Mr. Ahmed Pašić: Nama teba biti jasno, da je sadašnja BiH ruglo od države. Nigdje u svijetu nemaju takvu administraciju koja guta milione maraka a ujedno koči razvoj zemlje, umjesto da ga unapređuje. Podjela zemlje na dva entiteta (RS i Federacija) je bila najveća greška Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, pa i naših tadasnjih političara. Time je bio položen kamen temeljac za nezavisnost RS u dogledno vrijeme. Dok u RS svjesno i planski ignoriraju sve što spominje na BiH (čitaj: negiraju i mrze zemlju u kojoj žive), u Federaciji se konstantno izazivaju problemi između Hrvata i Bošnjaka. Kada tome dodate kantone i djelovanje “nepostojeće” Herceg-Bosne, pitate sami sebe: ko je ovo izmislio? Kakva je to država gdje većina od 2 konstitutivna naroda mrze tu zemlju?

Bliže se izbori u BiH koji po mom mišljenju nažalost neće donijeti većih (boljih?) promjena jer će vladajuće stranke zadržati dominaciju nad političkim dešavanjem u zemlji i time produžiti opštu apatiju za naredne četiri godine.

Prijavljeni broj glasača iz dijaspore je više nego porazan, što samo još jednom potvrđuje koliko je loš kontakt između bošnjačkih organizacija u dijaspori sa ljudima na terenu. Pisanje izvještaja za javnost kako određene institucije predstavljaju 350.000 Bošnjaka u SAD a na kraju prijava za glasanje imamo 1.000 prijavljenih glasača iz SAD, kaže dovoljno. Treba uzeti u obzir i opštu političku apatiju bošnjačkog naroda, razočaranje nad situacijom u BiH (u stilu ionako nemam za koga glasati), loš odnos matice prema dijaspori, slabo razvijenu infrastrukturu za prijavu (pojedinci u Australiji bi morali letjeti satima do BH ambasade ili konzulata da bi se prijavili za izbore), potpuna nezainteresiranost određenih BH diplomatskih predstavništva (čitav “korpus” Ambasade BiH u Italiji je uspio skupiti JEDNU prijavu za glasanje na ovogodišnjim izborima) itd. Uz to ne smijemo zaboraviti da je međunarodna zajednica isforsirala američki način glasanja (prethodna prijava za svake izbore dok recimo poziv za izbore u Sloveniji dobijete putem pošte na kućnu adresu i vaše je samo da dođete na izbore i glasate) jer su time računali da će sve više naših ljudi odustati od glasanja i tako indirektno olakšati RS da odulji ili preživi nestanak. Na njihovo zadovoljstvo možemo reći da su u tome uspjeli.

Mi moramo shvatiti da nam međunarodna zajednica ne želi dobro. To su nam dokazali i pokazali u ratu, kada su nam uveli embargo na oružje, dok je srpska strana (a i hrvatska) imala oružja u izobilju. Kasnije nam je ta ista mkeđunarodna zajednica slala “mirovnjake” i diplomate raznih kalibara koji su “kao” mirili zavađene strane a u izvještajima za javnost isticali “rat između zaraćenih strana”. Većina tih “mirovnjaka” je bila pro-srpsko orijentisanih ili su dolazili sa naredbama pro-srpskih lobija na Zapadu. Kako zaboraviti generala McKennzija iz Kanade, Lord Owena i Lorda Carringtona iz Engleske, Carla Bildta iz Švedske, “japanske bube” Yasushija Akashija, Buthrosa Ghallija iz Egipta, Thoma Kerremansa iz Holandije, Bernarda Janviera iz Francuske itd. Svi oni su izdatno pomagali Srbima na direktan ili indirektan način u ispunjavanju srpskih ciljeva. Najveći dokaz je genocide u Srebrenici gdje je UN indirektno omogućio pokolj muškaraca cijelog regiona. Umjesto da se predastavnicima UN zabrani učešće na dženazi u Potočarima, oni nam pred sami ukop drže govore. Kako ih nije stid? Da li imaju imalo ljudskog dostojanstva u sebi?

