Nakon višegodišnje kriminalne diskriminacije u rodnom gradu i mobinga na radnom mjestu u Općini Tuzla, pisac Fatmir Alispahić (45) zbog narušenog zdravlja primljen na Internu kliniku u Tuzli

Anes DŽUNUZOVIĆ: Vrhunac je u jednoj priči koja je u Tuzli javna tajna. Imamoviću je falio još jedan pečat na umobolnu namjeru da pred tuzlanskom, ali i bh. javnošću oblati Fatmira kao “radikala” i čovjeka od kojega bježe i njegovi najbliži. A taj pečat bi dobio ako bi Fatmira ostavila njegova supruga – zato što je “ekstremista”. Fatmirova supruga Jasna je diplomirana pravnica i prevoditelj sa engleskog, u Americi je završila školu za prevoditelje, i bila je zaposlena kao službeni prevoditelj i predavač engleskog jezika za ljekare na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, dok je u svoju administraciju nije 1999. pozvao tadašnji načelnik Selim Bešlagić. Jasna Alispahić je posao općinskog prevoditelja radila sve do 2009. godine, kada je bez objašnjenja prebačena u Službu za izbjeglice.

Ovaj tekst više ne može pomoći Fatmiru Alispahiću. On je primljen na Internu kliniku u Tuzli, nakon uzaludnih pokušaja da u Općini Tuzla, gdje je zaposlen, ukaže na strašne oblike diskriminacije i mobinga kojima je godinama izložen, a od čega mu je posljednjih mjeseci zdravlje ozbiljno narušeno. Onako kako je Trebinje ubilo Srđana Aleksića, tako Tuzla ubija Fatmira Alispahića! Ako je Srđan Aleksić zaslužan za čast Trebinja zato što je ustao u zaštitu nedužnog bošnjačkog mladića, tako je i Fatmir Alispahić zaslužan za čast Tuzle jer je 29. januar 1993. objavio sljedeće: „...Već su pretukli jedinog čestitog pravoslavnog mladića, a sutra se isto može dogoditi svima nama koji ne damo tradiciju i identitet svog častoljubivog grada.“ Fatmir je, dakle, u ratu javno osudio činjenicu da je u Tuzli neko pretukao nekog mladića zato što je pravoslavac, time je sebe izložio opasnosti da doživi odmazdu, ali je i batinašima poslao poruku da ima ljudi koji se ne plaše i koji će štititi sve poštene građane, bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost. Ako već vlast neće! Tako je i u više tekstova Fatmir hrabro ukazivao na diskriminaciju lojalnih Srba u Tuzli. Zbog takvih Fatmirovih tekstova prof. dr. Mustafa Šehović (1920.-2004., po kome se danas zove Dom zdravlja u Tuzli; više na you tube kanalu TvTuzland), na jednoj promociji 1996. rekao je: „Fatmir Alispahić je savjest ovog grada“. Zato se ratni načelnik Tuzle Selim Bešlagić javno „zahvaljivao Fatmiru Alispahiću za sve što je učinio za Tuzlu“. Mnogi su Fatmiru odavali priznanje za njegov konkretni antinacionalizam u ratu, čime je doprinio i afirmaciji bošnjačkih interesa, kojih nema bez bosanske ideje. Ali, Fatmirove zasluge za čast Tuzle ne ogledaju se samo u tome – što je jedini javno ustao protiv oblika revanšizma prema Srbima – jer je Fatmir pisac koji je, u odnosu na sve tuzlanske pisce, napisao najviše monografija o Tuzli: prvu knjigu o civilnim žrtvama jednog grada (1996.), prvu knjigu i šehidima i poginulim borcima jednog grada (1997.), pa monografije grada, pozorišta, brojne publikacije o Tuzli, itd. Gradimir Gojer je rekao: „Da je samo napisao Tuzlanski nekrologij bio bi pisac kojim bi trebao da se diči njegov grad“. Čak je i sadašnji načelnik Tuzle Jasmin Imamović davne 1997. godine govorio da je „Fatmir Alispahić bitno uticao na strategiju po kojoj je Tuzla postala poznata u Evropi i Svijetu“. Fatmir je od 1993. do 2003. bio šef Press centra Općine Tuzla, vjerovato najuspješnijeg općinskog Pressa u državi, sudeći po tome koliko je nagrada za ljudska prava, demokratiju i promicanje multikulture došlo u Tuzlu.

