Bošnjaci.Net: Da li ste toliko intervjua, napisali toliko tekstova, te tuce knjiga… Šta biste izdvojili kao nešto posebno iz toga opusa?
LATIĆ: Rijetko dajem intervjue, jer nemam bunar iz kojeg vodim ideje da bih pisao svake sedmice, kao što to činim u posljednjih par godina pišući, primarno, za Avaz. Dakle, ono što bih rekao u nekom intervjuu volim napisati u tekstu, jer mi je pisanje neka vrsta obaveze. A, tridesetak godina već pišem, i zahvlajujem Svevišnjem da još trajem i da sam aktualan. Ne, ne mogu se sjetiti ovako iz glave, morao bih se podsjetiti na sve što je iza mene. Simpatično mi je, recimo, da sam izmislio intervju sa nepostojećim komandantom, kome sam dao ime Fatih, „Zelenih beretki”, i objavio u tadašnjem Muslimanskom glasu. Zaista nisu postojale Zelene beretke u Sarajevu. Gledao sam film “Zeleni anđeo” u kojem sudjeluje jedna jedninica američke vojske koja se zove “Zelene beretke”. To je danas historija, jedna od glavnih ulica u Sarajevu nosi to ime. A sa tim intervjuom sam napravio dar-mar KOS-u, koji je već bio provalio u Patriotsku ligu. Pa će KOS, na čelu sa Stanišićem i Simatovićem, od najokorjelijih kriminalaca napraviti Crvene beretke kao pandam „Zelenim beretkama”.
To je bila moja bezazlena novinarska vizija i igra rata sa najradiklanim posljedicama. Zar to nije vrlo, vrlo zanimljivo iskustvo?!
A od intervjua bih izdvojio onaj dat Danima, prije pet godina, pod naslovom “Udbe nema, Boga se ne boje”. To je već postala krilatica koja sublimira sve što sam mislio o dvije dominantne političke opcije u Sarajevu, a to su SDP i SDA.

Bošnjaci.Net: A naslov u jednog intervjua “Fukara sam kao i moj narod”, ili “Vehabije su nova islamska kominterna”…?
LATIĆ: Tako se izražavam i vjerujem da zbog tako iskrenog iznošenja mišljenja i o sebi, i moji najljući protivnici mi vjeruju. Može im se ne sviđati šta pišem, pa nekad iskazuju i personalni prezir prema meni, ali sigurno respketiraju moje stavove jer znaju da to što pišem je prilično istinito.

Bošnjaci.Net: Ima li nešto čega se stidite, ispod čega biste izbrisali svoje ime?
LATIĆ: Na sreću nema. A mogao bih i razumjeti nekoga ko se toliko bavi pisanjem da se izvini, pokaje ili odrekne nekih stavova i tekstova.

Bošnjaci.Net: Kako ste upjeli toliko dugo trajati na javnoj medijskoj sceni?
LATIĆ: Dobro pitanje. Bio sam doduše prije desetak godina “stavio pero u futrolu”. To je bilo vrijeme jednog snažnog i vrlo prljavog talasa propagande kojeg su predvodili sarajevski tzv. nezavisni postkomunistički mediji, potpomognuti nekim strukturama iz tzv. Međunarodne zajednice unutar OHR-a, OSCE, te nekih ambasada zapadnih zemalja, protiv svega što je simboliziralo politiku Alije Izetbegovića. Ali, vratio sam se u igru čim je opet bilo došlo onoi “stani pani”, dakle pitanje ustavne pozicije Bošnjaka u BiH, sa kapitulantskim “Aprilskim paketom” kojeg su bili potpisali Zlatko Lagumdžija i Sulejman Tihić, a prihvatio Milorad Dodik.

Bošnjaci.Net: Šta Vas je proslavilo kao novinara, publicistu ili pisca? Knjige, novinski tekst, proza….?
LATIĆ: Ništa me nije proslavilo. Ne znam da sam slavan.

