Nadan FILIPOVIĆ: Međutim srpske "čistke" u JNA su počele već poslije 1945. godine i trajale su do njenog raspada. To "etničko čišćenje" JNA nije se provodilo nekim drastičnim ili staljinističkim metodama, već posebnim vrstama pritiska, posebice na aktivne oficire i podoficire Muslimane i Albance koji su se da bi ostali u JNA. Oni nisu imali bilo kakvih šansi za napredovanje u vojnoj službi ako se nisu opredijelili i odlučiti da li će biti Srbi ili Hrvati.

Dana 22.decembra 1941. godine u mjestu Rudo u Bosni i Hercegovini osnovana je Prva proleterska narodnooslobodilačka udarna brigade Narodnooslobodilačke Vojske Jugoslavije (skraćeno NOVJ). Taj se datum službeno smatra početkom osnivanja oružanih snaga buduće Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ), odnosno kasnije Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), te konačno Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Na kraju Drugog svjetskog rata 1945.godine NOVJ dobija naziv Jugoslovenska armija (JA), a 1951. godine dobija definitivni naziv Jugoslovenska Narodna Armija ili skraćeno JNA.

JNA se sastojala od vidova, rodova i službi.

Vidovi su bili kopnena vojska, ratno vazduhoplovstvo, protuvazdušna odbrana i ratna mornarica. Vojna obaveza u JNA bila je opšta. Sastojala se od regrutne obaveze, obaveze služenja vojnog roka, i služenja u rezervnom sastavu. U socijalističkoj Jugoslaviji postojao je sistem "opštenarodne odbrane i društvene samozaštite", pa je tako JNA bila "zajednička oružana sila svih naroda i narodnosti i svih radnih ljudi i građana SFRJ". Pripadnikom oružanih snaga smatrao se svaki građanin "koji sa oružjem u ruci učestvuje u otporu protiv napadača".

U JNA su postojali vojnički činovi, niži podoficirski činovi, viši podoficirski činovi, niži oficirski činovi, viši oficirski činovi, generali i vrhovni komandant.

Vojnički činovi su bili: razvodnik, desetar i mlađi vodnik.
Niži podoficirski činovi su bili: vodnik, vodnik prve klase, stariji vodnik i stariji vodnik prve klase.
Viši podoficirski činovi su bili zastavnik i zastavnik prve klase.
Niži oficirski činovi su bili: potporučnik, poručnik, kapetan i kapetan prve klase.
Viši oficirski činovi su bili: major, potpukovnik i pukovnik.
Generalski činovi su bili: general-major, general potpukovnik, general-pukovnik, general armije i general JNA.
Vrhovni komandant je bio maršal, a taj čin je imao samo Josip Broz Tito.

JNA je zvanično prestala postojati 20.maja 1992. godine kada je proglašena novoutemeljena takozvana Vojska Jugoslavije kao oružana sila Savezne Republike Jugoslavije, odnosno zajednice Srbije i Crne Gore. Svi smo bili svjedoci kratkog života te nakaradne zajednice. Naime, drugo oko u glavi Crna Gora i Crnogorci su se dozvali pameti, pa definiticno utekli od svoje braće.

O JNA su pisani hvalospjevi, pjevane pjesme, uzdizana je do nebesa kao garant opstojanja socijalističke Jugoslavije, kao čuvar našeg bratstva i jedinstva, budni zaštitnik od bilo kakve vanjske agresije, itd.itd.