Ukloniti Fatmira
Problem je nastao kada je za načelnika Tuzle 2001. došao Jasmin Imamović, ratni sekretar Općine Tuzla, koji se nije mogao pohvaliti ničim od onoga što je u ratu bio i značio Fatmir Alispahić. Šta više, Imamovića su pratile negativne konotacije, od kriminalnog izbora za načelnika (jer je samo kao općinski vijećnik mogao biti biran namjesto Selima Bešlagića, a on je bio sekretar u izvršnoj vlasti), pa do sumnjive ratne prošlosti, jer je kao glavni općinski pravnik kreirao i one odluke o ukidanju antifašističkih obilježja u Tuzli, naziva škola, institucija i sl., a uz to nikad nije reagirao na verbalne prijetnje lojalnim Srbima u Tuzli, na koje je reagirao Fatmir Alispahić. Imao je veliku potrebu da popravi svoj blijedi ratni imidž. A kako bi to učinio ako neće ukloniti Fatmira Alispahića i njegove zasluge!? Tako je kreiran projekat blaćenja Fatmira Alispahića, a čemu je išla na ruku činjenica da je Fatmir opet išao u susret istini, sada braneći Bošnjake od islamofobije, kao novog antisemitizma. A znamo kakvo je dejtonsko društvo! Imamović se nije zadovoljio time da rasformira uspješni Press centar i da Fatmira Alispahića premjesti na mjesto „izdavača potvrda o smrti za lica koja su umrla izvan zdravstvenih ustanova“. O tome je akademik Muhamed Filipović zapisao: “Jedan od naših najpoznatijih intelektualaca, u tuzlanskoj administraciji, kod načelnika Jasmina Imamovića, nije zaposlen kao intelektualac - već kao izdavač potvrda o smrti!” Imamović je ukinuo i jedinstveni spomenik za djecu poginulu na Kapiji - “Vječna svjetlost” - samo zato što je autor ovog spomenika Fatmir Alispahić. (Doduše, Imamović je ukinuo i Radio-Tuzlu, najstariju lokalnu stanicu u BiH, te mnoge druge stubove tuzlanskog identiteta, kako bi se vrijeme računalo od njega.)

ZAŠTO TUZLACI ŠUTE NA UBIJANJE ISTAKNUTOG BOŠNJAKA, PISCA I INTELEKTUALCA: Fatmirov pogled na Tuzlu, grad i ljude koje neizmjerno voli!

Narodno pozorište Tuzla, u kojem je četvrt stoljeća kao umjetnički direktor radio Fatmirov otac Nijaz Alispahić, moralo je prekinuti saradnju i sa Nijazom, a i sa Fatmirom, iako je Fatmir o 50 godina Narodnog pozorišta napisao monografiju, koja je dobila i jednu državnu nagradu. I druge institucije kulture u Tuzli morale su prekinuti saradnju sa Nijazom i Fatmirom. U Tuzli godinama nema ni Fatmirove sestre, poznate glumice Selme Alispahić. Ali to nije vrhunac Imamovićeve, zapravo komunističke monstruoznosti...

