Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Komentari

Govor profesora dr. Ahmeta Davutoglua, ministra vanjskih poslova Republike Turske na Međunarodnoj konferenciji o osmanskom naslijeđu u Sarajevu
NAŠA HISTORIJA, NAŠA SUDBINA I NAŠA BUDUĆNOST SU ISTE...
Autor: Dr. Ahmeta Davutoglu
Objavljeno: 30. October 2009. 09:10:02
Prof. dr. Ahmet Davutoglu, ministar vanjskih poslova Republike Turske: Mi smo sa Bosancima i dalje ćemo biti sa Bosancima

Osmanska država vs osmanska ostavština?

Mi hoćemo da imamo jedan novi balkanski region zasnovan na političkom dijalogu, ekonomskoj saradnji i oslanjanju, te kulturološkoj harmoniji i toleranciji. Ovakav je bio osmanski Balkan. Mi ćemo ponovno uspostaviti ovakav Balkan. Mene ljudi zovu neo-osmanistom, stoga se ja rijetko pozivam na osmansku državu u bilo kojem pitanju vanjske politike, ali ono što želim da potcrtam jeste osmanska ostavština, baština, zavještanje kao neku vodilju. Vijekovi osmanske uprave na Balkanu bile su priče uspjeha, a danas ih mi moramo ponovno otkriti!
Za Zapadnjaka ili nekog diplomatu iz drugog dijela svijeta, Bosansko pitanje je tehničko pitanje ... Za nas to je priča života i smrti! To je toliko važno! Teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine za nas je u istoj mjeri važan kao teritorijalni integritet Turske. Prosperitet i sigurnost Sarajeva nam je važan kao i sigurnost i prosperitet Istanbula – ovo nije samo osjećaj i odgovornost državnika, ovo su osjećaji i emocije bilo kojeg pojedinca Turčina koji živi u bilo kojem dijelu Turske.

Dragi prijatelji, braćo i sestre,
Es-selamu ‘alejkum, ve rahmetullahi ve berekatuhu
Prije svega želim da zahvalim organizatorima za ovu prigodu, što su mi dali priliku da vam se obratim. Prošla sedmica je za mene bila veoma iscrpljujuća. Bio sam u Iraku, Siriji u Cirihu, zbog različitih povoda. A jučer, nakon dugog dana u Iraku, kući smo došli oko 3 sata ujutro i nakon 3 sata odmora došao sam u Sarajevo. Mnogi ljudi su bili iznenađeni. Kazali su mi: ‘Zar nisam umoran?’ Kada sam stigao u Sarajevo, posebno na Baščaršiju, osjetio sam se pun energije. Jer, duh Sarajeva, duh Baščaršije je duh naše historije. Naše zajedničke historije.
Sarajevo nije običan grad. Morate razumijeti taj duh, a onda ćete razumjeti Bosnu i Hercegovinu, i onda ćete razumjeti balkansku civilizaciju. Bez razumijevanja Sarajeva ne možete razumjeti balkansku historiju, ne možete razumjeti balkansku kulturu.

Bosna treba uspjeh!

Prije nego što se dotaknemo detalja o ovoj balkanskoj kulturi, historiji i geografiji, želio bih da čestitam Bosni i Hercegovini iz dva razloga: Jedan je, Bosna i Hercegovina je postala nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija od slijedeće godine, a Turska je u potpunosti podržavala Bosnu i Hercegovinu u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, jer to pokazuje snagu Bosne i Hercegovine. A mi ćemo nastaviti podržavati Bosnu i Hercegovinu bilo gdje u svijetu. Druga čestitka je zbog pobjede fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je porazila Tursku. To znači mi smo pobjedili nas. Kada sam gledao posljednju utakmicu sa Bosnom, vjerujte mi, srce mi je bilo podijeljeno. Nisam se osjećao nesretnim kada smo izgubili. Po prvi put nije mi bilo žao. Jer, Bosna treba uspjeh! Zbog samopouzdanja vi to Svjetsko prvenstvo trebate više od nas. I nadamo se još većem uspjehu Bosne i Hercegovine u Južnoj Africi: molićemo se, podržavaćemo i navijati za naše.

