Web magazin Bošnjaci.Net objavljuje specijal priloga o dešavanjima u Plavu 26. maja 1996. na utakmici FK Jezero i Komovi iz Andrijevice. Namjera nam je da pred održavanje predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, koji su zakazani za nedjelju 6. april 2008., podsjetimo građane Plava, a posebno navijače lokalnog kluba "Jezero", da dobro razmisle kome će dati svoj glas. Nakon hapšenja i deportacije Bošnjaka iz BiH koji su pokušali da spase od Karadžićevih hordi zla, koje je pohapsila crnogorska policija, kada je aktuelni predsjednik i Đukanovićev kandidat za predsjednika Filip Vujanović, bio ministar pravosuđa, te nakon toga ministar unutarnjih poslova CG. Dakako ne zaslužuje pažnju i glas čestitih Bošnjaka, odnosno svih onih koji se suosjećaju sa porodicama žrtva, posebno Plavljana kao i svih onih na koje je poslao Interventni vod specijalne policije MUP-a CG koji su batalno pretučeni samo zbog svoje različitosti.

Urednik!

Plav Vujanović i Đukanović: Kako su sa policijom pregazili igrače, navijače i građane Plava

Usprotno uvjerenju da je u Crnoj Gori nešto podnošljivija i tolerantnija klima prema manjinskim narodima, ipak, “Plavski slučaj – utakmica” FK “Jezero” (Plav) – FK “Komovi” (Andrijevica) demantuju. S obzirom da je na toj utakmici specijalni vod – interventni – iz beranskog SUP-a, bezočno napao igrače i navijače, a zatim iste jurio po iulici, kafanama i kućama, jasno govori o flagrantnom kršenju ljudski prava i nepobitnoj činjenici da su Plavljani, samo što su Bošnjaci – muslimani uvijek na meti crnogorske vlasti. Taj slučaj koji se odigrao 26. maja o. g. bio je čItav mjesec dana u centru medijske pažnje više nezavisnih i slobodnih glasila, prije svega, “Monitora” i Dnevnog Telegrafa”, koji su svojim otvorenim i nepristrasnim prilozima na najbolji način spašavali čast beogradskom i podgoričkom novinarstvu. Grupa suradnika revije “Sandžak” je nakon utakmice izvršila anketu među loklanim stanovništvom u Plavu i dobili saznanja da ovaj događaj nije uticao na poremećaj međuljudskih i međunacionlanih odnosa plavske mutinacionalne i multikulturne sredine. Na taj način, kako Bošnjaci tako i Crnogorci kritički su govorili o nezvanim gostima interventnog voda koji se, bez ikakvog razloga stavio na strani Andrijevičana, a izazvao tuču i agresiju na igrače domaćeg tima i domaće navijače, što predstavlja presedan u novijoj histiriji Crne Gore. Ali, upućeniji tvrde da je to očigledna primjer da Plavljani uvijek moraju da plaćaju tuđu krivicu. Netko je htio da iscenira oružani konflikt, da bi realizirao zamišljeni secenario iseljavanja loklanog stanovništva (na koje se, ne samo sada, već i u bivšoj Jugoslaviji vršio najveći pritisak). Zatim, da se poruši dostojanstvo Plavljana, kao opozicione sredine, i na taj način usmjere da gaje ideoloklonstvo prema DPS-u i njenim čelnicima, kao i da spuste glave. Na sreću scenario nije realiran, a Plavljani su toliko mudri da nisu nasjeli nikakvim provokatorima. Ali ostale su rane, koje se žare i pamte.
Stoga, Redakcija nezavisne revije “Sandžak” se odlučila da prezentira dio priloga (objavljen u javnim glasilima) i da na taj način neprestano pruži prilika stvaranja Informativnog plavskog dosijea, a najbolji dokaz svega toga potvrđuje jedna amaterski snimljena video kaseta, o ovogm događaju, koja je obišla svijet. Možda će se poslije ove probe netko razuman iz Plava sjetiti da odštampa knjigu, što je prijeko potrebna.

