Pozivamo čitatelje Bošnjaci.Net da se odazovu ovoj akciji i da svoje donacije uplate na sljedeće žiro račune: Instrukcije za plaćenje u BiH su sljedeće: Uni Credit Bank dd Mostar Kardinala Stepinca bb, 88000 Mostar POSLOVNICA 16, SAR3 IBAN:BA39 3386902539565748 SWIFT:UNCRBA22 Svrha doznake: Pomoć za Andreja Nikolaidisa Instrukcije za plaćenje u CG: MONITOR DOO PODGORICA Crnogorska Komercijalna Banka 510-2839-59 Za uplate van Crne Gore: Beneficary custmer: 02373190 Monitor doo 81000 Podgorica Crna Gora Account with institution: Crnogorska komercijalna banka A.D. 81000 Podgorica - Crna Gora Swift Code: CKBC CS 22 Acc.No.400876851700 EUR/USD Intermiddiary bank: COMMERZBANK AG FRANKFURT / MAIN Germany SWITFT CODE: COBA DE FF U ovoj akciji donirali su: Bošnjaci.Net $200 Šefkija Š. Radončić $100 Ruždija Luković $100 Numan Gutić $100 Elma Silajdzic $100 Hajrija Frljuckic $100 Selma Toskic $100

Dramski umjetnik Emir Hadžihafizbegović i novinar i publicista Šeki Radončić pokreću Građansku inicijativu za prikupljanje novčanih sredstava, a u vezi sa presudom crnogorskog sudstva kojom se novinar Andrej Nikolaidis i list Monitor kažnjavaju zbog nanošenja duševne boli reditelju Emiru Kusturici.

"Smatrajući ovu Presudu sramnom i s obzirom da je ona direktno vezana za novinarski tekst kojom se Bosne i Hercegovina potpuno i argumentovano stavlja u kontekst žrtve, a pomenuti reditelj intimusom 'balkanskog kasapina' Slobodana Miloševića, građanin Emir Hadžihafizbegović i građanin Šeki Radončić pozivaju ostale javne i kulturne radnike Bosne i Hercegovine da u trenutku kada ova Presuda postane i izvršna, prikupimo novac i odavde iz Bosne i Hercegovine platimo kaznu i sve ostale sudske troškove koji budu ispostavljeni prema novinskom listu Monitor i novinaru Andreju Nikolaidisu. Ma koliko to iznosilo," stoji u pozivu.

Da podsjetimo, Viši sud u Podgorici je presudio da nedjeljnik Monitor i novinar Andrej Nikolaidis moraju isplatiti 12.000 eura filmskom režiseru Emiru Kusturici na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog objavljivanja teksta 'Dželatov šegrt' prije četiri godine.

Ovim je preinačena presuda podgoričkog Osnovnog suda, kojom je odbijen zahtjev za obeštećenje.

Nikolaidis: Bosna plaća Kusturici za duševni bol

Nakon što su dramski umjetnik Emir Hadžihafizbegović i novinar i publicist Šeki Radončić pokrenuli građansku inicijativu da se ako bude trebalo i kulturni i javni radnici Bosne i Hercegovine uključe u plaćanje odštete Emiru Kusturici, koju bi trebali platiti književnik i publicist Andrej Nikolaidis i list "Monitor", kontaktirali smo s Nikolaidisom da bi rekao šta misli o ovoj inicijativi.

-Mogu jedino reći da sam dirnut prijateljskom pažnjom. Na kraju, znači, Bosna plaća Emiru Kusturici za njegove duševne boli. Da ih zdravo potroši s prijateljima u Beogradu. To dostignuće crnogorskog sudstva redefinira našu predstavu o besramnom, rekao je Nikolaidis.

Viši sud u Podgorici je presudio da nedjeljnik Monitor i novinar Andrej Nikolaidis solidarno isplate 12.000 eura filmskom režiseru Emiru Kusturici na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog objavljivanja teksta "Dželatov šegrt" prije četiri godine.

Ovim je preinačena presuda podgoričkog Osnovnog suda, kojom je odbijen zahtjev za obeštećenje.

