Nećete proći - poručila je Dolores Ibarruri Gomez u svom nadahnutom govoru u Madridu, 18.jula 1936. godine, protiveći se najezdi Frankovih fašista.

Od tada je poklik 'no pasaran' sinonim za bunt. Protivljenje totalitarizmu i sili.
Tako i ja danas kličem: 'No pasaran!' g-dinu Emiru Suljagiću, aktuelnom ministru nauke i obrazovanja u sarajevskom kantonu.

Njegova odluka je stigla u osnovne i srednje škole. U njoj stoji da će učenici koji su pohađali nastvu vjeronauke u školskoj 2010 / 2011 ostati neocijenjeni, tako će biti ove školske godine i narednih.

Ne znamo na koliko je godina mislio, teško je to saznati od ministra, jer izjave i komentare je raspoložen davati samo za neke medije.

Uredno je pozvan kao gost u program radija Bir, ignorisao je sve pozive.
Ja ipak ustrajavam u namjeri da u mom studiju dočekam g-dina ministra. Zanimalo bi me zašto uskraćuje pravo djeci koja su pohađala vjeronauku da budu nagrađeni za trud i boravak na časovima.

Zbunjeni su i nastavnici, roditelji skoro i da nemaju pojma šta se dešava, a u svemu je najteže djeci. A priča od kraja aprila od jedne grudve prerasta u pravu lavinu.

Kada ide lavina, spašavaj se ko može, ali halooo, šta je sa djecom?
Sa njima se ministar najviše ismijava, a pravda svoje dopise upravo brigom za djecu i sprečavanjem diskriminacije.

E, kamo sreće da se ministar dosjetio i pripremio program za djecu koja ne pohađaju vjeronauku, ili da se pobrinuo da se rasterete škole na rubnim dijelovima Kantona u kojima je dnevno na nastavi, više od hiljadu djece i gdje se nastava odvija preko svake granice pedagoških strandarda.

U tim su školama nastavnici, pored svojih redovnih zadataka čuvari i redari. Međuvršnjačko nasilje je u porastu. Nedavno je ranjen učenik jedne osnovne škole u Sarajevu. Zvanična istraga pokazala je da nije bilo sukoba među djecom. Igrali se. Nožem.

Ne, ministru je bilo lakše započeti obračun sa predmetom vjeronauka.
Ruku na srce ministrova instrukcija je dala vjetar u leđa i nekim direktorima sarajevskih škola koji na vjeronauku ne gledaju blagonaklono. Do sada nisu bili glasni.
Sada su na potezu i kolege vjeroučiteljica i vjeroučitelji, hoće li se solidarisati, gdje su sindikati?

Nedavno sam nakon roditeljskog sastanka potpisala peticiju za opstanak predmeta ''Građanska demokratija i ljudska prava''. Tom predmetu, također, prijeti izgon iz sarajevskih škola.
Nakon samo nekoliko sedmica, ponovo roditeljski sastanak, upitam šta ćemo sa vjeronaukom, a razrednica kaže još ništa na nivou škole. Hoćemo li bar kakvu peticiju potpisivati?
Bez odgovora. Ministar je već utjerao strah u kosti.

Kažem svojoj djeci, pitajte, idite kod vaših kolega u Vijeću učenika, zovem i tražim članove Vijeća roditelja, svi nešto čekaju.

A dok mi čekamo, maske padaju. Otkrivaju lice oni kojima smetaju vjernici. Sve su smjeliji oni kojima smeta vjera u javnosti.

Smetamo vam? Smetaju vam naša djeca, smetaju vam naša volja i pristanak da djeca uče o vjeri u državnoj školi! Svega smo se nagledali i načitali u proteklim danima, jer je zgodno uz svu ovu priču upakovati pokoji novinarski trn.

Opaki, hladne glave serviraju karikature, tekstove. Analiziraju, podsjećaju na izjave, uspoređuju, dobro im dođu i izjave zvaničnika Islamske zajednice, hutbe.

Stari su to vukovi, nisu nikada promijenili ćud, zaklinju se u profesiju i esnaf, a kad' god ima zatreba, Makijaveli im namigne iz ćoška. Tada znaju šta im je činiti.
Kopaj, kopaj, sve gazi do cilja. Do prodaje. Tiraž je ono što je važno. Jer kada bude gotov prelom, novina se štampa. Tada se nešto i zaradi. Skandal i halabuka se dobro prodaju.

Petak, 13. maj, treći Dnevnik Federalne tv. Kasno je 23, 45. Gost Dnevnika je Vera Jovanović, Helsinški komitet, podražava ministra. Gospođa može mirno spavati, sada je sve u redu, gotovo je sa diskriminacijom.

Gledam gospođu koja će umirena utonuti u san. Ja ne mogu.
G-đa Vera brižna je tako duboko u noć za djecu koja neće biti diskrimisana, više. Kada vjeronauka bude off-line.

Šteta što je ne mogu čuti djeca, učenici kojima je ministar poslao čestitku za uspješan kraj godine.
Da su je mogli čuti sigurno bi veseli pošli na spavanje, jer im je teta Vera poručila sada će sve biti u redu.

Svraka svakako ima najgoru pjesmu, ali slavuj se na to ne obazire i pjeva svoje.
Sva ova situacija je popriličan izazov za Crkve i vjerske zajednice. Konkretno za Islamsku zajednicu.

Da se vidi sa kakvim se potencijalima unutra zajednice raspolaže, možemo li se nositi sa ovim nametnutim događajem.

Ako nam ne našteti, bar će nas osnažiti. U svojoj izjavi za radio BIR predsjednik Sabora Safet Softić najavio je i moguću vanrednu sjednicu Sabora, a nije isključio ni organizovanje javnog protesta.

I još nešto, ne zaboravimo djecu! Učinimo sve što možemo da u svojim knjižicama i svjedodžbama imaju na kraju ove školske godine ocjenu iz Vjeronauke. Da bude tako i dalje. Pitajmo ministra iz kojeg fonda ima namjeru 'prekrojiti' EMIS program.

Samo nemojmo ostati nijemi, sjediti, klimati glavama i čekati da se neko drugi pobrine za ovo.
Imam maturanta, svake godine u knjižici ocjena iz Vjeronauke, a ove?
Eh, ministre koliko će djece uzdahnuti?

Osokolili ste mnoge, g-dine, koji nas žele etiketirati kao nazadne, glupe i bezvrijedne članove društva. Pomogli ste ima da etiketiraju i našu djecu.

Podsjećam na misao aforističara Vladimira Bulatovića VIB-a, koji je rekao: ''Kako zalijepiti etiketu na čovjeka? Jednostavno! Pljuneš na etiketu i zalijepiš na čovjeka... A može i obrnuto... Pljuneš na čovjeka i zalijepiš etiketu!"

Pa eto, neka sebi svako razabere.

No pasaran!

Alma Hadžić, radio BIR