Balkan: centar ili periferija Evrope?

Sada, dolazimo do teme kultura Balkana. Pošto je to stvar osmanske ostavštine postaviću dva pitanja: Šta je to karakteristika Balkana koja ga ističe i koje su to istaknute karakteristike osmanske države u historiji Balkana i u svjetskoj historiji? Karakteristike koje ističu Balkan u osnovi su zbog njegove geografije u afro-evro-azijijskim relacijama, a njegova historija je povezana sa njegovom geografijom. Tri karakteristike Balkana mogle bi se identificirati: Prva je – balkanski region je tampon zona u geopolitici, u geopolitici se obično na njeg gleda kao na tampon zonu. Tampon zona na prijelazu iz Evrope u Aziju, od Baltika do Mediterana, čak i do Afrike – od sjevera ka jugu, od istoka ka zapadu – to je jedna geopolitička tampon zona i zona prijenosa. Doći ću do toga šta to znači, zašto je to toliko važno. Zašto ova odlika ima utjecaja na historiju Balkana. Druga karakteristika je geo-ekonomska. Balkanski region je region prijenosa (transakcija) u geo-ekonomskom smislu. Od vremena grčke civilizacije, drevnih civilizacija, balkanski region je region ekonomske razmjene – od mora do kopnenih puteva Evrope, istočne Evrope, od istoka ka zapadu – bio je i ostao prostor razmjene geo-ekonomije. Treća odlika Balkana je da balkanski region bio region geo- kulturalnog međudjelovanja. Nekoliko kultura su međusobno utjecale jedna na drugu na Balkanu, mnoge migracije, različiti narodi došli su i mješali se jedni s drugima. Region sa ovakvim karakteristikama, sa ove tri karakteristike: geo-politička tampon zona, geo-ekonomska zona prijenosa i geo-kulturološke interakcije – vi imate dvije alternativne sudbine u historiji: možete biti ili centar svjetske politike ili ćete morati biti žrtve svjetskog natjecanja i biti periferija neke druge sile. Stoga, Balkan je ili jedna uspješna priča ili priča neuspjeha i žrtve ovoga natjecanja. U historji, zbog ovih odlika, danas naprimjer, kada govorimo o Balkanu, uobičajeno mislimo da je balkanski region periferija Evrope, ne centar Evrope, već periferija
Veliko interesiranje za međunarodnu konferenciju o osmanskom naslijeđu u Sarajevu







Evrope. Da li je balkanski region zaista periferija u geografskom smislu? Ne! Ustvari, balkanski region je usred jedne od najstrateškijih centara afro-euro-azije. Zašto je on postao, zašto imamo takvu percepciju periferije?

