Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
SVJETSKI BOŠNJAČKI KONGRES USVOJIO “POVELJU BOŠNJAKA”
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

NEĆE BITI ZADOVOLJNI, SVE DOK IH NE BUDEMO SLIJEDILI
Autor: Ekrem Tucaković
Objavljeno: 09. January 2012. 18:01:40
Ekrem TUCAKOVIĆ: Uprkos nekompetenciji Kurspahić je ozbiljno zabrinut za identitet bosanskih muslimana pa ističe kako neproslavljanje Nove godine i ne prihvatanje Djeda Mraza predstavlja isključivost i zadrtost i najnoviju epizodu “u kontinuiranom i prilično agresivnom nastojanju da se redefiniše - temeljito promijeni - sam karakter bosanskih muslimana”, te sve to čak smatra pokušajem “produbljivanja jaza između bosanskih muslimana i hrišćana”. Dakle, Kurspahić, iako je potpuno nekompetentan za islamska pitanja, smatra da bosanski muslimani trebaju proslavljati Novu godinu i voljeti Djeda Mraza da ih on i njemu slični ne bi smatrali isključivim i zadrtim, da bi izbjegli redefinisanje same svoje suštine i da bi ih bosanski hrišćani voljeli i prihvatili? Treba još otkriti da li je ovaj patent primjenjiv i za sve muslimane u svijetu!
Komunistička ideologija, njeni nekadašnji novinari, mediji i čuvari imali su utvrđenu mjeru shvatanja i pozicioniranja vjere u društvu, čak i onda kada vjera sama od sebe “ne odumre”, kako su joj to predviđali umni komunistički teoretičari i njihova utopistička teorijska misao.

No, raspadom komunizma, prvenstveno zbog klasne diktature i neslobode, jednoumni ideološki okvir se i u Bosni i Hercegovini natopio pluralizmom ideja i stavova, uključujući i religijske. Propašću sistema, dobro istrenirani zaštitnici i javni propagatori jednoumlja našli su se u općem vrjedonosnom rasulu. Krivci su bili svuda, posebno u vjerskim zajednicama. I nakon raspada komunizma, bošnjačke sluge tog sistema pokazuju izrazitu netrpeljivost i agresivnost prema korištenju sloboda od strane nekada marginaliziranih ljudi i institucija. Bošnjački čuvari i sluge raspadnutog sistema ne mogu prežaliti da se ljudi s tadašnje margine i vjerske zajednice, Islamska posebno, bez njihovog konsultiranja i pitanja za dozvolu, pojavljuju u javnosti sa svojim idejama i stavovima. Dakako, nije sporno što su oni izabrali da budu sluge komunizma, pravo na slobodu izbora je garantirano, međutim ne može biti prihvatljivo osporavanje drugima njihove slobode i prava, denunciranje i blaćenje. Te navike i prakse iz bivšeg sistema su sporne.

Borba protiv IZ kao borba za preživljavanje i opstanak

Islam, muslimani i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nakon agresije i genocida, unatoč preživljavanju mržnje koja je dovela do totalne devastacije muslimanske baštine i imovine IZ u doba agresije u velikom dijelu naše domovine, ostali su meta permanentnog prokazivanja, kompromitacije, javne diskvalifikacije, osporavanja njihovog prisutstva u javnosti, pa čak osporavanja iznošenja stavova i mišljenja o čisto vjerskim pitanjima od strane formalno razvlašetnih Bošnjaka, inače zadrtih bivših sluga i čuvara komunističkog sistema. Općenito, unutar bošnjačkog korpusa po bezobzirnosti i kontinuitetu osporavanja i postavljanja na brisani prostor islama, muslimana i Islamske zajednice naročito se izdvajaju dvije grupe, stvarnih ili nazovi, Bošnjaka: starija, penzionerska generacija bošnjačkih komunističkih činovnika, novinara, diplomata, dakle isluženih boraca i sluga komunizma koji opstaju u javnom životu negativnim određenjem prema islamu, Islamskoj zajednici i napose reisu-l-ulemi. Oni i danas ostaju vjerni, za njih još uvijek živoj, ideji borbe protiv klasnih i ideoloških neprijatelja. Drugu grupu čini generacija relativno mlađih ili mladih Bošnjaka, koji ističu da se uglavnom naslanjaju na komunističko-socijalističko naslijeđe, u svjetonazorskom pogledu izjašanjavaju se kao ateisti i agnostici, u javnom diskursu pokazuju vrlo radikalne i militantne odlike netrpeljivosti prema vjeri, posebno Islamskoj zajednici i reisu-l-ulemi. Unatoč, pluralizmu i demokratskim institucijama iz mnogih od njih još uvijek snažno zaudara agresivna i militantna ideološka nastrojenost i isključivost. (Negativna fokusiranost na muslimane i Islamsku zajednicu koja dolazi izvan bošnjačkog diskursa i susjednih političkih kuhinja predstavlja posebnu priču, a nerijetko bošnjački igrači odigraju njihove role i pruže im argumentaciju i “napadačku” idejnu raznolikost.)