---

Diskusija umjetnika Ibrahima Rekovića na vanrednoj sjednici Skupštine opštine Plav, kojoj su prisustvovali: Ministar MUP-a Crne Gore Filip Vujanović, predsjednik SDP Žarko Rakčević, član Predsjedništva SDP Rifat Rastoder, Vuk Bošković i drugi iz Filipovog obezbjeđenja. Rekovićev prijedlog je bio o izmjeni redosljeda u Dnevnom redu koji, nažalost, nije prihvaćen. Vještom manipulacijom prisutnih gostiju, uz dobru asistenciju predsjednika Sadrije Balića, Dnevni red je utvrđen, kako je njima odgovarao. Rekovićev predlog jedino je podržao Hamdija Bašić, koji je prezreo namjere prisutnih i njihovu nespremnost da čuju nešto, što će se kositi sa onim što su zacrtali prije nego su krenuli za Plav. Da su u Plav došli sa određenim predrasudama, potvrđuje i njihovo nametanje predsjedniku Opštine da odbornici i ostali pozvani na sjednicu Skupštine ulaze kroz vrata sa detektorom. Time su javno izrazili nepovjerenje prema plavskom narodu i njihovim izabranim predstavnicima. Po riječima Rekovića, on je imao primjedbu na takav postupak ističući da „predsjednik Opštine nije smio da pristane na takav zahtjev, koji ponižava i njega i njegove građane“, naglašavajući „da sam kojim slučajem bio na njegovom mjestu, sjednicu Skupštine bih odložio. Jer prisutnima nije prijetila nikakva opasnost, kao ni nikome, ko dođe u Plav, od njegovih građana, a još manje od njegovih biranih predstavnika“. Reković potvrđuje: „Ispalo je kako sam i mislio. Nas nekolicina je diskutovalo. Filip je nešto obećao, a Žarko Rakčević je izjednačio našu t. Plavsku krivicu sa andrijevičkom. Mene nije iznenadio. Žurili su i otišli prije završetka sjednice Skupštine. Nisu imali vremena za odgovore“. Bez skraćivanja objavljujemo obraćanje Ibrahima Rekovića što je prije 12 godina govorio na sjednici Skupštine: Gospodine predsjedniče, Uvaženi Ministre unutrašnjih poslova. Kolege odbornici Želim da iskoristim prisustvo Ministra unutrašnjih poslova u Vladi Crne Gore gospodina Filipa Vujanovića i ostalih gostiju, i da im postavim nekoliko pitanja, koja sam i na Vanrednoj sjednici Skupštine, vezanoj za ovu problematiku, postavio gospodinu Paunoviću, načalniku MUP-a OB Plav. Predlažem da se redosljed tačaka Dnevnog reda promijeni, te da prva tačka bude rasprava u vezi pomenutog problema sa pitanjima, nakon čega bi bila data mogućnost uključenja gostiju. Ovo sam obrazložio time što se daje prilika gostima da kroz raspravu odbornika, dođu do drugačije slike o tom problemu, od one koju su temeljili na osnovu Izvještaja OB Plav i predrasuda sa kojima se stalno dolazilo u Plav. Uvaženi ministre, U Izvještaju, kojeg nam je, u ime MUP-a, pročitao Paunović i na osnovu kojega ste, naravno, temeljili svoje mišljenje i izjave, kaže se, citiram: ,, Navijači iz Andrijevice su pjevali iritirajuće pročetnicke pjesme, da bi nakon toga, plavski navijači, uzvratili također iritirajuće: “Ovo je Crna Gora” i “Ovo nije Srbija” - završen citat. Kako je o Draži, Kalabiću i njihovim stražama pjevano u Plavu, kojega još samo Plavljani smatraju sastavnim dijelom Crne Gore? Zašto se klicanje Crnoj Gori u Plavu smatra iritirajuće?, koje je uslijedilo nakon pjesama i pokliča “Ovo je Srbija” i dr. Ne daje li se, na taj način podrška velikosrpskim pretenzijama i na ovaj dio Crne Gore? Jesu li važeći Ustavi SRJ i RCG, koji Crnu Goru tretiraju, kao jednu od konstitutivnih elemenata SRJ? Zašto se u istu ravan stavljaju i oni koji su za ustavna načela, bar dok postoje, i oni koji sve čine da se neke bolesne i neostvarene osvajačke ambicije na drugim prostorima bivše SFRJ, sada nadomjeste crnogorskim prostorom?! Uvaženi gosti, Dozvolite mi da svoju diskusiju, vezanu za nemile događaje premlaćivanja igrača i navijača F.K. “Jezero” tijekom i nakon utakmice, koja se odigrala u Plavu, 26. maja 1996., kao i za informaciju MUP-a Plav, te i saopštenja MUP-a Crne Gore, počnem jednom davno poznatom mudrošću: “Pogrešno saznanje je gore od neznanja”, jer ono sputava naše namjere da nešto više saznamo o nekom problemu. “Tako je i u ovom slučaju jedna pogrešna i odbranaska Informacija MUP-a Plav, zbog njenog zvaničnog karaktera, poslužila za donošenje pogrešnih zaključaka i saopštenja MUP-a Crne Gore. Poslužio bih se još jednom mudrošću da: „I lažov zna šta je istina, ali mu ne godi“. Iz Informacije MUP-a o povrijeđenim radnicima MUP-a, o ulasku publike domaćina na teren i drugom, potrvđuje se filozofska misao Stanislava Jezi Lea da :“Postoji idealan svijet laži, gdje je sve istinito“! Pod uslovom da su Vam namjere bile čiste i da želite da iz ove situacije izvučete određene pouke, kako u buduće izbjegavati selektivnu primjenu sile, po nacionalnom ključu, imali ste dovoljno i očevidaca i video zapisa. Ja sam i na prošloj sjednici Skupštine, održanoj, 29. maja 1996., rekao da ovo nije sukob između građana Plava i Andrijevice, niti je taj događaj ostavio ikakav trag na te dobre odnose. Neko je drugi ovdje mutikaša. Nije ih teško naći. Tu čorbu treba oni da „posrču“. To ne želimo da radimo ni mi Plavljani a ni Andrijevičani. Tvrdim da je neko podgrijavao strasti šačice neobuzdanih navijača, kojih ima svako mjesto i svaki tim, uvozeći i navijače i ranije viđeni folklor i repertoar starih i novosklepanih četničkih i nacionalističkih pjesama. Taj neko je jači i od nas i od njih. i ako, možda, ne radi sa znanjem Države, to radi pod uniformom i opremom Države i o državnome trošku. I do sada je bilo utakmica u Plavu, sa ni malo manjim rizikom, pa su ih obezbjeđivali po 2-3 policajca. Na sreću nikome se u Plavu nije ništa neželjeno desilo. Trudit ćemo se da se i ubuduće ništa ružno ne desi. Nažalost, sada zahvaljujući udarnoj pesnici Države Plavljanima se desilo to što će se dugo pamtiti. Žalosno je to što su prebijeni isključivo sto su Plavljani i što su Bošnjaci. Nije im pomoglo ni to što nisu bili na utakmici, jer su ih dobro uvježbani “Specijalci” nalazili i za kafanskim stolovima i po ulicama. Orgijanja u Plavu o četničkim strazama Draže i Kalabića, te i o tome da je “ovo Srbija” nisu Plavljane naljutila, koliko i “držanje leđa” tim bukačima od strane Specijalnog interventnog voda iz Berana. Ponavljam da su utakmice i do sada igrane u Plavu, ali se taj repertoar pjesama i parola nije čuo. Tvrdim, da se bez vaše pomoći, još dugo neće čuti. Plavski igrači i navijači bijeni su nemilosrdno, zato što su na te provokacije odgovarali pjesmom “Oj svijetla majska zoro, majko naša Crna Goro”. Žalosnije od dobijenih modrica je saznanje, da smo nekome koga smatramo svojim “vječiti dužnici” zbog krivice koju nismo skrivili. Tu krivicu sa ponosom nosimo. Tako dostojanstveno bi je nosili i da smo rođeni kao Romi, Kinezi, Jevreji ili Srbi. Toga dana ste nam, na najbolji način demonstrirali snagu demokratske, građanske i pravne Države Crne Gore u kojoj su zagarantovana sva prava građanima u duhu one narodne: “Brat je mio, koje vjere bio, samo ako je Srbin”. Jedne ste tukli a druge sklanjali i štitili. Selektivnost u otpuštanju sa posla, penzionisanju, prijemu u radni odnos i evo sada premlaćivanje jasno potvrđuju vašu priču o demokratiji i jednakim pravima za sve, kako kažete “u građanskoj Državi”. Žao nam je gospodo Srbi iz MUP-a, što ste komplekse srpstva liječili pendrecima po nedužnom narodu i djeci, koja se sada više plaše pomena policije nego “baba-roge”. Kome je to trebalo? To su rane koje više bole od pravih toga dana zadobijenih. Za svaku pohvalu je svijest građana, pripadnika drugih vjerskih, političkih i nacionalnih opredjeljenja iz ove Opštine, ispoljena u jedinstvenoj osudi postupka kako dijela navijača iz Andrijevice, tako i postupka primjene sile od strane Specijalnog voda MUP-a prema igračima i navijačima iz Plava. Takođe je za pohvalu i to što je naša višestranačka Skupčtina, bila jedinstvena u osudi i uz samo 5 uzdržanih odbornika, prihvatila Zaključke povodom ovog slučaja Gospodo odbornici i gospodine Ministre, Dozvoli te mi da zbog javnosti kažem par riječi o novinskim komentarima o postupcima lokalne policije. Naime, u novinama se najčešće hvale ti postupci, što je dobro i to treba afirmisati. Međutim, oni koji ne znaju nacionalni sastav pripadnika MUP-a u Plavu, mogu da steknu pogrešnu sliku da su se zbog nacionalne pripadnosti, vjerujući što bi bilo i sasvim normalno da su u većini Bošnjaci i Albanci, te da su se zbog toga pristrasno ponašali, stavljajući se u zaštitu igraca i navijača, a naročito djece i smirivanju strasti. Prema saznanjima i podacima, toga dana je od ukupnog broja uniformisanih radnika MUP-a bilo samo tri Bošnjaka, a ostalih tridesetak bez Interventnog voda iz Berana Srba i Crnogoraca. Da je u Odjeljenju MUP-a u Plavu, od oko 80 radnika, samo 15 Bošnjaka i nijedan Albanac. Da je od oko 70 uniformisanih radnika, samo 12 Bošnjaka kojima se prave i svaki dan nude “povoljniji” uslovi za penzionisanje - uklanjanje. Da u komandnom kadru toga Odjeljenja nema ni jednog Bošnjaka. To je, na žalost, istina o sastavu državnog Organa u Plavu, gdje je prema popisu iz 1991. godine više od 80% Bošnjaka i Albanaca. Eto nam pravne, demokratske i građanske države, jednake za sve i prema svakome. Mašallah! Povjerenje u takvu Državu i takav njen Organ se ne stiču tako. I u takvoj Državi ste pokazali „junastvo“, sada Vas molimo, da pokažete čojstvo prema nama i zaštitite nas od Vas. Hvala vam na pažnji. Ibrahim Reković U Plavu,12.06 1996. godine

PLAV – SLUČAJ UTAMKICA:
PLJEVALJSKI SCENARIO U PLAVU
POLICIJSKE IGRE BEZ GRANICA

Mnogo je neposrednih dokaza koji ukazuju da je incident na fudbalskoj utakmici u Plavu izazvan žestokom akcijom policije – batinama selektivno primijenjenim protiv igrača i građana Plava. Sporno je samo jedno: radi li se o trenutnom naletu inspiracije ili o koordiniranoj akciji da se ponovo uvede strah na sjeveru Crne Gore.

