Rahima i Salih Karišik

U staroj i tihoj mahali u novopazarskom naselju Hadžet, posjetili smo bračni par Karišik koji ove godine proslavlja svoju jubilarnu četrdesetogodišnjicu prosvjetnog rada. Gospodin Salih je završio Pedagošku školu u Užicu i Defektologiju u Beogradu, Odsjek za vaspitno zapuštenu djecu i omladinu. Studirao je Likovnu umjetnost u Prištini i učiteljsku školu u Novom Pazaru. Radio je kao porotnik u Vijeću za maloljetnike, a službovao je u osnovnim školama „Jošanica“, „Bratstvo“, „28.novembar“, godinu dana u osnovnoj školi u selu Žunjeviće i ostatak radnog vijeka u školi „Jovan Jovanović Zmaj“ gdje i danas radi. U slobodnom vremenu sakuplja narodne umotvorine, piše pjesme i pripovjetke i ima dvije knjige u pripremi za objavljivanje. Prvi je organizirao ekskurziju srednjoškolaca u inostranstvo (u Grčkoj).
Gospođa Rahima je završila Učiteljsku školu u Novom Pazaru i Pedagošku akademiju za vaspitače u Beogradu. Dvije godine je radila kao učiteljica u osnovnoj školi „Jošanica“, a ostatak radnog vijeka provela je u dječijem vrtiću „Mladost“. Roditelji su tri lijepo odgojene i udate kćerke, Amele, Adele i Amre, i djed i nana osmero unučadi.
U vrlo prijatnoj atmosferi njihovog doma promuhabetili smo o odgoju djece, reformama školstva i njihovom ukupnom radu u prosvjeti.

Bošnjaci.Net: Kako komentarišete ukupno stanje današnje omladine i njihovu izloženost porocima koji iz dana u dan bujaju?
SALIH: Roditelji i društvo u cjelini prepustili su djecu njima samima, odnosno, ulici. Da bi ih od toga odvojili potrebno je raditi na obezbjeđivanju uslova za bavljenje sportom, raznim korisnim akcijama, folklorom literarnim i likovnim sekcijama, da bi ih tako uposlivši odvojili od poroka. U protivnom, ni mi sami nemamo šta od njih da očekujemo niti da tražimo, a to je minus nama kao roditeljima i vaspitačima, a onda i djeci. Njima je neophodno otvoriti sale za fizičku rekreaciju, ali one koje će im biti dostupne i tokom ljeta kada su na raspustu, a ne samo za vrijeme boravka u školi.

Vaspitanje počinje u kući, dvadeset godina prije rođenja djeteta...
Bošnjaci.Net: Koliko roditelj vaspitač utiče na formiranje ličnosti mladog čovjeka i da li postoje djeca na koju se jednostavno ne može uticati ili je sve stvar pristupa?
SALIH: Prvi vaspitač i učitelj je roditelj. Ako je on pripremljen (vasitan) onda je za očekivati da će i dijete takvo biti. Vaspitanje počinje u kući dvadeset godina prije rođenja djeteta, jer ako je čovjek koji je stupio u brak vaspitan, nadajmo se da će svojim vaspitanjem uticati na pravilan odgoj svog djeteta. Djeca ne mogu unaprijed biti proglašena nevaljalim i neuspjelim – to pripišimo nama. Nema djeteta koje nemožemo da oblikujemo prema našoj volji ako to zaista želimo. Naše dijete se ponaša upravo onako kako se mi ponašamo prema njemu, a najbolja država i najveća škola je porodica.

RAHIMA: Trudite se da vaša djeca budu sretna i zadovoljna

Djecu treba vezivati za mektebe, biblioteke,
sportske organizacije....
Bošnjaci.Net: Mislite li da omladina slabo koristi svoje vrijeme ili ga koristi na pogrešan način?
RAHIMA: Najveća obaveza roditelja je da dijete usmjerava ka stvaranju radnih navika te da sve radi u dogovoru sa djetetom. Ako je dijete prepušteno samo sebi ono će samo tragati za svojim rješenjima. Tada što god da uradi nemamo pravo da ga osudimo. Djecu treba vezivati za mektebe, biblioteke, sportske organizacije....Ono mora i kada je u kući imati isplanirano slobodno vrijeme. Roditelj je tada izvođač, i učitelj i vaspitač i sportista. Sve! Dijete jednostavno traži da ga uposlimo i popunimo njegovo vijeme, u protivnom naučit će se lijenosti i nekorisnom trošenju vremena. Današnja omladina veći dio svog vremena provodi na korzou, u kafićima i ls. I naša djeca su išla u čaršiju i šetala, ali se tačno znalo do kada mogu ostati u gradu (što nikada nije prelazilo 21h). Međutim, omladina danas ostaje do ranih jutarnjih sati, a da pritom roditelj ne zna ni gdje mu je dijete. To je opet greška rodtelja, a ne djece.

SALIH: Djeci se ne smije dozvoliti ni na tren da budu dokona i besposlena, makar to bilo premještanje kamenja iz jednog dijela avlije u drugi, jer im se tako formiraju radne navike. Kod nas imate majki koje, da im djeca ne bi pravila nered po kući, daju im po komad hljeba namazan kremom, bicikl i na ulicu. Šta od takve djece da se očekuje?