Na sve moguće načine moramo raditi na tome, da se u dogledno vrijeme uništi RS i izbrišu kantoni. Uključujući Federaciju. Jedino to je uslov da se život u BiH vrati u normalno stanje što će omogućiti napredak i razvoj te napaćene zemlje. Neka svako od nas uradi na ovom planu koliko je to u njegovoj mogućnosti i uspjeh je ako Bog da, zagarantovan. Pa makar i negiranjem RS na poštanskim kovertama…

Politika međunarodne zajednice se nastavlja i u periodu poslije rata. Instaliranjem OHR-a i Visokog predstavnika koji ne radi ama baš ništa na suzbijanju četničke ideologije u RS, postavlja se pitanje, zašto su oni uopšte u BiH? Kakva je poenta imati Lajčaka koji ubjeđuje bosansku javnost da nema nezavisnosti RS ali ujedno nema ni njezinog ukidanja? Kakva je fajda imati takvu osobu u zemlji koja je preživjela pokolj, progon i genocid 1992. pred očima citavog svijeta, a ujedno ta ista osoba ne vidi poslijeratna četnička okupljanja ove godine na Manjači i Ozrenu gdje se javno ispoljavala četnička ideologija? To su terorističke formacije koja će se aktivirati u klanju Bošnjaka ako ponovo dobiju priliku (čitaj: ako Bošnjaci opet zaspu kao što su spavali 1992.), a nikome ni mukajat. Pomislite samo, kakva bi bila reakcije Lajčaka, američkog ambasadora i ostalih zapadnih diplomata, da su se Bošnjaci okupili na Vlašiću, mašući zastavama hilafeta i pozivajući na ustanovljenje šerijatske države u BiH? Helikopteri SFOR-a su prije par godina nekoliko puta nadlijetali selo Šerići iznad Zenice jer u tom selu “većina ljudi klanja”. Za međunarodnu zajednicu “dapače” sumnjiva aktivnost. Dok SIPA i ostale “bakače” noć i dan provjeravaju rad islamskih humanitarnih organizacija, niko ne provjerava četničkih organizacija koje baštine fašističku ideologiju i koje ugrožavaju unutrašnji poredak zemlje, pa i samu sigurnost. Zašto dupli aršini? Zašto je vjernik klanjač u Šerićima opasan a četnik sa kokardom na glavi na Ozrenu nije?

Samo je u BiH moguće da ljudi koji mrze tu zemlju obavljaju i funkciju ministra. Primjer imamo u Mladenu Ivaniću, deklariranom mrzitelju Bosne kao svoje domovine, a bio je ministar vanjskih poslova BiH, zatim aktuelni premijer genocidne Milorad Dodik, kao i Miroslav Price, ambasador BiH u UN-u koji je lobirao kod švedskih vlasti za prijevremeno pustanje Biljane Plavšić, osuđene za zločine prema čovječanstvu u ratu u BiH. Samo je u BiH moguće da se na 2/3 teritorija izvodi školski program stranih zemalja. Samo je u BiH moguće da se u javnim školama sprovodi apartheid kao što je slučaj sa školama u Čapljini i Stocu gdje pro-ustaško usmjereno lokalno vodstvo sprječava izdavanje školskih diplomi bošnjačkim đacima. Na srednjoj školi u Stocu su izvješane zastave Republike Hrvatske, a ispred škole je postavljen kip mrzitelju Bosne. Bošnjački i srpski đaci u školu ulaze na zadnji ulaz. Kao što su crnci ulazili u škole u Južnoafričkoj republici sve do 1989. godine…

Mišljenja smo da bi ljudi na ovogodišnjim izborima trebali dati priliku manjim pro-bosanskim i pro-bošnjačkim strankama. Trenutna vladajuća koalicija je više nego mnogo puta dokazala, kako se u javnosti kobajage svađaju, a iza zavjese teferiče i sklapaju ugovore na štetu države. Kako drukčije razumjeti priznavanje Policije RS sa strane SDA i Stranke za BiH? Umjesto da se radi na uništavanju RS, bošnjačka politička garnitura je doprinijela njezinom postojanju. Bošnjačkim političarima fali dobar lider. Mi ga u ovom trenutku nemamo. Volio bih da nisam u pravu. Zbog toga mislim da treba dati priliku novim snagama jer je očito da je sadasnja garnitura iznevjerila bosnjaski narod i pro-bosanske interese.

Nama teba biti jasno, da je sadašnja BiH ruglo od države. Nigdje u svijetu nemaju takvu administraciju koja guta milione maraka a ujedno koči razvoj zemlje, umjesto da ga unapređuje. Podjela zemlje na dva entiteta (RS i Federacija) je bila najveća greška Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, pa i naših tadasnjih političara. Time je bio položen kamen temeljac za nezavisnost RS u dogledno vrijeme. Dok u RS svjesno i planski ignoriraju sve što spominje na BiH (čitaj: negiraju i mrze zemlju u kojoj žive), u Federaciji se konstantno izazivaju problemi između Hrvata i Bošnjaka. Kada tome dodate kantone i djelovanje “nepostojeće” Herceg-Bosne, pitate sami sebe: ko je ovo izmislio? Kakva je to država gdje većina od 2 konstitutivna naroda mrze tu zemlju?