Kemal Kurspahić, nekadašnji novinar i urednik Oslobođenja, može se uzeti za primjer predstavnika stare generacije isluženih sluga komunzma koji, između ostalog, zahvaljujući negativnom određenju prema islamu, Islamskoj zajednici i napose reisu-l-ulemi opstaju u javnom životu. Kurspahić je hronično vrlo osjetljiv na Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu i strastveno ih, manirom nekadašnjih komunističkih komesara, prati i analizira u svojim tekstovima. U kolumni (Halal destinacija, 06. 01. 2011., portal Radija Slobodna Evropa) upoznaje svekoliku javnost kako je “razmišljajući o temi današnje kolumne” odlučio da prozbori o “identitetu bosanskih muslimana”.

Kurspahićevi “bosanski muslimani”

Ako bi se odrekli nagađanja ili pretpostavljanja na koga se to odnosi, mogli bi upitati ko su “bosanski muslimani”, jesu li to Bošnjaci muslimani. Ako jesu, zašto im Kurspahić odriče nacionalni bošnjački identitet? To često čini i Milorad Dodik. Dakle, po toj osnovi Kurspahić i Dodik se nalaze na istoj magistrali. Može li biti opravdanje da je Kurspahićeva svijest o nacionalnom imenu Bošnjaka ostala “zamrznuta” u komunističkom frižideru u kojem se još uvijek čuva zaleđena odluka da se muslimani imaju nacionalno imenovati Srbima, Hrvatima ili neopredjeljenima, nakon toga Muslimanima, a pošto je Kurspahić napustio Sarajevo u ratu, povratak nacionalnog bošnjačkog imena nije se ustabilio u njegovoj svijesti, ili mu i za to treba partijska direktiva?


Stavovi Kurspahića i njemu sličnih ponovo aktueliziraju pitanje lustracije komunističkih činovnika, ali i pitanje donošenja parlamentarne rezolucije o osudi komunističkog naslijeđa kao jedne od preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope svim bivšim komunističkim državama. Evropa u koju muslimani Bošnjaci se žele uključiti i dijeliti njene pozitivne tekovine je osudila komunističko naslijeđe i torture. Sa tim naslijeđem se ne može u Evropu.
Na drugoj razini, ako se govori o identitetu bosanskih muslimana, podrazumijeva se kako se treba govoriti o teološkim pitanjima i elementima određenja vjerničkog identiteta osoba koje prihvataju i slijede načela islama. Čemu onda Kurspahićevo specificiranje, jer u vjerskom pogledu u čemu je razlika između identiteta bosanskih muslimana, srbijanskih muslimana, hrvatskih muslimana, turskih muslimana itd.? Nadalje, od kada je to Kurspahić specijaliziran za vjerska, doktrinarna pitanja muslimana, stručna i vrlo rafinirana učenja islama koja određuju generalno muslimanski identitet? Doista, po ovoj osnovi Kurspahić nije, kao ni njemu slični, kompetentan i nije pozvan voditi debate o vjerskom identitetu pripadnika islama. Zašto se onda “petlja” gdje mu nije mjesto, za što ne posjeduje potrebne kvalifikacije, dakle da se zadržimo samo na toj formalnoj ravni komptencije, jer ne želimo ulaziti u bilo čiju intimu, pa ni njegovu, i nagađati da li se osjeća muslimanom pa na osnovu svoga vjerničkog iskustva i doživljaja želi ući u debate definiranja vjerskog identiteta?