Međutim srpske "čistke" u JNA su počele već poslije 1945. godine i trajale su do njenog raspada. To "etničko čišćenje" JNA nije se provodilo nekim drastičnim ili staljinističkim metodama, već posebnim vrstama pritiska, posebice na aktivne oficire i podoficire Muslimane i Albance koji su se da bi ostali u JNA. Oni nisu imali bilo kakvih šansi za napredovanje u vojnoj službi ako se nisu opredijelili i odlučiti da li će biti Srbi ili Hrvati. O tome dosta znaju mnogi stariji čitatelji, a o tome nema puno dokumenata, jer je večina dokumenata bila "Strogo POV" ili "vojna tajna". No, kako se u narodu kaže "Ako laže koza, ne laže rog", pa se vrlo jednostavno može preko nekih drugih podataka pokazati kojim se intenzitetom odvijalo "posrbljivanje" ili (č)etničko čišćenje JNA, sve do momenta dok ta njihova vojska, a sve „k’o fol“ narodna i jugoslovenska, nije pokazala bradato zločinačko lice u zadnjim agresijama prvo na Sloveniju (dekorativni rat), a onda krvavim agresijama na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Od "narodne" armije do zločinačke bande Granatiranje grada JNA zločinačka banda Crnogorska banda na dubrovačkom ratištu

Premda su Srbi "ko zmija noge" čuvali sve te JNA-podatke da ne izađu na svjetlo dana, ipak je bilo po onoj velikog Miroslava Krleže koji je rekao "Ljudi mogu izmisliti najkompliciranije i najsavršenije strojeve, ali nikada neće izmisliti lopatu koja će moći zakopati istinu". Srbi su posebno pažljivo čuvali i spriječavali objavljivanje podataka o nacionalnoj strukturi „starešinskog (zapovednog) kadra u JNA. Ali, i pored sve pažnje 1967. godine u Beogradu je publicirana velika monografija sa naslovom "Savez komunista u uslovima samoupravljanja". Ta glomazna monografija je jedno jako dosadno štivo, puno nekih jako pozitivnih pokazatelja, tabela i grafikona, a koji svi dokazuju da je "samoupravljanje jugoslovenskog tipa najidealnije društvo koje je postojalo na ovom svijetu", te sa ulagivačkim komentarima i hvalospjevima drugu Titu, drugu Kardelju, ali i ostalima ispod njih.

Ali, gle čuda! Izdavaču i recenzentima se potkrala jedna mala tabela na stranici 785 spomenute monografije. Izdavač i recenzenti su izgleda zaboravili da iz te svoje pretenciozne monografije o samoupravljanju izbace sve podatke o JNA, pa su u jednoj tabeli dali podatke o nacionalnoj strukturi „starešinskog“ osoblja u JNA, a iz te tabele je "bre prosto ko pasulj" odrediti stvarnu sliku nacionalne strukture oficirskog i podoficirskog kadra u JNA.

Srbi su imali 47.006 članova SKJ u JNA, a što isnosi 61,92% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. godine. Nacionalna zastupljenost Srba u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 42,08%.

Hrvati su imali 11.969 članova SKJ u JNA, a što isnosi 15,76% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. godine. Nacionalna zastupljenost Hrvata u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 23,15%.

Slovenci su imali 3.131 članova SKJ u JNA, a što isnosi 4,12% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Slovenaca u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 8,57%.

Makedonci su imali 4.309 članova SKJ u JNA, a što isnosi 5,68% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Makedonaca u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 5,64%.

Crnogorci su imali 5.555 članova SKJ u JNA, a što isnosi 7,39% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Crnogoraca u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 2,77%.

Muslimani su imali samo 467 članova SKJ u JNA, a što isnosi 0,62% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Muslimana u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 5,24%. I slijepom je jasna ova disproporcija između broja članova SKJ u JNA, i zastupljenosti Muslimana u stanovništvu tadašnje Jugoslavije.

Jugoslaveni (odnosno oni koji su se tako izjašnjavali) su imali 1.285 članova SKJ u JNA, a što isnosi 1,69% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Jugoslavena u tadašnjoj Jugoslaviji bila je samo 1,71%. (Ispada da je u Jugoslaviji bilo najmanje Jugoslavena!!! ).

Albancisu imali 1.036 članova SKJ u JNA, a što isnosi 1,36% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Albanaca u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 4.93%.

Mađari su imali 432 člana SKJ u JNA, a što isnosi 0,57% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost Mađara u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 2,72%.

Takozvani "ostali" su imali 725 članova SKJ u JNA, a što isnosi skoro 1,00% od ukupnih 75.915 članova SKJ u JNA 1967. Nacionalna zastupljenost "ostalih" u tadašnjoj Jugoslaviji bila je 5,24%.

