Stjepan ĆORKOVIĆ: Mora doći do revolucije, gdje se zlo mora uništiti dobrim, jer samo tako se može boriti protiv zla i spasiti se od njega. No protiv zla se ne bori negdje u pozadini, ne radi se samo o suprotstavljanju sili skrivenom silom, već suprotstavljanju zla dobrim, i tu se javlja problem indiferentnosti. Ljudi su indeferntni prema onom što bi tebali raditi u svom životu. Indiferentni su prema okolnostima s kojima se suočuju. Indiferentni prema političkim okolnostima. A u međuvremenu odvija se ovaj nevjerojatni scenarij genocida pred nama. Društvo je prirodno zlo, jer bezrazumno prihvaća oligarhijsko načelo, da će se dobra oligarhijska vila pobrinuiti za naš spas.

„U sadašnjim prilikama i postojećim metodama razmišljanja o ekonomiji, čitav planet se kreće, bez ikakvog vidljivog otpora, prema rasulu cjelokupnog svjetskog sustava.

„Ako sada ne dođe do radikalne promjene, promjene koja će za većinu ljudi biti veoma radikalna promjena svega u što vjeruju, ljudi nemaju gotovo nikakve šanse preživjeti.“

Radikalna promjena
Živimo u svijetu privida i laži, gdje laž prožima sve pore društva, uključujući i znanost. Taj privid i laži su se toliko uvriježili, da svako naše mišljenje, rad i zaključci počivaju na lažnoj ustvari ideologiji svijeta. Nismo u stanju vidjeti istinu, jer sve gladamo i radimo na osnovi lažne ideologije. Lažna nam ideologija ograničava viđenje na veoma uski krug. Mi ne živimo u Bosni, mi živimo na planetu Zemlji u Sunčevom sustavu, u našoj galaksiji.

No unatoč svega zla postaju sve bjelodanije istinske, znanstvene činjenice da svemirom, suprotno lažnoj ideologji, upravlja napredak, čija glavna odlika je protuentropija. Ta protuentropija svemira ima stvaralački karakter. Galaktički procesi, koji su protuentropijski, to jest stvaralački, stvorili su i stvaraju uvjete stalnog napretka, što se znanstveno najbollje vidi u izumiranju starih, ustajalih, oblika života (najeklatantniji primjer je izumiranje dominantnog roda dinosaura), i stvaranje novih uvjeta biosfere, atmosfere, ionosfere, ozonskog omotača, zemljinog magnetskog polja, to jest uvjeta za novostvorene, napredije vrste i rodove života napr. sisavce. Važno je istaknuti, da suprotno lažnoj ideologiji, čovjek nije nametnik na Zemlji, kojeg se mora uništavati do 'zadovoljavajućeg' broja, već je, svojim stvaralačkim sposobnostima, slika i utjelovljenje stvaralačke moći svemira.

Uzevši sve to u obzir, možemo zaključiti da je društvo u svijetu, ovakvo kakvo jest, urođeno zlo, oličenje zla. To ima sasvim određeno povijesno značenje. Društvom upravlja vjerovanje u oligarhijsko načelo, koje pretvara ljude u trulež jer vjeruju u to, „puše“ tu ideologiju i vladaju se sukladno tome. Vjeruju da postoji vladajuća klasa u društvu, vladajuće načelo, koje moraju poštivati, da ga ne smiju kršiti. Ljudi kažu, to je tako, to je naš 'društveni dogovor', naša politika, naša obveza, naša tradicija. I upravo to predstavlja zlo, oličenje zla.

Zlo su financijske institucije, koje spašavaju ekonomije ubijanjem, genocidom ljudi. Wall Street i London su zlo. Lord Owen je zlo, zapovjedništvo UNa u BiH i sličnim prilikama je zlo, jer je, u najmanju ruku, skrivilo holokaust u Srebrenici. Svi oni su ZLI ljudi. Predstavnici oligarhijske kulture. Pripadnici i pobornici Britanske monarhije, kao lord Owen i slični primjeri, su najgore zlo na planetu, i to su već dugo vremena. Sve države danas su zlo, jer se vode oligarhijskim načelom.

