Šeki RADONČIĆ: Zbog svega ovoga mi je godinama prijećeno, bačena mi je bomba na kuću, demoliran automobil, crnogorski Eskobar je obećao kako "će me roknuti"... Uz to su crnogorski policajci, dok su hapsili optužene, od mene pravili metu, objašnjavajući njihovim sinovima i braći da je za njihov progon isključivo kriv "strani agent Šeki Radončić". O konkretnim i opasnim prijetnjama nekih članova ovih porodica upućenih meni neću govoriti.

Sonja Radošević i profesor iz daleke Kanade Srđa Pavlović krenuli su u moje medijsko satanizovanje onog momenta kada sam najavio da snimam film o crnogorskom heroju, bivšem inspektoru crnogorske policije Slobodanu Pejoviću, koji se javno hvalio da je spašavao Bošnjake, a ispostavilo se da je bio glavni lovac i da je nesrećne ljude odvodio u smrt. Prepoznala ga je Elvira Rikalo. Njoj je Pejović odveo trojicu rođene braće u smrt.

Ekspresno je uslijedilo nekoliko pavlovićevskih napada na mene u Vijestima. Potom je profa u Monitoru obznanio da bi podizanje spomenika deportovanim ljudima iz Crne Gore predstavljalo "dehumanizaciju žrtava" i "mrlju na obrazu Crne Gore". Na što su reagovale porodice, optužujući ga za anticivilizacijsko i fašističko ponašanje.

Moram reći, i za mene je Pavlovićevo protivljenje podizanju spomenika pobijenim ljudima, baš kao i „novinarke“ Sonje Radošević – van pameti. To je kao protiviti se izgradnji Memorijalnog centra u Potočarima kod Srebrenice. Suština je u sljedećem: podizanjem spomenika se odaje počast nevinim ljudima, ali se obilježava i zločin, naredbodavci i učesnici zločina.

Neka mi bude oprošteno što ću, zbog Vaših čitalaca, u najkraćem navesti šta sam učinio u razobličavanju ovog režimskog zločina:
Obavio i zabilježio više od 500 intervjua sa svjedocima deportacija, preživjelim, policajcima, političarima... i tom prilikom prevalio na hiljade kilometara širom zemaljske kugle. O zločinu objavio na stotine tekstova, najviše u Vijestima, opisao ga u dvije knjige "Crna kutija" (1996) i "Kobna sloboda"(2005), sada završavam i treću. Snimio sam dva dugometražna dokumentarna filma "Karneval" i "Heroj naših dana". Organizovao porodice da pokrenu parnični postupak protiv crnogorskog MUP-a. Učestvovao u organizovanju i obilježavanju godišnjica deportacija svih ovih godina. Tražio od prvog dana izgradnju spomen obilježja i uvođenje Dana sjećanja na ovaj zločin. Sa Željkom Ivanovićem organizovao štampanje i distribuciju više od 30.000 DVD Karnevala kako bi

Hapšenje Bošnjaka na Crnogorskom primorju

probili medijsku blokadu ovog filma. Tadašnjoj državnoj tužiteljici CG, Vesni Medenici, dostavio svoju knjigu i drugi materijal vezan za ovaj zločin. Tužilaštvu za ratne zločine Bosne i Hercegovine podnio krivične prijave protiv Karadžićevih egzekutora, koji su pobili deportovane ljude na teritoriji Republike Srpske... Protiv Slobodana Pejovića, koji se predstavljao kao ključni svjedok, a ispostavilo se da je bio glavni lovac na deportovane Bpšnjake podnio krivičnu prijavu crnogorskom Tužilaštvu za ratne zločine i što je najvažnije: Haškom Tribunalu dostavio kompletan materijal o ovom zločinu, sa uspostavljenom komandnom odgovornošću, kako bi makar haški tužioci procesuirali najodgovornije...

Zbog svega ovoga mi je godinama prijećeno, bačena mi je bomba na kuću, demoliran automobil, crnogorski Eskobar je obećao kako "će me roknuti"... Uz to su crnogorski policajci, dok su hapsili optužene, od mene pravili metu, objašnjavajući njihovim sinovima i braći da je za njihov progon isključivo kriv "strani agent Šeki Radončić". O konkretnim i opasnim prijetnjama nekih članova ovih porodica upućenih meni neću govoriti.

Što se tiče Sonje Radošević samo mogu reći da je izvjesno vrijeme bila dopisnica „Dnevnog avaza“ iz Sarajeva, ali da joj se ta redakcija vrlo brzo zahvalila na saradnji zbog antibošnjačkih stavova, upakovanih u navodnu zabrinutost za njih i njihovu sudbinu.
Vidi se iz priloženog: nisu pogriješili.

Šeki RADONČIĆ

Do kada će crnogorski vrh i Tužilaštvo kriti istinu o uhapšenim i deportovanim Bošnjacima sa Crnogorskog primorja?