Dvadeset povrijednih građana, od kojih nekoliko sa teškim tjelesnim povredama, prelomljene ruke i noge; pretučena i zaplašena djeca; poniženi i uplašeni roditelji; narastajuće nezadovoljstvo i ogorčenost; uzdrmani međunacionalni odnosi – to su rezultati akcije čuvara reda i mira, izvedene za vrijeme fudbalske utakmice u Plavu između domađeg “Jezera” i kluba “Komovi” iz Andrijevice. “Plakao sam zbog djece koju su tukli samo zato što su Muslimani. Nedžada Jarovića, koji je kasnije prebačen u podgoričku bolnicu, pola sata su držali prebijenog i polomljenog na terenu, ne dozvoljavajući da mu se pruži pomoć,” svjedoči Sanel Markišić o djelovanju Interventnog voda policije iz Berana na “sprječavanju širenja nereda.”
Procijenjeno je da će fudbalski susret u Plavu između domaćeg “Jezera” i “Komova” iz Andrijevice biti neizvjesna i teška utakmica jer je direktno odlučivala koji će se klub plasirati u Plavu Crnogorsku fudbalsku ligu te je zato i proglašena “utakmicom visokog rizika”, što podrazumijeva dodatno policijsko obezbjeđenje. Malo ko je, ipak, očekivao to što se dogodilo u nedjelju 26. maja na omalenom stadionu plavskog “Jezera.”
Počelo je zaista svečarski, onako kako se na sjeveru Crne Gore iskreno zna slaviti i veseliti. Događaj je to: ulazi Plavljanima “Jezero” u Crnogorsku fudbalsku ligu. Pa još u Prvu ligu. Četiri hiljade duša sjatilo se na neugodni stadion u Plavu. Omalena, nedovršena tribina prepuna navijača “Jezera” – baklje gore, navija se pobjedi svojih pulena. Na krovovima okolnih kuća načičkani, kao grozdovi, dječaci sa klupskim zastavama.
Prva iskra koja će zapaliti atmosferu na stadionu izbila je dolaskom stotinjak navijača iz Andrijevice. Došli su organizovano, autobusima, uz pratnju policije i zaposjeli prostor iza gola, odmah se oglašavajući repertoarom navijačkih, ali i onih drugih, ne baš sportskih poena. Začule su se pjesme koje su Plavom odjekivale posljednje godine tokom pohoda Arkanovaca i Šešeljevih radikala. “Od Topole, do Topole, pa do Ravne Gore / svud su straže, svud su straže đenerale Draže / a još dalje, a još dalje Kalabić Nikole”, grmjelo je plavskim stadionom uz pokliče “ovo je Srbija.” I odgovor plavskih navijača bio je gromoglasan: “Ovo je Crna Gora”, informativno su uzvraćali. Nije, ipak, bilo nagovještaja da će se desiti nešto posebno. Jake snage Interentnog voda iz Berana, tridesetak policijaca pod punom opremom, sa šljemovima i specijalnim policijskim pendricima, zaposjele su mjesto destetak metara udaljeno od navijača iz Andrijevice, slikovito pokazujući da neće dozvoliti nikakve bliske kontakte. Uz njih, red je održavalo i tridesetak policajaca stanice policije u Plavu, uglavnom raspoređenih duž terena kako bi spriječili eventualni obračun navijača sa igračima gostujućeg tima.
Ono što se dogodilo pred sam kraj utakmice “Jezero” – Komovi već je viđena slika na crnogorskim terenima. Nakon dva isključenja igrača plavskog tima i izjednačujućeg gola ekipe “Komovi” rezultat je odgovarao igračima iz Andrijevice. Počela je gruba igra u kojoj su prednjačili igrači iz Plava, premda ni gosti iz Andrijevice nisu ostali dužni. Sličnih scena na terenima u Crnogorskoj fudbalskoj ligi nije nedostajalo ni ove godine, kao ni prijethodnih sezona. Naelektrisana atmosfera izrodila se u koškanje, zatim u međusobnu tuču igrača i opštu jurnjavu po terenu.
Šokantna akcija policajaca Interventnog voda ipak se nije očekivala. Sudija utakmice, Šekularac, nije ni dao znak za prekid utakmice kada se tridesetak dobro istreniranih policajaca stušilo na teren plavskog stadiona. Amaterski video zapisi uvjerljivo dokazuje da namjera specijalaca iz Berana nije bilo razdvajanje sukobljenih igrača: meta policijskih pendreka postali su isključivo igrači plavskog “Jezera.” Prvo je vaspitna palica dejstvovala po najbližem igraču “Jezera”, Mirsadu Nekoviću. “Prvo su me udarali pendrekom po glavi, a onda me je jedan specijalac udario nogom u oko”, kaže fudbaler plavskog tima. Nisu mnogo bolje prošli ni drugi članovi “Jezera” koje su specijalci, očito u dobroj kondiciji, viđali svuda po terenu. Video zapis oktiva zanimljivu selektivnost u primjeni vaspitnih mjera: igrači “Komova”, takođe učesnici u nogometno-bokserskom duelu, nijednog trenutka nisu bili izloženi policijskog torturi, dok su se njihovi domaćini od batina spašavali preskakanjem preko ograde i bijegom ka svlačionici. Nakon desetak minuta situacija na terenu je smirena. Igrači “Komova” otpozdravljali su svojim navijačima koji su, valjda sigurni u svoju bezbjednost, nastavili pjesme prepoznatljivih političkih nota.
Ogorčenost navijača domaćeg tima, zbog dotadašnjeg radnog učinka policije, bila je očigledna. Sa tribina su policijaca slate razne verbalne poruke ali niko nije ni pokušao da uđe u teren i podijeli megdan s čuvarima reda i poretka.
Pregledom tri amaterska video snimka ne može se puzdano utvrditi koji je stvarni razlog za nastavak policijske akcije, ali slika događaja koji su potom uslijedili jezivo je ličila zbivanjima na stadionu Hejsel u Briselu. Dvadesetak policijaca preskočilo je ogradu koja tribinu stadiona dijeli od igrališta i krenula u “čišćenje terena.” Grupa mladih navijača plavskog tima, sa razvijenim klupskim zastavama, prva je bila na udaru. Sijevali su pendreci. čizme. Jedan kršni specijalac uhvatio je za kosu i prosto odigao sa zemlje golobradog dječaka. Onda ga je prepustio na dalju obradu svojim kolegama. Samo prisebnost, za sada nepoznatog policajca, pripadnika sastava lokalne plavske policije, spasila je dječaka od još težih batina. Prostim se okom vidjelo da su lokalni policijaci pokazali znatno veću prisebnost i suzdržanost, pokušavajući nekako da smire atmosferu.
U panici koja je nastupila ulaskom specijalaca u gledište ljudi su očajnički tražili izlaz bježeći na sve strane. Neki su spas potražili skačući sa nekoliko metara visoke tribine, drugi su pokušali da pobjegnu preskakanjem ograde koja dijeli gledište od terena. Rasklimatana željezna rešetka nije izdržala pritisak i pala je pod naletom mase od stotinjak ljudi. Čuli su se jezivi jauci i vriska ljudi i djece. Pokušavajući da spase djecu koja su vapila da ih neko u metežu izbavi ispod rešetke, Fahrudinu Cirikoviću je željezna ograda otkinula prst na ruci. “Više od ruke boli me duša, to iživljavanjem nad djecom – to je neviđeno. Gledam ih kako ih gaze i udaraju, gledam kako hoće da ubijaju”, uzbuđeno govori Ciriković.
Prizor bespomoćne oborene gomile ljudi rashladio je izgleda i pripadnike Interventnog voda iz Berana, a njihov komandir Turković konačno je poradio na zaustavljanju gonjenja navijača po tribinama. Nekima je izgleda bilo malo. Nakon završene utakmice pošto su igrači i navijači iz Andrijevice otišli kući, specijalci su nastavili da po plavskim ulicama tragaju za “vinovnicima incidenta.” “Ulazili su u kafiće, pretresali obližnje kuće, što je izazvalo dodatni revolt i ogorčenje Plavljanima”, kaže Sadrija Balić, predsjednik tamošnje opštine.
Događaji u Plavu ostali su prilično nepoznanica za širu javnost. Nikakvih zvaničnih saopštenja narednog dana nije bilo. Vijest agencije “Montena faks” o zbivanjima u Plavu službeni mediji su uredno prećutali. O sumornim danima u Plavu govoreno je dan kasnije, na konferenciji SDP Crne Gore. Osim partijskog vođstva te stranke učestvovalo je i rukovodstvo opštine Plav. Prije toga, u kancelariji ministra policije Filipa Vujanovića odgledane su kasete sa stadiona “Jezera”: policijske i one koje su sa sobom donijeli Plavljani. Sjedoci tvrde da se snimci ne razlikuju mnogo. Nakon uvida u snimljeni materijal Socijaldemokrati smatraju da su stvari očigledne. “Tražimo da se u najkraćem mogućem roku smijene odgovorni radnici MUP-a: Damjan Turković, načelnik CB Berane, Miloš Paunović, načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Plavu i Radoje Purić, komandir milicije u Plavu, zbog prekoračenja ovlašćenja i rukovođenja aksijom policije koja je prouzrokovala tešku političku situaciju u opštini Plav”, kaže se u zahtijevu SDP-a.
Sadrija Balić, predsjednik opštine Plav, posebno je emotivno govorio o političkim posljedicama. “Za dvadesetk minuta policijske intervencije čitava politika međunacionlane tolerancije koju mi sprovodimo u Plavu – bukvalno je pala u vodu: tvrdi on. “Za pet i po godina od kad vršimo loklanu vlast građana Plava nikada nisu dozvolili da se ugrozi mir, dobri ljudski i međunacionlani odnosi. U tome nas nisu omeli ni česti ispadi rezervnog sastava nekadanje JNA, niti onda kada su topovi naredne vojske bili razmješteni na visovima oko našeg grada, ni kada su nas uz zaštitu policije pohodili Šešelj i Arkan na naoružanom pratnjom. Ponovo neko testira strljenje građana Plava. Kome je sve ovo bilo potrebno i u koje svrhe”, pita se predsjednik opštine.
Tek nakon konferencije SDP-a u utorak 28. maja, oglasio se i Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore, saopštenjem u glavnom dnveniku. Zvanična istina izgleda mnogo drugačija od ispovijesti i svjedočenja građana Pava – i u tumačenju uzroka i posljedica. Prema saopštenju MUP-a, incident su izazvali “igrači, članovi kluba ‘Jezero’ i više gledalaca napadom na sudije i igrače ‘Komova” koji su zatražili zaštitu od policije koja potom utrčava na teren.” Primjena sile, tvrdi se, bila je nužna “u sprečavanju šireg incidenta” i da li događaj u kome je povrijeđeno dvadesetak ljudi smatraju “amilim incidentom.” Na osnovu policijskog saopštenja može se zaključiti da se na plavskom terenu odvija ravnopravna i sasvim neizvjesna borba prsa u prsa. “Prilikom intervencije povrijeđeno je devet policajaca, a do 27. maja ljekarsku intervenciju zatražio je osam navijača iz Andrijevice i dva navijača iz Plava”, kaže se u izvještaju MUP-a uz napomenu da je podnesena jedna krivična prijava zbog “nanošenja lake tjelesne povrede opasnim premetom, a protiv devet lica podnesene su prekršajne prijave.” Nagrabusila su i dvojica navijača iz Andrijevice koji su pouvremenu privedeni zbog, kako se kaže, “remećenja javnog reda i mira.” Nejasno je, doduše, kako su ih ora složenih navijačkih duša prirodnom selekcijom odabrana dvojica volaka. Mora da su bili tenori.
Policijska istina očito nije izražena ruka pomirenja Plavljanima: glavni cilj njihovog sopštenje je zaštita vlastitog lika i djela. Mnogo je živih i snimljenih dokaza koji ukazuju da je incident izazvan žestokom akcijom policije – batinama selektivno primjenjenim pritiv igrača i građana Plava, uglavnom Muslimana. Sporno je samo jedno: radi li se o trenutnom naletu inspiracije ili o koordiniranoj akciji. Ukoliko ministar policije ne udovolji zahtjevima da se preispira odgovornost šefova policije u Beranama i Plavu biće to pouzdan znak da je akcija svjesno planirana da bi na sjeveru Crne Gore ponovo zavladao strah. Tako se stvara prostor da se među zaplašenim građanima “manjinskih vjera i nacionlanosti” javi moćni spasilac mira, reda i međunacionlane sloge: DPS, snaga države. (“MONITOR” Draško ĐURANOVIĆ)

