U ulici Ramiza Koce br.1, ranije zvanoj šuševski sokak, provela sam nezaboravna dva sata muhabeta i druženja sa prvom hadžinicom iz Sandžaka – Nafom-hanumom Šušević. Pričale smo o njenim obavljenim hadžovima, o putovanjima, ali smo najveći dio razgovora posvetile i njenom rahmetli svekru i svekrvi, koje je Nafa-hanuma zadugo spominjala, i vraćala se na priču o njima, i u čijoj kući i dan danas živi sa kćerkom, zetom, njihovom djecom i unučadima.
Od četiri obavljena hadža, prvi je obavila davne 1985.godine i na Arefatu ’proslavila’ svoj šezdeseti rođendan...

Druženje sa kitabima u alaturka sobi: Hadžinica Nafa šušević

Nazimagina kuća – današnji Nafin dom
Ova prelijepa stara pazarska kuća, u kojoj se i danas njeguje starogradski način stanovanja sa alaturka uređenim sobama, dolapima, lambama i ćilimima, jedna je od rijetkih u našoj čaršiji. Sagradio ju je Nazif-efendija Šušević, Nafin svekar, davne 1912.godine. Nazif-efendija je bio jedan od učenika Stambolske medrese gdje se je dugo školovao, da bi po povratku u Novi Pazar, radio kao profesor arapskog jezika i geografije u novopazarskoj Medresi, a kasnije i kao upravnik Medrese. Govorio je arapski, perzijski i turski jezik. Bio je jedan od rijetkih alima koje je pazarska čaršija zapamtila, a o kome nam je Nafa-hanuma s puno poštovanja i ljubavi pričala.

Nazif-efendija se bavio pisanom književnošću, ali i kaligrafijom. U sobama ove kuće u kojoj njega odavno nema, Nafa i njeni potomci i dalje čuvaju izvanredne, graciozne i prelijepe rukotvorine ovog efendije – kaligrafski ispisane ajete, rađene u prelijepim dezenima, bojama i šarama. Brojne njegove levhe jos uvijek krase zidove mnogih sandžačkih džamija. U kući se čuva i namještaj visoke umjetničke vrijednosti, rezbaren na drvetu, koji je, također, djelo ovog rahmetlije. Inače, znatan dio njegovih pisanih djela, kasida, zbirki hadisa i sl.poslije Drugog svetskog rata odnijet je u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu, a pretpostavlja se da se dio njih nalazi i u AP Kosova i Metohije u Prištini.

Ono čega se Nafa posebno sjeća iz svojih mladalačkih dana kada je kao nevjesta došla u kuću rahmetli Nazif-efendije su namazi koji se nisu smjeli propuštati ni po koju cijenu, a koje su prakticirali svi članovi porodice. Iza kuće se nalazio bunar s koga su se abdestili čak i po zimi. “Moja rahmetli svekrva je kao četrnaestogodišnjakinja došla u ovu kuću za Nazimagu, a bila mu je treća žena, jer su mu prethodne dvije umrle. Imala je s njim šestoro djece. Sve petoro joj je umrlo, osim mog muža i to kad su bili već odrasli od po 15 – 17 godina, ali se nikad suza nije smjela pustiti. Efendija to nije dao. Na koga da žališ? Na Allaha?! Nikad joj nije bilo bitno je li u kući sve namireno….to je dunja, a ona je pitala samo za namaz, jesmo li ga klanjali na vrijeme. Kad je htjela preseliti, bolovala je sedmicu dana, a meni bi govorila: „Nafo, zapiši mi koliko ovo nisam klanjala ove hefte da nadoknadim ako ustanem.“

Nafina mladost<-b><-center>
Nafa-hanuma je rođena u porodici Čarovac, također, staroj pazarskoj porodici. Imala je još dvije sestre od kojih je jedna postala hafiza Kur’ana u svojoj četrnaestoj godini, dok je Nafa kao djevojka bila kalfa (ispitivač djece u mektebu) obližnje džamije. Kao dijete učila je Kur’an pred čuvenom pazarskom hafizom, hafiz - Vezom. Sa svojim rahmetli mužem koji je preselio prije dvadesetak godina, Nafa je izrodila tri kćeri. Dvije su joj kao bebe preselile, a treća živi sa njom u ovoj porodičnoj kući i sa svojom porodicom.

Prvi put je otišla na hadž davne 1985.godine kada iz Sandžaka još uvijek nije imalo organizovano putovanje za Makku i Medinu. Neposredno pred njen odlazak muž joj je preselio, te su je kćerka i njen muž i djeca otpratili do Sarajeva gdje se održala velika svečanost u povodu ispraćaja hadžija o kojoj Nafa –hanuma s oduševljenjem i suzama u očima priča, nakon čega je sa bosanskim hadžijama otišla put Mekke obaviti ovu veliku dužnost. O tim za nju prelijepim trenucima Nafa priča s posebnim ushićenjem: „Polhako sam se približila Hadžerul-esvedu s jednom hadžiniciom Hatidžom iz Sarajeva. Ona je išla ispred mene, ja za njom. Nagnula sam se da vidim Hadžerul-esved. Ono bijaše povisoko, a ja pomala, pa sam se na prste popela da ga vidim. Mili Allahu….dal’ to bješe almas il’ merdžan! Imala sam samo toliko vremena kol’ko bih uputila dovu. Proučila sam: „Allahu moj, oprosti meni i mojim roditeljima i svim muslimanima, a emenr učini da opet dođem!“
Nafina dova je bila kabul, te je poslije ovog prvog, obavila hadž još tri puta kao bedel svojim najbližima.
U ovoj stotinu godina staroj kući, Nafa-hanuma čuva i, kako ona veli, tri stotine godina star Kur’an, a želja joj je da se taj Kur’an nastavi učiti u ovoj kući i nakon nje.
Na rastanku sa hadžinicom Nafom, na kraju našeg prijatnog muhabeta, s praga mi je doviknula: „Poselami koga kod vidiš!“ te ja evo ovom prilikom, u njeno ime, mahsus selamim sve čitaoce sajta Bošnjaci.net!