Osmanska historija je historija Balkana

Ako biste, naprimjer, upitali Mehmed-pašu Sokolovića, on vam ne bi rekao da je Sarajevo ili Solun periferija Osmanske države, ili periferija Evrope. On bi smatrao da je ovo upravo centar svega. I, to je bilo tačno. Stoga, pogledajte historiju! Prva grčka država, imperijalna država mogli bismo kazati, koja je izniknula iz balkanskog regiona bilo je Aleksandrovo carstvo. Ono je poniklo na Balkanu, ali centar Aleksandrovog carstva nije bio Balkan, nije bilo Aleksandrija, sve prijestolnice cara Aleksandra bile su u Anadoliji, u Egiptu, u Iranu i Afganistanu. Ta carevina se pojavila na Balkanu, ali je centar Aleksandrove carevine nije bio na Balkanu. U Rimskom carstvu, i u Istočnom i Zapadnom rimskom carstvu, balkanski region bio je periferija: rimski car bi na Balkanu provodio samo onaj dan kada bi odlučio da ima vojni napad ili u pripremama za odlazak u Aziju. On balkanski region nije smatrao centrom. Jedina iznimka širom historije u tom smislu je Osmanska država. Tokom Osmanske države, taj dio, balkanski region, postao je centrom svjetske politike. Ovo je zlatno doba Balkana. Ja ovo ne govorim zbog toga što smo mi nasljednici osmanske baštine, već zbog toga što je ovo historijska činjenica.
Ko je vodio svjetsku politiku u 16. stoljeću? Vaši preci! Nisu svi oni bili Turci! Neki su bili slavenskog porijekla, neki albanskog, neki čak konvertiti grčkog porijekla. Ali, oni su vodili svjetsku politiku. Mehmed paša Sokolović je dobar primjer. Da nije bilo Osmanske države Mehmed paša Sokolović bio bi siromašni, zaostali, srpski seljak koji bi možda imao malu farmu ili štagod da je imao, u to vrijeme, u tom dijelu svijeta. Ali, zahvaljujući Osmanskoj državi, on je postao lider u svjetskoj politici. Stoga, osmanska historija je historija balkanskog regiona. To je historija centralne uloge Balkana u svjetskoj politici. I to ne samo u političkom smislu. Svi glavni trgovački putevi vodili su preko Balkana u to vrijeme. Solun je postao centar ekonomske aktivnosti. Prije toga Solun je bio jedan mali grad, ali u osmansko vrijeme Solun je postao glavni trgovinski centar. Sva trgovina Mediterana išla je preko Soluna. Pratite migracije Jevreja, moći ćete shvatiti tokove novca. Zašto je Solun postao grad sa najvećom židovskom zajednicom od 16. do 18. stoljeća, čak i u 19. stoljeću značajan broj populacije Soluna bili su Židovi. Šta su oni tu radili? Bili su bankari i bavili se trgovinom. Sva trgovina iz Soluna ka sjeveru, ka euro-aziji, mediteranska ekonomija, do euro-azijske ekonomije, administrirana je iz Soluna i Istanbula. Isto tako, Beograd. U četrnaestom stoljeću Beograd je bio poput svakog, ne sela, već manjeg grada. Ali za vrijeme Osmanske države Beograd je postao centralni grad, ključni grad, Dunava, centralne Evrope, u ekonomskom smislu, u kulturološkom smislu, bilo je stotine džamija i crkava. Sarajevo je čudo, kao neka minijatura ovog nasljedstva. Ako shvatite Sarajevo, možete razumjeti svu osmansku historiju, jer možete reći: postoje ljudi koje ako shvatite, shvatićete to stoljeće. Ako shvatite Hegela, razumjećete njemački mentalitet 19. stoljeća. To je poput nekog prototipa cjelokupnog mentaliteta. Isto tako, Sarajevo je prototip osmanske civilizacije. Sarajevo je bilo prototip rasta Balkana. Slično tome, kasnije u 19. stoljeću Kavalalı Mehmed Ali-paša je bio Albanac. Ali, on ne samo da je postao jedna od vodećih figura osmanske države tog vremena. On je osnivač modernog Egipta. Da nije bilo osmanske tradicije, Egipćani ne bi vidjeli jednog Albanca u svom životu, a Kavalali Mehmed Ali-paša bi u najboljem živio negdje na Balkanu kao jedna inteligentna osoba. Stoga su vodeće figure kao prototipi te civilizacije. Šta mi iz ovoga možemo naučiti? Balkanski region ima svoju sudbinu zbog ovih geo-političkih, geo-kulturalnih i geo-ekonomskih faktora: ili će balkanski region biti centar svega ili žrtva svega.