Međutim, uprkos nekompetenciji Kurspahić je ozbiljno zabrinut za identitet bosanskih muslimana pa ističe kako neproslavljanje Nove godine i ne prihvatanje Djeda Mraza predstavlja isključivost i zadrtost i najnoviju epizodu “u kontinuiranom i prilično agresivnom nastojanju da se redefiniše - temeljito promijeni - sam karakter bosanskih muslimana”, te sve to čak smatra pokušajem “produbljivanja jaza između bosanskih muslimana i hrišćana”. Dakle, Kurspahić, iako je potpuno nekompetentan za islamska pitanja, smatra da bosanski muslimani trebaju proslavljati Novu godinu i voljeti Djeda Mraza da ih on i njemu slični ne bi smatrali isključivim i zadrtim, da bi izbjegli redefinisanje same svoje suštine i da bi ih bosanski hrišćani voljeli i prihvatili? Treba još otkriti da li je ovaj patent primjenjiv i za sve muslimane u svijetu!

Optužba koju iznosi Kurspahić nije nimalo bezazlena. U dosadašnjem dugačkom nizu optužbi koje su se vješale u posljednje dvije decenije na vrat Islamske zajednice i muslimana, ova Kurspahićeva je nova i posljednjih mjeseci dobija na intenzitetu. Da, Islamska zajednica se sada suočava sa optužbom da, kako kaže Kurspahić, odvaja bosanske muslimane “od svojih i katoličkih i pravoslavnih susjeda, da se povuku u neku vrstu vjerskog i ideološkog geta.” Ovakvu vrstu mišljenja posljednjih mjeseci forsira novinar Oslobođenja Esad Hećimović, koji optužuje IZ za nacionalizam i faktorom udaljavanja muslimana od Srba i Hrvata. Nakon predratnog, ratnog i postratnog “jahanja” od Beograda do Zagreba, Sarajeva i nekih drugih svjetskih metropola na islamskom fundamentalizmu, Turcima, muhžahedinima, vehabijama, selefijama, tekfirlijama, “eksperti” za Islamsku zajednicu su pronašli novu optužbu kojom u narednom periodu treba “šamarati” i “udarati” po Islamskoj zajednici i širiti o njoj neistine i predrasude. Dakle, Islamska zajednica se projicira kao nova “vještica i babaroga” kojom treba plašiti svijet i opravdavati secesionističke politike prisutne na ovdašnjoj sceni. Za Kurspahića i Hećimovića, nakon uspješno ili neuspješno potrošenih svih dosadašnjih etiketa, ponovo su za sve krivi islam, muslimani i Islamska zajednica, kao što su Mladiću bili krivi Turci za genocid u Srebrenici. Pošto je krivac već unaprijed poznat, velikosrpska ekstremistička ideologija i druge zainteresirane strane mogu pokrenuti pohod na Bosnu i Hercegovinu. Šta god urade bit će krivi muslimani i Islamska zajednica!

