Medinić: Da li svijet stvarno ostaje na mladima?

Podstaknuta istovremeno dobrim i lošim, ostavljam trag razmišljanja na papiru u nadi da dosegnu sjetu i svijest, kritiku isto tako, ali konstruktivnu, te doprinesu promjenama i poboljšanjima. Generalna uočenja su raznovrsna, mnogobrojna, i proističu iz osobnih vrijednosti. Ono na čemu se zasniva moje je de fakto da sve kategorije koje se dotiču bošnjačko-vanjske politike su zasnovane, većinski, na starim generacijama. Ne želim ulaziti u kategorizaciju iz dva trazloga: Prvi, jer respektujem godine, um i razum, iako te iste nisu uvijek sinonim ovih navedenih aspekta; drugi, jer bi time i ”omladina” podišla pod solidno negativan stereotip, što nije uvijek slučaj. Ali ću se osloniti na pisanu kategorizaciju, razumijevanja radi.

Ono na čemu baziram vrijednost po meni ličnog uočenja je činjenica da takozvana omladina koja je već odavno dio zemalja van granica Bosne i Hercegovine se ne bavi politikom iste u nadi za bolje mjesto na nivou profesije. Naprotiv, te iste osobe su već na jako utemeljenim i visokim pozicijama zemalja u kojima žive. Njihov doprinos Bosni i politici iste je zasnovan na patriotizmu i na nostalgiji, što nije uvijek slučaj kada pominjemo takozvane starije generacije. Važno je također uočiti da ”mlade generacije” se danas nalaze u razdoblju između 25 i 35 godina. Njihova razmišljanja, lične vrijednosti i stavovi su, maltene, totalno razrađeni i definitivni jer su životne situacije u kojima su se zatekli tako htjele. Zato i vode katedre raznih domena, što umjetnosti, socijalnih i naučnih znanosti, politike itd. No, čije politike?

Gdje su i šta rade mladi Bošnjaci?

Iznenađena sam, još više razočarana, činjenicom da tolika imena omladine koja biše prisutna na oformljivanju Udruženja bošnjačke omladine Sjeverne Amerike pod okriljem Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, nije ih bilo u Upravnom odboru, i taman kada je promijenjena takva praksa, predloženi omladinac nakon par hefti podnosi ostavku. Zauzet! Nameće se pitanje zašto je dao pristanak na ulazak u UO KBSA ispred bošnjačke omladine, ako će samo nekoliko dana nakon izbora povući, i tako opet omladinu ostaviti bez predstavnika u UO KBSA.

Slične slučajeve nezaintersiranosti možemo uočiti kod većine naših asocijacija i organizacija, te džemata. Da li je u pitanju greška zasljepljenosti starijih ili neangažmanu mladih, upitat se je, te u svakom slučaju iskorigovati istu. Jedno je sigurno, greška nije do pojedinaca, to jest predsjednika sličnih organizacija jer je u pitanju valorizacija skupine. Ako valorizacija nije prisutna, tek onda rješenje problema ostaje upravo na pomenutim pojedincima imajući zadnju riječ.

Broj Bošnjakinja i Bošnjaka van granica Bosne je izuzetno veliki i autentičan smo primjer da država i narod koji je čini nisu samo teritorijalne granice, naprotiv. Pored pojedinih vraćanja, isto tako i odlaženja, ono najvažnije je da se nove generacije rađaju i postaju dio ovih zemalja, nažalost ali najvjerovatnije do onog dana koji nam je svima zapisan. Starije generacije izumiru i upitat se je, već sada, na kome ostaje dosadašnji rad, bio on dobar ili loš. Život je dug proces, koji se isto tako neizmjerno brzo odvija, napose kada je u pitanju nestajanje.