Ljubav jača od podlosti
Vrhunac je u jednoj priči koja je u Tuzli javna tajna. Imamoviću je falio još jedan pečat na umobolnu namjeru da pred tuzlanskom, ali i bh. javnošću oblati Fatmira kao “radikala” i čovjeka od kojega bježe i njegovi najbliži. A taj pečat bi dobio ako bi Fatmira ostavila njegova supruga – zato što je “ekstremista”. Fatmirova supruga Jasna je diplomirana pravnica i prevoditelj sa engleskog, u Americi je završila školu za prevoditelje, i bila je zaposlena kao službeni prevoditelj i predavač engleskog jezika za ljekare na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, dok je u svoju administraciju nije 1999. pozvao tadašnji načelnik Selim Bešlagić. Jasna Alispahić je posao općinskog prevoditelja radila sve do 2009. godine, kada je bez objašnjenja prebačena u Službu za izbjeglice. Dogodilo se to odmah nakon što se u Službi načelnika saznalo da Jasna nosi treće Fatmirovo dijete, čime je postalo jasno da nema ništa od monstruozne zamisli o razvodu od Fatmira. Čim je Jasna otišla na trudničko bolovanje, da čuva trudnoću, načelnik Imamović je obznanio da se od svih uposlenika njegove službe samo Jasna Alispahić premiješta u Službu za izbjeglice! Bila je to kazna zato što je odbila velelijepnu kancelariju koju joj je Imamović upravo dao, i po treći put ponijela dijete čovjeka koji je trebao biti inkriminisan kao “vehabija kojega je i žena napustila”. Nikada se neće saznati kakvim je sve pritiscima bila izložena ova majka troje djece, Fatmirova supruga, koje se borila za čast muža, za integritet porodice, a istovremeno se trudila da sačuva posao kod lokalnog moćnika koji joj nudi pakt sa šejtanom, ali da ostavi djecu bez oca! Treće Fatmirovo i Jasnino dijete značilo je poruku da je ljubav jača od ovih podlosti Jasmina Imamovića.
Ali, kada mu je propao plan da rastavi Jasnin i Fatmirov brak, Imamović je odlučio uložiti sve snage da u Općini Tuzla izolira Fatmira Alispahića. Nakon teksta akademika Filipovića, koji zbija ironiju sa činjenicom da je Fatmir Alispahić “izdavač potvrda o smrti”, Imamović pravi reorganizaciju u kojoj Alispahiću daje mjesto “stručnog savjetnika za prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe”, ali s ciljem da ga potpuno izolira. Osoba koja je s Fatmirom ujutro pila kahvu, a išla je s njim u Gimnaziju, više puta je upozoravana da to ne čini, da bi na kraju bila degradirana, za primjer drugima, i iz kancelarije prebačena u tzv. šalter-salu, gdje su uslovi rada mnogo teži. Nakon toga Fatmirova kancelarija se pretvorila u samicu, a on je na posao odlazio kao u zatvor, da od ujutro do četiri popodne odsjedi, dok ga zaobilaze i poslovi i šefovi, dok njegove poslove daju drugima, i dok mu niko ne smije otvoriti vrata. U januaru prošle 2011. godine Fatmir je uputio prvi dokument protiv diskriminacije i mobinga, a onda još nekoliko, na koje nije dobijao nikakve odgovore. U posljednja dva mjeseca Fatmir je nekoliko puta završio kod ljekara zbog povišenog krvnog pritiska, kojeg nikada prije nije imao, niti je ikada bio na bolovanju. O tome što mu se dešava objavještavao je nekoliko svojih prijatelja, kojima je slao i dokumente na čuvanje, “u slučaju da mu se nešto desi”. Ovaj tekst nastaje nabrzinu, nakon saznanja da je Fatmir primljen na Internu kliniku. Ovaj tekst je i neka vrsta obećanja da će cjelovita istina o zlodjelu koju je nad čestitom tuzlanskom porodicom Alispahić vršio Jasmin Imamović – izaći na vidjelo.
U nastavku možete pročitati tri predstavke koje je Fatmir uzaludno slao Imamoviću i njegovim poltronima, a iz kojih se vidi atmosfera u kojoj je radio, i u kojoj je zdravlje izgubio, taj čovjek za kojega je prof. dr. Mustafa Šehović rekao da je – SAVJEST TUZLE.

HOĆI LI FATMIROVA DJECA IMATI BOLJI TRETMAN OD NJEGA: Mr. Fatmir Alispahić sa svojim mališanima

IZ JANUARA 2011.

OPĆINA TUZLA
Služba za razvoj, poduzetništvo i društvene djelatnosti
Mr. sc. Fatmir Alispahić,
Stručni savjetnik za prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe
Tuzla, 6. januar 2011. godine

PREDMET: Zahtjev protiv diskriminacije mojih stručnih kvalifikacija

Poštovani,
U februaru 2011. godine će se navršiti deset godina otkako funkciju Općinskog načelnika Tuzle obavlja dipl. pravnik Jasmin Imamović, a time bezmalo i deset godina otkako od strane poslodavca traje kontinuirana diskriminacija mojih profesionalnih potencijala i kvalifikacija, s ignoriranjem svih mojih invencija.
Za tih deset godina ja nisam ispred osnivača nikada imenovan ni u jedno upravno tijelo i komisiju iz oblasti kulture, a zašta posjedujem bolje stručne predispozicije i kvalifikacije od većine onih koji se imenuju ispred osnivača.
U nastavku ću predstaviti i preporučiti moje konkretne stručne i bibliografske činjenice koje dokazuju moju kvalificiranost za sudjelovanje u radu pojedinačnih ustanova kulture i organizaciji manifestacija, a ispred osnivača, Općine Tuzla.