Bošnjaci.Net: Imate veoma impresivne reference na google-u, recimo.
LATIĆ: Čujem to od nekih prijetelja i kolega stranaca kad me “guglaju” po internetu. Ali, ja nisam dobio nikakve nagrade i javna priznanja za svoj rad, osim nekoliko osvojenih nagrada na konkursima za kratke priče. Zatim rekao sam već negdje i nekim povodom da živim na margini, što znači da sam bliži istini. Jer da sam bio poltron i pohlepan za slašću i vlašću, a bar po osnovu zasluga koje sam imaou SDA-u, obnašao bih neku fiunkciju i materijalno se situirao kao i večina drugih.

Bošnjaci.Net: Šta je onda, zaista Vaš moto u pisanju?
LATIĆ: Moto sam uzeo od Tolstoja. On u “Svijest o poljskim pričama” ima jednu rečenicu: ”Junak svih mojih priča je istina!” Vjerujte, zbog ove rečenice, a po sugestiji hafiza Halida Hadžimulića, mog duhovnog učitelja, povodom stogodišnjice njegove smrti otišao sam Tolstoju na mezar u Jasnu poljanu.

Bošnjaci.Net: Objavili ste prekrasnu reportažu sa fotografijom pored Tolstojevog mezara.
LATIĆ: Da, prije mene samo su dva Bošnjaka Msutafa Krilaš, pustolov, koji je radio na Tolstojevom imanju, i Alija Isaković, bili u Jasnoj poljani.

Bošnjaci.Net: Jesu li to lijepe strane vašeg poziva?
LATIĆ: Svakako. Obišao sam, haman butum dunjaluk. Uskoro ću objaviti i jednu knjigu sa putopisima.

Bošnjaci.Net: Konačno da pitamo i o najnovijoj Vašoj knjizi “Bosna od A. do B. Izetbegovića”. Što i jeste primarni povod ovog intervjua. O čemu se tu radi?
LATIĆ: To je zbirka tekstova koje sam objavio u proteklih par godina u Avazu i nekim drugim novinama i portalima. Uz nekoliko dopunskih analitičkih tekstova.

Bošnjaci.Net: Je li to nastavak knjige vašeg bestselera“Boja povijesti – Izetbegovićeve godina ‘83 do 2003.”, s obzirom na isto ime i prezime u naslovima knjiga?
LATIĆ: Da, u smislu da se ja kao politčki analitičar i hronolog primarno bavim nacionalnom bošnjačkom političkom idejom. Jedan od pronosilaca te ideje bio je Alija Izetbegović. Rodonačenik te ideje je Ali beg Firdus, osnivač prve bošnjake politke stranke, Muslimanska nardona organizacija (MNO), osnvana 1906 godine. Zatim Mehmed Spaho, lider Jugoslovenske muslimnaske organizacije. Ta ideja je poput rijeke pornornice ponirala i izvirala u datim historijskim periodima.

Bošnjaci.Net: Da li je ta ideja poput rijeke zapljuskivala sve obale gdje su žvijeli Bošnjaci?
LATIĆ: Da. Spahina izborna kula je bio Novi Pazar. Odatle je počinjao svoju izbrnu kampnaju. Uvijek je preko 80% Sandžaklija glasalo za Spahu.

Bošnjaci.Net: Gdje je danas ta rijeka?
LATIĆ: Odgovor je u toj novoj knjizi. A u prvoj knjizi, gdje sam pokušao sublimirati svoje svjedočenje dvadest godina poznastva sa Alijom Izetebegovićem, dakle od njegovog hapšenja 1983. do njegove dženaze 2003. godine, zabilježio sam i jedan razgovor s njim na tu temu. Poželio sam mu se kako primjećujem da unutra SDA nestaje onog žara, poleta i idealizma, nakon jedne decenije osnutka SDA, kakav smo imali u početku. Zapamtite, neki engleski hroničari su zabilježili, a jednu takvu knjigu sam imao u rukama, da je nastanak SDA jedan od sto događaja u Evropi koji su obilježili proteklo stoljeće! Alija mi to ovako objasnio: ”To ti je poput ljubavi. Kad se zaljubiš na prvi pogled i ljubav plane do neba. Zatim se oženiš i nakon jednog perioda životne kolotečine, ljubav splahne. Tu si i ti i žena u koju si zaljubljen, ali nigdje onog poetnog plamena ljubavi.” I bilo je tako sa SDA-om do njegove smrti. Međutim, danas gledam na SDA kao na ženu koja prevarila svoga muža i to sa njegovim životnim neprijateljem.

