Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

DEMASKIRANJE SRBIJE
Autor: Sonja Biserko
Objavljeno: 29. April 2008. 19:04:25

Cinično je da upravo oni otvaraju moralna pitanja srbijanskog društva. Milošević je umro nevin kao borac koji je u ime malih naroda digao glas protiv globalizacije (koja se u srpskoj eliti tretira kao treći svjetski rat - kad već NATO intervencija nije uspjela da izazove Rusiju). Javno se kalkuliše time da će Vojislav Šešelj rasturiti Haški tribunal i da će se u Srbiju vratiti kao premijer nove vlade, dok se "presvučeni" Toma Nikolić svijetu nudi kao novi Sanader! Stranački list radikala još uvijek se zove Velika Srbija zbog koje mnogi srpski političari odgovaraju u Hagu. Radikali ne samo da slobodno ulaze u srpski parlament sa Šešeljevim bedžovima, već to rade i u Parlamentarnoj skupštini u Strazburu. O čemu se tu radi? Normalizaciji zločina uprkos gotovo petnastogodišnjem radu Haškog tribunala, koju je prihvatio i svijet, bez obzira što još uvijek podsjeća da Ratko Mladić mora u Hag.
Odgovornost za Miloševićevo decenijsko pustošenje Srbije i devastaciju svih njenih institucija sada radikali i socijalisti vešto prebacuju na demokratske snage. Pri tome ih još optužuju za uvođenje neoliberalnog koncepta koji je u Evropi prevaziđen još u XIX veku. Oni traže dostojanstvo za bolesne, stare i ugrožene kao da te najosetljivije grupe nisu bile najugroženije dok je rat harao u Hrvatskoj i Bosni. Kao da su zaboravili hiperinflaciju i izbezumljenost građana Srbije koji su upravo taj period, dok se u Bosni sprovodio genocid, doživjeli kao najveći Miloševićev zločin i to prema srpskom narodu. Kao da su zaboravili i demokrati da su Miloševića hapsili, prije svega, zbog finansijskih malverzacija i osiromašenja Srbije. Zašto svi šute o tom vremenu koje je i dan danas uzrok stagnacije u Srbiji?
Tako Đorđe Vukadinović, Koštuničin analitičar, konstatuje da "nema te zemlje koja bi mogla bez posljedica da preživi tolike improvizacije i geopolitička lutanja" i, naravno, da "nema naroda koga toliko lutanje ne bi pomelo i na kraju proizvelo opštu konfuziju u srcu i glavi". On dalje konstatuje da ta konfuzija nije "pala s Marsa" nego je namjerno proizvedena i da bi bila daleko manja da politička i medijska elita, zapravo, sistematski ne spinuje, bolje reći, sluđuje, siluje srpsko javno mnjenje, a često i elementarnu logiku i zdrav razum. Propaganda da je tzv. demokratska Srbija uništila Srbiju je nastavak one Miloševićeve u malo drugačijem ključu. Upravo su mediji i spin doktori te konfuzije isti aparat koji je krajem osamdesetih instalirao Slobodan Milošević. Ne samo aparat, već i akteri, poput nezaobilaznog Brane Crnčevića, Mome Kapora, Bogdana Tirnanića, Mire Marković (ponovo među Srbima u listu levice Pečat), Milorad Vučelić, i mnogi drugih.