Navedena tabela, koja predstavlja autentični podataka SKJ, odnosno Centralnog komiteta SKJ u Beogradu, sasvim jasno pokazuje i dokazuje da se nacionalna struktura članova SKJ u starješinskom kadru JNA ni približno ne podudara za nacionalnom strukturom stanovništva SFRJ. I slijepcu bi bilo jasno da je već tada uspostavljena srpska dominacija i u ovoj izuzetno važnoj državnoj, odnosno društvenoj strukturi. Ruku pod ruku sa Srbima su bili i Crnogorci, braća pravoslavci na koje se računalo kao politički podobne, dok su svi ostali bili totalno zakinuti. Već se tada ustvari pripremala "četnicizacija" JNA, koja nije Srbima nikada ni trebala za eventualnu odbranu od nekog vanjskog neprijatelja, kojeg nije bilo ni na najdaljem vidiku, već kao udarna pesnica u slučaju da neka od "krava muzara", kao što su uvijek bile Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, a djelomično i Makedonija, otkažu poslušnost i ritnu se pa proliju mlijeko koje je u sve večim količinama moralo curiti u nezasitne beogradske blagajne i omogučavati Srbima i Crnogorcima da mirno žive na račun tuđega rada.

Njasmješnija su bile određene, malte ne, srbijanske rasističke teorije, koje su bile doduše neoficijelne, prema kojim pripadnici pojednih naroda "ne vole rad u vojsci, policiji, pa čak ni u diplomaciji". Te priče koje su se počesto provlačile ne samo od usta do usta, već i putem srbijanskih medija, bile su transparentna maglena zavjesa za naivčine, zavjesa iza koje se krila nezajažljiva pohlepa srpskih hegemonista sa ciljem zauzimanja svih najvažnijih pozicija u državi i društvu.

Kada se sve ovo pogleda i analizira i bolje je da se raspala ta "Srboslavija" koja se zvala Jugoslavija. Neka sada Srbi sami sebi srpsku vojsku stvaraju, ali neka je financiraju od svog rada, pa nek sada sa njom idu u boj na Kosovo. Baš me interesira kakva će im sada biti vojna sila, sada kad polako spadaju na prosjački štap. Zaboravljaju Srbi da "prazna ne puca", jer treba puno novaca za "hranu i đebanu", a pare su im pokradene i raznesene po Kipru i drugim "offshore" bjelosvjetskim bankarskim institucijama.

Ovo su sigurno zadnji trzaji propale Srbije, barem što se što se njihovog hrabrog vojevanja tiče. Vidimo da su se kao pokisli miševi pokunjili i nisu smjeli zucnuti, a kamo li pokušati odbraniti jednu od svojih mnogobrojnih svetih "kolevki" svekolikog srpstva, svoje Kosovo.

Sa tog istog, sada za Srbe definitivno izgubljenog Kosova su i krenuli na Vidovdan 1989. godine u ratove koje su sve totalno i sramotno izgubili, a sad se slomiše režeći i optužujući sve druge za svoje pohlepne pljačkaške i genocidne avanture.Sad bi Srbi da im se nekako „namiriti“ sa pola Bosne i Hercegovine. Sumnjam da će im to proći, jedino ako im naši politički „pametnjakovići“ ne serviraju to rješenje.

A kad na red dođe evropska Vojvodina, biće opet zapjevano „Rado Srbin ide u vojnike, dva ga vuku, četvorica tuku“. Svakako će to biti tiho intonirana koračnica, jer će dotada notorni i naizgled nepopravljivi balkanski jalijaš biti discipliniran u okviru NATO-pakta, koji im je uradio ono što im je morao uraditi. Međutim, sad se srpski političari slomiše uvlačeći se u zadnji dio debelog crijeva svom budućem gazdi. Nema bolje zgode za Srbe, nego kad im tata iz NATA podvikne „Vezuj kljuse gdje ti NATO kaže.“