Bošnjaci.Net: Odakle takvo razočarenje u SDA?
LATIĆ: Nedavno je Avaz objavio fotografiju Sulejmana Tihića i Raifa Dizdarevića kako u hotel Evropi sjede i piju rakiju. Da otkrijem dvije tajne o tome. Ja sam dojavio novinarima da dođu slikati ih. Ali novinari nisu objavili, a vidjeli su svojim očima, da piju rakiju. Dakle, Raif Dizdarević koji se smatra naručiocem hapšenja Alijine grupe u kojoj je bio i moj brat Džemaludin, koji je tad imao samo dvadesetak godina. To što se objavilo na jednoj slici potvrdilo je moje tekstove i analize u knjizi “Bosna od A do B Izetbegovića”.

Bošnjaci.Net: Kakva jet u uloga Bakira Izetbegovića u takovj SDA?
LATIĆ: On drži svijeću Dizdareviću i Tihiću sjedeči u stolici svoga babe u Predsjedništvu BiH!

Bošnjaci.Net: Da li ste Vi posredovali u poznanstvu Alije i Sulejmana Uglajnina?
NL: Nažalost imam i nekoliko neslavnih historijskih uloga. Jedna od takvih uloga je moj susret sa Ramiz ef. Hamidovićem pred slastičarnom Carigrad na Baščaršiji, koji je išao u isti razred sa mojim bratom Džemom. Sa njim je bio Ugljanin. Tad smo bili novinari Prepodroda. Zato sam preporučio Hamdoviću da Ugljanina odvede do Džeme. A nije da se hvalim, iskreno ne znam da je Alija odbio našu preporuku. Tako je pored nekoliko drugih kandidata iz Južnog Sandžaka (CG), odabran Ugljanin za lidera SDA za Sandžak.

Bošnjaci.Net: Znali ste se sa Rasimom Ljajićem?
LATIĆ: Iskreno, nikad mi se nije sviđala Ugljaninova faca. Opće je poznato da tako usko čelo, kakvo on ima, je jedan od znakova niskog kooficijenta inteligencije. Zato sam u tom sukobu podržavao Ljajića kao mlađeg i profiliranijeg političara. Tokom rata molio sam Aliju da primi Rasima, što je on odbijao jer, kako mi je obrazložio, nije želio da se mješa u politiku druge države. Ali, očito je Alija znao nešto više od mene Rasimu. Zatim, Ugljanin je stao na stranu Silajdžića, i sjećam se kad je napao Ljiljan, koji je bio uz Aliju u tom sukobu, da je to četnička novina. Dugo, zaista dugo nismo znali šta se dešava u Sandžaku. Možda je već kasno, jer njih dvojica su nanijeli više štete bošnjačkoj politici u Srbiji, nego Tihić u Sarajevu.

Bošnjaci.Net: Kako je moguće da se tako odrode od ideje i naroda lideri bošnjačkih stranaka?
LATIĆ: Nije se ni čuditi za Vaše lidere Ugljanina i Ljajića, da su pristali uz skute srpske politike i postali egzekutori srpskih nacionalnih interesa, ako se francuko-srpski lobisti usred Sarajeva uspjeli instalirati Alijinog dželata Dizdarevića, da vodi bošnjačku politiku! Taj fenomen mogu razumjeti dobri analitičari i poznavaoci sprkso-bošnjačkih odnosa u proteklom stoljeću, ali i vaša duhovna inteligencija, ulema. Prvi znaju da su, primjerice, koalirali Spaho i Ljubo Davidović, lider Liberala. Da bi se osvetili približavanju Srba i Bošnjaka, kroz ovu koaliciju, srpski nacionalisti i fašisti izvršili su pokolj u Šahovićima! Zato, poslije Zorana Đinđića, ne znam da postoji srpski političar u Beogradu da smije ozbiljno priči i zauzeti se za sprsko-bošnjački dijalog, a kamo li da zagovara suživot među narodima.
A, ulema zna suru iz Kur’ana Ankebut, Pauk. Čitao sam vrlo inspirativne eseje o ovoj suri koja objašnjava strategiji “paukove mreže”. Jednostavno, Ugljanin i Ljajić su uhvaćeni u “paukovu mrežu”. Mi je prepoznajemo kroz KOS i UDBU, bez obzira na nove nazive te mreže. Kad tad će obadvojica biti progutana u ovoj “paukovoj mreži”. Znam da je bošnjački narod, što bi rekao rahmetli Alija, poput “obranog mlijeka”, jer je decenijama protjerivana njihova inteligencija. Ali ono što je ostalo, od duhovne i laičke inteligencije mora otvarati narodu oči i kutarisavati ga iz ove “paukove mreže”.

