Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
DOMOVINA TE ZOVE!
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

NE OPROSTI IM, BOŽE, ONI SU ZNALI ŠTA RADE
Autor: Elifa Kriještorac
Objavljeno: 28. February 2010. 14:02:09
Elifa KRIJEŠTORAC:Noćima je Sonja osluškivala iz drugih prostorija tihe jecaje djevojčica, kojima su biskupi pravili noćne posjete, zlostavljajući ih sve do ivice tjelesnog i duševnog sloma. Plakali su tiho u mraku. Ostavljene i same, ponižene i prepuštene svojim dželatima. Bez ikakve mogućnosti za pomoć, bez ikoga ko bi ih utješio.
Radili smo najteže poslove od juta do mraka. Na poljoprivrednom zemljištu crkve, u vešerajima, kuhinjama u šivarama. Nikada nismo dobili novac za to. Nikada lijepu riječ, nikada trunku pažnje ili razumijevanja za naše sirotovanje.
Sonja Đurović je upravo napunila 59 godina. Krhka i nježna žena, ali odlučna i hrabra da ispriča svoju životnu priču sa tribine Bundestaga, na kojoj su se okupili političari, novinari i visoki predstavnici bišofske konferencije jevanđeljske crkve i socijalne službe.

- Nisam došla ni zašta da molim, već sam došla da zatražim odštetu za pola miliona siročadi koja su u katoličkim i drugim domovima za nezbrinutu djecu doživjeli neopisivu tragediju! – započela je Sonja svoju tužnu priču.
Mi, štićenici domova kojima je upravljala crkva, bili smo žrtve seksualnog zlostavljanja, žrtve batinanja, izrabljivanja teškim i nehumanim radom, zimi i ljeti, po nevremenu i po žegi, od jutra do mraka. Sami sa svojom sudbinom prepušteni nemilosti svještenika i drugog crkvenog osoblja, koji su nam umjesto milostinje pružili pakao, krv i suze, samoću, sram i poniženje. Tražim pravdu i naknadu u ime svih nas koji smo preživjeli najveću golgotu koja se može zamisliti. Mi, djeca sirotinjskih domova, nismo tretirani kao živa bića, i nemamo život. Samo ovu priču i svjedočenje. Tijelo koje vidite samo je objekat kojim mi sada upravljamo. Mi nemamo zanate, mi nemamo radni staž, mi nemamo penzije, mi nemamo budućnost. Sve ovo što gledate pred sobom, samo su sjene onoga što je trebalo da se zove normalni ljudi i građani ove države.

Sve do 1968. godine Sonja je bila bezbrižno dijete, kada ju na njen četrnaesti rođendan kućni prijatelj njenoga oca pokušao silovati. Umjesto da se pomogne Sonji i njenim roditeljima, Sonja je odvedena u dječji dom, kojim je upravljala jevanđelistička crkva. Silovatelj je na kraju bio oslobođen optužbe. Odmah potom njenim roditeljima je oduzeto pravo na odgoj i Sonji se gubi svaki trag.

Šest godina je Sonja bila u dječjem logoru, kako je nazvala dječji dom u kome je preživjela pakao.

- Sjećam se! – nastavila je Sonja drhtavim glasom – kako su silovane djevojčice gutale šnajderske špenagle da bi sebi oduzele život. A gore od smrti su bile torture poslije toga kada su im časne sestre gurale u grlo kiseli kupus kako bi što brže došlo do probave i kako bi špenagle bile izbačene. - prenosi Der Spiegel.


Noćima je Sonja osluškivala iz drugih prostorija tihe jecaje djevojčica, kojima su biskupi pravili noćne posjete, zlostavljajući ih sve do ivice tjelesnog i duševnog sloma. Plakali su tiho u mraku. Ostavljene i same, ponižene i prepuštene svojim dželatima. Bez ikakve mogućnosti za pomoć, bez ikoga ko bi ih utješio.
Radili smo najteže poslove od juta do mraka. Na poljoprivrednom zemljištu crkve, u vešerajima, kuhinjama u šivarama. Nikada nismo dobili novac za to. Nikada lijepu riječ, nikada trunku pažnje ili razumijevanja za naše sirotovanje.

Pisma koja su slali vrhovnim upraviteljima crkve nikada nisu bila odgovorena. Ako bi neko od njih bio pozvan na saslušanje, njima se govorilo da će provjeriti sve, da će preduzeti određene mjere, ali, kao što su se i bojale, njihova patnja je ostala unutar debelih zidova crkve i uprave.

Nikada ni jedan časnik nije bio kažnjen, nikada niko pozvan na odgovornost. Naprotiv!
Svo naše stradanje pokrila je prašina, koja se na kraju slegla na naše uništene živote.
Umjesto milosrđa oni su nas prezreli i učinili sve da mi to osjetimo. Ljudska prava za nas nisu važila. Nismo smjeli pisati pisma, smijati se bilo je zabranjeno, a za najmanji prestup slijedila bi pokajnička ćelija ili samica. U samici nismo dobijali vodu i hranu a zatvaranje je trajalo zavisno od prestupa - od 24-36 sati.
Godinama je Sonja patila od depresije i na kraju, kada je izgubila sve nade u pomoć, u očajanju bacila sa prozora u namjeri da sebi oduzme život. Poslije šest nedjelja duboke kome ipak je preživjela.