JU NARODNO POZORIŠTE TUZLA

Autorska djela o Narodnom pozorištu:
1. Monografija „Narodno pozorište Tuzla (1949-1999)“
Godišnja nagrada Poslovne zajednice izdavača i knjižara Bosne i Hercegovine

2. Publikacija „Stoljeće Prvog bosanskohercegovačkog narodnog pozorišta u Tuzli“

Bio urednik sljedećih knjiga i publikacija o Narodnom pozorištu:
1. „Sire, došli su ratnici“ – monografija o radu Narodnog pozorišta Tuzla u toku rata,
2. „Tuzlanski teatarski pasteli“ Gradimira Gojera,
3. „Hasanaginica“,
4. Afiša o Narodnom pozorištu, na bosanskom i engleskom.

(U štampi objavio oko STOTINU tekstova o Narodnom pozorištu, od kojih je najznačajniji objavljen u podlisku Kultura-umjetnost-nauka u „Oslobođenju“, a u povodu 100. godišnjce Prvog bh. pozorišta. Bivao sam saradnik i urednik biltena na nekoliko pozorišnih festivala.)

U Narodnom pozorištu Tuzla izvedene su četiri moje drame
1. „Čekajući Baltazara“, sezona 1993/94. (snimljeno za TVBiH),
2. „Tuzlanski Libertas“, sezona 1993/94.,
Za djecu i omladinu, u izvedbi Dramskog studija:
3. „Raja s Mejdana“, mjuzikl, sezona 1986/87.,
4. „Lift zvani čežnja“, mjuzikl, sezona 1993/94.

Tema mog magistarskog rada je iz oblasti dramske književnosti i historije pozorišta, po čemu ispred osnivača ne postoji niko ko je bolje od mene stručno potkovan i obaviješten o historiji Narodnog pozorišta Tuzla.

JU NARODNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA „DERVIŠ SUŠIĆ“

1. Jedini sam diplomirani bibliotekar u organima uprave,
2. Autor sam nekoliko tekstova o historijatu bibliotekarstva u Tuzli i u tuzlanskom kraju, od kojih je najznačajniji objavljen u podlisku Kultura-umjetnost-nauka u „Oslobođenju“,
3. Autor sam publikacije o Dervišu Sušiću u povodu davanja imena „Derviš Sušić“ JU NUB,
4. Aktivno sam istraživao tuzlansku književnu baštinu, pisao o njoj i držao predavanja,
5. Sudjelovao sam na više desetina manifestacija u organizaciju NUB

JU MEĐUNARODNA GALERIJA PORTRETA

1. Na dodiplomskom i postdiplomskog studiju stekao sam naobrazbu iz predmeta Historija umjetnosti,
2. Objavio sam desetak tekstova o historiji slikarstva u Tuzli,
3. Napisao sam i objavio više desetina tekstova o slikarima, te otvorio mnogo izložbi,
4. Prvi sam cjelovito istraživao historiju stripa i karikature u Tuzli.

OSTALE INSTITUCIJE KULTURE I MANIFESTACIJE

JU Muzej istočne Bosne
Napisao sam desetine tekstova o prošlosti Tuzle, od kojih su neki uvršteni i u monografske publikacije, a od 2010. nosim zvanje stručnog savjetnika za prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe. U okviru mog postdiplomskog studija iz književnohistorijskih nauka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu polagao sam ispite iz kulturne historije Bosne i Hercegovine.

JU Dom mladih
Objavio sam nekoliko tekstova o historijatu Doma mladih u Tuzli, posebno u vezi doprinosa Doma mladih razvoju muzičke kulture. Prije 25 godina sam kao predsjednik Književne omladine Tuzle sudjelovao u aktivnostima Doma mladih, kao što su književne večeri i realizacija LP ploče „Ansambla „Iskre“, i sl.