---

KO JE NAČELNIK TURKOVIĆ

Damjan Turković načelnik Centra bezbjednosti iz Berana, bio je neposredni rukovodilac Interventnog voda policije koji se žestoko obračunao sa igračima i navijačima plavskog “Jezera”. Njegovo smjenjivanje, “u najkraćem roku”, zatražila je od ministra policije Filipa Vujanovića Socijaldemokratska partija Crne Gore.
Lik i djelo gospodina Turkovića poznati su crnogorskoj, ali i međunarodnoj javnosti, još od maja 1992. godine. Naime, uoči i odmah po izbijanju rata na tlu Bosne i Hercegovine veliki broj izbjeglica potražio je utočište na teritoriji Crne Gore kod rođaka, prijatelja, poznanika... Sredinom maja, koordiniranom akcijom crnogorske policije počelo je masovno hapšenje izbjeglica i njihovo deportovanje Karadžićevim policajcima, iako je time kršen Ustav Crne Gore, kao i ključne odredbe međunarodnog prava.
U vlastitoj ulozi u akciji svjedočio je, krajem maja 1992. godine, lično gospodin Turković u razgovoru sa Radio Herceg-Novi. “Mi u Centru bezbjednosti Herceg-Novi preuzimamo sve mjere i radnje kako bi smo spriječili da sva lica, koja su po bilo kom osnovu na području Bosne i Hercegovine došli u sukob sa zakonom i okrvarila ruke, kako se kaže, ne mogu naći utočište na područuju Boke”, obrazložio je pravnu utemeljnost akcije MUP-a Damjan Turković, tada zamjenik načelnika CB Herceg-Novi, zatim se pozaavio statistikom. “Te ljude sakupljamo i liavamo slobode i vraćamo u sabirni centar u Bosni i Hercegovini. Za sada smo priveli 41 Muslimana, a imamo ovlašćenje da po naredbi (!?) Republike Srpske, sva lica koja borave na području CB Herceg-Novi, starosti od 18 do 60 godina, privedemo i predamo u sabirni centar u Bosni i Hercegovini. Takvih lica priveli smo oko 92 ukupno, za zadnja tri - četiri dana”, zaključio je Turković.
Akciju MUP-a Crne Gore nešto kasnije, sa istorijske distance, predjsednik Republike Momir Bulatović ocijenio je kao “tragičnu grešku i tragičan propust, dodajući da “čim je zvanična crnogorska vlast saznala za takav postupak, on je automatski zaustavljen.” Predsjednik Bulatović, kao “zvanična vlast”, nije pobliže objasnio da li je crnogorska policija djelovala mimo naredbi i volje vlasti – kao paravojska. Zanimljivo je, međutim, da su neposredni “izvršioci” akcije, zar po kazni, napredovali u službi. Tako je, spomenuti, Damjan Turković sa mjesta zamjenika načelnika u Herceg-Novom postavljen na dužnost šefa policije u Beranama.

Napomena: Damjan Turković je krajem juna 2007. godine preminuo prema nerazjašnjenim okolnostima. Prema određenim pričama koje su se čule na pogrebu sumnja je upućena ka državnom vrhu CG. Pored odgovornosti za hapšenje i deportaciju Bošnjaka sa Crnogorskog primorija trebao biti jedan od ključnih svjedoka protiv Bulatovića, Đukanovića, Marovića. Vujanovića...

---

PLAV: POSLIJE AKCIJE SPECIJALCA

BIJEMO PO KUĆAMA

Poslije onoga što se desilo u Plavu crnogorska policija se može pohvaliti još jednom civilizacijskim dostignućem, kojm se, doista, ne može pohvaliti nijenda policija svjeta: njene specijalne jedinice pretukle su igrače, trenere, rukovodstvo i naviječe jednog fudbalskog tima.

“Brutalna akcija specijalne jedinice MUP-a Crne Gore na nedavnoj fudbalskoj utakmici u Plavu između domaćeg “Jezera” gostujućih “Komova”, sprovedena pod, kako tvrde svjedoci, dirigentskom palicom Službe državne bezbjednosti, prušila je ionako trošne mostove povjerenja između Plavljana i crnogorske policije.
Revnosni policajci, demonstrirajući “snage države”, tukli su sve pred sobom: domaće igrače, trenere, članove uprave, navijače, čak i djecu. Epilog selektivne intervencije specijalnog odreda MUP-a izgleda ovako: dvadeset povrijeđenih građana (njih nekoliko sa teškim tjelesnim povredama), dvojica pretučenih trenera i nekoliko pretučenih fudbalera. ”Završni račun” policije izgleda drugačije: devet povrijeđenih policajaca, osam povrijeđenih navijača iz Andrijevice i samo dvojica iz Plava.
“Monitor” je, za razliku od policije, pronašao mnogo više povrijeđenih Plavljana.

Branko RAKOČEVIĆ, kapiten FK “Jezero”: U REŽIJI SDB-a Pet dana prije utakmice, kod mene je došla delgacija iz Andrijevice, njihov trener Slavko Stijović i jedan član uprave (Jolić) iz Narodne odbrane. Došli su u Republički zavod za geodetske poslove, gdej sam zaposljen, i ponudili između četiri i pet hiljada maraka da prekinem predstojeću utakmicu tako što ću izazvati sudiju, pljunuti ga ili udariti. Nije m ni na kraj pameti bilo da prihvatim tako nešto. Onda su mi oni ispričali šta će se sve desiti i predočili čitav scenario koji se, nažalost, kasnije dogodio u Plavu. Rekli su da će dovesti specijalce, da će nas tući i dobiti u Plavu. Prijetili su da će me preko nekih veza, i preko DPS-a, ostaviti bez posla. Rekli su da je sve to u režiji Službe državne bezbjednosti i gospodina Turkovića koji je načelnik Centra bezbjednosti u Beranama i da je jednostavno nemam izbora. Čak su mi savjetovali da se negdje sklonim da ne bih dobio batine. Tokom utakmice, uoči samog premlaćivanja mojih saigrača i građana Plava jedan policijac me upozorio da se sklonim. Njegovo ime ne znam, ali bih ga sigurno prepoznao. Bio sam blizu kapije od igrališta kada mi je, iako za tako nešto nije bilo povoda, rekao: “Sad ćemo, za par minuta, da intervenišemo, skloni se...” Znači, oni su već unapijred planirali da dođe do prekida utakmice kao i da “vaspitno” djeluju na građane Plava, jer se izbori bliže. Bilo je i nekih “unajmljenih navijača.” To mi je još prije utakmice nagovijestio trener “Komova”, a od tog zaključka sam došao i na osnovu transparenata. Dovdeni su “navijači’ Raj-banke iz Berana, koji su imali, ako se sjećate, prije par mjeseci sukobe na rukometnim utakmicama sa “Lovćenom.” čuo sam da se iznajmljuje automobili, vjenčanice za svadbu, ali iznajmljianje navijača sam sada prvi put vidio. Oni su u Plavu, sat vremena prije početka utakmice, skandirali nacionalističke i četničke pjesme, recimo “Od Topole pa do Ravne Gore”, zatim su uvredljivo skandirali “Turkinje”, “Muslimane” itd. Naći navijači su sa druge strane bili dostojanstveni. Na provokacije su odgovarali samo sportskim pjesmama i pjesmama o Crnoj Gori. Sve je bilo žalosno gledati: opšta pometnja, stušena ograda, ljudi u naručje iznose djecu dok ih specijalci tuku... Svjedočenje sa terena Pucali su pendreci po glavama, povrijeđeno je nekoliko djece od svega pet-šest godina. Specijalci su očito prevršili mjeru, pa se čak i “domaća” policija pobunila i umalo nekoliko radnika policijske stanice u Plavu nije izvuklo “deblji kraj.” Interesatno je da među navijačima “Jezera: je bilo i puno pravoslavaca iz okolnih sela, posebno najevećeg – Brezojevice, simpatizera svih stranaka, pa i članova Šešeljeve Srpske radiklane stranke i Arkanove Stranke srpskog jedinstva. Svi su oni bili ograničeni i potpuno su se stavili na stranu Plavljana. “Obišao sam mnoge stadione u bivšoj Jugoslaviji i vido svakakve incidente, pa i onaj u Maksimiru, ali nešto ovako ružno još nisam vidio. Ovakav skandal i sramota policija i vlasti nisu sebi smjele da dozvole. Stid me kao velikog Srbina, jer su Muslimani ispali veća gospoda – ponašali su se dostojanstveno i dok su ih tukli”, kaže Milan Šoškić, ugledni domaćin iz Brezojevice. Slične su izjave i od drugih navijača: Grujice Rajkovića, Radenka Rajkovića, Rajka Rajkovića... “Nema te sile koja će poslije ovoga jednog Muslimana iz Plava natjerati da glasa za DPS”, kaže Zuvdija Bajraktarević, jedan od direktora ugostiteljskog preduzeća “Plavsko jezero.” Ovo će događanja samo iritirati građane Plava i okoline i povećati njihovo nezadovoljstvo položajem u Crnoj Gori. (D. Rakočević) /b>