- Deset hiljada nekadašnjih dječaka i djevojčica još uvijek pati od teških posljedica za koje su odgovorni službenici crkve i njeni upraviteljski organi! – rekla je Sonja na kraju.

U velikoj sali Bundestaga, za okruglim stolom nazvan „komisija za istinu“ nastao je tajac kada je Sonja završila svoj govor.
Za tim okruglim stolom, kojim je upravljala Antje Vollmar, a koji je osnovan po nalogu peticionog vijeća Bundestaga, našli su se predstavnici Caritasa, Dijakonije, predstavnici crkve i drugi.

Predstavnici katoličke crkve, koju ovih dana potresaju optužbe za silovanje djece u školama i domovima za siročad, nisu su se udostojili doći, ali su preko svojih referenata za javnost poručili kako jako žale djecu koja su doživjela nepravdu.

Biskup jevanđeljske crkve je naglasio – kako je dobro što je došlo do ovakve diskusije. Možda na kraju dođe i do pomirenja! - dodao je na kraju, dok o ošteti koju Sonja zahtijeva nije bilo riječi.

Ovu tužnu istinu koja se decenijama skrivala otkrio je bivši štićenik doma (sada učitelj), koji je objavio knjigu pod naslovom „Batine u ime Gospoda“ dokumentujući svoju i hiljade sličnih sudbina siročadi koji su bili zlostavljani u domskim kazamatima katoličke i jevanđelističke crkve.



Ostali prilozi:
» IZNEVJERENI EMANET NAŠIH NAJBOLJIH SINOVA
Armin Čusto, dipl.iur. | 01. September 2014 10:58
» BOŠNJACI U PRUSIJI
Sejfuddin Dizdarević | 31. August 2014 01:25
» KAKO PREVAZIĆI KRIZU
Hrustan Noćić | 30. August 2014 16:27
» MINUT DO SREĆE
Admir F. Beganović | 30. August 2014 00:37
» PRVI PUT KROZ SARAJEVSKI TUNEL SPASA
Harun Hodžić | 29. August 2014 11:44
» MAKSIMALNA HOMOGENIZACIJA PROTIV AGRESORSKIH OSTATAKA
Mr. Milan Jovičić | 28. August 2014 12:35
» RASIM LJAJIĆ - BOŠNJAČKA ŠEHERZADA NA SRPSKOM DVORU
Aleksandar Apostolovski, Politika | 24. August 2014 11:07
» O PISMU BOŠNJAKA HITLERU I POVEZANOSTI DOBRIH GOTA I DOBRIH BOŠNJAKA
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 20. August 2014 21:15
» KAKO IZBROJITI KRVNA ZRNCA?
Muhamed Mahmutović | 20. August 2014 15:15
» DR. MUSTAFA CERIĆ – LIDER, DRŽAVNIK I ČOVJEK IZ NARODA
Mersada Nuruddina Agović | 20. August 2014 14:58
» DIVLJAŠTVO OGLEDALA
Admir F. Beganović | 20. August 2014 02:55
» ISKONSKA SVJETLOST U BOSANSKOJ TAMI
Nedžad Ćeman | 19. August 2014 13:30
» ZA SVOJE IZBORE ODGOVORNI SMO SAMI
Nevres Bošnjak | 18. August 2014 14:13
» KAJANOV GRAD VELIKE SVJETLOSTI
Emir Ramić | 15. August 2014 16:37
» LAŽ UBIJA LAŽLJIVCE
Avdo Metjahić | 15. August 2014 14:42
» KOME I ZAŠTO SMETA „BOŠNJAČKA TELEVIZIJA IGMAN“
Sead Zubanović | 12. August 2014 19:54
» PALESTINA – KRIK BEZ GLASA
Ibro Suhopoljac | 12. August 2014 16:54
Ostali prilozi istog autora:
» CRVENI BARON OSMAN DESTANOVIĆ
29. September 2012 22:02
» BROJ NIJE JEDNAKO TEŽINA
02. May 2012 04:11
» ZAŠTO SI UBIO, ARIDE?
22. January 2012 17:58
» JE LI ŽIV MUHAMED ATTA?
11. December 2011 10:47
» KO JE BOLESNIJI BOLESNIK
08. November 2011 13:12
» PAD KLEPTOKRATIJE
01. February 2011 21:20
» POD ZASTOROM DEMOKRACIJE
05. December 2010 10:00
» IZRAELSKI DRŽAVNI TEROR
05. June 2010 01:40
» ISLAM I TROGLAVA AŽDAHA
28. May 2010 15:51