Muhamed MAHMUTOVIĆ: Pored ovakvog predsjednika saveza, svaka šuša može borcima mirne savjesti smanjiti primanja, dok poslanici svoja stalno uvećavaju, ne bojeći se pobune ljudi koji su svoje živote stavili na raspolaganje državi, kad je to bilo potrebno.

Jedno dijete pitalo svog efindiju: Može li se klanjati bez abdesta? Veli hodža, ne može! Bome može ja sam sad klanj’o, - na to će mali. Kod nas Bošnjaka sve je moguće, bio bi najčešći komentar svakog ko je čuo za ovaj istinit događaj.
Može u nas na čelo boračke organizacije doći Mehmed Šišić, kojem je njegova funkcija postala važnija od onih za koje bi se trebao boriti, a da sebi ”znade nakarariti” pokazuje snimak koji je mobitelom napravila njegova sekretarica, a koju ovaj, ucjenjujući, pokušava natjerati na intimni odnos. I kad bi joj onako nudio ustupke i veću platu iz svog džepa, bilo bi to odvratno, jer je stariji od nje 36 godina, ali on joj sve nudi iz blagajne saveza na čijem je čelu. Ni nakon što su snimke na Avazovom portalu postale dostupne svakome, on se ne odriče svoje funkcije i čak prijeti tužbom policiji, zbog toga što je bio nakratko lišen slobode! Sve je zaista kod nas moguće!

Svaka šuša borcima može mirne savjesti smanjiti primanja ali izgleda da ne može baš svim sekeretaricama povećati ih!

¤¤¤¤
Pored ovakvog predsjednika saveza, svaka šuša može borcima mirne savjesti smanjiti primanja, dok poslanici svoja stalno uvećavaju, ne bojeći se pobune ljudi koji su svoje živote stavili na raspolaganje državi, kad je to bilo potrebno. Još uvjek, na svu sreću, sredstva od MMF-a (najpoznatije lihvarske institucije u svijetu, koja to i ne krije), nisu postala operativna, zato što je njihov predstavnik George Hristu tražio da se smanje ionakao mala primanja boraca, a naša vlada predvođena najvećim neprijateljem naših boraca, Nikolom Špirićem, to jedva dočekala. Kako je uopšte moguće, da premijer jedne zemlje ne voli tu zemlju i borce koji su se za nju borili, a da ni legalni predstavnik boraca, ne digne svoj glas zbog nepravde koja joj se čini?

¤¤¤¤
Kad su vođeni pregovori o tome kako BiH nataknuti još jaču omču oko vrata, po prvi put su se složili bošnjački i srpski političari, što je Špirić javno pohvalio. Razloge za to su imali svaki svoje, ali ipak… Srpski zato što žele uništiti BiH, a bošnjački da bi ostali na funkcijama, obezbjedili sebe i svoje, a kredite će već neko vraćati, kao što vraćamo one Titove i sa sjetom se prisjećamo, kako nam je bilo lijepo dok smo ih trošili. Hudi narod, svih nacionalnosti našao se u labirintu i odavno izgubio nadu da će naći izlaz, ali dura i čeka da ga nacionalne vođe izvedu na pravi put. Zemlja u kojoj nezaposlenost dostigne 29% suočena je sa opsanošću od nemira širih razmjera, pa čak i građanskog rata. Tako je barem bilo dosad, dok u našoj BiH, nije nezaposlenost dostigla 40%, a nemira nigdje na vidiku. Opet bi se trebali upitati, kako je to moguće, ali sam sa ovim pitanjem vjerujem svima dosadio!

¤¤¤¤
Nekad su među našim političarima bile moderne ostavke, zato što su znali da neće biti prihvaćene! Tako je jednom i naš nikad dorečeni premijer Špirić bio dao ostavku, ali su se za njeno neprihvatanje pored srpskih delegata zalagali i bošnjački. Opet svako iz svojih razloga, ali to je ovaj svjetski prvak u demagogiji znao. Njemu je ponovo vraćen mandat premijera, kako nam tad pojasni Tihić, da nebi upali u krizu?!? I da nastavimo put evropskih integracija! Špirić isto kaže da je to jedini put, ali čini sve da ne ispunimo ni jedan uvjet za to, znajući da će žrtve neliberalizacije viza biti samo Bošnjaci. Bošnjački prvaci, od političara pa do predsjednika organizacije borca, ne mrdaju prstom, bojeći se za svoje fotelje. I to je moguće!

¤¤¤¤
Ovih dana je nastavljeno suđenje gospodinu Iliji Jurišiću, kojem se sudi jer je branio svoju rodnu grudu. Sude mu oni koji su je napadali, a koji još uvjek nehapse i neizručuju zločinca Ratka Mladića, usprkos ”pritisaka” Evropske unije. Onda je Evropi dodijalo, pa Mladiću i vizu ukinuli, da može serbez putovati, a Jurišiću u Beogradu sude i dalje, i u tome ih niko ne ometa. Barem ne oni čija riječ se najdalje čuje, jer za njih je Jurišić predaleko. Mogao je Sulejman Tihić posjetiti Titov grob, to je i njegova obaveza, kao njegovog pionira, pa i odmetnutog muftiju Jusufspahića ljubiti u ručicu, koji je poznat i kao prva ”Miloševićeva ahmedija”, ali je morao otići i borcu kojem sude njegovi dželati, još je uz to i narušenog zdravlja! I ne samo Tihić, podugačak je spisak onih, koji će se debelo ogriješiti o gospodina Jurišića!