Dvadesetopetogodišnji Fahrudin Ciriković ostao je bez pola prsta. “Kada je izbio incident, policajci su prvo tukli naše naše igrače i trenere, a onda su krenuli prema gledaocima. Počeo sam da prebacujem djecu preko žičane ograde koja razdvaja stadion od ulice. Jedan specijalac se ustremio ka meni. Krenuo sam da pobjegnem preko ograde. Baš u trenutku kada sam se nalazio na njoj, policajac me udario pendrekom po spoljašnjem dijelu šake. Naglo sam tržnuo rukom... Osjetio sam bol, vidio krv. Ostao sam bez pola prsta. Građani su me prebacili u Dom zdravlja u Plavu. A onda sam prebačen u bolnicu u Beranama” – ogorčen je Ciriković.
Nedžad Jarović, dvadestčetvorogidišnji fudbaler gusinjskog “Partizana”, utakmicu je posmatrao na tribini. Završio je, ipak, u bolnici.
“Pošto je policija sasvim neposredno upala u teren, jedan broj policajaca se trčeći uputio prema publici koja se nalazila na izgrađenom djelu tribine. Počeli su da biju. Uspaničeni navijači težinom svojih tijela srušili su metalnu ogradu; skakali su sa tribine na ulici i bježali po terenu. Čuli su se krici. Pomagao sam da izvučemo djecu. Masa me gurnula. Noga mi je upala između betona i srušene ograde. Zaglavlila se. Masa me pritiskala. Osjetio sam strašan bol u nozi. Jaukao sam i zvao u pomoć. Kasnije su me izvukli neki gledaoci. Odveli su me u bolnicu. Evo sada idem uz pomoć štaka...”
Sirhana Mrkulića zadesila je slična sudbina. Ipak, on je imao veše sreće: izvukao se sa nagnječenjem i oguljotinama na nozi.
Najbrutanije je, ipak, pretučen Ahmet Šabović, četrdesetogodišnji vozač iz Plava. Prekoračenja ovlašćenja policajaca Interventog voda iz Berana na njemu se najvidnija.
“Moja greška je što nisam bježao”, kaže Šabović, i dodaje: “Svi su bježali, a ja stojao. Priđe mi jedan specijalac, pita: “šta radiš tu?” Nisam uspio da mu odgovorim. Udario me palicom, krenuo i drugi put. U strahu sam ga uhvatio za pendrek. A onda su prišla još četvorica specijalaca. Počeli su da me udaraju palicama i nogama. Nekako sam se izvukao i krenuo da bježim. A onda sam, za veću nesreću, pao. Pristigli su. Tukli su me divljački nogama i palicama u predjelu bubrega. Skupo sam se od bola. Prišao je policajca i Berana, mislim da se preziva Obradović, i viknuo: ‘Stanite, ubiste čovjeka.’ Ostavili su me. Spasio mi je život.”
Šabović pokazuje povrede: veliki krvni podlivi vidni su u predjelu bubrga, karlice, butina... Ima povreda i po glavi. Rezignirao ističe da tako što ne može da uradi narodna policija. Za ovo bi neko morao da odgovara, dodaje.
Dva udarca pendrekom dobio je i Sanel Purišić: “Kada su policajci svojom intervencijom napravili opšti haos i metež, potrčao sam do ograde da pomognem djeci i ljudima koji su zapomagali. Nisam ni vidio kada me jedan policijac udario u predjelu leđa. pisao sam ga što me bije dok pomažem ljudima. Odgovorio mi je: ‘Da vidite kako bije srpska policija.’ Opet je zamahnuo i uradio me. Pobjegao sam.”
Mirhat Bošnjaku, pekar, kaže da su ga po izbijanju incidenta dvojica policajaca uhvatili za ruke. “Dok su me vodili udarali su me četri po pet puta pendrekom po glavi. Kada bih se sagao tukli su me koljenima. Spasio me ovdašnji policajac Šućo Lalić. Otrgao me od njih.”
Specijalici su svoju uvježbanosti isprobali i na djecu. Batine su dobili jednaestogodišnji Aleksa Džudović, desetogodišnji Sulejman i njegov trinaestogodišnji rođak Haris Redžepagić.
“Bio sam na tribini sa svojim vršnjacima kada su stariji, bježeći od policije, popadali na nas. Bježali smo i mi. Neko me nagazio i sazuo mi patiku. Zastao sam da je uzmem. Onda me policajac sa kacigom udario palicom dva puta u predjelu bitina. Ostavio sam patiku i pobjegao” – kaže Aleksa, pokazujući modrice od pendreka, dužine pet do šest centimetara i širine oko 1,5 cm.
Tinaestogodišnji Haris Redžepagić je, kako kaže, udaren pendrekom po ramenu i kuku. Tragovi od palice se i sada vide. Njegov rođak Sulejma Redžpagić veli da je sjedio zajedno sa Aleksom. Žali se da ga je specijalac udario pendrekom u predjelu tura te da je iz straha skočio sa visoko zida.” Pobjegao sam tamo u piceriju ‘Belami.’ Sakrio sam se ispod jednog stola. A onda su i tu došli policajci. Opet su tukli narod” – priča desetogodišnji dječak.
Tragom priče da se policija nije zadovoljila samo premlaćivanjem građana Plava na terenu, već da je tukla gledaoce i po obližinjm kafanama i kafićima, stigli smo do vlasnika kafane “Belami.”
“Jedan broj specijalaca preskočio je spoljnu ogradu stadiona i ušao u moju kuću, odnosno u kuhinju kafane gde su se sklonili djeca i neki gledaoci. Pošto sam bio na gornjem spratu, nijesam vidio jesu li policajci tukli koga” – veli Šabović.
Njegov brat Vehbija Šabović kaže da su djeca u strahu od policije pobjegli u kuhnju. Tu su se, veli, sklonili još Milun Vešović, Strahinja Popović i Bedrija Šahmanović.
“Za njima sam ušao i ja. Policajci su zatim ušli u kuhnju. Udarili su Strahinju penderkom po ruci, a Miluna u predjelu grudi i stomaka. Djeca su virštala od straha. Osmogodišnja djevojčica, kćerka Beka Canovića, sakrila se iza friždera i izbezumljeno vrištala. Milun i ja samo vikali: ne tucite djecu. Onda su otišli...” – priča Šabović i upućuje nas da posjetimo Popovića.
Posjetilo smo gospodina Popovića, zajedno sa Tanjom Popović i Vanksom Kostić, istraživačima Fonda za humanitarno pravo iz Beograda. Potvrdio je da je policija bila u kafani, ali demantovao je da je povrijeđen. Nije suguran ni ko ga je uradio. “Malo sam ogreban po laktu. Novine pišu da mi je ruka puno povrijeđena. To nije tačno. evo pogledajte i sami” – kaže Popović, ne zavrćući rukav trenerke. Prilikom pozdravljanja slučajno smo ga dotakli za lakat. Napravno je bolnu grimasu i jauknuo. Izvinuli smo si pozdravili sa domaćinom.
A šta o akciji crnogorskih specijalca kaže dojučerašnji policajac Mujo Canović, penzionisan prije nepunu godinu, svjedok zbivanja u Plav.
“Smatram da policija uopšte nije trebalo da reaguje. Intervencija policije bila je neprofesionalna i nehumana. Tučeni su igrači, treneri, narod i to bez ikakvog razloga. Da sam u tom momentu nosio uniformu demonstrativno bih je sknuo, jer specijalni vod ne smije da tuče djecu. Studim se postupka svojih dojučerašnjih kolega. Ovo sam rekao i komandiru stanice policije Radoju Puriću.”
Poznato je da specijalno obučeni policajci u kenim zamljama tuku i djecu. Ipak, nepoznato je da su specijalne jedinice policije negdje u svijetu tukli fudbalere, trenere i rukovodstvo jedne fudbalske ekipe.
Šef stručnog štaba FK “Jezero” Fadil Ferović kaže da su specijalci upali u teren bz ikakavog razloga. “Tukli su domaće igrače i navijače. Gostujuće igrače su izveli sa stadiona, a ona su nastavili sa divljenjem. Kada je srušena ograda prišao sam da pomognem gledaocima. Starješina policije me bez ikakavog razloga udario pendrekom u predjelu ramena. Da nisam pomjerio glavu – razbio bi mi je. Pobjegao sam...” – kaže Ferović pokazujući modrice.
Šefkija Luković, trenet “Jezera”, pojašnjava stvari:
Poslije jednog faula došlo je do gužve između igrača. Nastala je tuča. Onda su u teren ušli specijalci. Ušao sam i ja da bih razdvajo igrače. Kada sam stigao do sredine terena jedan specijalac me pitao: ko si ti? Odgovorio sam: trener ‘Jezera’. Opsovao mi je majku i udario dva puta pendrekom po tijelu. Dao sam se u bijeg, a on je pojurio za mnom i pokušao da me saplete. Sklonio sam se kod plavskih policajaca... glado sam kako policajci tuku moje igrače Mirsada Nekovića i Emra Lukovića, ali nisam mogao da im pomognem.”
Tu govoto nevjerovatnu scenu ovako je odižvio fudbaler domaćuh Mirsad Neković: “Jedan policajac me udario pendrekom po glavi. Pao sam. Onda su prišli drugi policajci i nekoliko puta me udarili u predjelu kičme. Na video snimku jasno se vidi da su me tukli trojica specijalaca.” Nekoviću su vidne modrice po tijelu, a posebno krvni podliv ispod oka i zakrvavljena beonjača.
“Snagu države” na svojoj koži su, dakle, osjetili broji Plavljani. Ministar policije Filip Vujanović posalo je dvojicu inpektora da ispituju da li je prilikom intervencije specijalaca u Plavu došlo do prekoračenja ovlašćenja. U međuvremenu je održana vanredna sjednica SO Plav i mirni protest ispired stanice policije u tom gradu. Traži se od ministra policije da smijeni komandira policije CB Berane Damjana Turkovića, koji je komandovao specijalnom jedinicom, načelnika i komadira OB Plav Miloša Paunovića i Radoja Purića. Ako je poznato da je lokalna policija korektno odradila svoj posao, zahtjev za smjenom lokalnih policijskih rukovodilaca izgleda kontradiktoran. No, to se, možda, može povezati sa nečim drugim, široj javnosti nepoznatim. Posmo predjsednika plavske opštine Sadrija Balić, koje je uputio crnogorskom predsjedniku Momiru Bulatoviću, premijeru Milu Đukanoviću i predsjedniku Skupštine Svetozaru Maroviću, u kome ih upoznaje za policijskom intervencijom u Plavu, indikativno je.
“Uzroci i ciljevi ove akcije su u direktnoj vezi za suludim planovima ekspremnih pojeidnaca, kojih na opštu nesreću ima i stabilnosti i podstaknu rijeu iseljavanjem muslimana”, nedvosmislen je Balić.
Odgovora još nema: državni “tronožac” ćuti. Ni ministar policije nije baš raspoložen za priču.
Poslije onoga što sto desilo u Plavu, crnogorska policija može se pohvaliti još jednim dostignućem, kojim se, doista, ne može pohvaliti nijedna policija svijeta: njene specijalne jedinice pretukle su igrače, trenere, rukovodstvo i navijače jednog fudbalksog tima. (“MONITOR” Šesmudin RADONČIĆ)