Duh Sarajeva je duh koegzistencije

Zašto je nakon 19. stoljeća balkanski region podijeljen i od tog vremena, kadgod govorimo o Balkanu, govorimo o podjelama, sukobima i svemu tome. Ne o civilizaciji, jer odsutnost geo-kulturalne interakcije znači sukob kultura. Odsustvo geo-ekonomske razmjene znači ekonomsku stagnaciju. Odsustvo političke moći i vlasti znači postajanje tampon zonom svih mogućih sukoba. Sada je vrijeme obnove, kada ćemo nanovo otkriti duh Balkana.
Koji tip politike bismo trebali implementirati s ciljem da postignemo ovo? Prvo, kako bi geo-političku tampon zonu pretvorili da balkanski region ne bude žrtva konflikata – moramo stvoriti novi osjećaj jedinstva u našoj regiji. Moramo ojačati regionalnu saradnju i zajednički regionalni osjećaj. Ako pogledate u historiju, mi smo ljudska bića, ne živimo u raju. Poput historije ljudska bića su ozbiljna ili historija je ozbiljna poput ljudskih bića. Mi nismo životinje, na nama je da odlučimo da učinimo nešto. Isto tako historija je ozbiljna i ovisi iz kojeg dijela historije uzimate odabir da biste ga danas interpretirali. Balkanska historija nije samo historija konflikata, tokom 15. do 19. stoljeća, balkanska historija bila je priča uspjeha. Mi možemo ponovno uspostaviti ovaj uspjeh stvarajući novu regionalnu vlastitost kroz kreiranje nove multikulturalne koegzistencije i nove ekonomske zone. Multikulturalna koegzistencija je veoma važna. Jer uspon civilizacije može biti shvaćen jedino kroz analiziranje struktura gradova i kulturološkog života u njima. Ako je jedan grad homogen, to znači da ta civilizacija nije dovoljno raznolika i bogata. U doba prije Rimskog carstva, grad Rim je bio pun Rimljana, ali kasnije kada se uspostavilo Rimsko carstvo Rim je postao kozmopolitski grad. Na Balkanu, jednako tako, Istanbul i mnogi drugi gradovi, su bili multi-kulturalni, gdje se živjelo zajedno. I zbog tog jakog kulturološkog bogatstva dogodio se porast u međusobnom utjecaju.
Zaostajanje je izazov. Ono što je 1990-tih bilo, oni koji su organizirali masakre u Srebrenici i širom Bosne i Hercegovine su bili barbari koji nisu htjeli tolerirati razlike u kulturološkom smislu. Duh Sarajeva je duh koegzistencije, duh zajedničkog života.


Prof. dr. Ahmet Davutoglu: Šta je Turska? Turska je jedan mali Balkan, mali Bliski Istok, mala Kavkazija. Mi imamo više Bošnjaka koji žive u Turskoj nego u Bosni i Hercegovini. Više Albanaca žive u Turskoj nego u Albaniji, više Gruzijaca, Čečena, Abhazijaca žive u Turskoj nego u Gruziji, Čečeniji ili Abhaziji… A imamo Kurde, Arape, Turke zajedno. Zašto ovo imamo? Zbog ove osmanske ostavštine! Za sve ove muslimanske nacije Balkana, Kavkazije i Bliskog Istoka, Turska je neka vrsta sigurnog utočišta, domovina, da! Najvišu dobrodošlicu imate.
Osnovni parametri vanjske politike Turske?