RS ima faktički sve što joj je potrebno za proglašenje nezavisnosti. Imaju svog predsjednika, imaju svog premiera vlade, imaju svoja ministarstva, imaju svoje škole i školski program, imaju svoje medije, svoja predstavništva u inostranstvu, prodaju državnu imovinu (Prodaja Telekoma) i troše profit od toga isključivo u opštinama gdje su Srbi većina, imaju svoju vojsku, simbole, grb, himnu itd. Šta im fali? Granični prijelazi i proglašenje nezavisnosti. Uzimajući u obzir nedavna dešavanja kada je Rusija priznala nezavisnost Abhazije i Južne Osetije, ne bi me iznenadilo kada bi političko vodstvo RS, Srpska pravoslavna crkva, Rusija i obavještajne službe počele intenzivno pripremati teren za odcjepljenje.

Često puta se u izlaganjima bošnjačkih i islamskih lidera BiH može čuti kako Bošnjacima prijeti repriza islamske Španije. Drugim riječima, mi ne smijemo dozvoliti da Bošnjaci u BiH nestanu kao što su nestali muslimani u Španiji. Postoje određene zajedničke tačke sudbina Španije i BiH, međutim više “zajedničkih tačaka” vidim u dešavanjima između Palestine i BiH. Da podsjetimo, cionistički pokret je krajem 19. stoljeća pod vodstvom Theodora Herzla organizirao svjetski kongres Jevreja u Baslu, Švicarskoj, na kojem je pala odluka da se pokrenu aktivnosti za proglašenje Izraela na prostoru Palestine. To je bila potpuno suluda ideja jer je 1896. godine na području Palestine živjelo svega oko 17.000 Jevreja, što je iznosilo 3% ukupne populacije. Samo 52 godine poslije, Izrael je zaista proglašen i lokalno palestinsko stanovništvo je protjerano sa svojih pragova na koja se nikada više nisu vratili. Kako je to moguće?

Izrael je 1948. godine dobio 55% tadašnje Palestine, dok je UN Palestincima ponudio 45% teritorija. Haman pa identično je ponudio Dejton. Agresoru i zločincima je predano 49% teritorija BiH, dok je “druga strana” dobila 51%. Palestina kao država ne postoji ni dan danas. Čak i ako bi je proglasili danas, to bi bila država na aparatima pod potpunom kontrolom Izraela dok se pljačka palestinske zemlje (ono malo što je još ostalo) nastavlja i u 21. stoljeću. Lokalno stanovništvo je postalo ROB u vlastitoj zemlji, dok im je jevrejska migracijska populacija iz istočne Evrope pod patronatom Velike Britanije (politička podrška), Francuske (vojna pomoć), Rusije (podrška iseljevanju Jevreja iz Sovjetskog Saveza u Palestinu) i kasnije Amerike (SAD aktivno ulazi u blisko-istočni sukob tek sa dolaskom Keneddyja na mjesto predsjednika) uzela zemlju, život, dostojanstvo i ponos. Na kraju su ih strpali u najveće zatvore na svijetu: Gazu i Zapadni brijeg.

Bošnjaci doživljavaju sličnu stvar: 1992. godine su protjerani, ubijani, silovani, da bi sa zaključkom rata posredstvom SAD bili strpani na svega 20-30% teritorija BiH. Legalna bosanska vlada nema apsolutno nikakve legalne i institucionalne kontrole nad teritorijem koji se naziva RS. Čak šta više, vladajuće bošnjačke stranke u toj vladi su nedavno priznale Policiju RS koja, gle čuda, osigurava Bošnjake na dženazi u Potočarima. Meni je to isto kao kada bi ustaške formacije čuvale Srbe na komemoraciji u Jasenovcu. Bošnjačka zemlja je uzurpirana kao što su Izraelci uzurpirali palestinsku zemlju. Krade se vakufska imovina u Trebinju i krade se bošnjačka privatna imovina u Kotorskom i Sasama kod Srebrenice. Kao što su Jevreji srušili mnoge džamije u Palestini, može se probrojati na prste jedne ruke koliko je džamija “preživjelo” četničku okupaciju na području BiH u toku prošlog rata. Jevrejske terorističke organizacije poput Irguna i Hagane su u Palestini namjerno počinile strašne zločine nad palestinskim stanovništvom (sjetite se samo Dair Yassina 1948. godine) kako bi se preostali Palestinci panično dali u bijeg i nikada više vratili. To im je uspjelo. Danas na tim područjima nema više Palestinaca. Da li će četnicima uspjeti u tim namjerama u istočnoj Bosni? Istočnoj Hercegovini? Trenutno je situacija u istočnoj Hercegovini takva, da je daleko više Gačana Bošnjaka u Chicagu ili Australiji nego u Gacku, dok su recimo Bilećani razasuti po Skandinaviji i Sjevernoj Americi. Povratak u te dvije opštine je, ako izuzmemo Fazlagića Kulu kod Gacka, skoro pa nikakav. Strah od RS i mržnja prema RS-u su toliki da se dosta Bošnjaka iz istočne Bosne nakon smrti ukopa u Sarajevu umjesto u rodnom mjestu.

