Autor: Nedžad Latić

Nedžad LATIĆ: Lijevi mediji, koji danas trijumfuju jednako u pobjedi Lagumdžije i Tihića, kao i u porazu Silajdžića, tvrde da je Tihić vešestruki pobjednik. Po njima, Tihić je pobijedio i svoje oponente u samoj SDA. Pri tome misle na samog Bakira Izetbegovića. Pobjeda Nermina Ogreševića u Cazinu treba da ih demantira! Ako se tako jednostavno gledalo na pobjedu SDA, onda je Ogrešević sam pobijedio Tihića.

Suviše je pojednostavljeno komentirati ishod izbornih rezultata na način da su pobijedili Dodik, Tihić, Čović, a da su gibitnici Silajdžić, Ljubić i Ivanić, dok se Lagumdžija i Bosić mogu cijeniti i ovako i onako. Jer u ovakvim ocjenama izostvaljaju se stvarni pobjednci poput načelnika Husejna Smajlovića, Hamdije Lipovače i Nermina Ogreševića itd. Ovo su ipak bili njihovi izbori. Oni su finansirali i vodili kampanju. Stranačke vojske su odradile teren, kupovali, pa i krali glasove, više nego što su pričali o stranačkim programima i njihovim liderima ui izborele se za pobjedu. Isto su to radile i vojske stranka koje su izgubile. Jednostavno vojske stranačakih aktivista pobjedničkih stranka su imale bolju logistitku i bili ostraščeniji u borbi za glasove. Nije bilo OESCE-a, niti nevladinih organizacija koje bi vršile monitoring. A policija je nadzirala samo da ne dođe do fizičkog obračuna među stranačkim vojskama. Sve ostalo, što nije ni zakonito niti demokratsko ponašanje se toleriralo!

Stoga nije uputno davati političke analize iz kabinetskih pozicija, bez boravka na «terenu» i ovakvih saznanja. Posebno nije uputno izvoditi zaključke kako se narod svrstao i odredio prema pitanjima državnog ustrojstva i političkih vizija lidera njihovih stranka, kao što to čine lijevi mediji, posebno sarajevski, ocjenjujući političko stanje u zemlji identičnim onim iz 1990. godine kada su tri stranke sa nacionalnim opcijama bile pobjednice. Ovakvim analizama se želi dokazati kako su ovi izbori bili uvertira i da je pitanje podjele zemlje političko opredjeljenje svih nacionalnih stranka.

Ovo su u biti bili populistički izbori. Posebno su to pokazali Bošnjaci među čijim se strankama grafikon izbornih rezultata mogao usporediti sa koloritom boja šume u ranu jesen. Tek su ovi izbori, pobjedom SDA, vratili dominatnu zelenu boju! Više je razloga što se to desilo. I više je onih objektivne nego subjektivne naravi. Više je toj pobjedi doprinio Dodik, pa i Lajčak, nego bilo koji stranački autoritet.

Suviše je pojednostavljeno komentirati ishod izbornih rezultata na način da su pobijedili Dodik, Tihić, Čović, a da su gibitnici Silajdžić, Ljubić i Ivanić, dok se Lagumdžija i Bosić mogu cijeniti i ovako i onako.

A presudnu ulogu u tome su imali imami. Ne zbog toga što je Islamska zajednica više involvirana u polje politike od drugih vjerskih zajednica, nego stoga što se kampanja održavala u vrijeme ramzana. Prisustvo Dževada Išerića, imama Careve džamije na općinskoj listi Stari grad, samo je formalni pokazatelj dokle je IZ-a bila ušla u ovu kampanju.

Motivi islamske zajednice, odnosno imama da indirektno utječu na kampanju nije bio podrška Tihiću, koliko «očuvanju SDA kao uspomene na Aliju Izetbegovića». Navodni frakcijski sukob unutar SDA, koji je bio izbio na vidjelo nakon izbora 2006., u ovoj kampanji je bio potisnut. Tako da su lijevi mediji, koji danas trijumfuju jednako u pobjedi Lagumdžije i Tihića, kao i u porazu Silajdžića, tvrde da je Tihić vešestruki pobjednik. Po njima, Tihić je pobijedio i svoje oponente u samoj SDA. Pri tome misle na samog Bakira Izetbegovića. Pobjeda Nermina Ogreševića u Cazinu treba da ih demantira! Ako se tako jednostavno gledalo na pobjedu SDA, onda je Ogrešević sam pobijedio Tihića. Stoga Tihić ne bi smio vjerovati svojim šaptačima i polahko misliti se da kao pobjednik posegne za nekim revanšizmom. Jer mediji koji mu to sugeriraju, nemaju baš nikakav utjecaj na mase. Pa, zar izbori nisu pokazali nešto što bi i nekolicina sarajevskih novinara morala uzeti za pouku da ih «narod ne ferma». Treba li bi slomiti pero i pljunuti u svoj mikrofon umjesto što pljuju po narodu!