---

MINISTAR POLICIJE U PLAVU

GOL IZ OFSAJDA

Komisija MUP-a ustanovila da su u Plavu policajci tukli – po zakonu. Odbornici SO Plav takav nalaz policije ne prihvataju “zbog toga što je neobjektivnan, neistinit i tendenciozan, jer se zasniva na progrešnim činjenicama.”

Poslije žestoke akcije specijalnih jedinica MUP-a Crne Gore na nedavnoj fudbalskoj utakmici u Plavu, građanima te opštine opet je demonstrirana snaga države: dvadeset pet policajaca u civilu, izbrojali su dokoni Plavljani, obezbjeđivali su ministra policije Filipa Vujanovića dok je prisustvovao vanrednoj sjednici Skupštine Opštine. Ispred zgrade nalaziolo se nekoliko uniformisanih policajaca, a brojne policijske patrole bile su na ulicama Plava.
Vujanović je prošle sedmice prisustvao vanrednoj sjednici Skupštrine opštine Plav nakojoj je razmatrana politička situacija u tom gradu nastala poslije sporne utakmice između domaćeg “Jezera” i gostujućih “Komova” iz Andrijevice. Posebno se govorilo o intervenciji specijalne jedinice MUP-a, u kojoj su povrijeđeni brojni igrči, treneri i navijači domaćeg tima.
Sadrija Balić, gradonačelnik Plava, otvarajući vanrednu sjednicu Skupštine opštine, ukazao je na tešku zloupotrebu Interventnog voda na utakmici. “Selektivno udaranje igrača, nepotreban ulazak policije na tribine, premlaćiivanje navijača, te tjeranje djece i gledalaca po kafanama i kućama, prestavlja teško prekoračenje ovlašćenja radnika MUO-a” – rekao je Balić.
I ostali diskutanti su, iz prve ruke, upoznali ministra Vujanovića sa nezakonitim ponašanjem policije na utakmici. Ostali su doslijedni svojim ranijim zahtjevima da ministar policije razriješi dužnosti komandira Centra bezbjednosti Berane Damjana Turkovića, koji je komandovao specijalnom jedinicom, te načelnika i komandira Odjeljenja Bezbjednosti Plav, Miliša Paunovića i Radoja Purića.
Ministar bujanović upoznao je prisutne sa nalazima Komisije MUP-a, sačinjene od dva žlana, koja je imala zadatak da ispita čitav slučaj.
“U tom postupku”, rekao je Vujanović, “oni su razgovarali sa građanima Plava i Andrijevice. Od građana Plava čuli su da je ta intervencija bila potpuno nepotrebna, maskimalno represivna i samo na štetu igrača i građana Plava. Građani Andrijevice su, sa druge strane, istakli da je intervencija bila neophodna i da je spriječila teže posljedice. Izvršen je pregled i medicinske dokumentacije. U Opštini Plav je bilo dvadeset dokumentovanih potvrda. Devet policajaca je imalo lake tjelesne povrede, i devet ljudi sa područja Andrijevicee imalo je povrede. Dvojica inspektora su utvrdila da je utakmica, po procjenama Sjeverne regije, imala stepen visokog rizika i da stadion nije tehnički odgovarao tolikom broju gledalaca utvrdili su da je utakmicu obezbjeđivalo 34 policajaca iz OB Plav i 13 policajaca Interventnog voda CB iz Berana. To je minimalan broj policajaca, jer otprilike na stotinu gledalaca dolazi po jedan policajac” – pojasnio je Vunanović.
Što se tiče samog incidenta, Vujanović kaže: “Utvrđeno je da je sudija prekinuo utakmicu u nemogućnosti konstrolisanja incident, te da je u tom prediku došlo do beježanja (gostujućih) igrača is udija ka policiji koja prvi put tada interveniše i to u funkciju zaštitet svih igrača. Nakon toga dolazi do bacanja kamenja, flaša i drugih predmeta na policiju. U namjeri da se spriječi dalji sukob i eskalacija nemira interveniše dio pripadnika Interventnog voda na način koji je u u funkciji spečavanja eskalacije tog incidenta. Povrede su nastala upotrebom sile prema tim licima, gađanjem kamenjem i drugim tvrdim predmetima prema policiji i zbog pada te nesretne ograde koja je onako nesigurno i loša bila postavljena. Ispektori su konstatovali da je policija intervenisala i djelovala kao i na svim drugim javnim skupovima gdje se incident desio, be odgovornosti konkretnih straješina.”

