Mugdim GALIJAŠEVIĆ Hoće li se bar sada političari zastidjeti i prestati da lažu i obećavaju pred izbore kako će oni već od sutra okrenuti list. Znaju li oni šta je grijeh, a oni su se i te kako ogriješili o svoj narod. Ako bude pravde može ih zadesiti ono što je za njih najveća kazna: da ostanu bez svojih silnih na muci drugih stečenih miliona maraka.

Alen Maslo će moći na liječenje zahvaljujući dobroti naših ljudi koji su u rekordnom roku obezbijedili sredstva > Bravo Džeko > Grijeh je varati svoj narod

Bosna i Hercegovina svakim danom, tako kazuju brojke i procjene inih političara tone sve dublje i sve je dalje od cilja njenih građana: da žive bez straha za budućnost, da rade i svojim radom obezbjeđuju egzistenciju sebi i svojoj obitelji.

Suviše je crnih pesimističkih vijesti da onaj ko ih sluša može da ostane normalan ili bar da ga ne obuzmu strahovi od sutrašnjice. Ljudi koji su na svojim plećima iznijeli teret rata nisu ni u najcrnjim predviđanjima mogli i zamisliti ovakav scenario u domovini koju su krvlju odbranili.

Upozoravajuće poruke
S brojnih mezarja svakodnevno stižu upozoravajuće poruke političarima ili onima što vole da se tako zovu da se opamete, da se pobrinu za svoj narod, jer preče zadaće od te nemaju.

Jučer sam bio na šehidskom mezarju Budakovići, poviše sarajevske Bašaršije. Ovdje je ukopan sve šehid do šehida, neki, a nije ih malo nisu bili ni punoljetni. Sunce se presijavalo na nišanima bijelim kao snijeg. I uvijek se iznova pitam kako su za ovih već 17 godina, od kako je pobjeđen agresor ostali tako čisti. Jel' to neke vrijedne ruke koje mi i ne vidimo brinu da su ovakvi kakvi su.

Mezarje Budakovići: Čuju li političarti šta im govore šehidi

A svaki od tih nišana može da ispriča svoju priču. Sve bi se mogle svesti na čuđenje i zabrinutost šehida što Bosna kao ni jedna druga zemlja s tolikim pametnim ljudima i bogatstvom tapka u mjestu i nikako da se odlijepi od onih najneuspješnijih od kojih je izgleda već svako digao ruke.

- Znaš prijatelju, mi se već dugo poznajemo. Ti dolaziš često da nas obiđeš i proučiš nam Fatihu i puno smo razgovarali. I svaki put smo se nadali da će novi dan donijeti neku promjenu, neki boljitak. A ono, haman je sve gore i gore. Narodu je sve teže. A mi se nismo borili da im život na ovom svijetu bude tegoban i turoban. Pitamo se mi dokle će se Bošnjaci svađati među sobom i panjkati jedni druge, samo da bi sjeli u što udobnije fotelje i zauzeli mjesta koja im obezbjeđuju velike zarade. Da ih bogdom zasluže, pa ni po jada. Ali, jok. Oni uzimaju i kapom i šakom, a narod sve više gladuje.

Svjetlo u tunelu
Ovo mi je kazao Suad, šehid koji mi je i ranije slično govorio i nadao se da će se situacija promijeniti. On je jedan od junaka iz moje knjige „Suza na mezaru“.

- Do nas ovdje rijetko stigne kakva dobra vijest. E ovoj što ću ti kazati smo se obradovali. Čuli smo da je 17 godišnji Alen Maslo iz Sarajeva teško obolio i da su potrebne velike pare za njegovo liječenje u Njemačkoj. Krenu Batko Ćehajić u akciju sa svojom organizacijom i ljudi se odazvaše. Dao je koliko je ko mogao. A naš dijamant Edin Džeko izdvojio je 50.000 maraka. Novac je sakupljen i Alen će moći krenuti po novu šansu za život. Eto taj Džeko, pa zar nema srce k'o Trebević. A Bosna je puna dobrih ljudi. Makar nas snašli ovi silni belaji, nismo zaboravili na naš merhamet. To mi daje nadu da će se ipak nešto promijeniti, dodaje mi Suad.

Dok sam odlazio s mezarja nišani su mi se nekako činili još ljepšim nego su to bili. Nije li vijest o još jednoj pobjedi humanosti učinila da sve izgleda ljepše i da i da se i u našem tunelu vidi kraj.

Džeko: Ponosni na njegovu ljudskost i humanost

Ne treba biti puno pametan pa izmišljati toplu vodu koja je već izmišljena. Nije li obični narod, od kojih većina jedva sastavlja kraj s krajem pokazala političarima put kojim moraju krenuti, za svojim narodom i onako kako taj narod od njih traži. Inače, neka se ne uljuljkuju. Dogorilo je do nokata i neka ne očekuju da će im se dati još jedna mogućnost da nas svojim šarenim lažama prevare. Kako ljude u biH tako i onih skoro 1,5 miliona koji su rasuti širtom svijeta u potrazi za selametom.
Ne može svako biti Edin Džeko. I ne mora. U ovoj akciji za Alena Maslu mahom su se uključili i oni što se u granapu pitaju hoće li kupiti mlijeko ili hljeb.

Hoće li se bar sada političari zastidjeti i prestati da lažu i obećavaju pred izbore kako će oni već od sutra okrenuti list. Znaju li oni šta je grijeh, a oni su se i te kako ogriješili o svoj narod. Ako bude pravde može ih zadesiti ono što je za njih najveća kazna: da ostanu bez svojih silnih na muci drugih stečenih miliona maraka.

Ova priča o Edinu Džeki je u stvari priča o većini Bošnjaka i Bosanaca koji znaju šta je nevolja i da ima uvijek preče od prečeg, teže od težeg. Alen Maslo imao je nesreću da se razboli, ali i sreću što živi među ljudima kojima je na srcu i tuđa nevolja.

Vijest o Alenu Masli, Edinu Džeki, uspješnoj humanojn akciji unijela je bar nakratko vedrinu u labirint naših nevolja iz kojih oni koji to trebaju da rade, neć ili ne znaju da nađu izlaz. Vremena je sve manje, ova agonija zvana Bosna i Hercegovina traje već predugo.