A prije te presude, koja je donekle bila i rezultat pritiska javnosti, vođen je krivični postupak, zbog istog teksta, Nikolaidis je tada kažnjen da budžetu plati 5.000 eura, jer je, prema ocjeni suda, oklevetao Kusturicu. Očito da je u međuvremenu porasla "cijena" Kusturicine duševne boli.

Slučaj Nikolaidis-Kusturica reflektira sa na sve nas u BiH

Fondacija za stipendiranje Roma podržava inicijativu Fondacija za stipendiranje Roma (FSR) pridružuje se građanskoj inicijativi za podršku crnogorskom književniku Andreju Nikolaidisu i crnogorskom nezavisnom nedjeljniku „Monitor“ koju su pokrenuli dramski umjetnik Emir Hadžihafizbegović i novinar i publicista Šeki Radončić. FSR podržava sve inicijative za zaštitu prava na slobodu izražavanja intelektualaca, novinara i medijima. Umjesto da i sami, zbog prirode naše misije, budemo pomognuti i podržani od strane režisera Emira Kusturice prinuđeni smo da crnogorske slobodne medije i intelektualce branimo od uvrijeđenog tužioca Emira Kusturice.

Povodom odluke crnogorskog sudstva da publicist Andrej Nikolaidis i sedmičnik "Monitor" isplate režiseru Emiru Kusturici 12.000 eura za duševnu bol zbog teksta "Đavolov šegrt", objavljenog prije četiri godine, reakcijom se oglasio PEN Centar BiH.

"Mada nismo iznenađeni presudom podgoričkog suda u vezi sa slučajem Nikolaidis-Kusturica, koji se razvlači po sudovima već godinama, bilo bi neprimjereno da ne iskažemo svoj protest u vezi sa slobodom izražavanja koju je podgorički sud tako surovo pogazio. Ne dovodimo u pitanje sudstvo jedne države, ali naglašavamo da su neki ljudi, očigledno, u Crnoj Gori „jednakiji od drugih”, baš kao u Georga Orwella. Pisac Andrej Nikolaidis nije čak ni državljanin Crne Gore, ali presuda važi i za njega. Da li će se tim povodom oglasiti nadležni organi u Bosni i Hercegovini koji treba da brane svoga državljanina?

Apeliramo na sve misleće ljude da se oglase u vezi s ovim slučajem, koji nije vezan samo za ovu političku farsu: on se reflektira na sve nas u Bosni i Hercegovini i okruženju, i na arbitrarno pravo jedne države da sudi državljanima druge države, dovodeći u pitanje pravo pisca na slobodu izražavanja, pogotovo u slučaju iskazivanja suda jednoga pisca o umjetničkim dometima nečijeg djela", navodi se u pismu PEN Centra BiH koji su za Upravni odbor PEN Centra BiH potpisali Ugo Vlaisavljević, predsjednik i Ferida Duraković, generalna tajnica.

Pismo PEN Centra BiH poslano je na adrese: P.E.N. centara u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i na Kosovu,
P.E.N. International, Caroline McCormick, izvršnoj direktorici Komiteta za pisce u zatvoru Sara Whyatt, Mirovnom komitetu PEN-a, Edvardu Kovaču, te premijeru i predsjedniku Republike Crne Gore Mili Đukanoviću i Filipu Vujanoviću.

Pročitajte tekst sa kojim je Andrej Nikolaidis nanio 'duševnu bol' Nemanji Kusturici, što se po odluci Višeg suda u Podgorici 'ogriješio' te mora platiti 12000 eura

Emir Kusturica: Dželatov šegrt

Andrej Nikolaidis, jedan od najboljih crnogorskih i balkanskih pisaca nove generacije, objavio je u podgoričkom nedjeljniku Monitor tekst o Emiru Kusturici, motiviran izjavama koje je dvostruki dobitnik Zlatne palme davao tokom festivala u Cannesu. Kratko i ubitačno podsjećanje na prošlost rješavat će se na sudu, s obzirom da je reditelj odlučio tužiti pisca. Tekst prenosimo u cijelosti

Bilo je, kako se to danas kaže, vrijeme rata i sankcija. U okolnim državama gorjele su kuće, ovdje je na lomači patriotizma gorio zdrav razum. Da bi se opravdao rat u Bosni i Hrvatskoj nije bio dovoljan patriotizam. Bilo je potrebno mnogo više od toga. Valjalo je odustati od razuma. Napustiti razum, jer tek nakon toga bilo je moguće pretvarati se kako nam ne nedostaje moral.