Cum grano salis
Jedan sam od pokretača (sa V. Spahićem i J. Imamovićem) ove književne manifestacije, u koju sam ugradio književnu nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman, koja je od 1996. bila moj projekt u Forumu građana Tuzle (o čemu postoje validni dokumenti i medijska svjedočenja V. Šehića), ali nakon prva dva susreta nikada više nisam pozvan u organizacioni odbor. Uz to, pored načelnika Imamovića, jedini sam član Društva pisaca BiH u organima uprave.

Ljeto u Tuzli
S obzirom da sam kao šef Press centra u periodu 1993. - 2003. bio izvršni organizator brojnih manifestacija, konferencija i svečanosti, te da je načelnik Imamović s time upoznat, čudnim se doima zašto nije iskorišteno moje iskustvo u realizaciji „Ljeta u Tuzli“, koje je proizišlo iz „Tuzlanskog proljeća“ čiji sam bio organizator.

Komemorativne manifestacije i značajni datumi
Press centar je organizirao i osmišljavao obilježavanja značajnih datuma, tako da se i danas koriste tekstovi/govori koje sam ja kreirao, kao i scenariji obilježavanja. Kao preporuka bi trebale poslužiti i moje četiri knjige o tuzlanskim žrtvama i o ratnoj Tuzli, kao i spomenik na Kapiji „Vječna svjetlost“ iz 1997. koji je pod misterioznim okolnostima ukinut.

JU Naše dijete
Bio sam predsjednik Vijeća roditelja, upoznat sam sa stanjem i problemima u ustanovi.

JU Radio Tuzla
Napisao sam mnogo tekstova o muzičkoj tradiciji Tuzle, čiji je jedan od bitnih stubova Radio Tuzla. Od prije rata sam bio saradnik ove kuće, kao novinar i komentator, i razumijem se u probleme medija.

(Ovdje navodim samo direktne veze sa nekoliko ustanova preko oblasti kojima sam se bavio, iako moje stručno znanje i zvanje može biti korišteno i za oblasti kojima se nisam direktno bavio, kao što mnoge kolege bivaju angažirane u ustanove o čijem historijatu i zadacima ne znaju mnogo.)

PANNONICA I TURIZAM

1. Autor sam prvog „Turističkog vodiča“ u povijesti Tuzle,
2. Autor sam i kreator desetak prvih poslijeratnih promotivnih materijala o Tuzli u izdanju Turističke zajednice Općine Tuzla, među kojima je i monografija „Tuzland – Knjiga o Tuzli“,
3. Autor sam grafičkog znaka / logotipa Turističke zajednice,
4. Prvi sam u svojim knjigama, iz 1997. i 1999., pisao o planovima za izgradnju Panonskog jezera, a prvo je napravljeno 2003. godine.
Dosad je rađeno mnogo promotivnih turističkih materijala i mnogo aktivnosti, ali ja nisam uključen ni u jednu jedinu aktivnost.

Neposredan povod za ovaj Zahtjev je što osjećam diskriminaciju i mobing i u okviru moga radnog mjesta – stručnog savjetnika za prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe - budući da već dugo stoji u „bunkeru“ moj predloženi „plan aktivnosti na planu zaštite i afirmacije kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa na području općine Tuzla“. Uprkos tome, ja sam u protekloj godini realizirao i obezbjedio digitalnu biblioteku knjiga o historiji Tuzle (u PDF formatu), te gotovo dovršio popis spomenika iz perioda 1992.-1995.
Moje ambicije i kapaciteti se ne iscrpljuju time, ja želim raditi mnogo više, ne samo u okviru radnog mjesta, već i u drugim oblastima tuzlanske kulture i obrazovanja, a zbog očite diskriminacije meni nije dozvoljeno ni da realiziram planove u okviru moga radnog mjesta. Za to vrijeme bivaju favorizirani uposlenici Općine koji nemaju ni približne stručne preporuke, odnosno nemaju nikakve bibliografske jedinice. Sve što sam dosad uradio svjedoči o mojoj radinosti, a diskriminacija i mobing kojima sam izložen svjedoče o nedopustivom petljanju ličnih animoziteta u javne poslove u kojima bi se isključivo i samo morala cijeniti stručnost i sposobnost pojedinca.
Molim vas da moje stručne predispozicije – kao magistra književnohistorijskih nauka, kao i moje dokazane radne sposobnosti, budu adekvatno vrednovane i korištene.