Bošnjaci.Net: Mislite li da se djeci u nekim stvarima previše popušta, da im se daje za pravo i pružaju uslovi ravni luksuzu? Da li to kod njih, po vama, vaspitno negativno utiče izazivajući prezasićenost, čineći ih tako neodgovornima?
SALIH: Djeca su neodgovorna samo onoliko koliko smo kod njih napravili propusta. Obično roditelji koji nisu imali pogodne uslove za neki lagodniji život u djetinjstvu, htjeli bi da ih priušte svojoj djeci, što često zna da proizvede negativne posljedice. Mnogi roditelji smatraju da je djeci dovoljno dati novac, nahraniti ga i obući, i da su time završili sa svojim obavezama prema njemu. Međutim to nije dovoljno.

RAHIMA: Mnogo zamjeram roditeljima koji djeci daju novac u zamjenu za pohvalu zbog nekog postignutog uspjeha. Njima je potreban neki drugi vid nagrade, međusoban dogovor, razgovor, saradnja, jer roditelj ne može da kontrolira dalji tok novca. Postoje djeca koja dobijaju novac od roditelja ali smatraju da su nesretna, da ga roditelj ne voli. Zato je djeci potrebna ljubav i druženje s njima, a ne novac.

Uzalud je dobrom nastavniku što je dobar
ako nema sredstava za rad
Bošnjaci.Net: Da li škole pružaju dovoljno dobrih uslova za poboljšanje standarda nastave obezbjeđivanjem adekvatnih pomoćnih sredstava i pripremanjem kadrova?
SALIH: Četrdeset godina radim kao učitelj i doživio sam nekoliko reformi u obrazovanju u svom radnom vijeku, ali svaka ta reforma nije bila materijalno propraćena, što se nastavnih sredstava tiče jer ako hoćete neku novinu onda je potrebno da se uloži i novac. Djeci je potreban kasetofon, TV u nastavi te mnoga druga pomagala, a ne samo da se donose promjene u programu. Osim table i krede nastavnici nemaju ništa drugo. Država je više novca bacila na naoružanje, na vojsku, a nimalo na standard škola. Recimo, jedan tenk košta onoliko koliko bi bilo potrebno da se izdvoji za 40-50 učionica. Uzalud je dobrom nastavniku što je dobar ako nema sredstava za rad. Što se kadrova tiče, oni moraju poznavati program rada, šta se zapravo djeci predaje da ne bi došlo do problema preopterećivanja djece što bi bila gnjavaža i za nastavnika i za djecu. Nastavnik mora tačno da zna kako i o čemu će da priča u toku svojih 45 minuta pa makar to bilo iznošenje i objašnjavanje pet ili jedne teze.

SALIH: Naše dijete se ponaša upravo onako kako se mi ponašamo prema njemu, a najbolja država i najveća škola je porodica.

Bošnjaci.Net: Kroz vaš četrdesetogodišnji rad u prosvjeti nailazili ste na razne probleme i izazove, kako sa djecom tako i sa roditeljima. Cjelokupan rad sa decom ocijenili biste kao...?
SALIH: Posao prosvjetnog radnika, onog u vrtiću, i onog u osnovnoj ili srednjoj školi, kao i onog na univerzitetu jeste da priprema generacije za njihov budući život kao korisne članove zajednice kojoj pripadaju. Taj posao nije lahak, ali je plemenit i odgovoran, i samo zadovoljni i plemeniti ljudi mogu da ga obavljaju.

Bošnjaci.Net: Za četrdeset godina radnog vijeka, da li se ikada neko sjetio da vam uruči neku zahvalnicu ili nagradu za postignuti uspjeh, jer složit ćete se četrdeset godina nije malo niti je rad u prosvjeti tako jednostavan?
SALIH: U prosvjeti je malo nagrađivanih, ali mi je najveća nagrada uspjeh deset generacija mojih učenika koji oni pokažu, a od kojih su danas mnogi ljekari, profesori, inžinjeri...

RAHIMA: Najveća nagrada mi je kada primim dijete u vrtić i kada ga ispratim a ono ode sretno i zadovoljno i da mu se u toku boravka u vrtiću ne desi ništa loše, jer je rad sa djecom jako zahtjevan i naporan pa se desi da se djeca i ogrebu, potuku, udare jedno drugo, slome nešto isl. Vaspitač zna po nekad i do suda stići zbog nezgoda na poslu i nerazumijevanja roditelja prema problemu koji se dogodi. Nije važno iz čije je grupe dijete, svi mi koji radimo ili smo radili u vrtiću smo odgovorni za svako dijete.

Bošnjaci.Net: Koji savjet ili poruku biste uputili roditeljima i svima koji rade sa djecom i omladinom?
SALIH: Da ni jednog trenutka djecu ne prepuštaju samu sebi. Jednostavno, i nastavno i slobodno vrijeme mora da se isplanira.

RAHIMA: Moja poruka svima onima koji rade sa djecom je da moraju biti strpljivi i da maksimalno posvete svoje vrijeme razgovoru sa djecom, druženjem, rješavanjem njihovih problema, te da sve to bude isplanirano i sistematski. Trudite se da vaša djeca budu sretna i zadovoljna i znajte da ste djeci potrebni vi kao roditelj i da to u njihovom životu ne može nadomjestiti niko, a ponajmanje novac.