Islamske teme
13 godina od genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i BiH
HUTBA REISU-L-ULEME U POTOČARIMA: U MJESECU JULU NIJE BILO BOSANSKE LAĐE DA SPASI BOŠNJAKE OD GENOCIDA
|
|
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 11. July 2008. 04:07:43
ENGLISH
Najteže pitanje za nas je pred ovim šehidima u Potočarima da im kažemo koliko se međusobno pomažemo, koliko smo spremni svoje osobne interese podrediti općem dobru za narod i državu, naglasio je reis Cerić danas u Potočarima.
Hvala Allahu izvoru svjetlosti nebesa i Zemlje! Allah upućuje svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah sve dobro zna.
Draga braćo i sestre,
Ove godine se mjesec juli poklopio sa mjesecom redžepom. Oba ova mjeseca za nas imaju posebno značenje. U mjesecu redžepu Nuhova, a.s., lađa je, po Allahovoj zapovijedi, spasila čovječanstvo. Zato je Nuh, a.s., propisao svom narodu da posti u mjesecu redžepu. U duhu te Nuhove tradicije, Muhammed, a.s., je rekao da je mjesec redžep odabrani mjesec u kojem se dobra djela nagrađuju mnogostruko, pa ko isposti jedan dan u redžepu, kao da je postio godinu.
Bosanska duša danas i ovdje svjedoči o čovjekovom zloduhu
U mjesecu julu nije bilo bosanske lađe da spasi Bosance od genocida, ali je preživjela bosanska duša koja danas i ovdje svjedoči o čovjekovom zloduhu ( النفس أمّارةٌ بالسوء), od kojeg duša čovječanstva danas pati (النفس اللوامة), zato što se bosanska duša nije smirila (النفس المطمئنّة) od zločina genocida. I sve što duže zloduh ( النفس أمّارةٌ بالسوء) bude na slobudi, sve više će duša čovječanstva patiti od krivnje savjesti (النفس اللوامة), a sve manje će bosanska duša nalaziti smiraj (النفس المطمئنّة). Zato se zloduh mora ukrotiti i staviti tamo gdje mu je mjesto, jer duša čovječanstva ne može više trpiti bol; jer bosanska duša ne može više podnositi nemir. Bosanska duša mora naći svoj smiraj i na nebu i na Zemlji. Duša je jedno biće čovječanstva. Ona nije omeđena nikakvim oznakama; nema boju, nema rasu, nema trasu. Duša je izvan i iznad tijela. Ona živi i nakon smrti tijela. Tijelo je složeno od razlilčitih dijelova; omeđeno je raznim oznakama; uvjetovano raznim okolnostima; podložno raznim nadražajima. Rana na tijelu je bolna, ali rana na duši je bolnija zato što dira u samu bīt čovječanstva.
Na dan 11. jula, nemojte pitati koliko je kostiju nađeno, već pitajte koliko je smirenih duša
Zato kad ste ovdje u Potočarima na dan 11. jula, nemojte pitati koliko je kostiju nađeno, već pitajte koliko je smirenih duša a koliko još čeka da im spomenemo ime i da im kažemo kako nam je ovdje - nama koji danas pred njima otkrivamo naša djela. Jer, kao što nam se prenosi u jednoj predaji: „Vaša djela izlažu se pred vaše pretke i rođake, koji su se preselili na drugi svijet, pa ako su vam djela dobra, oni su zadovoljni i sretni, ali ako nisu dobra, oni uče dovu: - Bože, ostavi ih još na životu, tako da ih uputiš na pravi put kao što si i nas uputio" (اللهم لا تمتهم حتي تهتديهم كما هديتنا).
Draga braćo i sestre, nikad kao danas, i to baš na ovomo mjestu, nije nam bilo tako važno da čujemo ovu poruku, a to je da je ovo mjesto i ovaj dan za sve nas ispit, kao ispit na Sudnjemu danu, gdje svi gledaju naša djela - i naši preci i naši potomci. Šta im imamo pokazati i reći o našoj slozi ili neslozi; o našoj iskrenosti ili neiskrenosti; o našoj zrelosti ili nezrelosti; o našoj međusobnoj solidarnosti ili nesolidarnosti?!