Podnosilac Zahtjeva

Mr. sc. Fatmir Alispahić
Stručni savjetnik za kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe

IZ OKTOBRA 2011.

OPĆINA TUZLA
Služba za razvoj, poduzetništvo i društvene djelatnosti
Mr. sc. Fatmir Alispahić,
Stručni savjetnik za prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe
Tuzla, 21. oktobar 2011. godine

OPĆINA TUZLA
Općinski načelnik Tuzla
Predsjedavajući Općinskog vijeća Tuzla
Pomoćnik Općinskog načelnika za razvoj, poduzetništvo i društvene djelatnosti
Medijator Općine Tuzla


PREDMET: Ponovljeni zahtjev protiv mobinga i diskriminacije mojih stručnih kvalifikacija

Poštovani,
Šestog januara 2011. uputio sam na ove iste adrese Zahtjev protiv diskriminacije mojih stručnih kvalifikacija (02-34-000109-2011), ali su se i diskriminacija i mobing nastavili. Za deset mjeseci nisam dobio nikakav odgovor ili objašnjenje, što također doživljavam kao oblik diskriminacije.
Degradacija mojih stručnih kvalifikacija i radnih sposobnosti, kao i povreda ljudskog dostojanstva, ne samo da nije prestala, već se i pogoršala.

Prvo: OV Tuzla je 22. januara osvojilo prijedlog općinskog načelnika Jasmina Imamovića da Informaciju o stanju kulturno-historijskog naslijeđa za novembarsku sjednicu OV Tuzla obradi Služba za prostorno uređenje i zaštitu okoline. Teško je vjerovati da načelnik Imamović nije znao da u Službi za razvoj, poduzetništvo i društvene djelatnosti postoji Stručni savjetnik za prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe. Strpljivo sam od januara očekivao da će me neko pozvati da sudjelujem u izradi Informacije, ali je sada, uoči novembarske sjednice, jasno da su moje radno mjesto i moje stručne kvalifikacije potpuno ekskomunicirane po prijedlogu Općinskog načelnika. U Programu rada OV Tuzla za 2011. godinu („Sl. glasnik Općine Tuzla“, broj 1/11.) mnoštvo je informacija koje obrađuju dvije ili tri službe, ali u ovom slučaju takva mogućnost nije dozvoljena. Stoga vas molim da mi objasnite zašto kao stručni savjetnik za prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe nisam zadužen za izradu Informacije o stanju kulturno-historijskog naslijeđa?

Drugo: U toku ove godine do mene nije došao ni jedan radni zadatak vezan za pripremanje odluke o izdvajanju sredstava sa budžetske pozicije za kulturno-historijsko naslijeđe, a ti zadaci, koji pripadaju mome radnom mjestu, davani su drugim službenicima. Apsolutno sam izopćen iz projekata oko kulturno-historijskog naslijeđa. Stoga vas molim da mi objasnite zašto se diskriminiraju moje stručne nadležnosti?

Treće: Uz redovni posao koji obavljam, u pogledu digitalizacije podataka o kulturnim dobrima u Tuzli, i digitalizacije knjiga iz prošlosti Tuzle, ove godine sam predložio dva projekta: Inicijativu za predstavljanje spomeničkog naslijeđa iz Drugog svjetskog rata i Inicijativu za obilježavanje 70. godišnjice od prvih smrtnih kazni u okupiranoj Tuzli. Obje inicijative su upućene mjesec-dva prije historijskih datuma. Podršku je dao SUBNOR i nadležna Komsije OV Tuzla, ali Općinski načelnik nije podržao realizaciju. (Inicijative se u svim zakonskim aktima koji tretiraju rad državnog službenika posebno cijene i nagrađuju.) Molim vas da mi objasnite da li je razlog u lošim inicijativama ili u diskriminaciji svih mojih invencija i nastojanja?

