![]() |
||||
Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt |
Bosniaks.Net
![]() |
||||
![]() |
Kolumne
![]() UDŽBENICI NAŠE DJECE
I, haj' sad... Skoro smo u sklopu određenog predmeta na fakultetu imali razgovor sa profesorima i nastavnicima srednjih i osnovnih škola o udžbenicima za srpski jezik po kojima izvode nastavu. Slučajno mi je dopala šaka Čitanka za 7. razred osnovne škole. Radi ibreta, sigurno je imate u torbi vašeg djeteta, pa je malo proanalizirajte. Ja sam listala, listala i zaključila da su 98% ilustracija kojima je Zavod, kao izdavač, opremio ovaj udžbenik ikone, freske, slike raznih svetaca i crkvenih velikodostojnika... Imalo je nekih desetak velikih fotografija kao uvod u novu cjelinu ili poglavlje, i onih srednjih i manjih pored nekih tekstova. Ja sam postavila pitanje
Odakle da počenemo? Možda baš od Ive Andrića i njegove "Ćuprije" u kojoj iznosi stravične krvave slike ubijanja Srba od strane muslimana, uzidavanja djece u tu famoznu ćupriju, nabijanja na kolac.. Pa njegove „Proklete avlije“ u kojoj cijelo Osmansko carstvo opisuje kao prokletu avliju, iako je ta avlija njegovom i brojnim drugim narodima donijela civilizaciju, higijenu, obrazovanje, obogatila rječnik brojnim turcizmima za koje nemaju zamjene. Ili od „Gorskog vijenca“ u kome „'odža riče sa munare“... a koji je obavezna lektira i koje se nastavnici tako striktno drže da je što bolje predoče djeci te je predaju - kako kaže jedna moja koleginica - od 11. novembra do 11. decembra ne bi li je djeca što bolje utuvila i pojedine stihove naučila napamet. A mora li se to tako? Kažu mora jer ih zakon obavezuje Planom i programom. Pa i nas isto obavezuje a mnogo obrazovaniji od tih naših prosječnih nastavnika a uz to još i srpske nacionalnosti, prof. dr. Milinković na fakultetu nam je za „Gorski vijenac“ rekao ovako: “Kolege, ja zaista ne znam kako da ovo djelo predajem u ovoj sredini. Uzmite i sami ga pročitajte i izvucite neke univerzalne poruke“. Pritom, nikoga na ispitu nije pitao o ovom djelu. Valjda je pretpostavio da su nam to nastavnici u osnovnoj i srednjoj već dovoljno dobro utuvili u glavu. To pod jedan, a pod dva: pitam se da li je ta literatura sa takvim nasilničkim motivima uopće primjerena uzrastu kome je namijenjena? Ne razumijem zašto da se djeca strave takvim prizorima koji su - plus - izmišljeni! Po onom što sam iz riječi mojih profesora shvatila a za kojima je dugogodišnje iskustvo ne samo kao profesora već i kao prosvjetnih inspektora, nastavnici naše sredine uvijek imaju pravo ne odstupiti od Programa već tim djelima ma kakvi ih nobelovci pisali posvetiti manje pažnje, objasniti i predstaviti djeci razliku između umjetničke i historijske istine koja se uzima zdravo za gotovo i jednostavno im pomoći da te nimalo ukusne stvari „sažvaću“ i nastave dalje. Ne vjerujem da će ni oni a ni svijet propasti ako ne pročitaju sve o Stojanu i Stoji „uzidanim“ u ćupriju na Drini, ukradenom motivu nabijanja na kolac i hodži koji „riče“ sa munare... No, valja se nadati boljem vaktu, novim generacijama oslobođenim od indoktrinacija koje će, a i vrijeme je, nadam se sastaviti novi Plan i program sa kombinacijama srpske, bošnjačke i drugih književnosti... |