Cinično je da upravo oni otvaraju moralna pitanja srbijanskog društva. Milošević je umro nevin kao borac koji je u ime malih naroda digao glas protiv globalizacije (koja se u srpskoj eliti tretira kao treći svjetski rat - kad već NATO intervencija nije uspjela da izazove Rusiju). Javno se kalkuliše time da će Vojislav Šešelj rasturiti Haški tribunal i da će se u Srbiju vratiti kao premijer nove vlade, dok se "presvučeni" Toma Nikolić svijetu nudi kao novi Sanader! Stranački list radikala još uvijek se zove Velika Srbija zbog koje mnogi srpski političari odgovaraju u Hagu. Radikali ne samo da slobodno ulaze u srpski parlament sa Šešeljevim bedžovima, već to rade i u Parlamentarnoj skupštini u Strazburu. O čemu se tu radi? Normalizaciji zločina uprkos gotovo petnastogodišnjem radu Haškog tribunala, koju je prihvatio i svijet, bez obzira što još uvijek podsjeća da Ratko Mladić mora u Hag. Beograd je uspio da nadigra Hag i, zadatku nedoraslu tužiteljicu u mnogo čemu. Izlazna strategija Haškog tribunala išla je na ruku Beogradu koji je to shvatio kao poziv da nastavi sa odugovlačenjem suštinske saradnje, posebno otvaranjem arhiva na uvid. Ta strategija se pokazala uspješnom i pred Međunarodnim sudom pravde, pa je Srbija dobila presudu koja je potvrdila, po njenom tumačenju, tezu da "Srbija nije bila u ratu". Komercijalizacija saradnje (mi vama zločinca, vi nama pozitivan izvještaj pred Vijećem sigurnosti) obezvrijedila je ideju o pravdi, pokajanju ili stidu.
Svako objašnjenje situacije u Srbiji mora poći od činjenice da je Slobodan Milošević pokrenuo ratove u Jugoslaviji i da je Beograd odgovoran za raspad te zemlje. To je razlog današnjih nedaća Srbije. Neodustajanje od državnog projekta ogolilo je političku scenu u Srbiji i pokazalo da je to pitanje od primarnog značaja za njenu političku klasu bez obzira na cijenu. Ni u jednom trenutku tokom predizborne kampanje to nije bilo pomenuto, sem, naravno, LDP. Sve dok Demokratska stranka ne optuži socijaliste, radikale ali i Koštunicu za propast Srbije i otvoreno se distancira od velikodržavnog projekta, ona će biti talac narodnjačkog bloka. Zato će i snositi odgovornost za njihov eventualni povratak.
Eventualni povratak SRS na vlast zajedno sa SRS i DSS (što je veoma izgledno) je u suštini učvršćivanje Miloševićeve koalicije koja će se teško ponovo odreći vlasti. Taj blok je uspio da se medijski nametne (kroz Politiku, NIN, RTS, novi nedeljnik Pečat, kao i brojne tabloide) otvaranjem socijalnih tema ali, prije svega, zadržavanjem na državnom projektu i defamiranju zapadnih vrijednosti, kapitalizma, tržišta i evroatlantskih integracija. Demokratija se osporava kao dostignuće a promovišu se i glorifikuju uspjesi Rusije i Kine. SAD se u medijima tretiraju kao zemlja koja propada, čiji se vrijednosni sistem raspao.
Osporava se i ismijava kampanja demokratskog bloka ili kako ih zovu "žuti ideološki vjernici" za ulazak u Evropu po svaku cijenu, a sugeriše samo ulazak pod uslovima koje Srbija definiše, jer, kako kaže jedan komentator, "razumno je braniti svoju nacionalnu slobodu i sasvim je suludo ne pružati otpor evroaatlantskom imperijalizmu". Ti uslovi podrazumevaju i Kosovo u Srbiji. Zastupnici ovakvih teza kalkulišu sa dolaskom ruskih trupa na sjeverni deo Kosova, što bi, po njima, bio prvi korak ka istinskom popravljanju prilika u Srbiji. Jer, Glas Rusije vjeruje da Srbija i Rusija još uvijek imaju šansu da zaustave voz na Kosovu i okrenu ga u drugom pravcu. Istovremeno se toliko omraženom Jeljcinu u Srbiji podiže spomenik uz prisustvo Putina koji je izgovorio rečenicu kako je on bio "najveći ruski političar XX vijeka". To pokazuje da Rusija u svojim lutanjima ipak kalkuliše sa svim svojim identitetima i da se još uvijek nije svela samo na jednostrano samodefinisanje.