Bošnjaci.Net: Da li je to glavni uzrok podjela i tako oštrih sukoba među Bošnjacima?
LATIĆ: Pa naravno da je uvijek bila “igra oko hodžina jorgana”. Kako je sve počelo sa procesom 1983., kada se htjelo naučiti Srbe i Hrvate kako treba mrziti muslimane, što tvrdi dr. Rajko Danilović, da bi ih mogli klati i ubijati, tako je Karadžić uvijek opravdavao svoju zločinačku politiku “spriječavanjem islamizacije Bosne”, tako i Milorad Dodik, na obljetnici nastanka RS-a, u istom kontekstu izgovara ime Alije Izetebegovića. Ali, uvijek u ime takvih srpskih zločinačkih nakana prema Bošnjacima, iznađu nove ili stare Dizdarevića kako ne bio ostavili svoje “troprste” tragove zločina. To ističem koliko radi pouke, toliko i radi poruke sprskim hegemonistima da su “pročitana knjiga”. Međutim, ja primarno krivim same Bošnjake da su odgovorni, pa i krvi za sopstveno stanje. Krivim ih što se daju zavesti, što pristaju na podjele i igre. Najpimitivnija, a ujedno i napoznatija taktika protvinika je “zavadi pa vladaj”. Udaljavanje Sarajeva od Novog Pazara, i obrnuto, skoro da je postalo normalno stanje među Bošnjacima. Da nije zalaganja muftije Muamer ef Zukorlića i reisu-l-uleme dr Mustafe ef. Cerića, haman da bi “zelena transferzala” postala samo “bijela transefrzala”, kao put kokaina, i posljedni most na ovoj transferzali bi bio srušen. Više krivice je na Sarajevu, Ali ništa manju krivicu od političara ne snosi inteligencija u Sandžaku. Jer vi ne znate adekvatno i inteligentno istaknuti svoje vrijednosti. Haman da ste prihvatili drugorazrednu, da ne kažem marginalnu poziciju, kako u političkom tako i kulturološkom smislu. Tako da jezivo zvuči, a to je realnost, da u Sarajevu prefiks Sandžaklija ima pežorativan prizvuk.

Bošnjaci.Net: Imate li osjećaj da takvim stavovima dirate u najbolniju ranu Bošnjaka u Sandžaku?
LATIĆ: Ne radi se samo o osjećajima. To radim svjesno kako bih vas isprovocirao da se trsite takvog imidža, pa i položaja. Prvo, vi ste izmanipulirani od strane Sarajeva, a najviše preko SDA. Vas je SDA, sa Ugljaninovim lažnim radikalizmom i nacionalizmom, iskoristila kao svoje Spartance u buđenju zamrle nacionalne svijesti Bošnjaka u BiH. Sjećate se mitinga u Novom Pazaru, pa u Foči itd. Vi ste nosili baklju bošnjakog nacionalizma! E, onda je Ugljanin, kao lažni kukurijekavac, trebao poslužiti za povod vojnom udaru JNA, radi “nelegalnog naoružavanja paravojnih strnačkih formacija”. To je bila KOS-ova ujdurma, kako je tvrdio Adil Zulfikarpašić, o čemu ga je izvjestio Josip Manolić u Zagrebu. Kako taj lažni horoz nosi svoj hober na glavi danas kroz Beograd, koliko je čudo toliko je i lahko objašnjivo?

