Edin ČEBIRIĆ, prof.: Tako se u 17. stoljeću znameniti alim Hamza Orlović protivi reformama sultana Sulejmana te organizira ustanak koji je ugušen u krvi, a Hamza Orlović je pogubljen na trgu u Istanbulu. Istaknuti šejh Abdulvehab Ilhamija radije bira smrt, nego da povuče kritike na račun iskvarenih vezira i „uleme“ pa tako na zahtjeve vezira Dželil-paše da porekne pjesmu „Čudan zeman nastade“ odgovara: “Zar da za istinu kažem da nije istina?!“. I njega su ubili tadašnji vlastodršci. Reis-ul-ulema Džemaludin ef. Čaušević se povukao sa pozicije, kada je doveden pred svršen čin prebacivanja sjedišta Rijaseta Islamske zajednice iz Sarajeva u Beograd, rekavši da nema namjeru učestvovati u toj prljavoj raboti...

Zadnjih petnaestak godina smo svjedoci procesa uspavljivanja nacionalne svijesti Bošnjaka, a taj proces je došao dotle da bošnjačka javna i politička scena uopće ne reagira na masovna kršenja prava Bošnjaka. Ponukan ovakvim stanjem onih krugova, koji bi trebali voditi ovaj narod u konačno nacionalno zaokruživanje, koje podrazumijeva: državu, naciju i jezik, odlučio sam napisati jedan kraći osvrt na našu prošlost, kako bismo napravili kriterije za odabir puta u sadašnjosti i budućnosti. Kao inetelektualac imam obavezu dati svoj doprinos generacijskom projektu nacionalnog preporoda Bošnjaka, koji će nas konačno svrstati u red onih naroda sa riješenim nacionalnim pitanjem.

Prošlost kao lekcija za budućnost
Znamenite bošnjačke prvake iz prošlosti historičari, filozofi, književnici opisuju relacijom plemeniti – hrabri. Plodove plemenitosti bošnjačkih velikana uživaju i današnje generacije kroz institucije vakufa, koji su se podizali gdje god bi kročila noga Bošnjaka. Nicale su džamije, medrese, mektebi, hamami, česme, bezistani, hanovi tako da je pola nekadašnje Bosne bilo uvakufljeno. Dokazi o hrabrosti naših predaka sežu još od drevnih Ilira i čuvenog Batonovog ustanka nakon kojeg su ilirske jedinice postale lična garda imperatora Rimskog carstva. Pored toga što su branili svoju Bosnu i zapadne granice Osmanskog carstva, Bošnjaci i njihove vođe su vojevali od Soluna do Kavkaza na istoku, u Mađarskoj na sjeveru, Austriji na zapadu, Egiptu na jugu i u svakom boju kao najveći junaci. U sklopu Austro-Ugarske vojske najodlikovanije jedinice su bile one u sklopu bošnjačke regimente. Ne zaboravimo ni herojsku odbranu u periodu srpsko-crnogorske agresije na R BiH (1992-1995) kada ponovo na scenu stupa kolektivna snaga, hrabrost i požrtvovanost Bošnjaka u odbrani svoje vjere i svoje domovine.

No, ovih uspjeha Bošnjaka ne bi bilo, da nije bilo pojedinaca koji su u kritičnim momentima progovarali protiv nepravde te podizali bune i ustanke. Tako se u 17. stoljeću znameniti alim Hamza Orlović protivi reformama sultana Sulejmana te organizira ustanak koji je ugušen u krvi, a Hamza Orlović je pogubljen na trgu u Istanbulu. Istaknuti šejh Abdulvehab Ilhamija radije bira smrt, nego da povuče kritike na račun iskvarenih vezira i „uleme“ pa tako na zahtjeve vezira Dželil-paše da porekne pjesmu „Čudan zeman nastade“ odgovara: “Zar da za istinu kažem da nije istina?!“. I njega su ubili tadašnji vlastodršci. Reis-ul-ulema Džemaludin ef. Čaušević se povukao sa pozicije, kada je doveden pred svršen čin prebacivanja sjedišta Rijaseta Islamske zajednice iz Sarajeva u Beograd, rekavši da nema namjeru učestvovati u toj prljavoj raboti...

Svojom požrtvovanošću i upornošću u odbrani bošnjačkih nacionalnih interesa, u periodu kada je gaženje prava Bošnjaka postalo svojevrstan trend, pokazali su da još uvijek među nama nisu umrle osobine poput plemenitosti, hrabrosti, istinoljubivosti, nego su se samo pritajile dok se ne pojave ljudi koji ih mogu dostojanstveno nositi, a ti ljudi su, u ovom trenutku, uvaženi reis-ul-ulema dr. Mustafa ef. Cerić i uvaženi muftija Muamer ef. Zukorlić.