Koliko smo spremni svoje osobne interese podrediti općem dobru za narod i državu
Da li smo razumijeli ovu Alejihsselamovu poruku: المؤمن مرآة المؤمن (Vjernik je vjerniku ogledalo)!? Dakle, čin jednoga između nas je ogledalo svih nas. Zato ako vidiš ružno djelo kod svog brata, odmah ga popravi kod samoga sebe. No, najteže pitanje za nas je pred ovim šehidima u Potočarima da im kažemo koliko se međusobno pomažemo, koliko smo spremni svoje osobne interese podrediti općem dobru za narod i državu, jer, naša nas vjera uči: „Onaj koji nije spreman bratu svome biti na pomoći, doživjet će poniženje od kojeg se neće moći oporaviti." Jer onaj koji nije na usluzi ljudima, nije ni u službi Uzvišenog Boga.
Dakle, valja nam graditi bosansku lađu spasa, poput one Nuhove u kojoj će svi imati dovoljno mjesta i u kojoj će svi biti zadovoljni i sretni. To nam je zapovijed od Svevišnjeg Boga „Koji nas je sve stvorio od jedne duše (خلقناكم من نفس واحدة), pa je od nje nastao par muško i žensko od kojih su se ljudi razmnožili. Zato imajte na umu Božije prisustvo i nemojte kidati rodbinske veze, jer Uzvišeni Bog sve prati što radite (Kur'an, 4:1).
U Potočarima 11. jula, 1995. god. ljudi ubijani samo zato što su muslimani
Spoznaja da su u Potočarima 11. jula, 1995. god. ljudi ubijani samo zato što su muslimani kod nas izaziva čuđenje, jer ne možemo vjerovati da se tako nešto moglo dogoditi u Evropi nakon Drugog svjetskog rata i stvara osjećaj straha, jer se bojimo da se tako nešto može opet dogoditi ako bosanski muslimani budu ostavljeni bez mogućnosti da se sami brane od progona i ubijanja.
Nije moguće naći prave riječi utjehe za žrtve srebreničkog genocida, ali je moguće iskazati poštovanje prema majkama Srebrenice koje svoj bol nose s vjerom u Boga i nadom da srebrenička žrtva nije uzaludna.
Srebrenica je simbol najvećeg ljudskog stradanja
Mnogo je sela i gradova u Bosni i Hercegovini gdje je počinjen zločin nad nedužnim civilima. Srebrenica je, međutim, simbol najvećeg ljudskog stradanja potkraj dvadestog stoljeća i zato mi danas i ovdje pozivamo Europu da 11. juli proglasi danom žalosti u kojem bi se svi ljudi i narodi Europe obavzali jedni drugima da se više nikad i nikome neće ponovi holokaust i genocid.
Zato mi učimo ovu dovu:
Allahu Uzvišeni!
Neka tuga bude nada!
Neka osveta bude pravda!
Neka majčina suza bude dova
Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!
(Potočari, 08. redžep, 1429/11. juli, 2008)
Najteže pitanje za nas je pred ovim šehidima u Potočarima da im kažemo koliko se međusobno pomažemo, koliko smo spremni svoje osobne interese podrediti općem dobru za narod i državu, naglasio je reis Cerić danas u Potočarima.