Bošnjaci.Net: Kako vi lično gledate na taj fenomen?
LATIĆ: Prvo, ja mislim da su Sandžaklije ljepša polovica bošnjačkog mileta. I to nije moj emotivni stav, iako se od svojih prvih reportaža za Preporod, od prije dvadestak godina, puno bavim Sandžakom. To tvrdim kao poznavalac naše duhovne i kulturne baštine. Vi imate nekoliko genijalnih pjesnika. Ja lično najviše volim i cijenim Sabita Užičanina. On može stati uz rame desetak najodabranih turskih pjesnika iz njegovg vakta. Ali, njegova Miradžija, po meni je jedan od najplješih spjevova o Poslaniku, s.a.v.s. Zatim Salih Gašević, koji je prepjevao Čelebijev mevlud sa turskog na bosanski jezik. On je iz onog drugog dijela Sandžaka, iz Nikšića. Eto, medresa u Podgorici ne nosi njegovo već ime Mehmeda Fatiha. To je sandžačka glupost da se stavljaju u podređen položaj prema Turcima. U Novom Pazaru imate Ahmeda Gurbija, velikog pjesnika. Čujem da mu se u nekim privatnim krugovima prevodi Divan. E, ovo je mjesec mevluda, i lijepo je da ovo istaknem. Blago onom narodu koji je toliko poklonio ljubavi prema Poslaniku. Zar ne zaslužuje da bude njegova ljepša polovica. Pa imate Avdu Međedovića, narodnog, epskog pjesnika itd. Ima još ideja, ali oduljismo sa razgovorom.

Bošnjaci.Net: Ako su u ovom kontekstu iznesite ih.
LATIĆ: Žao mi je da narod koji tako lijepo pjeva, pamti, dakle njeguje sevdahlinku, nema više, ljepših i boljih pjesama i romana o Bošnjakinji iz Sandžaka.

Bošnjaci.Net: Pisali ste prozu, životopise, publicitiku, pa čak i scenarije za filmove. Odakle Vam takva raznovrsnost u pisanju?
LATIĆ: Nakon čitanja moje zbirke priča “Večernja kravata”, Faruk Sokolović mi je ponudio da uradi scenarij za igrani film “Tunel”. Nerado to ističem jer mi se film uopće nije svidio. A skupa sa bratom radio sam na scenariju i snimanju dokumnetarnog filma “Historija jedne borbe za opstanak”. Moje bavljenje pisanjem nije nastalo kao “pledoaje za dokolicu”, već od toga danas živim, ali više mi je to oblik hizmeta i borbe za ideale.

Bošnjaci.Net: Šta je Vaš slijedeći projekat?
LATIĆ: U štampi mi je jedna knjižica pod naslovom “Bošnjaki stanak”. To je, ustvari, jedna vizija nacionalnog programa, ili platfroma za formiranje jeden planetrane, korvne bošnjačke oraganicazije poput Svjetskog saveza ili Kongresa Bošnjaka.

Bošnjaci.Net: Zaista vjerujete u takve ideje nakon što smo svjedoci ovakvih međubošnjakih podjela?
LATIĆ: Tim prije, tim urgentnije i tim nužnije da se radi na ovakvim stvarima. Osim toga postoji još “mali milion” razloga da se djeluje među Bošnjacima sa takvih pozicija. Primarni razlog je taj što izvan BiH, kao i Sandžaka, živi većinski dio našeg naroda. Stoga sam ubjeđen da nakon planetarne SDA-ove izdaje i kvazinacionalne politike Bošnjaka, ovakav jedan politički proglas ili deklaracija će biti prihvaćena sa oduševljenjem. Očekujem da će se iz ove “larve razviti leptir” sa krilima najljepših šara bošnjačkog identiteta, poput čenereva peštrskog ćilima. Moja poruka u Bošnjačkom stanku je da stvarno budemo braća!