Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Sahovici 1924. godine
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Intervjui

Dr. Marko ATTILA HOARE, historičar i profesor na Fakultetu za umjetnost i društvene znanosti Kingston Univerziteta u Londonu i dobitnik Plakete Kongresa Bošnjak Sjeverne Amerike
BOSANSKI PATRIOTI MORAJU RAZVITI STRATEGIJU PONIŠTENJA DAYTONSKOG SPORAZUMA
Autor: Mr. Haris Alibašić
Objavljeno: 24. June 2010. 18:06:12

Dr. Marko Attila Hoare, historičar i profesor na Fakultetu za umjetnost i društvene znanosti Kingston Univerziteta u Londonu. Diplomirao je na Cambridge Univerzitetu 1994., a doktorirao na Yale Univerzitetu 2000. godine.

U svojim studijama, Hoare je proučavao historiju jugoistočne Europe, osobito u bivšoj Jugoslaviji od 1993., te je intimno upoznat sa zemljama i narodima Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U ljeto 1995., djelovao je kao prevodilac za pomoć konvoju u Tuzli u organizaciji “Workers Aid”, pokret solidarnosti za potporu bošnjačkom narodu. Od 1998-2001. živio je u Beogradu, te je bio rezident tamo tijekom rata na Kosovu 1999. Kao novinar, on je pisao o padu Miloševića 2000. godine. Radio je kao službenik za istraživanje Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), pri Uredu tužitelja 2001., i sudjelovao u izradi optužnica protiv Slobodana Miloševića.

Autor je tri knjige “Kako se Bosna naoružala” (Saqi, London, 2004), “Genocid i otpor u Hitlerovoj Bosni: Partizani i Četnici, 1941-1943 (Oxford University Press, London, 2006) i “Historija Bosne i Hercegovine: od Srednjeg vijeka do danas” (Saqi, London, 2007).
On je također redovni saradnik i direktor odjela Europsko susjedstvo za “Henry Jackon Society” gdje prezentira istinu o dešavanjima u Bosni i Hercegovini i veoma realno analizira i komentara političku situaciju u cjeloj jugoistočnoj Europi.
Dr. Hoare je dobitnik ovogodišnje Plakete KBSA za njegov istaknuti rad posljednjih 20 godina u promicanju interesa Bošnjaka i BiH, pisanjem istine o historiji Bošnjaka i Bosne i Hercegovini, istraživanjem ratnih zločina, i promicanjem istine o agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima.


Bosna i Hercegovina je veliki dio mog života

Čestitamo vam na „Plaketi KBSA za 2010.” koju ste skupa dobili sa Florence Hartmann, dakako za vaš istaknuti rad u promicanju interesa Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Nagrada je priznanjevašem životnom radu predstavljanjem istine o Bosni i Hercegovini, iz historijske perspektive i sadašnjih događaja u BiH. Kako se osjećate u vezi nagrade i što vam znači ova nagrada?
Dr. HOARE:
Hvala vam puno. Velika mi je čast što sam dobio ovu nagradu. Otkako je rat počeo u Bosni i Hercegovini u 1992. godini, kad mi je bilo samo 19 godina, branio sam, učio sam i pisao sam o Bosni. Posjetio sam Bosnu mnogo puta, čak sam živio tamo godinu dana, između 1997. i 1998. godine. Izdao sam tri knjige o Bosni. Dakle, Bosna i Hercegovina je veliki dio mog života. Puno mi znači znati da se vide i cijene moji doprinosi odbrani Bosne i Hercegovine kao i moj istraživački rad o Bosni.

Naučio sam kako je agresija organizirana

Možete li nam reći nešto o vašim planovima, što možemo očekivati od dr. Hoare-a u narednim godinama, kao i u vezi budućih izdanja?
Dr. HOARE:
Planiram pisati o historiji Srbije od 1918. godine a naročito od 1941. godine. Fokusirati će se na odnos između Srbije i Jugoslavije, na razvoju ideologije u Srbiji i kako su srbijanske vođe i intelektualci vidjeli i razumjeli Jugoslaviju. Međutim, želio bih više da radim tematski na pitanjima u vezi genocida, sa fokusom koji će biti širi nego samo zemlje bivše Jugoslavije.