| الحمد لله الذي هدانا لهذا و ما كنا لنهتدي لولا أن هدانا الله لدينه القويم و شرعه الحكيم، فرضينا بالله ربّا، و بالاسلام دينا، و بمحمد صلي الله عليه و سلّم نبيّا و رسولا و إماما، فله الحمد - سبحانه و تعالي - علي ما لا يحصي من نعمه الجزيلة، جُعِلْنا من أمة سيّدنا محمد خاتم النّبيّين، و المرسلين، و إمام المتّقين، و قائد العز المحجلين، صلوات الله المباركات و تسليماته الزاكيات عليه، و إخوانه، و آله، و صحابته من المهاجرين، و الانصار، و الذين آمنوا - سبقا و إحسانا - بالنبيّ الامين و عزروه و نصروه و اتبعوا النور الذي أُنزل معه ألولئك هم المفلحون. و نسأله تعالي الرحمة و الرضوان لمن تبعهم باحسان من إخواننا في الدين من خلال القرون إلي هذا الجيل، الذي إحتسبنا فيه عند الله تعالي من قضوا نحبهم في سبيله، و ندعوه جلّ جلاله أن يحفطنا و من ينتظر مستقيمين علي أمره و ما بدّلوا تبديلا، و يختم لنا بخير علي خطي الذين أنعم الله عليهم من النبيّين و الصدّيقين و الشهداء و حسن أولئك رفيقا. أللهم أرنا الحق حقاً و وفّقنا إلي اتّباعه، و أرنا الباطل باطلاً و أعنّا علي اجتنابه. أللهم اليك اشكو ضعف قوتي، و قلّة حيلتي، و هواني علي الناس، يا ارحم الرحمين. انت رب المستضعفين، و انت ربي. الي من تكلني؟ الي بعيد يتجهمني؟ ام الي عدو ملكته امري؟ إن لم يكن بك علي غضب فلا ابالي، بلا عافيتك هي اوسع لي. أعوذ بنوروجهك الذي اشرقت له الظلمات، صلح عليه امر الدنيا و الآخرة من ان تنزل بي غضبك، او يحلّ علي سخطك. لك العتبي حتي ترضي, و لا حول و لا قوّة الا بك. |
Draga braćo i sestre,
Ove godine se mjesec juli poklopio sa mjesecom redžepom. Oba ova mjeseca za nas imaju posebno značenje. U mjesecu redžepu Nuhova, a.s., lađa je, po Allahovoj zapovijedi, spasila čovječanstvo. Zato je Nuh, a.s., propisao svom narodu da posti u mjesecu redžepu. U duhu te Nuhove tradicije, Muhammed, a.s., je rekao da je mjesec redžep odabrani mjesec u kojem se dobra djela nagrađuju mnogostruko, pa ko isposti jedan dan u redžepu, kao da je postio godinu.
U mjesecu julu nije bilo bosanske lađe da spasi Bosance od genocida, ali je preživjela bosanska duša koja danas i ovdje svjedoči o čovjekovom zloduhu ( النفس أمّارةٌ بالسوء), od kojeg duša čovječanstva danas pati (النفس اللوامة), zato što se bosanska duša nije smirila (النفس المطمئنّة) od zločina genocida. I sve što duže zloduh ( النفس أمّارةٌ بالسوء) bude na slobudi, sve više će duša čovječanstva patiti od krivnje savjesti (النفس اللوامة), a sve manje će bosanska duša nalaziti smiraj (النفس المطمئنّة). Zato se zloduh mora ukrotiti i staviti tamo gdje mu je mjesto, jer duša čovječanstva ne može više trpiti bol; jer bosanska duša ne može više podnositi nemir. Bosanska duša mora naći svoj smiraj i na nebu i na Zemlji. Duša je jedno biće čovječanstva. Ona nije omeđena nikakvim oznakama; nema boju, nema rasu, nema trasu. Duša je izvan i iznad tijela. Ona živi i nakon smrti tijela. Tijelo je složeno od razlilčitih dijelova; omeđeno je raznim oznakama; uvjetovano raznim okolnostima; podložno raznim nadražajima. Rana na tijelu je bolna, ali rana na duši je bolnija zato što dira u samu bīt čovječanstva.