Načelo zla caruje svijetom, što potvrđuju sadašnje prilike u svijetu, u 'Eurozoni, u BiH i neposrednom okružju. Mržnja protiv tog zla bi trebala biti normalna, ljudska, no cjelokupno čovječanstvo nije usvojilo svoju vlastitu, prirodnu obvezu, čovječje načelo, nije prihvatilo svoju obvezu sukladnu čovječjoj prirodi. [Bio je kratkotrajni pokušaj uspostave tog načela, gdje su vodeći ljudi uspostave mlade Američke Republike ovjekovječili to načelo, da je vrhovna vlast i autoritet NAROD, WE, THE PEOPLE —MI, NAROD]. Postojeći, vladajući društveni sustav NIJE priroda čovjeka. Priroda čovjeka NE PODNOSI takve prilike, ona ih mrzi! To što danas zovu čovječjom prirodom je zlo! Jer, to je oligarhijsko načelo, i danas kao ljudsko društvo ulazimo u prilike kad moramo to zlo u potpunosti uništiti, ili će civilizacije nestati. Sa zlom nema pregovaranja, može ga se i mora, jedino uništiti. To se mora dogoditi, inače ne postoje rješenja sadašnjih problema.

Ustvari, odugovlačenje rješenja postaje pogubno, jer smo već vrlo blizu točke s koje nema povratka. Ljudima mora u kosti ući mržnja prema opasnosti tog zla, jer inače ne će nikad smoći hrabrosti da ga nadvladaju. Postoji, dakle, načelo oličenja zla, koje moramo raspoznati i shvatiti kao zlo, a ne nešto što ćemo, recimo, pokušati preodgojiti. Moramo ga uništiti! Moramo ga zbrisati s lica Zemlje; može ostati na životu kao soj ljudi, no ne će imati nikakvu moć nad društvom, moramo im silom oduzeti tu moć. Britanska monarhija, Wall Street, i njihovi slugani, ti grabežljivci moraju otići. Mora ih se uništiti kao čimbenike našeg društva, jer inače nema nade, ustvari, za čovječanstvo. Gledano s tog stajališta, koje je značenje samog postojanja ljudskog roda pod takvim okolnostima? Kakvog smisla imaju izvještačeni sukobi Bošnjaka i Hrvata, kad se radi o opstanku BiH i ljudskog roda?

Važno je ovo navesti, jer to je stvarni problem pred nama. Nemamo sada nekakve monetarne, financijske, gospodarske krize, već krizu civilizacije, opstanka ljudskog roda zbog oligarhijskog načela, jer je oligarhija u suštini neprijatelj ljudskog roda. Sve drugo što ljudi govore i misle kao, „pa mogli bismo smanjiti troškove, štedjeti energiju, uvesti prisilne mjere rezanja troškova“, sve su to gluposti, jer ne napadaju glavni problem. Trebamo se uhvatiti u koštac s problemom zla, oličenja zla u našoj i svjetskoj oligarhiji. Oni u ovim prilikama predstavljaju utjelovljenje zla, prepreku uspostave čovječjeg 'galaktičkog imperativa'. A ako se ustručavamo govoriti ovakvim jezikom, ne ćemo moći nikoga uvjeriti da učini išta stvarno dobra.

Mora doći do revolucije, gdje se zlo mora uništiti dobrim, jer samo tako se može boriti protiv zla i spasiti se od njega. No protiv zla se ne bori negdje u pozadini, ne radi se samo o suprotstavljanju sili skrivenom silom, već suprotstavljanju zla dobrim, i tu se javlja problem indiferentnosti. Ljudi su indeferntni prema onom što bi tebali raditi u svom životu. Indiferentni su prema okolnostima s kojima se suočuju. Indiferentni prema političkim okolnostima. A u međuvremenu odvija se ovaj nevjerojatni scenarij genocida pred nama. Društvo je prirodno zlo, jer bezrazumno prihvaća oligarhijsko načelo, da će se dobra oligarhijska vila pobrinuiti za naš spas.

Isto je taklo bilo s holokaustom u Srebrenici. Mi Bosanci imali smo naknadno priliku, čak i autoritet Svjetskog suda pravde, zlo pobijediti dobrim. MI, NAROD trebali smo i mogli zahtjevati da ovo nečuveno zlo urodi ljepotom za nas Bosance i čitav svijet, novim sjedištem Svjetske pravde, novim gospodarsko-političko-moralnim razvojem kao uzorom za čitavo čovječanstvo, u kojem bi čitavo čovječanstvo i tako moralo sudjelovati. Morali smo to zahtjevati u ime onih koji su pridonijeli najveću žrtvu, položivši svoje živote za pobjedu dobrote. Hoće li zbog nas holokaust Srebrenice ostati u Tami ili zasjati svjetlom nove nade za čovječanstvo?

Kad bismo bili u stanju djelovati kao MI, NAROD, ne bi još bilo prekasno, dapače, nasušno je potrebno. MI, NAROD ljudskog roda, moramo shvatiti, nije ovo neka dobra prilika pridružiti se nečem zgodnom, nekoj lijepoj svrsi, već bi to morala biti naša obveza, naš obol u uništenju zla, namećući i stvarajući djelo neophodno ljudskom življenju. Samo treba pomisliti koliko bi bilo potrebno čovječjeg stvaralaštva — a duboko sam uvjeren da mi Bosanci posjedujemo takve sposobnost—u svakom pogledu, u skladu sa stvaralaštvom svemira, izgraditi novi svjestki hram pravde, kojemu bi sav svijet gladan pravde imao mogućnosti hrliti. Trebali bismo shvatiti i da to nije nešto rezervirano za 'moćne' političare, na najvišem nivou. To je ljudsko pravo, bosanski i svjetski odgovor na „moderni“ oligarhijski holokaust, pa je ogromna šteta i nedostatak što ljudi jednostavno ne pokazuju volje i želje upustiti se u 'ljudske svrhe' na svijetu, i kad bi mogli.

Potrebni su nam hrabri mislioci, koji će se ako želimo opstati kao narod, i kao civilizacija, pridružiti ovakvom ili sličnim ciljevima u uništenju načela zla u svijetu.

---

PRILOG

Upozorenje Predsjednika Georgea Washingtona
prigodom odlaska sa svog položaja 1796.g. glede rušilačke prirode političkog stranačkog sustava.

Stranačka privrženost znači izdaju
„Političke stranke služe organiziranju skupine ljudi, dajući joj umjetnu i iznimnu silu; [služe], umjesto opunomoćenog zastupanja volje naroda, postavljanju volje stranke, često volje male ali umješne i poduhvatne manjine u zajednici; i, u skladu s izmjeničnim pobjedama različitih stranaka, [služe] pretvaranju javne uprave u zrcalo loše usklađenih i neprimjerenih projekata klike, radije nego u tijelo dosljednih i zdravih planova koje su zajednička vijeća razradila od, i zajednički interesi preinačili...

„ Ma koliko splet ili udruživanje gore opisanih može katkad odgovoriti narodnim ciljevima, oni sadrže veliku vjerojatnost, tijekom vremena i stvari, postati moćni strojevi, koji će prepredenim, ambicioznim i nenačelnim ljudima omogućiti subverziju moći naroda, i uzurpiranje poluga vlasti u vlastite svrhe; [imaju vjerojatnost] naknadnog rušenja istog stroja, koji ih je uzdigao na nepravednu vlast.

„... Izmjenična prevlast jedne stranke nad drugom, izoštrena duhom odmazde, koji je u prirodi stranačkih nesloga, a koji je u raznim vremenima i zemljama počinio najgroznije podlosti i gnusobe, sam po sebi je strašni despotizam. No to konačno vodi do formalnijeg i ustaljenog despotizma.

„... Neredi i bijeda koji proizlaze postepeno privole umove ljude na sklonost da traže sigurnost i predah u absolutnoj moći pojedinca; pa prije ili kasnije vođa neke prevladavajuće stranke, sposobniji ili sretniji od svoje kompeticije, preokrene tu nadarenost u svrhe vlastitog uzdizanja na ruševinama javne slobode.“

---

Naravoučenije: Izabrani dužnosnici moraju biti građani a ne robovi stranačke privrženosti:

Glede znanstvenog gledišta evolucije Zemlje, i čovječanstva svatko je u mogućnosti pronaći mnogo dokaza o toj temi na internetu, a autor je voljan ponuditi materijale i savjete glede toga mladim ljudima, 'na kojima svijet ostaje', koji će, da bi živjeli u ovom svemiru, morati podnijeti teret čovječje evolucije koja mora uništiti načelo oligarhije, mora uništiti ideologiju zla.