Prizivanje strane intervencije unutar IZ

Kurspahićeve optužbe idu korak dalje pa Islamskoj zajednici na teret stavlja “antihrišćanstvom i antievropejstvom inspirisana osjećanja” i poziva sve koji Bosni i Hercegovini i njenoj djeci žele evropsku budućnost da dignu svoj “glas protiv getoizacije Bošnjaka i muslimana.” Zaista, je li ovo pomračenje uma, je li ovo davanje alibija Biljani Plavšić za njenu izjavu o nepredvidivom i “kvarnom” genu muslimana, je li ovo pristajanje na Dodikovu logiku da se ne može imati povjerenja u muslimane i da ne mogu suditi muslimani. Kurspahić zaziva da se nad muslimanima uspostavi strani tutor koji će ih štiti od njih samih, od njihove Islamske zajednice, koji će im umjesto njih govoriti šta trebaju raditi, kako se osjećati, šta trebaju misliti i pričati, koji će im kazivati šta je za njih dobro a šta loše. Dakle, muslimani su nesposobni ili opasni da misle svojom glavom. Ovo je direktni poziv na strani intervencionizam u vjerske poslove muslimana Bošnjaka, kakav je bio ruski vojni u Čehoslovačkoj ili Mađarskoj, ili kakav država Srbija sprovodi u Islamskoj zajednici u Srbiji. Vjerovali smo da zagovaranje ovakvog odnosa prema muslimanima i ovakvo potcjenjivanje njihove inteligencije može doći samo od zakletog din-dušmana. Treba li podsjetiti na elemente sličnosti sa ratnom retorikom političara koji su tvrdili da su predziđe kršćanstva, da brane Evropu od islama ubijajući Bošnjake.

Pitanja bez odgovora

Bošnjačkim kritizerima Islamske zajednice treba sugerirati da se dogovore oko kvalifikacija i etiketa, nekada IZ optužuju da Bošnjake svodi na vjersku grupu, a drugi put da kod njih podstiče nacionalizam? Šta je od toga istina, jer to jedno drugo isključuje. Neka objasne šta je to politički angažman reisu-l-uleme? Da li je to iznošenje stavova i mišljenja o političkim i društvenim procesima? U demokratskom društvu to nije zabranjeno i spada u sferu slobode govora i mišljenja. Ako bi se dosljedno držali njihove logike, ni oni ne bi smjeli iznositi mišljenje i stavove o Islamskoj zajednici, jer nisu njeni članovi, nisu muslimani, miješaju se u područje koje njima ni po čemu ne pripada. Ili su i ovdje jedni jednakiji? Također, Kurspahić i Hećimović učinili bi nam uslugu ako bi objasnili da li zagovaraju tezu da se Bošnjaci muslimani trebaju odreći dijela svoga nacionalnog i vjerskog identiteta da bi bili prihvaćeni od drugih naroda? Trebaju li se vratiti na poziciju nacionalno neopredjeljenih pa da se za Bošnjake jagme Srbi i Hrvati? Kome od naših susjeda smeta da muslimani Bošnjaci žive svoj vjerski i nacionalni identitet u svoj punini i za koga to predstavlja prijetnju? Muslimanima Bošnjacima ne smeta punina ničijeg vjerskog i nacionalnog identiteta, zato im treba objasniti kome smeta njihov identitet i tradicija. Onaj kome smetamo zato što smo muslimani Bošnjaci nije vrijedan našeg poštovanja.

Stavovi Kurspahića i njemu sličnih ponovo aktueliziraju pitanje lustracije komunističkih činovnika, ali i pitanje donošenja parlamentarne rezolucije o osudi komunističkog naslijeđa kao jedne od preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope svim bivšim komunističkim državama. Evropa u koju muslimani Bošnjaci se žele uključiti i dijeliti njene pozitivne tekovine je osudila komunističko naslijeđe i torture. Sa tim naslijeđem se ne može u Evropu.

Zatirači islamske tradicije Bošnjaka

A kada je o islamskoj tradiciji Bošnjaka riječ treba razjasniti šta komunistički progonitelji i zatirači islama znaju o njoj i kako je oni percipiraju. Zasada njihovom licemjerju i manipulaciji islamskom tradicijom Bošnjaka nema kraja. Pucnji koje oni ispaljuju u IZ i njenu slobodu, miješanje u njen rad, onemogaćavanje normalnog vršenje njenih poslova, ustvari su isti oni pucnji koji je ispalio Mevlid Jašarević u Američku ambasadu, s tim da je razlika u tome što je Mevlid u zatvoru i odgovarat će za svoj zločin, dok ovi neće odgovarati za svoje pucnje i granatiranje IZ, niti će se sudski dokazivati motivi i nalogodavci. Te društvene grupacije i vlast (pitanje vjeronauke je pitanje odnosa vlasti) kompromitacijom IZ, izgonom vjeronauke, progonom prisutstva islama koji dolazi kroz hijerarhiziranu i na javnim normama ustanovljenu instituciju kao što je IZ, ustvari podstiču frustraciju, nezadovoljstvo, tjeraju ljude na konspirativnu djelatnost, vaninstitucionalno učenje islama.