Zašto Turska mora igrati ulogu? Zašto sam ja došao u Bosnu na manje od 24 sata? Zato što je Bosna u veoma kritičnoj transformacijskoj etapi. Želimo da iskažemo solidarnost sa Bosnom i Hercegovinom. Želim da pokažem da smo mi ovdje. Mi smo sa Bosancima i dalje ćemo biti sa Bosancima.
Zašto je ova tranzicija tako važna? Jer, teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, političko jedinstvo Bosne i Hercegovine treba biti zaštićeno s ciljem da imamo sigurnost u našem regionu. Ako Bosna i Hercegovina nije sigurna i stabilna, ne možemo imati sigurnost i stabilnost na Balkanu. Tursko viđenje ovog regiona jeste da se nanovo uspostavi novi balkanski region zasnovan na razumijevanju i političkom dijalogu. Rješavanje pitanja političkim dijalogom će pospješiti ekonomske odnose i kulturološku koegzistenciju i harmoniju.
Hiljadu devesto devedesetih smo se suočili sa mnogim poteškoćama u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Makedoniji – a kada su se te teškoće desile - gdje su ovi ljudi okretali svoje lice, Bošnjaci, makedonski Albanci, Turci, Kosovari? Gdje su se okretali? Prema Turskoj! To je historijski odnos. Dopustite da vam navedem primjer iz analogije koju sam načinio na početku obraćanja. Karakter političke tampon zone, geo-kulturološke interakcije i geo-ekonomske razmjene – ovo su iste karakteristike Iraka i Afganistana. Zašto smo imali probleme u Jugoslaviji, u Bosni i Hercegovini, u Iraku i Afganistanu? Jer sve ove države su bile mini-modeli tih regiona. Bosna i Hercegovina je jedna vrsta malog Balkana. Imate Bošnjake, katolike, pravoslavce, Hrvate i Srbe žive zajedno kao jedna minijatura Balkana. Isto tako Irak je jedna vrsta malog Bliskog Istoka: Arapi, Kurdi, Turkmeni, ši’ije, sunnije itd. Afganistan je jedna vrsta male Kavkazije ili Centralne Azije: Tadžici, Peštuni, Hazari… Stoga ove zemlje su ključne zemlje. Ako se s njima bude rukovodilo na odgovarajući način, moćete upravljati regionom. Ako ne uspijete, imaćete regionalnu krizu.

Bosna i Hercegovina je naša odgovornost!

Šta je Turska? Turska je jedan mali Balkan, mali Bliski Istok, mala Kavkazija. Mi imamo više Bošnjaka koji žive u Turskoj nego u Bosni i Hercegovini. Više Albanaca žive u Turskoj nego u Albaniji, više Gruzijaca, Čečena, Abhazijaca žive u Turskoj nego u Gruziji, Čečeniji ili Abhaziji… A imamo Kurde, Arape, Turke zajedno. Zašto ovo imamo? Zbog ove osmanske ostavštine! Za sve ove muslimanske nacije Balkana, Kavkazije i Bliskog Istoka, Turska je neka vrsta sigurnog utočišta, domovina, da! Najvišu dobrodošlicu imate. Anadolija pripada vama draga naša Bosanska braćo i sestre. A i mi smo sigurni da je Sarajevo naše! Kada kažem da je Anadolija vaša, to znači: ako hoćete doći, dođite! Ali mi želimo da vi budete sigurni i postojani ovdje kao posjednici Sarajeva i Bosne i Hercegovine! Zbog toga moramo biti oprezni. Ono što se dešava u Bosni i Hercegovini je naša odgovornost! Prošle sedmice intenzivirali smo naše napore vezane za Bosnu i Hercegovinu. Kada sam se sreo sa Hilary Clinton u Cirihu u vezi armenijskog pitanja, potegao sam bosansko pitanje. Više smo razgovarali o Bosni nego o armenijskom pitanju u Cirihu. A onda je predsjednik Haris Silajdžić došao u Ankaru i mi smo imali mnogo aktivnosti prošle sedmice, a ja sam promijenio sve svoje rasporede i odlučio da dođem u Sarajevo, a odavde putujem u Albaniju. Jedan zapadni diplomata me je pitao: zašto vršite “desant” u pogledu ovog pitanja? Tj. zašto se uplićete u Bosni i Hercegovini, poput padobranaca, odjednom, samo u sedmici dana? A ja sam našem ambasadoru koji mi je prenio ovu vijest i pitanje rekao da mu odgovori: Mi u Bosnu nismo išli sa padobranima, već s konjima, i tamo ostali sa Bosancima dijeleći istu sudbinu. Da, štagod da se desi na Balkanu, Kavkaziji i Bliskom Istoku – to je naš problem. Ja sam jedan dan u Iraku, drugi dan u Azerbejdžanu, slijedeći dan u Bosni, kao ministar vanjskih poslova – štagod da se desi to je u agendi i programu naše vanjske politike.

