Autor: Meliha Pihura

Zajedno sa Jacqueline Murekatete; Citanje pisma suosjecanja upuceno u ime Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike ispred bosnjackih zrtava genocida upuceno zrtvama genocida u Ruandi te isnosenje osnovnih cinjenica o genocidu nad Bosnjacima

Da pojedinci mogu da promijene svijet imala sam priliku često vidjeti u BiH tokom agresije na moju domovinu i radeći sa jednim malim ali vrsnim brojem srčanih i
velikodušnih primjera onog najboljeg iz BiH. Jučer je u Njujorku, jedna takva osoba iz Ruande, u saradnji sa znatnim brojem američkih volontera dala ponovo svoj doprinos našem svijetu. Žaklin Murekatete, preživjela žrtva genocida u Ruandi i direktorica neprofitne organizacije Čudesni Uglovi Svijeta (Miracle Corners of the World) je u petak navečer otvorila skromnu ali dirljivu komemorativnu ceremoniju u Međuvjerskoj Kapeli UN-a u Njujorku (United Nations Church Center in New York City).
Ceremonija se nije zadržala samo na Ruandi, 800,000 umorenih, na tih tragičnih 100 dana 1994 godine nego je proširena i na sve ranije žrtve genocida. Gosti su se dotakli genocida nad Bošnjacima u Bosni-Hercegovini 1991-1995, Holokausta 1941-1945 u Poljskoj, te svim prethodnim i kasnijim dokazanim i nedokazanim, sudski procesuiranim ili tekućim genocidima u svijetu.

Dok je trajala međuvjerska molitva, nakon koje je uslijedila procesija i obraćanje prehivjelih iz Ruande od same Žaklin Murekatete, preko Judžinije Mekanabe, sjetila sam se kakav je utisak imala MCW-a prva posjeta BiH u decembru 2007 sa glumicom Miom Farrow, aktivistkinjom za ljudska prava Abigail Disney, I izbjeglicom iz Darfura i aktivistom Omerom Ismaliom u Sarajevu i Srebrenici. Niz govornika, od Fabienne Hara, podpredsjednice organizacije “International Crisis Group” koja tako pažljivo prati globalnu situaciju, preko ruandanskog ambasadora u UN-u koji je bio i sponsor skupa, te nekoliko njujorških, darfurskih i ruandanskih aktivista se dotakao potrebe za realizacijom pravde za preživjele žrtve genocida, efikasnijoj prevenciji i podizanju svijesti o opasnostima koje sa sobom nose genocidne pojave u globalnoj zajednici. Zatim je uslijedilo paljenje svijeća za žrtve iz Ruande, počevši od same Žaklin Murekatete, preko Judžinije Mekanabe, zatim Davida Gewirtzman,a preživjele žrtva holokausta iz konc-logora Treblinka, predstavnika Jermenske Crkve, koji je prenio podršku svoje kongregacije MCW-u.
Ispred Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (odnosno lokalne koordinacije i Bosansko-Američkog Udruženja koje ju je i delegiralo) Meliha Pihura je pročitala pismo podrše, saučešća i nade - od jedne skupine žrtava genocida drugoj. Zatim je David Ain iz Neu Šul progresivne sinagoge u Greenwić Village, Lower Manhattan, NYC zatvorio skup.
Imajući na umu ovakve i slične skupove (tokom mjeseca aprila planirano je oko 30 skupova komemoracije i panela o Ruandi), iako se danas Bosna-Hercegovina nalazi u nezavidnoj ekonomskoj i političkoj situaciji, blokirana skupim i nepotrebnim Dejtonskim ustrojstvom i suočena sa nedovoljnim investicijama koje se konspirativnim metodama preusmjeravaju iz EU fondova ka Crnoj Gori i Srbiji te nekim drugim zemljama Balkana unatoč njihovim jezivim dosijeima o blantantnom kršenju ljudskih prava manjina, pojedinac ne može a da ne kaže da suvremeni nezavidan položaj Bošnjaka posebno a Bosanaca općenito na Balkanu i u svijetu nije nimalo razlog da mijenjamo svoje stavove, mišljenja i poimanje pravde kada je u pitanju zadnji genocid nad bošnjačkim narodom Bosne-Hercegovine. Jer ako je jedna mlada žena iz Ruande u Africi, jedna majka iz Srebrenice, jedna nana iz Konjević Polja i jedna žena iz Višegrada u BiH smogla snage da godinama sama traži pravdu, stane na svoje noge, ustanovi organizaciju koja će se boriti protiv zaborava i poricanja genocida i čak zahtijeva hapšenje identifikovanih i otkrivenih ratnih zločinaca, zašto da svi mi ostali budemo pasivni?

Cjelovito pismo Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike sa izrazima bošnjačkog saučešća i podrške upućeno MCW-u i svim žrtvama genocida u Ruandi možete pročitati ovdje.