BOSNA: Želio sam razumjeti zašto je ovaj rat uzeo ovu formu u Bosni i želio sam razumijeti propisno ovaj rat. Kad sam došao na Yale 1994. godine, morao sam se odlučiti za temu za moj doktorat. Izabrao sam Bosnu umjesto neke druge bivše jugoslovenske zemlje pošto je nacionalno pitanje tu posebno: tri nacije ili nacionalnosti u jednoj domovini. Odlučio sam se koncentrirati da pokušam razumjeti kako i zašto je Bosna postala država nacija, sa tri nacionalnosti.

DAYTON: Kao što sam argumentirao u “Historiji Bosne”, od 1918. godine Bosna je bila suočena sa dvije opcije (dva puta), autonomija ili suverinitet kao ujedinjena cijelina, ili podjela. Kako stvari stoje, Bosna je de fakto podijeljena kao rezultat Dejtonskog sporazuma, i ova podjela je sve punija i teža kako godine prolaze. Ukoliko bosanski patrioti ne razviju strategiju da ponište Dejtonski sporazum, vjerujem da bi Republika Srpska jednog dana mogla postati samostalna država ili najmanje de fakto neovisna država kao Taivan.
Bosanski patrioti, u jednu ruku, moraju da se oslobode straha da će izgledati nerazumni u očima međunarodne zajednice...

SPORAZUM: Dejtonski sporazum je bio katastrofalno djelo koji je dao srpskim zločnicima i orkestratorima genocida što god su tražili, bez obzira što su izgubili na bojnom polju. Iako smo svjesni situacije u kojoj se našla Bosna i Hercegiovina ipak sam mišljenja da je Izetbegović pogriješio što je prihvatio nagodbu potpisivanja sporazuma. Vjerujem da u današnjem vremenu ne bi pristao na bilo čiji pritisak jer se upravo svakim danom očituje to katrastrofalno priznanje Republike Srpske i odsustvo ispravnih centralnih organa.

ARMIJA BiH: Armija BiH je dovoljno jaka i mislim da je spremna da spriječi otcjepljenje bilo kojeg dijela BiH, posebno u ovom kontekstu to bi bilo rizično za Republiku Srpsku. Svaka realna osoba neka pogleda geografski položaj RS i sve će mu biti jasno. Ovog momenta ne želim da tumačim eventualne posljedice vojnog sukoba između Armije BiH i Republike Srpske. Ipak, Armija BiH mora da ostane velika i jaka da može spriječiti dugo najavljivano ocjepljenje od strane RS.

BRITANIJA: Britanska Vlada je pogrešno shvatila prirodu jugoslovenskog rata i pogrešno je vjerovala da se Miloševićeva Srbija borila da zaustavi sececionizam i podjelu Jugoslavije. Htjeli su da se sprijatelje se Srbijom kao najjačom zemljom u bivšoj Jugoslaviji, a prezirali su Hrvatsku i Bosnu jer ih smatrali kao separatističke države. Dakle kao veoma konzervativna vlada, oni su prezirali sto su smatrali separatizmom, ali nisu shvatili da je Miloševićeva Srbija ustvari država koja je željela podjelu, odnosno glavni secesionista.
U 2001. godini bili ste Oficir za istraživanje u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ); možete li nam reć o vašem iskustvu na tom poslu?
Dr. HOARE:
Da, radio sam sedam mjeseci kao Oficir za istraživanje u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Nisam znao što sam trebao raditi kad sam stigao u februaru 2001. godine, ali na kraju mi je zadatak ispao da radim na istragama srpskih vođa i dužnosti i njihovom odnosu sa zločinačkim bazama u Hrvatskoj a posebno u Bosni. Ja sam se naročito fokusiro na veze Srbije i Jugoslovenske narodne armije (JNA), te na strukturu Srpskih oružanih snaga.
Rad u MKSJ-u je bilo divno iskustvo, djelomično i radi mojeg tima istražitelja - “Tim za istraživanje rukovodstva”- a koji je bio je sastavljen od istražitelja kao ja, ljudi koji su posvećeni pravdi i željni da saznaju što se točno dogodilo i zašto se dogodilo, koji su bili spremni proučiti rat u bivšoj Jugoslaviji u detalje. Pored toga bilo je veliko intelektualno iskustvo za mene pošto me je naučilo o strukturi Jugoslavije i kako je država bila organizirana, o strukturi Miloševićevog režima i u vezi s tim organizaciji rata za Veliku Srbiju u svim državama [bivše] Jugoslavije. Studirao sam o vezama između jugoslovenskog Predsjedništva, srpske vlade, Socijalističke partije u Srbiji te i JUL, jugoslovenskog i srpskog Ministarstva unutarnjih poslova i njihove policija (privatne i javne), Srbijanske teritorijalne odbrane, srpskih nacionalista i njihovih specijalnih jedinica u Hrvatskoj i u Bosni - Ministarstva unutarnjih poslova i policije, teritorijalne obrane, Srpske demokratske stranke, itd. Dakle, naučio sam kako je rat započet i kako je agresija organizirana. U isto vrijeme, vidio sam negativnu stranu MKSJ-a i UN-a: korupciju, kronizam, unutarnju politiku i nesposobnost, koji djelomično opisuje zašto MKSJ nije bio više uspješan i zašto je UN problematična institucija.