Četvrto: Već tri mjeseca meni je onemogućena poslovna i stručna komunikacija putem interneta, preko kojeg sam prikupljao podatke o kulturnim dobrima, pratio rad Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, pratio zakonsku regulativu i tredove u ovoj oblasti, te komunicirao sa Zavodom za ZKKHPN TK. Mislio sam da je ukidanje konekcije tehnički problem, da bi potkraj oktobra saznao da se radi o još jednom obliku diskriminacije i „degradacije zaposlenikovih radnih uvjeta“. Molim vas da mi odgovorite zašto većina zaposlenih može imati internet konekciju, a ja ne mogu?

Peto: Ne želim vjerovati u informacije koje do mene dolaze o instrukcijama koje navodno daje općinski načelnik Jasmin Imamović, u pogledu moje izolacije, kako bi se na mene izvršio pritisak da potražim novi posao. Istina je da sam izoliran (jer se priča da – „ko je dobar s Fatmirom imat će problema sa načelnikom“) i da u moju kancelariju danima ne uđe niko. Molim vas, ja sam otac troje djece (9, 6 i 2 godine), ja sam sin dvoje starih roditelja o kojima brinem, i moja poslovna odgovornost je tim veća! Moj Zahtjev od prije deset mjeseci završio sam sljedećim rečenicama:
„Sve što sam dosad uradio svjedoči o mojoj radinosti, a diskriminacija i mobing kojima sam izložen svjedoče o nedopustivom petljanju ličnih animoziteta u javne poslove u kojima bi se isključivo i samo morala cijeniti stručnost i sposobnost pojedinca. Molim vas da moje stručne predispozicije – kao magistra književnohistorijskih nauka, kao i moje dokazane radne sposobnosti, budu adekvatno vrednovane i korištene.“

Na kraju vas želim podsjetiti na Član 5, Stav 1, Zakona o zabrani diskriminacije koji se odnosi na mobing:

Mobing je psihičko zlostavljanje na radnom mjestu koje se ponavlja putem radnji kojima je cilj ili posljedica degradacija zaposlenikovih radnih uslova, kojim se mogu uzrokovati povreda ljudskih prava i ljudskog dostojanstva, nanijeti šteta fizičkom ili mentalnom zdravlju ili kompromitirati zaposlenikova profesionalnu budućnost.
(Podvukao sam one dijelove koji se mogu pronaći u mome slučaju.)

Podnosilac Zahtjeva

Mr. sc. Fatmir Alispahić
Stručni savjetnik za prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe

IZ FEBRUARA 2012.

OPĆINA TUZLA
Služba za razvoj, poduzetništvo i društvene djelatnosti
Mr. sc. Fatmir Alispahić,
Stručni savjetnik za prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe
Tuzla, 28. februar 2012. godine

PREDMET: Apel protiv mobinga i diskriminacije

Poštovani,
Uvidom u tek objavljeni „Službeni glasnik Općine Tuzla“, broj 1/12 od 1. februara 2012. godine, odnosno Program rada Općinskog vijeća Tuzla za 2012. godinu, ponovo je diskriminirano moje radno mjesto stručnog savjetnika za prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe, kao i prošle godine kada je predviđeno da Informaciju o stanju kulturno-historijskog naslijeđa na području općine Tuzla s prijedlogom mjera radi Služba za prostorno uređenje i zaštitu okoline, da bi nakon što sam predao Ponovljeni zahtjev protiv mobinga i diskriminacije (mojih stručnih kvalifikacija, u povodu zaobilaženja mog radnog mjesta u izradi Informacije o stanju kulturno-historijskog naslijeđa za novembarsku sjednicu OV Tuzla) i Prijedlog informacije o stanju kulturno-historijskog naslijeđa - ova tačka bila potpuno ukinuta iz Programa rada Općinskog vijeća za 2011. godinu. Na taj način je potvrđena namjera da se moje radno mjesto zaobiđe, po cijenu da Informacije uopće ne bude. Ove godine je za junsku sjednicu OV planirana „Informacija o aktivnostima Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslojeđa TK na području općine Tuzla“, iz čega je očigledno da se svjesno i proračunato, očito na ličnoj osnovi, ignorira moje radno mjesto stručnog savjetnika za prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe pri Službi za razvoj, poduzetništvo i društvene djelatnosti. Pored ovoga, sve aktivnosti Općine Tuzla u vezi kulturne baštine odvijaju se bez ikakvog stručnog i konsultativnog kontakta sa stručnim savjetnikom za tu oblast.
Da se radi o projektu diskriminacije i mobinga dokazuje i predstojeći spisak protokolisanih i zaprimljenih mojih inicijativa i zahtjeva, a o kojima nikada nisam ni pismeno, ni usmjeno obaviješten, jer sa mnom ne komunicira niko od pretpostavljenih.