Propagandna mašina tog vremena bila je, otud, zasnovana kako na nemoralu, tako i na gluposti. Novine i televizija nisu bili samo ogavni, nego i pravljeni za idiote. Valjalo je biti neosjetljiv za ljudsku patnju, slijep za vlastitu krivicu, napokon i dovoljno glupav da bi se povjerovalo u vlastitu ispravnost. Ružni, glupi i pokvareni - takve je proizvodila propaganda Miloševićeve države.

Medijski marš Kakve su budale tada defilovale kroz televizijske studije! Kakve su budalaštine štampale novine! Gotovo svako ko je imao nešto glupo a patriotsko da kaže, dobio je priliku da to i učini na državnoj televiziji, u Politici ili Pobjedi. Jedna od najvećih medijskih zvijezda tog vremena bio je Emir Kusturica.

Pokušajte se prisjetiti: njegova zvijezda vrhunac dostiže u vrijeme najvećih zločina nad njegovim sunarodnicima, a blijedi sa završetkom rata u rodnoj mu Bosni. Kada je rat završen, kada su sa TV ekrana protjerani samozvani vojni analitičari, vračare i političari koji su presnažno povjerovali kako su "Krajina i Bosna naše", iz medija je nestao i Emir Kusturica. Budući da su mu od prvoga, Sidranovog Sjećaš li se Doli Bel, filmovi bili svaki lošiji od prethodnog, te budući da više nikome nije trebao Bošnjak koji tvrdi kako su Srbi u pravu što zatiru islam u Bosni, Kusturica je bio manje atraktivan za medije.

Novi srpski nacionalizam, njegova renesansa zapravo, nedavno ga ponovo poteže kao moćno sredstvo za podizanje nacionalnog ponosa. I Kusturica je u Srbiji ponovo ono što je i bio - nešto poput patriotske vijagre. On je snimio film Život je čudo, koji govori o dobroti i plemenitosti Srba za vrijeme rata u Bosni, i sa njim otišao u Kan, da braći u Beograd donese "Zlatnu palmu". Željko Joksimović otišao je u Tursku, da na Pjesmi Evrovizije sa plagijatom arapske pjesme zastupa vaskoliko srpstvo. Divac i Stojaković igrali su još jedan NBA plej of - nacija je bila u iščekivanju prve srpske titule u profesionalnoj košarci. Svi su prošli kao na Kosovu - junački su izgubili. "Srbija ponovo osvaja Evropu", bio je naslov u Blicu kada su Kusturica i Joksimović ispraćeni i za njima prolivena voda. Po završetku svega, ista novina je na naslovnoj strani najavila razgovor sa Ukrajinkom koja je pobijedila u Turskoj. Ona je Željka, koji je pošao osvajati Evropu u Turskoj, pozvala da je posjeti u - Ukrajini.

Nemanja Kusturica Budući da je mrtvoga oca proglasio Srbinom koji je klanjao, a sebe, Emira, "pravoslavnim hrišćaninom", bilo mu je lako da odabere "svoje" u ratu u Bosni. Prepoznao ih je u Karadžiću i Mladiću. Nije bio tu da sa njima ispaljuje topovske salve po Crnom vrhu, Bjelavama i Baščaršiji, ali im je svojim umjetničkim i medijskim pregalaštvom kad god je mogao pružao alibi za svakog ubijenog muslimana koji nije želio da prizna da je porijeklom "pravoslavni hrišćanin". Može li se "duševna bol" nanijeti duševnom bolesniku?

Kršteno ime Novi Kusturičin propagandni film bio je temeljno ispljuvan i otposlan kući. Bez nagrade, naravno. Rat u Bosni više ne zanima zadrigli evropski džet-set. Oni su sada zabrinuti zbog Iraka. I imaju novog ljubimca - Majkl Mora, koji tako slatko pljuje po Americi koju oni tako otmjeno preziru.

