promociji knjige „Logor,“ te proslavi pete godine rada Bosnjaci.net-a, uredništvo skupa pojavljuje po Kanadi i Americi, ali, kao što vam je poznato, na Bošnjaci.net je uslijedio iznenadan napad koji je poremetio naše prioritete. Napadači su znali da on bilježi našu historiju. Znali su da je on ogledalo naše prošlosti, ali i izraz stvaralačke snage našeg naroda, ili, slobodno se može reći, da je svojevrsni putokaz i poziv našem čovjeku da uživa svoja prava i progovori o svijetu oko sebe, i svijetu u sebi. Vidite, nema potrebe da kopamo po arhivama. Među nama su živi svjedoci - otvorene knjige. Stoga, na nama je krupan zadatak da u ovim historijskim trenucima ne dozvolimo drugima da interpertiraju ono što se nama dešavalo. Mi znamo šta se desilo i mi ćemo to uklesati da se nikada ne izbriše… Bosna je gubila zato što nije govorila o prošlosti. Neprijatelji su lagali i pisali, a mi šutnjom čekali da laži same odlete preko lijeve i desne državne granice....“
Namik Mahić, jedan od autora i svjedok logorških patnji, je spomenuo „da nije lahko prenijeti misao iz jednog teškog stanja kako bi čitalac knjige “Logor” mogao da osjeti bliskost stradanja, a da se, istovremeno, bez straha srodi sa našom sudbinom.”
Mr. Mujko Erović je zapazio “da se ‘Logor’ ne uklapa u šira, ustaljena izdavačka stremljenja, jer ne odiše klišeom uobičajenog ratnog ili melodramatskog znakovlja, iz razloga što njegovi autori govore o skorašnjim stradanjima.” Zatim je govorio o potrebi koordinacije svih aktivnosti koje zadiru u problematiku ratnih grozota.
Nadira Agić je rekla “da nije ovih autora, da istinu otrgnu od zaborava, zgriješili bi prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.”
Paula Sulejman je materinskim glasom, čitajući izvode iz knjige “Logor,” izazvala šutnju u sali kojom je kružila logorska patnja, a suze navirale na oči.
Nakon toga uslijedila je dodjela priznanja kojom su Bošnjaci.net iskazali svoju zahvalnost onima koji su najviše uradili da se promovira i objavi knjiga “Logor”.
Ženska Grupa BAKA, odnosno njen predsjednik Rasema Dedić je, nakon što je primila knjigu “Logor” rekla da je sretna što je objavljena “knjiga koja u sebi nosi velike poruke i neprocjenjivu pouku za naredne generacije.”
Nihad Krndžija (radio Naša riječ) je primajući knjigu zamolio da nikade ne zaboravimo žrtve rata i cijenu koju smo platili da bi odbranili dostojanstvo i očuvali svoju državu.
Pažljvo slušanje
Osim spomenutih, u znak zahvalnosti pomaganja Bošnjaci.net u štampanju ove knjige, po primjerak su dobili: IABNA – dr. Senad Agić, BACA, Radio Glas Bošnjaka Chicago, Inicijativani odbor za izgradnju džamija u Prijedoru sa sjedištem u Chicagu i Sade Alić (magazin Nova svijest). Knjiga će biti uručena i Udruženju građana općine Prijedor iz St. Louisa iz samog razloga raspisivanja natječaja što je većina građana općine Prijedor pobijeno u logorima smrti.
U svojoj završnoj riječi dr. Mirsad Mujović je napomenuo da uredništvo Bošnjaci.net svojom izdavačkom djelatnošću, odnosno, uspostavljanjem Književne nagrade “Sreberenica” ima zadatak da nas ujedini, obavijesti, poduči i oplemeni da bi bili bolji od onih koji mrze različitost.
Opšta konstatacija – knjige ovakve sadržine su nam potrebne i radi nas, i radi onih koji su nam počinili zlo.
 Uručivanje priznanja Dr. Mujović i Šaban Torlo prima priznaje u ime BAKE  Rasema Dedić zahvaljuje u ime Ženske Grupe BAKA - koja prednjači u donacijama za Bnet  Nihad Krndžija - prima knjigu Logor kao znak priznanja radiju Naša riječ  Dodjela priznanja Radio Glasu Bošnjaka |
Od deset genocida nad našim narodom, ovaj posljednji je bio najnemilosrdniji, najbrutalniji i najrazorniji. O ranijim genocidima se nije moglo i smjelo govoriti i pisati. Čak se ni djeci nije smjela istina kazati kako ne bi negdje na javnom mjestu “izletjela” i kako roditelji ne bi odgovarali za “raspirivanje međunacionalne i međuvjerske mržnje,” e da bi i njih uskoro snašla ista ili slična sudbina, na istim mjestima, na sličan način i od istog neprijatelja. Niko u prošlosti nije ni odgovarao za zlodjela, koja niko nikada nije na pravi način dokumentirao. Nije bilo sloboda. A oni koji su bježali u slobodu, obično su završavali u zatvorima. Nastranu što nam je mladež u velikim svjetskim i regionalnim ratovima uvijek ginula za tuđe interese. Nikada za svoje.