Dakle, hrabrost Bošnjaka kao kolektiva te istinoljubivost i samouvjerenost njihovih lidera u ključnim momentima obilježili su našu historiju. Ali Bošnjaci nikada nisu imali šansu da se bore sa svojim predvodnicima, pod svojom zastavom i za vlastite interese. Ako izuzmemo period Srednjovjekovne Bosne i posljednju agresiju na R BiH koja je završena nepravednim mirom, zaključujemo da smo se uvijek borili za svoje interese pod okriljem velikih carstava. Danas imamo tu priliku da nas naši predvodnici vode pod našim bajrakom u borbi za naše nacionalne ciljeve.

Pobjeda na političkom polju
Bošnjački podvizi na bojnim poljima, u naučnim i akademskim disciplinama su brojni, ali tako malo pobjeda smo zabilježili u domenu politike iako je upravo taj segment nebrojeno puta odlučivao o našoj sudbini. Razmišljao sam i tragao za autentičnim predstavnicima Bošnjaka, ali većinom su svi oni, osim nekoliko izuzetaka, padali na jednom od testova hrabrosti i plemenitosti. Gotovo da sam odlučio i odustati, ali u tome su me spriječili postupci dvojice Bošnjaka, koji su ustali protiv nepravde i tlačenja svog naroda, i to baš na onim principima na kojima su to radili naši preci. Svojom požrtvovanošću i upornošću u odbrani bošnjačkih nacionalnih interesa, u periodu kada je gaženje prava Bošnjaka postalo svojevrstan trend, pokazali su da još uvijek među nama nisu umrle osobine poput plemenitosti, hrabrosti, istinoljubivosti, nego su se samo pritajile dok se ne pojave ljudi koji ih mogu dostojanstveno nositi, a ti ljudi su, u ovom trenutku, uvaženi reis-ul-ulema dr. Mustafa ef. Cerić i uvaženi muftija Muamer ef. Zukorlić. Jedini autohtoni narod na tlu Evrope kojem se stoljećima otima nacionalna država je konačno ostvario i svoju prvu istinsku političku pobjedu, a to je uspješna kandidatura i učešće muftije Zukorlića na nadavnim predsjedničkim izborima u Srbiji, te formiranje jedine probošnjačke stranke BDZ-a u Sandžaku. Očekivati je da će se ovaj pokret nacionalnog preporoda, a već se to i nazire, preliti u Bosnu te i ovdje izazvati promjenu omjera snaga na političkoj sceni. I danas su naši autentični predstavnici izloženi različitim pritiscima: ekonomskim, političkim, kulturnim i sl. Međutim, narod prepoznaje ko je istinski borac za prava, ali i ko je marioneta u rukama režima.

I riječi i djela
Kažu da ljude treba cijeniti na osnovu onoga što čine, a ne na osnovu onoga što pričaju. Do sada je našom političkom scenom prošlo mnogo slatkorječivih, ali malo njih je uradilo nešto konkretno za svoj narod.
Na nacionalnom planu je dosta toga urađeno zahvaljujući, prije svega, entuzijazmu nekih od naših intelektualaca i vjerskih velikodostojnika. Osnovana je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU) koja će biti inicijator i realizator velikog broja projekata od krucijalnog značaja za Bošnjake. Akademija je jedina institucija koja ima kapacitet za sazivanje Svjetskog bošnjačkog sabora, kao vrhovnog nacionalnog tijela Bošnjaka, na kojem će najumniji ljudi našeg naroda definirati konačni program rješavanja pitanja Bošnjaka. Ovakvim projektima izgradit ćemo temeljne stubove na kojima počiva institucionalizirana nacija. Pored toga što je važno da svaka od ovih institucija zaživi, veoma je važno i iz kojih su pobuda one osnovane. U tom smislu bih naveo riječi reis-ul-uleme izrečene na manifestaciji polaganja kamena temeljca za novu džamiju i Islamski centar u Gracu gdje je okupljenim Bošnjacima, zajedno sa muftijom Zukorlićem reis Cerić poručio: „Ako ste se pitali da li igdje na svijetu postoje dvojica Bošnjaka koji se vole u ime Allaha dž.š. i bore u ime Allaha dž.š. neka znate da su oni ovdje s vama!“ Nisu li se upravo na ovim principima borili protiv nepravde i naši velikani navedeni u prvom dijelu teksta?!