Ako nema reda, plaćat ćemo cijenu!

Kada sjedim u Ankari i načinim krug od hiljadu kilometara, tu ima 23 zemlje – sve one su naša rodbina i očekuju nešto od nas. Ako načinimo krug od 3 hiljade kilometara, tu je 72 zemlje i svaki dan u našem uredu u ministarstvu vijest može doći iz bilo koje od ovih zemalja koja će promijeniti naš raspored. U junu sam bio u sjevernom Afganistanu, u Mazarišerifu, Belhu, Džandženizu. Posjetili smo šest gradova. Zapadne diplomate obično kada idu u Afganistan posjete samo Kabul i vraćaju se nazad. Samo turski ministri mogu posjetiti šest gradova u Afganistanu bez ikakve poteškoće. Jer, poput Bosne, Afganistan je naša zemlja. Ja se u Afganistanu ne osjećam strancem. U Mezarišerifu, guverner Belha, sjedio je do mene na sastanku i osjećao se slobodnim da kaže: Ministre, treba mi škola, bolnica, park. Ja sam pozvao TIKA koordinatora i rekao mu da to pribilježi. Naši novinari su bili iznenađeni, rekli su: on vam se obraća kao da ste afganistanski ministar, ili kao da je guverner Konje. Da! On smatra da ja to moram učiniti. Za njega je Turska velika, turski ministar ima kapacitete bez ograničenja i mora to učiniti, to je historijsko breme. Nakon dvije-tri sedmice, sa jednom delegacijom sam otišao u Sandžak, Novi Pazar. I tamo, narod Sandžaka i onog crnogorskog dijela, su kazali: treba nam klinika, škola, trebamo to, trebamo ovo. Misle, da, Turci su odgovorni da učine sve ove stvari. Jadni Turčin! Ne znam kako da to učinimo, ali moramo to učiniti.
U pravu su! Za njih Turska nešto znači. Za njih je Turska mjesto gdje mogu pronaći utočište. Turski narod i turski državnici su ljudi koji moraju pronaći rješenje. Mi ne možemo biti slabi iz njihove perspektive. Stoga, naša vanjska politika mora biti praktična. Ništa ne možemo ignorisati. Naprimjer, vi znate, Bosanac i neko iz Dagestana, vi ste tako daleko jedan od drugog. On je ruski građanin, ili Azer sa Kaspijskog regiona i Bošnjak u Bosni. Ali u apartmanu u Turskoj, Bošnjak i Azer, Albanac i Egipćanin, žive zajedno. Možda smatrate da ste daleko, ali u Turskoj ste u istoj kući, zbog ovog historijskog odnosa. Stoga, naša vanjska politika ima namjeru da uspostavi red u svim regionima koji nas okružuju: na Balkanu, Kavkaziji i Bliskom Istoku. Jer, ako nema reda, onda ćemo mi plaćati cijenu!

Reintegrisat ćemo Balkan!