Kusturica je u me uvremenu dao intervju za Le Figaro, u kojem je izložio svoj pogled na svijet. Intervju je dirljiv, jer otkriva čovjeka koji brani stavove u koje više ne vjeruje ni Slobodan Milošević, ukoliko je ikada i vjerovao.

"Ja sam pravoslavni hrišćanin", kaže Emir. Ne precizira koje mu je kršteno ime - Panta, Miloje, Dobrilo... Njegova porodica je, tvrdi, izvorno pravoslavna. Što će reći da su mu se preci, kada su klanjali, Allahu molili kao pravoslavci. "Moj otac je rođen kao musliman, ali je prije svega bio Srbin", kaže Emir. Ali Emir neće da bude musliman. Jer mu je porodica, negdje u dubini prošlosti, bila pravoslavna. Ako bi zakopao dublje, otkrio bi da je, još ranije, bio paganin. Na dnu iskopine porijekla otkrio bi, tvrdio je Darvin, majmuna.

Budući da je mrtvoga oca proglasio Srbinom koji je klanjao, a sebe, Emira, "pravoslavnim hrišćaninom", bilo mu je lako da odabere "svoje" u ratu u Bosni. Prepoznao ih je u Karadžiću i Mladiću. Nije bio tu da sa njima ispaljuje topovske salve po Crnom vrhu, Bjelavama i Baščaršiji, ali im je svojim umjetničkim i medijskim pregalaštvom kad god je mogao pružao alibi za svakog ubijenog muslimana koji nije želio da prizna da je porijeklom "pravoslavni hrišćanin".

Sada je snimio film o ratu u Bosni. Zašto? "Da bih prekinuo predrasudu da se Srbi i muslimani mrze", kaže Emir. Što je još želio? Njegovim riječima: "Da se ogradim od ideje da treba naznačiti naciju koja je u pravu, naciju koja to nije, napadača i napadnutog." Film je, hoće nam reći Emir, revizionistički. Što će reći da relativizuje krivicu i zločine. Jer Emiru se ne dopada podjela na one koji su napali i ubijali i one koji su se branili i ginuli. "U ovo naše vrijeme, moral je relativna stvar", poentira Emir. Kad se tako shvati moral, sve je moguće, pa i braniti ljude koji su bombardovali grad u kojem je ro en, moguće je i stati na stranu dželata u Srebrenici. Jer po Emiru, nema onih koji su u pravu. Nema pravednih - to je najstarija odbrana onih koji su debelo zgriješili.

Magarac i pjesnik Emir rat u Bosni tumači sa pjesničkom slobodom. Jer on je, tvrdi, "pjesnik, buntovnik...". Potom buntovnik u fraku, sa kubanskom cigaretom u ustima kaže da to ima i cijenu: "Sve sam više razočaran čovječanstvom." Pa ipak, veli da je dovoljno glup da ostane idealista. Za idealistu, prilično je imućan. Družeći se sa idealistima iz vrha crnogorske vlasti, stekao je i nešto idealnih nekretnina u Crnoj Gori.

Voli životinje, posebno magarce. Za njega, magarac je "an eo čuvar". On zna da mnogo od onoga što je stekao duguje upravo magarcima. U an ele ne vjeruje - "zna da postoje". Smatra da nam je potrebna utopija, zato je protiv svijeta velikih korporacija. Antiglobalistička i antiamerička priča je nešto što Emir u intervjuu za francuske novine ne želi da preskoči. Doduše, tako nije mislio nekada. Otišao je u Holivud, u maticu korporacijskog svijeta, tražeći uspjeh. Snimio je grozan film. Propao je. Onda je shvatio da je antiglobalista. Kao i svaki pravi antiglobalista i borac protiv velikih korporacija, puši skupocjene kubanske cigare koje proizvode djeca čija je mjesečna plata manja od cijene nekoliko kapljica losiona za brijanje kojim Emir ujutro umije lice.

Emir Kusturica se dosljedno drži Andre Žida, koji je tvrdio da je naša dužnost stati na stranu dželata, ne žrtve. Kada je tako, dželati vas drže za svoga, žrtve za dželata. Zavrijediti poštovanje dželata a prezir žrtve - eto definicije onoga što za života sebi ne bi smio dozvoliti niti jedan pravoslavni hrišćanin.