Međutim, ako postoji jedna dobra okolnost vezana za posljednji genocid nad Bošnjacima, onda je to činjenica da se o njemu u svim njegovim aspektima može slobodno u svim oblicima i govoriti i pisati. Osim toga, za zlodjela ovoga puta poneki zlotvor završi u zatvoru. Pa, ipak nismo sasvim sigurni da nam djeca u dovoljnoj mjeri znaju šta se je uistinu dogodilo. Pogotovo djeca, kojoj je suđeno da odrastaju “preko bare”, daleko od svoje domovine.
U ovom su ratu Bošnjaci prvi put ginuli za svoje interese i u logorima patili - da bi pamtili. U logorima su Bošnjaci bili i “nazočni i prisutni”!!! Mnogi nisu prežvjeli. Većina jeste, da upozori i prenese ne samo svojoj djeci, već svima kojima bi onaj isti neprijatelj ponovo priredio isto klanje, čim bi uzmogao.
Kako je lijepo biti pripadnik dobrog bošnjačkog naroda, koji u svojoj hiljadama godina bogatoj historiji, nije nikada i nikoga, a kamoli svoje komšije i susjede, ponižavao zatvaranjem u koncentracione logore. Umjesto toga, moj je narod npr. ukazao gostoprimstvo jevrejima u 16. stoljeću, kada ih niko u kršćanskoj Evropi, nije želio, solidarišući se sa politikom izgona nekršćana, muslimana i jevreja iz Španije. To se je ponovilo i u Drugom svjetskom ratu, kada su ti isti jevreji, zahvaljujući mom narodu preživjeli od Hitlerovih progona.
Čitajući ovih dana sjajnu knjigu eseja “O jeziku i strahu” književnika Dževada Karahasana primjećujem da je esej o “Strahu od samoće” inspiriran upravo koncentracionim logorima i njenim “djelatnim subjektima povijesti” kao i “predodžbama o sopstvenoj smrti.” Tu Karahasan suprotstavlja stvarnost i umjetnost i veli da koncentracioni logor i umjetnički tekst postoje na različite načine, “podjednako su ‘stvarni’, ali je svaki stvaran na svoj način.” Nismo sigurni da bi se Karahasanova teorija svidjela većini učesnika u natječaju portala Bošnjaci.net sa svojom pričom o logoru, jer njihov tekst ovdje, po njemu, nije višestruk i višeznačan i zato što odnos njenog teksta sa stvarnošću nije aluzivan ili konotativan, nego je više informativan, to jest denotativan, pa se stoga ne može smatrati umjetničkim. Kakva šteta!
Međutim, s obzirom na zadaću ovih priča i njihovu osnovnu misiju da upozore i obavijeste i da na najdirektniji način preslikaju stvarnost koju su svjedočili naši pisci (veliki broj autora je bio viktimiziran) i s obzirom, kako i sam Karahasan na drugom mjestu priznaje, da je “svako saznanje o ‘stvarnosti’ koje donosi umjetnost nepouzdano i uzgredno, proizvedeno igrom konotacija a ne direktnim (denotativnim) odnosom teksta i znakova”, mi sa velikim osjećanjem zadovoljstva prihvatamo knjigu priča “Logor” da je čitamo, da se podsjećamo na surovu i zastrašujuću realnost, da je preporučujemo i svojoj djeci i potomcima ostavimo u emanet da je čuvaju. I da nikada ne zaborave šta su sve njihovi preci podnosili. I da sebi ni u snu ne dozvole da im se ni ono najljepše iz ovih priča ikada dogodi.
Stoga, domaćin i organizator ove promocije Ženska grupa BACA i UO BACA čestita uredništvu web magazina Bošnjaci.net na iniciranju izdavanja ove knjige, pohvaljuje sve koji su priložili svoje priče i zahvaljuje svima vama, dragi prisutni, koji ste se odazvali pozivu da prisustvujete, pokazujući time koliko Vam je svima stalo do toga da se istina jasno kaže i aktivno pamti.
Hvala Vam!