Za Zapadnjaka ili nekog diplomatu iz drugog dijela svijeta, Bosansko pitanje je tehničko pitanje koje se treba rješavati. Treba odraditi ovo, ne smije se uraditi ovo… poput tehničkog diplomatskog procesa. Za nas to je priča života i smrti! To je toliko važno! Teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine za nas je u istoj mjeri važan kao teritorijalni integritet Turske. Prosperitet i sigurnost Sarajeva nam je važan kao i sigurnost i prosperitet Istanbula – ovo nije samo osjećaj i odgovornost državnika, ovo su osjećaji i emocije bilo kojeg Turčina koji živi u bilo kojem dijelu Turske.
Danas sam to pričao vašim liderima ovdje. Bila su dva velika spontana mitinga, demonstracije u Turskoj, veoma velike, koje ja u svom životu pamtim. Sjećam se dobro jedne, bila je 1993. godine. Na medijima je prenijeta vijest da Srbi koriste hemijsko oružje u napadu na Goražde. Vijest je objavljena u 7 ili 8 sati navečer. Ne hiljade, već stotine hiljada ljudi su se okupile na Taksimu (trg u Istanbulu) spontano. Da se od njih zatražilo da pješaće do Bosne te noći, ne bi razmišljali ni da kući odu, istog momenta bi krenuli prema Bosni sa takvim emocijama. Ovo je način na koji smo mi vezani jedni za druge. Ukratko, naša historija je ista, naša sudbina je ista i naša budućnost je ista. I poput 16. stoljeća, kada se dogodio rast osmanskog Balkana kao centra svjetske politike, mi ćemo učiniti da Balkan, Kavkazija i Bliski Istok, zajedno sa Turskom postanu centar svjetske politike u budućnosti. Ovo je cilj turske vanjske politike i mi ćemo ovo postići. Mi ćemo reintegrisati balkanski region, Kavkaziju, Bliski Istok na osnovu principa regionalnog i globalnog mira ne samo za sve nas, već za cijelo čovječanstvo.
Mnogo vam hvala što ste me pozvali i Allah emanet!

Priredio: M. Kovač, Preporod



Ostali prilozi:
» VOLJELI SU ALIJU IZETBEGOVIĆA SVI ONI KOJI SU VOLJELI ISTINU, PRAVDU I SLOBODU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 19. October 2017 20:31
» SANDŽAČKI LOKALNI ŠERIFI
Mirsad Kuburović | 12. October 2017 16:10
» BOŠNJACI POTURČENI, A HRVATI POKATOLIČENI SRBI
Al Jazeera | 09. October 2017 17:09
» ZAŠTO JE DODIK FRUSTRIRAN? ZAŠTO GA ČOVIĆ BAŠ DANAS TJEŠI? ZAŠTO JE VUČIĆ BLAŽI?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. October 2017 12:52
» VRIJEME JE DA ZNAMO DA IMAMO: VOLJU ZA ŽIVOTOM! VOLJU ZA SLOBODOM!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 08. October 2017 14:04
» SOPSTVENO PROBIJANJE PRTINE
Ibrahim Husejnović | 04. October 2017 17:22
» PRVI BOŠNJAČKI SABOR - ŠTA JE TO?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 30. September 2017 14:34
» MOSTARSKA RAJA SE BUDI
Mr. Milan Jovičić | 29. September 2017 13:38
» AH, PUSTI DODIKOVI SNOVI
Mr. Milan Jovičić | 25. September 2017 16:21
» IZ HUMUSA NARODNE KULTURE LIJEČENJA
Dr. sc. Ibrahim Kajan | 22. September 2017 21:54
» NOVA MUSLIMANSKA GODINA SA STARIM MUSLIMANSKIM PITANJIMA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 22. September 2017 03:54
» HIDŽRA
Elmedina Muftić | 20. September 2017 21:07
» BOŠNJAČKO SLOVO O RASTKU NEMANJI
Fikret Hafizović | 17. September 2017 00:47
» DA LI NAM ALEKSANDRE, DONOSIŠ NADU U BOLJU BUDUĆNOST?
Mr. Milan Jovičić | 07. September 2017 01:31
» KOD MOĆNIH PAZARKI PUNA KUĆA POMOTERKI
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 05. September 2017 20:54
» IGRAJTE FER PLAY!
Dr. Mersim Ziljkić | 03. September 2017 02:15
» RIJEČ O MORALIZMU ILI BIGOTIZMU ESADA DURAKOVIĆA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 30. August 2017 13:15