Vujanović je rekao da je ispitao i dosadašnji rad optuženih starješina MUP-a. S obzirom na to da je “dobio svega nekoliko predstavki i pritužbi građana Plava na ponašanje policije,” nije našao “osnova za odgovornost Purića i Paunovića.”
“U ispitivanje odgovornosti Dajana Turkovića nisam se upuštao, jer sam smatrao, sagledajući njegov personalni tretman – budući da će brzo ići u penziju – da ga treba penzionisati i to ću da učinim. Dakle, taj čovjek će vrlo brzo biti penzionisan, a zbog svih ovih odnosa koji su se desili tražio sam od načelnika CB u Beranama da Turković svoju aktivnost u ovom području ne vrši. prema tome, Damjan Turković će biti penzionisan zato što je ispuno uslove za penziju” – rekao je Vujanović.
Što se tiče primjedbi Plavljanina da u policiji nema Muslimana, Vujanović je istakao da je policija “maksimalno profesionlani organ i ona nije organ nitri jedne partije, niti jedne nacionlane strukture. Prema tome, svi Muslimani koji imaju volju i odgovarajuću školu neka izvole u MUP. Međutim, gledajući dokumenta, vidim da nema interesovanja za rad u policiji.” Takva ministrova konstatacija izazvala je opšti smijeh u sali. “Smijali se ili ne”, nastavio je ministar, “pogledajte podatke i vidjećete da se za policijske škole ili akademiju prijavilo samo jedan Musliman. To su podaci. Pogledajte, pa to doživite za smijeh ili plač. Ja to doživljavam sa velikom tugom.”
“Ne smijemo se mi Vama, ministre, već podacima” – pojasnio je šeretski Dažvid Šabović, šef odbamičkog kluba SDP-a.
Na žalbe odbornika na, kako kažu, gotovo svakodnevno pretresanje i šikaniranje na policijskim punktovima, ministar, između ostalog, odgovara: “Meni je vaš predsjednik Opštine rekao da se nalazi u neprijatnijoj situaciji, jer ga policija u toku dana u više navrata zaustavlja i pretresa. Ja sam mu odmah rekao da mi je taj neprijatni osjećao saoopštio i predjsednik opštine iz Pljevlaja. Žao mi je što to nijesam ranije od g. Balića čuo, jer smatram da je potpruno neprimjereno da se ljudi kojis u politički i profesionlano aktivni, koji ne daju povod za pretrese, u više navrata dnevno pretresaju.”
Povodom prekoračenja ovlašćenja radnika MUP-a govorio je i Žarko Rakčević, predsjednik Socijaldemokratske partije Crne Gore. Kritikovao je ponašanje domaćih igrača, gostujućih navijača i Interventnog voda. Rakčević nije imao zamjerke jedino na ponašanje ministra policije Vujanovića.
I pored vještog nastupa ministra i korektnog ponašanja njegovog brojnog obezbjeđenja, odbornici Skupštine Opštine Plav nijesu prihvatili. “Izvještaj komisije MUP-a Crne Gore” koji je na sjednici prezentirao Vujanović. “Izveštaj se ne prihvata zbog toga što je neobjektivan, neistinit i tendenciozan, jer se zasniva na pogrešnim činjienicama” – precizni su odbornici.
Takvoj odluci odbornika, pored, kako kažu, uzimanja u zaštitiu “bainaša u plicijskoj uniformi”, doprinijela je činjenica da su ministar Vujanović i njegovi inspektori izbjedli da otvore istragu i daju odgovore na suštinska pitanja: zašto su specijalci napravili presadan pa su tukli igrače i trenere jednog fudbalskog tima, zbog čega su tučena djeca i navijači po obližnjim kafanama i kućama? Konačno, zašto nema odgovora na javne tvrdnje kapitena FK “Jezero” Branka Rakočevića da je u događanje na spornoj utakmici umješana Služba državne bezbjednosti? Ćutanje ministra policije je indikativno. Posebno čudi da policija nije ispitala čakočevićevu izjavu da su mi predstavnici FL “Komovi” nudili mito da izazove incident.
Komisija MUP-a je, dakle, zvanižNo ustanovila da su policajci tukli – po zakonu. Policija je Plavljanima opet dala gol –z ofsjada. (“MONITOR” Šemsudin RADONČIĆ)

---

RASPRAVA U OPŠTINSKOM PARLAMENTU PLAVA UZ PRISUSTVO MINISTRA POLICIJE VUJANOVIĆA

Dana 12. juna o. g. u Plavu je održana Vanredna sjednica Opštinskog parlamenta, na kojoj su bili prisutni, pored ministra policije gospodina Filipa Vujanovića i neki prvaci SDP CG (da bi promovirali svoje političke preizborne planove, što je iritiralo mnoge prisutne, kao otežavajuće, okolnosti za rješavanje “Plavskog slučaja – utakmica”). Skupštinom je presedavao Sadrija Balić, predsjednik SO Plav.
Gospodin Balić je podnio svoj uvodni referat o “plavskom slučaju – utakmica” – na najprikladniji način, bez pristrasnosti, a u cilju da se rasvijetli prekoračenje službenih ovlašćenja interventnog voda, kojim je komandovao jedan, na žalost Plavljanin, čije su pretke bezbroj puta spašavali Bošnjaci (o čemu postoje relevantni dokazi i fotografije). U svom obraćanju opštinskim parlamentarcima, republičkim i partijskim funkcionerima, novinarima i zainteresovanim građanima – Balić nije bježao niti od lične odgovornosti za ovaj slučaj, jer se i sam našao na tribinama Plavskog stadiona. Ali, ga iznenadio gest predsjednika susjedne Andrijevičke opštine, koji nije htio sjedeti, kao pravi gost (musafir) sa njim već sa gostujućim navijačima.
Na žalost, gospodin Balić nije mogao predvidjeti razvoj situacije, bez obzira na napetost i prisustvo velikog broja navijača sa neprihvatljivim transparentima (mrtvačke glave) i neprijateljskim pjesmama navijača, iz kojih su u obezbjeđenju bili specijalci interventnog voda iz Berana (koji su čekali trenutak za akciju). Naravno, poslije bitke svi su generali pametni. Međuim, gospodin Balić je mogao sugerirati upravi jezera da se nešto nenormalno priprema i da odustanu od svake utakmice, a sudije i delegati (koji su za ovu priliku bili zapaženo instrumentalizirani, u interesu slovode i mira – mogli su upisati i trocifreni rezultat za goste, što je i bio cilj). Očigledno, takve lokalne utakmice vlast i njegovi velikodostojnici koriste za podggrijevanje starih računa, za šta bi netko morao snositi kosekvence.
Naravno, ono što je za pohvalu, sudionici u raspravi su se najljepše izrazili o građanima Andrijevice i da to nitko neće iskoistiti da poremeti komšinske i međunacionalne odnose.
Ministar Vujanović se odbornicima obratio kompromisnim rješenjem, što je izazvalo smijeh u sali izbjegavajući da sankcioniše prave krivce. (To će se potvrditi u slučaju drugog sastanka kada je prisustvoao u Andrijevici, gdje je gotovo suprotno govorio). Dakle, radi se o čisto politikansko-represivnom poslu uperenu protiv grada Plava i njenjih žitelja Bošnjaka.
U raspravi, u kojoj je na konstruktivan način raspravljeno o tiraniji crnogorske policije nad nedužnim civilima i djecom u majicama (uslijed čega su mnogo dobili trajne povrede i posljedice), sudjelovai su: Džavid Šabović, dr Ruždija Redžepagić, prof. Ruždija Bašić, slikar Ibrahim Reković, Deda Nikač, Svetomir Dašić, Zumber Radončić, prof. Ljubo Komatina, Ibrahim Rugovac, predsjednik Kulba “Jezero”, ecc Kemal Purišić, Fadil Ferović, šef stručnog štaba “Jezero”, ecc Šukrija Cikotić, Ramo Gitićö Ramo Sinanaj, mr Žarko Rakočević (predsjednik SDP), koji je zloupotrijebio govornıcu ovog sastanka, jer ničim nije pokazao da je opozicioni intelektualac i političar, već se svrstao na strani represivne policijske akcije. Zatim govorili su prof. Šeljo Hodžić, pravnik Orhan Šahmanović, pravnik Husnija Šabović i drugi.
čitava rasprava je pokazala da se u Plavu drastično provocira mir, naravno uz pratnju specijalaca crnogorske policije. Policija je imala za cilj da unese strah i paniku, kao id a onemogući dalja bilo kakva kulturna ili sportska okupljanja u plavkom kraju. Zato je i ovaj razgovor od dobronamjernih i shvaćen kao put rješavanja pitanja položaja Bošnjaka u Crnoj Gori.
Ostaje neodgonetnuta dilema, zašto nitko od odgovornih iz Ministarstva unutrašnjih poslova, posebno ministar Vujanović, nisu željeli da odaju tajnu ktko je iz Sportosg saveza Sjeverne regije Crne Gore zatražio intervenciju MUP-a, dnosno njegovog interventnog voda, te je ovu utakmicu prije njenog održavanja okarakterisao “utakmicom visokog rizika”? O tome svjedoči činjenica da policijski organi nisu sugerisali komandiru Turkoviću da se pojavi pred Opštinskim parlamentom, da lično pojasni tko mu je ovakav scenario dao u zadatak. Očigledno je, da je Turković, bez obzira na činjenice očigledno presupta, čime se mogu baviti i međunarodni sudovi, samo izvršitelji. (N. R. S.)