Kratak period uzleta demokratskg bloka za vrijeme premijera Zorana Đinđića, iz današnje perspektive, liči na incident koji je samo osvijetlio put koji nema alternativu. Zato se sjećanje na Zorana Đinđića falsifikuje i dodatno krivotvori, jer se snaga njegove orjentacije protokom vremenom povećava. U nedavno izašloj knjizi Karla del Ponte, u kojoj ona izdašno citira Zorana Đinđića, jasno se vidi da je suštinski razumijevao krizu Srbije i da je saradnju sa Haškim tribunalom smatrao jedinim putem moralnog oporavka Srbije. Bez ozbiljnog povratka na humanističke ideale, Srbija će izgubiti i energiju i šanse za nekakvu pristojniju budućnost. Simuliranje humanističkih ideala preko nosioca Miloševićeve zločinačke politike (to nikada ne treba zaboraviti) dodatno diskredituje humanizam kao poželjni i jedino primeren ideal za svako društvo.

(U suradnji sa helsinki.org.yu)



Ostali prilozi:
» DODIKOVE BUBICE I PLANETRNI VIRUSI
Mr. Milan Jovičić | 04. July 2020 18:58
» PORUKA IZ NOVOG PAZARA "BEOGRADSKOJ GOSPODI"
Šefka Begović-Ličina | 01. July 2020 17:48
» HUJKE - HEROJ SA OČIMA BOJE NERETVE
Elmedina Muftić | 29. June 2020 21:54
» SRCE NERETVICE
Said Šteta | 24. June 2020 14:15
» NE ZABORAVIMO MOSTAR, NI ZA OVE IZBORE!
Mr. Milan Jovičić | 21. June 2020 16:47
» NAŠA POSTOJANOST
Aziz Hurem | 21. June 2020 15:31
» BOSANSKI PARADOKS - KAZNI DOBROG JER MOŽE BITI BOLJI, NAGRADI LOŠEG JER MOŽE BITI GORI!!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 18. June 2020 16:39
» STARI DRUGARI TITO & DRAŽA, SADA SKUPA IGRAJU LOPTE
Amir Telibećirović | 18. June 2020 01:40
» BOŠNJAČKI ULTIMATUM VALENTINU INZKU
Zijad Bećirević | 16. June 2020 15:03
» KONTAMINIRANA ŠKOLSKA LEKTIRA: SKENDER KULENOVIĆ
Šemso Agović | 13. June 2020 19:47
» SMAJILOVO IME U KAMENU
Said Šteta | 13. June 2020 18:47
» VRIJEME PRED-REVOLUCIJU???!!!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 13. June 2020 17:11
» LAHKI METAL, TEŠKO BREME, LUDIMA JE RADOVANJE
Mr. Milan Jovičić | 13. June 2020 17:07
» AUTODESTRUKCIJA BOŠNJAKA KAO POSLJEDICA KRIZE AUTORITETA
Rusmir Šerifović | 11. June 2020 17:51
» JA, I OPET JA
Aziz Hurem | 11. June 2020 15:47
» NIT' U KRILO PADA, NIT'SE U RUKE UZET' MOŽE
Ajša Čišija | 08. June 2020 12:42
» „MACA I KUCA“ IZ ALUMINIJSKE FOLIJE
Mr. Milan Jovičić | 08. June 2020 12:37
» KAKVIM VIDIMO ISLAM I MUSLIMANE NAKON KORONE?
Dr. Mehmet Görmez, bivši predsjednik Dijaneta Republike Turske | 05. June 2020 19:42
Ostali prilozi istog autora:
» BILJANA KOVAČEVIĆ-VUČO
20. April 2010 21:04
» HRONOLOGIJA DOGAĐAJA 1992. - 1997.
01. September 2008 17:07