Za doktorat izabrao sam Bosnu

Kao historičara, kada i šta vas je zainteresiralo da pišete o Bosni i Hercegovini?
Dr. HOARE:
Počeo sam se interesirati o historiji Bosne i Hercegovine kada je počeo rat u 1992. godini, želio sam razumjeti zašto je rat počeo. Naravno, početak rata ja sa strane srbijanske agresije i u svim jugoslovenskim razvojima. Ali ja sam želio razumjeti zašto je ovaj rat uzeo ovu formu u Bosni i želio sam razumijeti propisno ovaj rat. Kad sam došao na Yale 1994. godine, morao sam se odlučiti za temu za moj doktorat. Izabrao sam Bosnu umjesto neke druge bivše jugoslovenske zemlje pošto je nacionalno pitanje tu posebno: tri nacije ili nacionalnosti u jednoj domovini. Odlučio sam se koncentrirati da pokušam razumjeti kako i zašto je Bosna postala država nacija, sa tri nacionalnosti. To je značilo da sam morao proučiti pokret partizana iz 1940. Mislio sam ako mogu razumijeti kako i zašto je ova država kreirana 1940ih godina, možda ću razumjeti kako i zašto je uništena 90-tih. Onda sam vidio, ako želim razumijeti partizanski pokret u Bosni, moram se dalje vratiti u bosansku historiju.

U vašoj knjizi: “Historija Bosne: od srednjeg vijeka do današnjeg dana”, diskutirate o bosanskom nacionalnom pitanju za vrijeme i poslije Titove Jugoslavije. U realnosti, mislite li vi da će ovo pitanje u vezi nacije - države ikad biti riješeno, ako ima mogućnosti, što vi mislite da je najbolje rješenje?
Dr. HOARE:
Kao što sam argumentirao u “Historiji Bosne”, od 1918. godine Bosna je bila suočena sa dvije opcije (dva puta), autonomija ili suvernitet kao ujedinjena cijelina, ili podjela. Kako stvari stoje, Bosna je de fakto podijeljena kao rezultat Dejtonskog sporazuma, i ova podjela je sve punija i teža kako godine prolaze. Ukoliko bosanski patrioti ne razviju strategiju da ponište Dejtonski sporazum, vjerujem da bi Republika Srpska jednog dana mogla postati samostalna država ili najmanje de fakto neovisna država kao Taivan.
Bosanski patrioti, u jednu ruku, moraju da se oslobode straha da će izgledati nerazumni u očima međunarodne zajednice: Europska unija i zapadne države će ohrabriti onoga koji stvara probleme dokle god je isti naizgled jak, kao što su ohrabrili Srbiju 90.-tim i kao što danas ohrabruju Grčku. Ali isti ne poštuju ulogu žrtve. Bosanski patrioti moraju da napadnu dejtonski sistem i da se jasno kažu međunarodnoj zajednici da će se veća cijena platiti ako se nastavi održavati Dejtonski sporazum nego ako se napravi novi plan.
Time smatram da bosanske petriote trebaju da napadnu Dejtonski sporazum baš tamo gdje ih nitko ne može zaustaviti, treba se rastaviti [rasformirati] sistem kantona pošto ovaj sporazum osakaćuje Federaciju Bosne i Hercegovine. Treba se voditi kampanja da se područja sa bošnjačkom većinom i miješani kantoni spoje zajedno, te da se formira jedan centar iz kojeg bi se mogla graditi jaka bosanska država. Time bi se započeo proces revizije Ustava u smjeru kojim bi se zaobišao veto Republike Srpske. Kad promjena krene, šanse su da se neće moći zaustaviti.
Ipak, Bosna će samo funkcionirati kao država i zemlja ako dio srpske i hrvatske zajednice, zajedno sa bošnjačkom podrže projekat ujedinjene Bosnu. Iako Bošnjaci trenutno predstavljaju većinu bosanskih patriota, oni moraju predstaviti model o bosanskom patriotizmu i o bosanskoj državi koji će biti atraktivan bosanskim Srbima i Hrvatima.


ZAHTJEV SRBIJE ZA IZRUČENJE GANIĆA BIT ĆE ODBAČEN: Ne mislim da je hapšenje Ganića odraz britanske politike ili politizacije britanskog pravosuđa. Hapšenje je bilo rezultat sudske odluke na osnovu sporazuma o izručenju između Britanije i Srbije. Ja kritikujem sudski tretman Ganića, ali ne vjerujem da je to bilo političko hapšenje; više je o pitanje sudske pretjerane reakcije. Vjerujem da će zahtjev Srbije za izručenje biti na kraju odbačen od strane suda i da će Ganić kao slobodan čovjek napustiti Britaniju.
Dok je god Dejtonski sporazuma Bosna neće nikada početi napredovati

Mislite li da je Dejtonski sporazum oštetio naciju - državu?
Dr. HOARE:
Dejtonski sporazum je bio katastrofalno djelo koji je dao srpskim zločnicima i orkestratorima genocida što god su tražili, bez obzira što su izgubili na bojnom polju. Iako smo svjesni situacije u kojoj se našla Bosna i Hercegiovina ipak sam mišljenja da je Izetbegović pogriješio što je prihvatio nagodbu potpisivanja sporazuma. Vjerujem da u današnjem vremenu ne bi pristao na bilo čiji pritisak jer se upravo svakim danom očituje to katrastrofalno priznanje Republike Srpske i odsustvo ispravnih centralnih organa. Zato tvrdim da Bosna i Hercegovina neće nikada početi napredovati dok god je Dejtonski sporazum tu kao kamen oko njenog vrata.

Gledajući na slučaj u Bosni i Hercegovini, da li je genocid nad Bošnjacima kulturološki određen?
Dr. HOARE:
Ne, genocid nije kulturološki određen. Međutim nije baš istina ni da je genocid ubačen isključivo izvan BiH, od strane Miloševićevog režima. Srpska kampanja genocida protiv Bošnjaka i Hrvata iz 90-tih godinama dobila je podršku od jednog dijela srpskog stanovništva u Bosni, i od političara iz Srpske demokratske stranke (SDS) za koje je većina Srba u Bosni glasala. Njihov strah i mržnja prema Izetbegoviću i SDA, BiH neovisnosti i bošnjačkom stanovništvu je naučen [conditioned] kroz podjelu koja ima svoje korijene iz vremena Otomanske imperije - specifično podjela bosanske populacije na tri nacionalnosti i tri različite nacionalne ideologije. Ove podjele su uticale na genocid, ali isti nije bio neminovan. Potreban je bio Miloševićev režim u Beogradu i Karadžićevo upravljanje sa srpskim nacionalistima u Bosni da se organizira genocid. Ne bi bilo Holokausta bez postojanja i Jevreja i kršćana sa posebnim religijskim i kulturnim tradicijama - ali postojanje Jevreja i kršćana nije učinilo Holokaust neizbježnim.