Zato kad ste ovdje u Potočarima na dan 11. jula, nemojte pitati koliko je kostiju nađeno, već pitajte koliko je smirenih duša a koliko još čeka da im spomenemo ime i da im kažemo kako nam je ovdje - nama koji danas pred njima otkrivamo naša djela. Jer, kao što nam se prenosi u jednoj predaji: „Vaša djela izlažu se pred vaše pretke i rođake, koji su se preselili na drugi svijet, pa ako su vam djela dobra, oni su zadovoljni i sretni, ali ako nisu dobra, oni uče dovu: - Bože, ostavi ih još na životu, tako da ih uputiš na pravi put kao što si i nas uputio" (اللهم لا تمتهم حتي تهتديهم كما هديتنا).
Draga braćo i sestre, nikad kao danas, i to baš na ovomo mjestu, nije nam bilo tako važno da čujemo ovu poruku, a to je da je ovo mjesto i ovaj dan za sve nas ispit, kao ispit na Sudnjemu danu, gdje svi gledaju naša djela - i naši preci i naši potomci. Šta im imamo pokazati i reći o našoj slozi ili neslozi; o našoj iskrenosti ili neiskrenosti; o našoj zrelosti ili nezrelosti; o našoj međusobnoj solidarnosti ili nesolidarnosti?!
 Proganjani i zlostavljani  Mučki ubijani  U masovnim grobnicama sakrivani  Da Bog da ih stigle suze srebreničkih Majki |
Da li smo razumijeli ovu Alejihsselamovu poruku: المؤمن مرآة المؤمن (Vjernik je vjerniku ogledalo)!? Dakle, čin jednoga između nas je ogledalo svih nas. Zato ako vidiš ružno djelo kod svog brata, odmah ga popravi kod samoga sebe. No, najteže pitanje za nas je pred ovim šehidima u Potočarima da im kažemo koliko se međusobno pomažemo, koliko smo spremni svoje osobne interese podrediti općem dobru za narod i državu, jer, naša nas vjera uči: „Onaj koji nije spreman bratu svome biti na pomoći, doživjet će poniženje od kojeg se neće moći oporaviti." Jer onaj koji nije na usluzi ljudima, nije ni u službi Uzvišenog Boga.
Dakle, valja nam graditi bosansku lađu spasa, poput one Nuhove u kojoj će svi imati dovoljno mjesta i u kojoj će svi biti zadovoljni i sretni. To nam je zapovijed od Svevišnjeg Boga „Koji nas je sve stvorio od jedne duše (خلقناكم من نفس واحدة), pa je od nje nastao par muško i žensko od kojih su se ljudi razmnožili. Zato imajte na umu Božije prisustvo i nemojte kidati rodbinske veze, jer Uzvišeni Bog sve prati što radite (Kur'an, 4:1).
Spoznaja da su u Potočarima 11. jula, 1995. god. ljudi ubijani samo zato što su muslimani kod nas izaziva čuđenje, jer ne možemo vjerovati da se tako nešto moglo dogoditi u Evropi nakon Drugog svjetskog rata i stvara osjećaj straha, jer se bojimo da se tako nešto može opet dogoditi ako bosanski muslimani budu ostavljeni bez mogućnosti da se sami brane od progona i ubijanja.
Nije moguće naći prave riječi utjehe za žrtve srebreničkog genocida, ali je moguće iskazati poštovanje prema majkama Srebrenice koje svoj bol nose s vjerom u Boga i nadom da srebrenička žrtva nije uzaludna.
Mnogo je sela i gradova u Bosni i Hercegovini gdje je počinjen zločin nad nedužnim civilima. Srebrenica je, međutim, simbol najvećeg ljudskog stradanja potkraj dvadestog stoljeća i zato mi danas i ovdje pozivamo Europu da 11. juli proglasi danom žalosti u kojem bi se svi ljudi i narodi Europe obavzali jedni drugima da se više nikad i nikome neće ponovi holokaust i genocid.
Zato mi učimo ovu dovu:
Allahu Uzvišeni!
Neka tuga bude nada!
Neka osveta bude pravda!
Neka majčina suza bude dova
Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!
(Potočari, 08. redžep, 1429/11. juli, 2008)