Zato vi, gospodo, vi koji osporavate vjeronauku, vi koji podstičete frustracije i predrasude zbog vjere, vi ste odgovorni i preuzmite odgovornost za posljedice vaninstitucionalnog i netradicionalnog tumačenja i primjene vjere, jer vi ne dozvoljavate prirodan razvoj i selekciju tradicijskih vrijednosti, vi ne poštujete tradicionalne institucije muslimana Bošnjaka, vi ugrožavate rad Islamske zajednice i pokušavate je srušiti i tako ovdje instalirati vjersku anarhiju. Vi nas držite pod stalnim pritiskom i prismotrom, vi od samozvanih vjerskih učitelja pravite medijske zvijezde i njihova ste medijska podrška (slučaj Jusufa Barčića), vi sijete strah i ni od čega proizvodite slučajeve na čistoj laži (slučaj Piljužići), vi onemogućavate na pedagoškim standardima izvođenje vjeronauke (Vlada Kantona Sarajevo; koliko li je samo sati i energije u prošloj godini potrošeno na vjeronauku, kao ni na jedno drugo pitanje, što ga čini pitanjem od vitalnog nacionalnog interesa SDP-a i cijele Vlade na čelu sa premijerom Fikretom Musićem.).

Islamska zajednica treba jasno kazati da neće više nikada prihvatati odgovornost za ono što se radi izvan njene zone djelatnosti, za ono što drugi “ubrljaju”, kao što vlast, politika i mediji “brljaju” sa pitanjima koja se tiču islama i muslimana. Kašu koju ste sami skuhali, sami kusajte!

Nadalje, Islamska zajednica ima obavezu da omogući i snažno podrži duhovno stabilan razvoj muslimana, njihovu duhovnu slobodu, slobodu njihovog govora i mišljenja sve dok je to u granicama zakona i garantiranih temeljnih sloboda. Nije i neće biti inkvizicija, davati dozvole i saglasnosti na lična mišljenja, niti hoće uvoditi komunistički “verbalni delikt”. Islamska zajednica treba biti okvir gdje će muslimani i njeni članovi iznositi svoje ideje, mišljenja, strahove i zebnje, razumijevanja islama, čak i onda kada su ona u koliziji sa zvaničnim kursom. Jer bolje je da to čine unutar Islamske zajednice, nego u nekim mračnim podrumima, bolje je da Islamska zajednica ima uvid u idejnu raznolikost pa i devijantnost, nego da se takve stvari akumuliraju na drugim mjestima.

Krivi ste što ste živi

Za kraj parafrazirat ću pripovijest o putovanju Nasrudin hodže i sina. Naime, sin je vodio magarca, a Nasrudin je jahao. Naišla je jedna grupa ljudi i ukorila Nasrudina kako je neodgovoran roditelj, on jaše a nejako dijete ide pješke. Prihvatio je njihov ukor i zamijenili su mjesta. Kada su naišli na drugu grupu ljudi, prigovorili su kako je ova današnja omladina neodgojena i bezobzirna, otac vodi magarca a sin jaše. Odluče da obojica uzjašu. Ljudi na koje su naišli začudili su se njihovoj bezdušnosti, kazavši kakvi ste vi ljudi kad jadnu životinju toliko opterećavate. Nakon svega, kako bi izbjegli prigovore ljudi donesu odluku da idu pješaka i da niko ne jaše. Ponovo su naišli na grupu ljudi koja se začudila njihovom postupku, kazavši da su oni čudni ljudi, idu pješke, a magarac za njima ide bez ikakvog tereta! U našem narodu postoji izreka: Nije se rodio ko je narodu ugodio!