Pokušaj otcjepljenja bio bi rizičan za Republiku Srpsku

Smatrate li da su Oružane snage BiH danas dovoljno sposobne da odbrane suverenitet Bosne, ili Bosna i danas ovisi o zapadnim državama da zaštiti svoju budućnost?
Dr. HOARE:
Armija BiH je dovoljno jaka i mislim da je spremna da spriječi otcjepljenje bilo kojeg dijela BiH, posebno u ovom kontekstu to bi bilo rizično za Republiku Srpsku. Svaka realna osoba neka pogleda geografski položaj RS i sve će mu biti jasno. Ovog momenta ne želim da tumačim eventualne posljedice vojnog sukoba između Armije BiH i Republike Srpske. Ipak, Armija BiH mora da ostane velika i jaka da može spriječiti dugo najavljivano ocjepljenje od strane RS. Mišljenja sam da bi zapadni savez ne bi vojno intervenirao da se zaustavi otcjepljenje Republike Srpske; dozvolili bi vjerovatno scenario kao što je u Kipru, gdje je odvojeni dio izoliran. Ali kada Bosna uđe u EU čak i to će možda biti teško sprovesti. Dakle to je jedan od bitnih faktora zašto Armija BiH treba da ostane jaka. I ako nije dovoljno jaka da porazi secesioniste, kao što je Hrvatska porazila RSK, treba da bude dovoljno jaka da oslobodi ili pak zauzme velike dijelove RS, time bi da otcjeljpenje, odnosno podjela propadne.


Plaketa KBSA koja je dodjeljena dr. Hoare
Britanska Vlada pogrešno je shvatila prirodu jugoslovenskog rata i vjerovala je da se Miloševićeva Srbija borila da zaustavi sececionizam i podjelu Jugoslavije

Građani BiH, posebno Bošnjaci, odnosno predstavnici legalnih organa BiH imaju jako ružno iskustvo sa vlastima Velike Britanije za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na BiH. Da li ste istraživali ili pak razmišljali zašto je britnsko rukovodtsvo podržavalo sprovođenje genocidne politiku u BiH i istrebljenje Bošnjaka?
Dr. HOARE:
Najpotpuniji odgovor na ovo pitanje dolazi od profesora Brendan-a Simms-a sa Cambridge Univerziteta u njegovoj knjizi Najsramniji trenutak: Britanija i uništavanje Bosne. Moj lični odgovor, koji se poklapa sa onim što je on napisao je sljedeći: Britanska konzervativna vlada John Major-a je prihvatila filozofiju “konzervativnog realizma” u međunarodnim pitanjima, koje su onemogućile bilo kakvu intervanciju iz etičkih ili humanitarnih razloga. Umjesto toga smatralo se da su britansku spoljnu politiku trebali da vode samo sebični nacionalni interesi. Vlada je pogrešno shvatila prirodu jugoslovenskog rata i pogrešno je vjerovala da se Miloševićeva Srbija borila da zaustavi sececionizam i podjelu Jugoslavije. Htjeli su da se sprijatelje se Srbijom kao najjačom zemljom u bivšoj Jugoslaviji, a prezirali su Hrvatsku i Bosnu jer ih smatrali kao separatističke države. Dakle kao veoma konzervativna vlada, oni su prezirali sto su smatrali separatizmom, ali nisu shvatili da je Miloševićeva Srbija ustvari država koja je željela podjelu, odnosno glavni secesionista. Vjerovali su da su srpske snage pobjedile u ratu i Velika Britanija nema interesa da to promijeni. A jednom kada su krenuli tim putem suradnje sa Srbijom, nisu mogli dozvoliti nikakve nove političke poteze Zapada da se usvoje, kao na primjer vojne intervencije protiv srpskih jedinica, ili podizanja embargo na naoružanje protiv bosanske vlade, jer bi to dokazalo suprotno od onoga što su oni tvrdili a to je da takva politika ne bi urodila plodom, ili da su precijenili srpsku vojnu nadmoć. Dakle, britanska prosrpska politika je postala samoovjekovječena.

Šta mislite kakva bi uloga bila danas zvanične Velike Britanije ako bi srpski secesionisti nastavili Miloševićevim i Karadžićevim putem?
Dr. HOARE:
Velika Britanija ima novu vladu, gdje su Konzervativci u većini i Liberalne demokrate u manjini. Ne znamo za sada kako će se ova vlada ponašati. Međutim, na osnovu ranijih izjava od od premijera David Cameron-a i ministra vanjskih poslova Williama Hague-a, ja sam pomalo optimističan da, u slučaju ponovne agresije Velike Srbije na Bosnu, britanska politika bi bila veoma drugačija od one iz 1990. godina. Hague je naznačio da zapad treba usvojiti snažniji “sa više mišića” pristup o Bosni. On je jako puno kritikovao prijethodnu vladu zbog njhovog ponašanja u vezi hapšenja akademika Ejupa Ganića. Cameron je strogo osudio rusku agresiju protiv Gruzije u 2008. godine. Dakle, ja sam optimističan.

Vjerujem da će zahtjev Srbije za izručenje Ganića biti odbačen od strane suda

Sa bosanskog aspekta gledišta Velika Britanija nije puno odstupila od politike iz 90-tih, to potvrđuje upravo slučaj dr. Ejupa Ganića, člana Predsjedništva BiH u periodu agresije, koji je ni kriv ni dužan uhapšen u Londonu i danas se vodi postupak pred tamošnjim pravosuđem za ekstradiciju koju traži agresorska Srbija. I sa ovim se pokazuje da je britansko sudstvo politički obojeno i to će bez sumnje biti jedna velika mrlja na pravdu i šamar Velikoj Britaniji. Šta očekujete od ovog slučaja?
Dr. HOARE:
Ne mislim da je hapšenje Ganića odraz britanske politike ili politizacije britanskog pravosuđa. Hapšenje je bilo rezultat sudske odluke na osnovu sporazuma o izručenju između Britanije i Srbije. Ja kritikujem sudski tretman Ganića, ali ne vjerujem da je to bilo političko hapšenje; više je o pitanje sudske pretjerane reakcije. Vjerujem da će zahtjev Srbije za izručenje biti na kraju odbačen od strane suda i da će Ganić kao slobodan čovjek napustiti Britaniju.

Hvala vam na odgovorima. I konačno za kraj, za sve one koji žele da slijede vaš primjer u studijama, koji savjet možete dati tim osobama?
Dr. HOARE:
Ako želite studirati historiju Bosne ili ikoje druge zemlje, trebate da postavljate uzbudljiva pitanja. Trebate da izaberete pitanja koja će objasniti velike stvari koje se ne razumiju. Trebate biti spremni da kritički priđete postojećem radu, da kritikujete postojeće mudrosti i klišee i da se ne ustručavate pred postojećim intelektualnim koncenzusima u koje ne vjerujete. Ne mislim da budete namjerno uvrijedljivi bez razloga, ali trebate biti intelektualno originalni. Također savjetujem da prije svega pogledate originalne dokumente, naročito ključnim dokumentima o nacionalnoj i političkoj historiji države. Bitne historijske monografije trebaju biti pročitane. Ali ima mnogih pretencioznih teorijskih gluposti iz oblasti političkih nauka, međunarodnih odnosa, itd. Koja ne samo da su intelektualno beskorisna, nego i smetaju konkretnom razumijevanju istraživanja, teorija zarad same sebe. Kada uzmem knjigu o Bosni ili nekoj drugoj temi gdje je prva četvrtina ili trećina teksta teorija koja nema veze sa studijom, zasigurno je pretpostaviti da me ta knjiga neće ništa naučiti.

Prijevod sa engleskog: Aldina Muslija, Kemal Hamulić, Hamdija Čustović i Haris Alibašić



Ostali prilozi:
» MOJ UZOR U ŽIVOTU JE OTAC RAHMETLI ZAMO
Esad Krcić | 29. September 2019 18:14
» NEGIRANJE BOSANSKOG JEZIKA JE NEGIRANJE BIH I BOŠNJAKA
Vijesti.ba | 24. September 2019 15:15
» PRIHVATIĆU KANDIDATURU ZA REISA
Vijesti.ba | 09. September 2019 15:06
» SENADIN LAVIĆ – NAŠ VIZIONAR I REVOLUCIONAR
Šemso Agović | 17. August 2019 08:53
» DRUŠTVO MORA BITI PROAKTIVNO
AA | 04. August 2019 11:15
Ostali prilozi istog autora:
» PUCNJI UPOZORENJA IZNAD BOSNE
17. September 2012 13:36
» TUNEL OD SARAJEVA DO GAZE
17. January 2009 10:07
» MOĆ SAMANTE POWER
03. December 2008 08:24
» I BILO JE VRIJEME – ŠTA SAD?
09. November 2008 06:02
» ZAJEDNO ĆEMO PROMIJENITI SVIJET
03. October 2008 11:29
» POVJESNO DEFINIRAJUĆI MOMENAT
30. August 2008 19:56
» MOĆ KARIKATURA
06. August 2008 07:31
» OBAMA U GRAND RAPIDSU
16. May 2008 05:31
» DUGOROČNI USPJEH BOSNE
15. May 2008 18:49