---

ŠTA JE NOVINAR DONKO RAKOČEVIĆ NAPISAO MINISTRU CRNOGORSKE POLICIJE POVODOM “SLUČAJA PLAV”

OPTUŽBE NA RAČUN POLICIJE

Jedan od očevidaca onoga što se dešavalo nedavno u Plavu, na fudbalskoj utakmici između fudbalskih klubova iz Plava i Andrijevice, bio je i Donko Rakočević, novinar “Večernjih novosti” i rođeni brat centrofora plavskog “Jezera.” Rakočević je prekjuče uputio otvoreno pismo ministru unutrašnjih poslova Crne Gore Filipu Vujanoviću, sa željom da pomogne da se rasvijetli nemili incident, u kom je interventni vod policije iz Berana tukao fudbalere domaćeg tima i domaće navijače. On, takođe, obaviještava ministra o tome šta je policija preduzela protiv ljudi kojis u mu dali izjave nakon incidenta, a koje je objavio nedjeljnik “Monitor”.
Pobijajući navode iz saopštenja MUP Crne Gore, Rakočević obavještava ministra Vujanovića:
“Nijesam vidio da je publika uletjela u teren (i video snimak pokazuje da na terenu nema nijednog navijača), nijesam vidio da je napadnut sudija, nijesam vido da su bili ugroženi navijači, nijesam vidio nijednog povrijeđenog policajca. Nijesam čuo provokacije od strane domaćina”, piše Rakočević id odaje, “ali sam čuo od samog početka susreta – provokativno skandiranje gostujućih navijača. to što su sudije i specijalci uradili domaćinama, malo ko bi otrpio na bijelom svijetu. A Plavljani su odgovarali samo sa par kamenica i to poslije intervencije policije.”
Rakočević dalje navodi da je “nekoliko pravoslavaca iz Plava”, koje je pomenuo u tekstu u “Monitoru”, policija narednih dana privodila i naredila im da demantuju navode iz teksta.
“I ne samo naredila, nego, što je još gore, policija je samo napisala reagovanje, a njima naredila da potpišu! Policija je u njihovo ime poslala tekst “Monitoru” i svim drugim sredstvima informisanja, i to faksom”, kaže Rakočević u pismu prvom crnogorskom policajcu, a onda detaljno navodi policijski tretman njegovih sagovornika.
“Dan poslije izlaska “Monitora”, Brezojevice kod Plava stigli su policajci i potražili moje sagovornike. Prvo su pronašli Milana Šoškića, s ciljem da ga privedu u policijsku stanicu u Andrijevicu ili Beranama, ali im je on odmah stavio do znanja da neeće primijeniti mišljenje: “Uzalud ćete me voditi u policiju, jer ću samo ponoviti ono što su objavile novine!”
“Poslije toga su od njega digli ruke, ali su potražili trojicu Rajkovića. Radenku Rajkoviću su naredili da se odmah javi CB Berane, a Grujici Rajkoviću i Rajku Rajkoviću da dođe u andrijevičku stanicu policije. Pred više policajaca, Radenko Rajković je primoravan da potpiše tekst koji čak nisu htejli da mu pročitaju, već su mu govorili. “Pročitaćeš sutra u novinama. Grujica i Rajko Rajković su poslije detaljnog ispitivanja pristali da stave potpis na tekst u kome se kaže da oni nisu ni bili na utakmicu”, piše Rakočević ministru policije, uz napomenu da se u reagovanju na njegov tekst u “Monitoru”, “koj je, dakle, napisala policija”, ne pominje Milan Šoškić, već samo trojica Rajkovića, koji su u “Monitoru” uzgredno opomenuti.
“Jasno mi je da su tamošnji policajski šefovi to uradili u okviru nastojnja da operu svoje ruke. Oni su izgleda spremni i da u potpunosti zakomplikuju odnose u tom kraju, samo da se sebe skinu odgovornost. No, ja sam ubijeđen, gospodine ministra, da ste Vi poslali prave ljude da ispitaju plavski incident, te da će krivci biti rigorozno kažnjeni. Jedino tako se mogu stišati strasti. U suprotno, možete i Vi snositi odgovornost za eventualne međunacionlane konflikte u gornjem Polimlju”, upozorava Rakočević ministra unutrašnjih poslova Crne Gore Filipa Vujanovića.
Na kraju pisma Rakočević iznosi vlastito mišljenje o razlozima incidenta u Plavu: “Andrijevčani su”, kaže on, “na sve naivne, zloupotrebljavajući političke i nacionlane odnose, a izgleda i svoje veze u policiji i Fudbalskom savezu, pokušali da donesu bodove iz Plava. Ako im se dozvoli da na taj načIn uđu u viši rang takmičenja, i ako se ne kazne svi koji su u to bili upleteni, verifikovaćemo plitizaciju i kriminalizaciju sporta, što je suprotno sprtskom duhu i čojstvu Crnogoraca”, piše Rakočević. (D. VUKOVIĆ “Naša Borba”)

Represija kao praksa Predsjednik OO LSCG Plava Ruždija Bašić pronalazi vezu između premlaćivanja građana u Plavu i nedavno sprječavanja liberalima da u Pljevljima održe konvenciju i promotivni skup: Policijska represija sluti da postane praksa politike vladajuće partije, jer su im očigledno svi drugi aduti istrošeni a civilizovani i normalna utakmica, pa i bilo koja druga utakmica, kao ova fudbalska na primjer, njima ne odgovara... Plav je bio plav od modrica. Ljudi sa osjećajem zgraženosti, poniženosti, smrvljenog dostojanstva. Ni jedna od rukometašica “Jezera”, koje su trebale kao specijalno gosti utakmice da budu pozdravljene sa tribina, nisu htjela da da komentar uvreda koje su im upućivali Andrijevčani. Bilo ih je stid. Da li se poslije ovog Andrijevčani, a pogotovo specijalci, mogu postidjeti?

VANREDNA SJEDNICA SKUPŠTINE OPŠTINE ANDRIJVICA POVODOM NEDAVNE UTAKMICE U PLAVU

ZA DOBRE ODNOSE

Ministar Filip Vujanović ponovio ocjene o profesionlanoj i pravilnoj intervenciji policije. Većina diskutanata sa založila za nastavljanje i njegovanje dobrih međunacionlanih odnosa.
Andrijvica, 19. juna – Povodom nedavnog incidenta na utakmici Jezero – Komovi u Plavu, danas je u Andrijevici održana vanredna proširena sjednica skupštine opštine, u čijem je radu, pored odbornika, predsednika domaćeg kluba i jednog broja građana učestvovao i ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Filip Vujanović. U uvodnim napomenama predsjednika opštine Šćepana Dragovića i predsjednika FK Komovi Veselina Bakića, kao i u višečasovnoj diskusiji, istaknuto je da su atmosfera prije sporne utakmice, prijetnje od strane sportskih suparnika iz Plava i drugi detalji nagovještavali visok rizik, pa su obaviješteni nadležni organi i preduzete mjere da se osigura odekavatno obezbjeđenje. Događaji na utakmici, koja je prekinuta zbog fizičkog napada domaćih igrača na sudiju i fudbalere Komova, kao i nered koji je nakon toga nastao, potvrdili su da su takve ocjene bile opravdane. Intervencija policije, prema mišljenju većime sikutanata, sprijčila je da dođe do mnogo težih posljedica.
Na sportkoj utakmici u Plavu, rekao je, pored ostalog, Filip Vujanović, policija je maskimalno profesionlano obavila svoj posao i time srpiječila esklaciju sukoba. Tako i treba da reaguje uvijek i na svakom mjestu, kako bi se spriječila veće posljedice, rako je on, i ponovio riječi koje je izrkeao na vanrednoj sjednici Skupštine opštine u Plavu – da nema nikakvog osnova za vođenja disciplinskog postupka protiv bilo koga od odgovornih lica iz Odjeljenja bezbjednosti u Plavu ili, pak, Centra bezbjednosti u Beranama, čiji je rad ocijenio veoma dobrim. Osvrćući se na odluku da se, i pored toga, komandir Centra bezbjednosti u Beranama, Damjan Turković, pošalje u penziji, ministar Vujanović je rekao da se radi o pravom profesionlacu i poštenom čovjeku. Odluku je, rekao je Vujanović, donio na osnovu profesionalnog kartona, Turkovića odnosno njegovih godina prvorednih u službi, imajući u vidu sopstvenu procjenu da će se njome postići smanjivanje tenzija. Takođe je rekao da ovkva odluka ide u prilog efikasnijem funkcionisanju službe sa manje vanprofesionlanih opterećenja. Iako je Turković postupio kako svaki profesionalac treba da posupi, objasnio je ministar, njegov rad napodručju Plava bio bio, zbog naraslih strasti, veoma otežan.
Pošto su svi učesnici u današnjoj raspravi zahtijevali da promjeni odluku o penzionisanju Turkovića, kako se čulo, jednog od najboljih policajaca koji su radili na ovom području, tumačeći odluku i kao uvredu i prebacivanje krivice na ovu sredinu, Vujanović je rekao da ostavlja mogućnost da se Turkovićem razgovara i o premještanju na rad u nekom od centra bezbjednosti, adekvatno njegovom rangu.
Većina diskutanata sa založila za nastavljanje i razvijanje dobrih međunacionalnih i drugih komšijskih odnosa sa građanima plavske opštine. /T. ŠOŠKIĆ “Pobjeda”/



Tekstovi su objavljeni u reviji „Sandžak“ BR 71-72 20. jun, 1996. godine kao i medija koji su naglašeni uz ime autora.