- 6. januar 2011. * Zahtjev protiv diskriminacije mojih stručnih kvalifikacija – sa spiskom oblasti za koje imam stručne i bibliografske reference (biblioteka, pozorište, književnost, galerija, muzej, turizam, itd), a koje se apsolutno zaobilaze, u ime službenika koji nemaju ni približne reference.

- 8. januar 2011. * Informacija o dvije inicijative: 1) Virtuelna prezentacija nacionalnih spomenika u Tuzli; 2) Izložba fotografija o nacionalnim spomenicima u Tuzli i prigodna predavanja.

- 30. juni 2011. * Inicijativa za predstavljanje spomeničkog naslijeđa iz Drugog svjetskog rata.

- 5. avgust 2011. * Inicijativa za obilježavanje 70. godišnjice od prvog javnog zločina okupatorskih vlasti u Tuzli, 5. septembra 2011. godine.

- 26. avgust 2011. * Prijedlog da se u dnevnim novinama objavi čitulja u znak sjećanja na prve žrtve fašističkog terora u Tuzli.

- 21. oktobar 2011. * Ponovljeni zahtjev protiv mobinga i diskriminacije mojih stručnih kvalifikacija, u povodu zaobilaženja mog radnog mjesta u izradi Informacije o stanju kulturno-historijskog naslijeđa za novembarsku sjednicu OV Tuzla.
- 26. oktobar 2011. * Prijedlog informacije o stanju kulturno-historijskog naslijeđa na području općine Tuzla sa prijedlogom mjera, za novembarsku sjednicu Općinskog vijeća Tuzla. (12 stranica, 25.000 karaktera)
- 16. novembar 2011. * Prijedlog da se Dan holokausta obilježi podizanjem spomen-panoa na mjestu porušene sinagoge.
-
23. novembar 2011. * Inicijativa za obilježavanje 70 godina herojske misije muftije Kurta na spašavanju srpskih komšija i Sabornog hrama u Tuzli.

- 20. decembar 2011. * Prijedlog da Općina Tuzla izrazi sućut u povodu smrti bivšeg češkog predsjednika Vaclava Havela, u ime stoljetnjih veza češke kulture sa Tuzlom, a s obzirom da je predsjednik Havel bio jedini državnik koji je Tuzlacima izrazio sućut u povodu tragedije na Kapiji.

- 25. januar 2012. * Prijedlog za obilježavanje 70. godišnjice od streljanja Amalije i Andrije Lebeničnik, Džemala Mandžića i Goste Lazarevića

Podršku nekim od inicijativa dali su Komisija za kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe OVT, UBNOAR, Muftijstvo Tuzlansko i Medžlis IZ Tuzla, te su preporučili njihovu realizaciju. Mediji u Tuzli, Bihaću, Sarajevu, dijaspori, na moju su inicijativu pisali i izvještavali o ovim historijskim događajima za Tuzlu. Tu komunikaciju sam morao obavljati van radnog vremena, od kuće, jer mi je od juna 2011. u kancelariji isključen internet, kao sastavni dio mobinga, koji je u Zakonu o zabrani diskriminacije (član 5. stav 1.) definiran i kao „degradacija zaposlenikovih radnih uslova“ i „kompromitiranje zaposlenikove profesionalne budućnosti“.
Od strane mojih pretpostavljenih sve navedene inicijative, kao i predstavke, apsolutno su ignorirane. Sve gore navedeno, za više od godinu dana, nije bilo povod ni za jedan jedini pismeni odgovor, ni za jedan jedini službeni razgovor.
Takvo ponašanje izlazi iz okvira legaliteta.
Jedino što mogu je da apeliram na vašu profesionalnu i građansku savjest.

Mr. sc. Fatmir Alispahić,
Stručni savjetnik za prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe