Nedžad LATIĆ: Prelijepa sunčana jesen i mitska ljepota krajolika balkanskih visoravni i dolina impresionirala je i otomanske putopisce koji su i kumovali ime Balkanu kao planinama od meda (bal – med, kan – planina). Za Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine, putovanje “zelenom transferzalom” u jesen je tužnije od drugih putovanja. Jer “znakovi pored puta” već od Romanije, podsjećaju ga na najbolniji nedavno minuli vakat “etničkog čišćenja”. Već niz dolinu Lima, bogati vočnjaci i opustjele kuće u selima Strgačine, te dvije bijele munare u Sokolovićima i Rudom, pobodene u sred zelenila i gluhoće bez ezana, probadaju prsa puna žalosti za dojučeršnjim žiteljima! Zatim džamija u Novoj Varoši, usamljenica kakve nema nadaleko, haman bez džemata je ostala. A nekada je skoro cijela varoš bila naseljena Bošnjacima. I već kad se pređe Zlatar i ukažu prva srspska sela, na svakom saobraćajnom znaku izlepljene su slike srpskog Patrijarha. Iza Sjenice, kad dotrajala cesta zavijuga Peštrerskom visoravni, kad se prođu borove sadnice koje omeđavaju piste sa vojnog aerodrome s kojeg su bombarderi polijetali prema Bosni, na sred puta je ispisan grafit “ovo je Srbija”.

Dugo, dugo je vrijeme od dvije decenije. Toliko ima kako nisam prošao put od Sarajeva do Skopja. Nekada je to bio inkriminiran put kao “zelena trnsferzala”, pa su srpski komunistički moćnici preko sarajevskih poltrona ukinuli voz ćiru koji je saobraćao na toj relaciji. Zatim je taj put, za Bošnjake posebno, dugo bio opasan po život. Danas je relativno sigurno putovanje preko Romanije, Zlatara, Peštera i obronaka Kopaonika i Prokletija, odnosno dolinama rijeka Drine, Lima, Raške, Ibra, Vardara...

Planine od meda i krvi
Prelijepa sunčana jesen i mitska ljepota krajolika balkanskih visoravni i dolina impresionirala je i otomanske putopisce koji su i kumovali ime Balkanu kao planinama od meda (bal – med, kan – planina). Za Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine, putovanje “zelenom transferzalom” u jesen je tužnije od drugih putovanja. Jer “znakovi pored puta” već od Romanije, podsjećaju ga na najbolniji nedavno minuli vakat “etničkog čišćenja”. Već niz dolinu Lima, bogati vočnjaci i opustjele kuće u selima Strgačine, te dvije bijele munare u Sokolovićima i Rudom, pobodene u sred zelenila i gluhoće bez ezana, probadaju prsa puna žalosti za dojučeršnjim žiteljima! Zatim džamija u Novoj Varoši, usamljenica kakve nema nadaleko, haman bez džemata je ostala. A nekada je skoro cijela varoš bila naseljena Bošnjacima. I već kad se pređe Zlatar i ukažu prva srspska sela, na svakom saobraćajnom znaku izlepljene su slike srpskog Patrijarha. Iza Sjenice, kad dotrajala cesta zavijuga Peštrerskom visoravni, kad se prođu borove sadnice koje omeđavaju piste sa vojnog aerodrome s kojeg su bombarderi polijetali prema Bosni, na sred puta je ispisan grafit “ovo je Srbija”. U potpisu je organizacija “Obraz”. A sa druge strane Peštera, kad se već put spušta u dolinu prigradskih sela Novog Pazara, u selu Duga Poljana, u čijim se “pečenjarama” prodaje najukusnija janjetina na svijetu, na banderama su izljepljeni leci “Bojkot popisa”. Ti znakovi “pored puta” pokazuju na drugo ime Balkana (bal - krv, kan – planine).

U samom Novom Pazaru i to na trafici, prolaznik se može uvjeriti koliko je još uzavrela krv na Balkanu. Tu nema niti jedne novine iz BiH. A, najmanje destak dnevnih novina, plus tabloidi i sedmične novine, vrište senzacionalnim naslovima o (ne)mirnoj Srbiji. Pa i u hotelskoj sobi,. kad se daljinskim prešaltaju televizijski kanali, od loklanih (sandžačkih) do beogradskih televizija, vidi se koliko je još ostalo uzavrele krvi na ovom dijelu Balkana. Tenzije u Temerinu, zabrana održavanja Parade ponosa zbog prijetnji navdno pet hiljada ekstremista i huligana, bojkot popisa od strane Bošnjaka u Sandžaku i Alabanca u Bujnovcu i Preševu, te barikade na sjeveru Kosova, neuralgična tačka je prelaz na Jarinju, itd.

Sarajevsko-pazarski sebilj
I kad se u sunčanom jutra probude žitelji Novog Pazara, i iziđu na jutarnju kahvu na novi trg Isa bega Isakovića, gdje je nedavno sagrađen i novi Sebilj, replika Sebilja sa Baščaršije, dočakuju ih skoro iste naslovnice političara koji vrište zbog političke situacije i tenzija u Srbiji. A ljudi, haman bezbrižno šetaju i piju svoju jutarnju kahvu u “kahvečajnicima” i kafićima u uskim uličicama ili na Mejdanu ispred hotela Vrbak. Na sred trga, Mejdana, uklesana je ploča koja pokazuje strane svijeta i kiblu. Tu su Bošnjaci, prije samo mjesec dana, u ponoćne sahate klanjali noćne namaze. Safovi su brojali nekoliko hiljada klanjača a da se “muha nije čula”. Je li to osvojena sloboda nakon decenija ugnjetavanja kojoj se ne može odoljeti, ili je to zona gdje se mješaju krv i med Balkana?!

Sa putovanja “zelenom trnsferzalom” Predsjedništvo BKZ-a za Makedoniju Latić u razgovoru sa Baćijem, velikim bošnjačkim pjesnikom iz Albanije Muftija Zukorlić među Bošnjacima u Makedoniji

Bio sam zanijetio putovati 27. septembra, utorak, jer sam bio obavješten da će u Skopju biti Dan Bošnjaka. Pogršeno sam informiran jer je 28 septembra, srijeda, bio Dan Bošnjaka na Kosovu. Centralna manifestacija bila je u Prizrenu. Skupu je prisustvovao i Hašim Tači.

Tek sam u subotu otputovao za Skopje. U Bujanovcu, gradiću čiju je historiju obilježila politika Slobodana Miloševića, svratili smo na ručak. To je mala albanska varoš, skoro veće selo, kojom započinje preševska dolina. Sa lijeve i desne strane desetine sela i isto toliko munara koje strše iz bujne zelene vegetacije bogate i plodne doline. I tu se masovno bojkotuje popis stanovništva, ali nigdje letka ili kakve druge političke parole. Nakon burnih sukoba sa Miloševićevim kordonima policije, to danas djeluje tiha i mirna palanka.

Bošnjačka princeza u rujini
Skopje je najveće iznenađenje za stanvnike bivše Jugoslavije koji su upoznali sve njene metroplole. Milionski grad, kojeg su zaobišla ratna razaranja, restaurira svoju jezgru. Možda, bronzani spomenici od krda konja i čopora lavova, na trgovima i mostovima, govore kako se naprasito želi kutarisati slavenskog arhitektonskog nasljeđa i povratiti antičku patinu i duh grada. Ali bezimeni spomenik Aleksandru Makedonskom, ratniku na konju, visine četrdesetak metara, defintivno govori da Skopje više stremi mediteranskim nizijama, nego balkanskim planinama. Veliki krst, poput onog na Žarkovici iznad Dubrovnika, ili Humu iznad Mostara, govori da ni Makedonci nisu odoljeli radiklanom ispoljavanju vjerske simbolike nakon dugogodišnjeg komunističkog zatomljavanja.

A bošnjački kultruni spomenici, poput turbeta bošnjačke princeze, kćerke kraljice Katarine, obična su ruina. Dok se oko obnove Burmali džamije, prve džamije sagrađene na obali Vardara, u seldžučkom stilu, vode još rasprave. Ova džamija je srušena 1923. godine, kako neke predaje kažu, po naredbi tadašnjeg srpskog monarha, koji je u čezama prošao pored nje i nije mogao gledati njenu ljepotu.

I ovo su bile teme nakon skupa kojeg su priredili Bošnjaci u Domu armije, radi organizranja Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ). Za predsjednika BKZ-a Makedonije izabran je dr. Džemil Bektović. Nekoliko stotina Bošnjaka aplaudiralo je tom činu, ali najveći aplauz dobio je glavni gost ceremonije formiranja BKZ-a Muamer ef. Zukorlić. Glavne poruke skupa bile su upućene Bošnjacima Makedonije da se odazovu na popis. Prikazani su video spotovi u kojima se Bošnjacima obraćaju akademici dr. Muhamed Flipović i dr. Ferid Muhić, te reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić.

U Makedoniji živi oko tridesetak hiljada Bošnjaka. Njihova manjinska prava u segmentu kulture i religije niko u Makedonije ne ugrožava, ali Bošnjaci niti imaju sopstvenih potencijala, niti imaju pomoći iz Sarajeva da ta prava uživaju. Jedna nastavnica se želi kako nema udžbenike za osnovce u jedinoj školi na bosanskom jeziku i kako su se obraćali nakim kantonalnim funkcionerima u Sarajevu sa molbom da im se pomogne. Očito, Sarajevo je već odvano ogluhlo na vapaje svoje dijaspore.

U jednom prigradskom naselju Skopja, gdje živi oko 3000 Bošnjaka, mahom zastalih muhaždira prilikom migracije za Tursku u vrijeme Aleksandra Rankovića, jedna Bošnjačka televizija emitira program na bosanskom jeziku. Vlasnici te “Edo TV”, obraćali su se ambasadoru BiH u Skopju, koji je Srbin, radi pomoći za ostvrivanje suradnje i rzamjene programa sa bosanskim televizijama. Dotični amabsador je rekao kako ga ne zanima ništa dalje od Miljacke, te da prezire sarajevske medije.

Nekad je u Makedoniji djelovala SDA, sa Kenanom Mazlanijem na čelu. Raspitivao sam se o njemu i o SDA-u. Niko ništa ne zna o tome. Ne postoje više kao takvi! Bošnjaci imaju po jednog poslanika u albanskim strankama i jednog u makednoskoj nacionalanoj stranci. Sumnja se da su se već neki Bošnjaci porijeklom iz Crne Gore, zbog prava na dvojno državljanstvo, već pisali kao Crnogorci. Postoji rivalitet između Turaka i Bošnjaka u pridobijanju Torbeša da se popisuju njima u korist. Isti problem je i sa Gorancima na Kosovu.

Osim ove aktivnosti, nije poznato da je neko od bošnjačkih relevantnih institucija pokazao interes za bošnjačku manjinu u Makedoniji.

Kako li je Bošnjacima na sjeveru Kosova
Put kroz Kosovo je bio strijelovito brz. Takve su nam bile preporuke. Ulaz na graničnom prijelazu Blace, i izlaz na Kuli, graničnom prijelazu između Peći i Rožaja, kako nam je preporučeno, bilo je najsigurnije rješenje za proputovanje kroz Kosovo. Osim jesenjeg kolorita ništa na nas nije ostavljalo dojam u jednoj od najmleđoih država na svijetu. A po ono što se moglo vijdeti u proputovanju, onako pored puta ili perirferije gradskih naselja, odima se više zapuštenim. Kao da su Kosovari, nakon decinijskih stega i ugnjetavanja, dali oduška duši da uživaju u slobodi, a posao i obnovu nerazivjenih i zapuštenih oblasti, odgodili do daljnjeg.

“Kako li je Bošnjacima na tom području, sjevera Kosova, tamo oko Mitrovice?” - pitam se. Koliko se sjećam Sulejman Ugljanin se predsatvljao da je odrastao u tim krajevima. Njegova SDA, kao i SDA na čijem je čelu još Numan Balić, poptuno su na margini. Kao da ne postoje za Bošnjake u ovim krajevima. Samo su njih dvojica vječiti predsjednici.

Omjer snaga u Sandžaku
Kako je prošao vikend bez mitinga “Gay parade” u Beogradu, tako je osvanuo dan u kojem je počeo popis stanovništva u Srbiji. Kako je Baograd prestao biti u fokusu, tako oči nacije uperene u Novi Pazar. I prije nego su popisivači ušli u tijesne mahale, sprski mediji su izvjestili o tom događaju konstatirajući da je “samo jedan čovjek odbio popisati se”. Uz bojkot popisa u Sandžaku, ponovo je glavna tema i glavni akter muftija Zukorlić. Dok Rasim Ljajić, predsjednik SDP, i Suljaman Ugljanin, predsjednik SDA, podržavaju i agitaraju za popis, Mešihat Islamske zajednice, te još neke kulturne institucije, kao i Emir Elfić, predsjednik DBZ-a, pozivaju na bojkot. Zašto bojkot?
Formalni razlog je što listići za popis nisu štampani na bosanskom jeziku i sumnja u neregularnsot popisa. A suštinski razlog je neposlušnost bošnjačke populacije prema aktualnoj vlasti koja bojkotira njihove zahtjeve, ili, kako se to na press konferencijama tvrdi, krši njihova nacionalna i građanska prava.

Opće je poznato da popis stanovništva u Srbiji 2002. godine nije bio regularan i da su na njemu Bošnjaci zakinuti. Jer, na prošlom popisu u Sandžaku je bilo 18 000 Muslimana, 80 000 neopredjeljenih i 120 000 Jugoslovena. Uz to tvrdi se da je iz područja Sandžaka koji je u Srbiji odselilo oko 150 000 Bošnjaka.

U srpskim medijima, naravno, nema ovakvih analiza. Ako bi se i zanemarili novonastali mediji u Srbiji i pročitali samo Politika i NIN, bar zbog starog ugleda, opet bi Sandžak bio tema. Kako Politika, od 3. oktobra, objavljue kraći intervju sa Aidom Čorović, dobitnicom nagrade “Osvajanje slobode”, koja muftiju Zukorlića naziva “nepismenim hodžicom”, tako NIN objavljuje veliki intervju s njim.

Očito je da se na Sandžaku vaga omjer politčkih snaga, ne samo između, Ljajića i Ugljanina, sa Elfićem, kojeg podržava Zukorlić, već i opcija koju predstvaljaju Boris Tadić i Tomo Nikolić! Opće je poznatao da se aktulana Vlada Srbije formirala zahvaljujući prednosti od dva (bošnjačka!) glasa!

Kako sada stvari stoje, prema razultatima nekih agencija za ispitivanje javnog mnjenja, na predstojećim izborima, koji će se održati vjerovatno u aprilu sljedeće godine, stranka Rasima Ljajića, SDP, borit će se da pređe census od 5 procenata. Ugljaninovoj SDA-a predviđa se osvajanje od 15 procenata, dok ostatak pripada stranci Emira Elfića, DBZ-u, odnosno nezavisnim kandidatima i manjim općinskim strankama.

Ostavlajući Bošnjacima u Sandžaku na volju da se popisuju ili bojkotiraju popis, i zagledan prema obzorju Peštera, gdje je bila posljednja granica Otomanskog carstva na Balakanu od okupacije Bosne, vraćam se u Sarajevo sa uvijek istim saznanjem kako bošnjački prvaci još uvijek pojma nemaju o stanju svog naroda. Mislio sam o izvanrednom pjesniku Fatmiru Baćiju koji je pročitao svoju pjesmu na ceremoniji u Skopju. Koliko taj čovjek voli Bosnu. Njegovi roditelji su porijeklom iz Mostara. Živi i radi danas u Draču. Govoreči o seobama Bošnjaka, mahadžerluku, ustvrdio je da je bošnjački muhadžirski put dug 114 godina. K’o pjesnik, morao je historiju pretvoriti u mit pa ustvrditi kako je to podudarno sa brojem sura u Kur’anu. Vjerujući da je time naš muhadžirski put završava za svagda, prošaputao sam: ”Amin”!