Pozicija Islamske zajednice ima sličnosti sa gornjom anegdotom, šta god da radi i kako god postupala nikad neće biti ostavljena na miru, uvijek će joj prigovarati (kur’anska poruka nas uči da neće biti zadovoljni sve dok ih ne budemo slijedili). Šta god radio reisu-l-ulema nikada neće svi biti zadovoljni. Ne samo reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, nego i bilo koji da je na njegovom mjestu ili koji god da sutra dođe na njegovo mjesto, čim se prvi put ne bude povodio po njihovim željama i interesima, isto će mu biti.

Jedini siguran i ispravni put je raditi za hatar uzvišenog Boga, slijediti Njegov interes i smjernice, a služiti potrebama svoga naroda, biti servis potreba muslimana. Želim posebno naglasiti, ne služiti političkim, ekonomskim ili bilo kojim drugim elitama i grupama, nego služiti narodu. Političke i druge elite su prolazne, narod traje (do volje Božije). Mi imamo obavezu prema našem muslimanskom bošnjačkom narodu i od naroda nikada ne smijemo biti udaljeni. Sve dok je tako Islamska zajednica ne treba strahovati za svoju budućnost i poziciju Također treba znati da su uvijek karavane prolazile, a psi lajali.

P.S. Kemal Kurspahić u svojoj kolumni kao pozitivan primjer navodi uvrštavanje BiH među deset “halal-destinacija” u svijetu. Zaboravio je kazati da je to rezultat rada Agencije za certificiranje halal kvalitete čiji je osnivač Islamska zajednica, ali i cjelokupnog rada Islamske zajednice.



Ostali prilozi:
» PREGOVORI ZAPADA SA RUSIJOM ILI III SVJETSKI RAT?
Nedžad Ahatović | 15. April 2014 16:58
» DVIJE DECENIJE USPJEŠNOG RADA "RADIO BIH" - TORONTO
Zijad Bećirević | 15. April 2014 03:18
» BOŠNJACI I POUKE DIVLJIH GUSAKA
Elmedina Muftić | 13. April 2014 03:13
» POGROMI BOŠNJAKA U XVII STOLJEĆU
Mehmed Meša Delić | 12. April 2014 02:56
» ŽENE, BOŠNJACI I RAT
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 11. April 2014 02:07
» POPIS JE, IPAK, GENOCIDAN
Mr. Fatmir Alispahić | 08. April 2014 14:20
» NE DAJ SE, SARAJEVO!
Šefka Begović-Ličina | 08. April 2014 13:43
» KARTA ZA MJESTO DO ROŽAJSKE FURUNE
Erdžan Fetahović | 06. April 2014 14:19
» ZDRAVO BERANE ZA BOLESNO ROŽAJE
Demir Hodžić | 06. April 2014 05:01
» ULICA SARAJEVSKA / ULICA BEČKA
Aziz Hurem | 06. April 2014 02:54
» NA PRAGU PARLAMENTARNIH IZBORA NA KOSOVU
Sahit Kandić | 05. April 2014 17:55
» IDE(L') TITO PREKO ROMANIJE
Admir F. Beganović | 05. April 2014 13:33
» KAD ZAPLAČU LJUBIČICE
Šefka Begović-Ličina | 03. April 2014 02:33
» DA LI ĆE U OKTOBRU LIŠĆE OPADATI, PITANJE JE SAD?
Mr. Milan Jovičić | 03. April 2014 02:20
» DA TE NIJE, ALIJA
Elmedina Muftić | 02. April 2014 02:51
» „SIDRANE, JAVNO NAM SE IZVINITE“
Dr. sc. Ibrahim Kajan | 02. April 2014 02:39
» BOŠNJAČKI IMIDŽ U SVIJETU
Mehmed Meša Delić | 02. April 2014 02:18
» KAD LISICE (LJISIC) KOLO VODE!
Nadira Avdić Vllasi | 01. April 2014 00:50
Ostali prilozi istog autora:
» DEMONSTRACIJA SLOBODE I ZRELOSTI
26. September 2012 17:32
» DA LI JE KRITIKA ISLAMOFOBIJA?
01. September 2011 15:10
» IZBOR REISU-L-ULEME
11. May 2011 08:15