Izraelci sve do danas opstruirajo povratak Palestinaca na svoja imanja. Nešto slično se dešava u RS gdje se bošnjački povratnici susreću sa bezbroj problema kao što su nepostojanje infrastrukture (nema struje i vode, putevi su loši) itd. što čini život izuzetno teškim. Pored toga nema posla i održivi povratak je u mnogim mjestima jednostavno nemoguć jer vlasti RS opstruiraju takvu ideju. Nehajnost bošnjačkih političira dodatno kontribuira takvom stanju i samo je zahvaljujući upornosti “malih” Bošnjaka i njihove ljubavi prema domovini postoji nada da će se na tim prostorima ubuduće moći vidjeti džamija, čuti sevdah i smijeh bošnjačke djece. Na prostorima gdje su živjeli stoljećima. Izrael je poslije genocida kojeg je počinio nad Palestincima 1948. godine, preko medija i izraleskog lobija u SAD opravdavao svoje zločine time što je plasirao slike o tome, kako neće dozvoliti da se ponovi holokaust. Time su u očima zapadne javnosti opravdali ubijanje palestinskih civila i pljačkanje palestinske zemlje u 1948. godini, da bi se danas pravdali “borbom protiv palestinskog terorizma”. Domaćini su, braneći svoju zemlju protiv okupatora, postali “teroristi”. Srpski mediji u BiH rade isto. Samo dan nakon dženaze u Potočarima, obavlja se komemoracija u Kravicama pored Bratunca za pale žrtve u “otadžbinskom ratu” (Kravice su selo pored Bratunca gdje su vojnici Vojske RS poslije okupacije Srebrenice pobili 1,500 muškaraca u dva dana. Op. AP.), a uz to konstantno plasiraju priče svjetskim medijima o Bošnjacima kao o “bijeloj Al Kaidi”. Drugim riječima, oni se bore protiv “islamskih terorista”. Zločinci polahko postaju žrtve, a sve je više žrtava, što se stide odbrane. Pričao mi je jedan borac kako mu je babo 1996. godine rekao: “Sine, uskoro će doći vrijeme, kada će biti sramota spomenuti da si nosio uniformu Armije BiH.” I zaista je takvo vrijeme došlo. Omalovažavanje boraca i ratnih invalida, nemogućnost zaposlenja, medijski napadi na generale Armije BiH (pamtite li napade balijskih medija na rahmetli generala Mehmeda Alagića?) je mnoge borce dovelo u situaciju samoubistava. Brojke o samoubistvima pripadnika Armije BiH poslije rata su katastrofalne. Samo je u Tuzlanskom kantonu nakon rata samoubistvo počinilo preko 1.000 ljudi. Toj situaciji su doprinijeli “nezavisni mediji” koji su kao pečurke poslije kiše nikle nakon rata, izdatno potpomognute novcem sa Zapada i sa ciljem plasiranja gluposti u stilu “bio je građanski rat” i “sve strane su počinile zločine”. Mi moramo shvatiti koliko je bitno imati jake medije u današnjem društvu.

Za kraj: jedne sam prilike bio u pošti u Sloveniji i ispred mene je stajala žena koja je željela poslati koverat. Kada je došla na red, radnica u pošti joj je uzela kovertu i ubrzo nakon toga vratila, riječima: “Gospođo, molim vas da precrtajte Republika Srpska i napišete Bosna i Hercegovina. Republika Srpska nije nikakva zemlja. Banja Luka je u Bosni.” Žena ispred mene je bila Srpkinja koja je slala pismo rodbini u Banja Luci. Mene je zadivila reakcija Slovenke i njezina profesionalnost.

Ako je Slovenka koja nema nikakve veze sa ratom u Bosni mogla javno pokazati svoju odbojnost prema genocidnoj tvorevini, onda je naša moralna obaveza i dužnost da reagujemo isto, mnogo veća. Na sve moguće načine moramo raditi na tome, da se u dogledno vrijeme uništi RS i izbrišu kantoni. Uključujući Federaciju. Jedino to je uslov da se život u BiH vrati u normalno stanje što će omogućiti napredak i razvoj te napaćene zemlje. Neka svako od nas uradi na ovom planu koliko je to u njegovoj mogućnosti i uspjeh je ako Bog da, zagarantovan. Pa makar i negiranjem RS na poštanskim kovertama…