Semir Lokmić

Bošnjaci.Net: Semire, čestitamo na projektu snimanja igrano - dokumentarnog filma "Genocid u Prijedoru". Recite nam odkud ideja za snimanjem ovog filma?
Semir: Na početku da poselamim i pozdravim vaše čitaoce. Ja sam dobio ideju za snimanjem ovog filma kada je načelnik Prijedora, Pavić, koji je zabranio obilježavanje genocida u Prijedoru i posebno koji je između ostalog preživjelim žrtvama genocida prijeti tužbama. Nekako sam se tada i sjetio riječi naše krajiške legende generala Izeta Nanića r.a. "I poslije rata je rat", tako da sam kroz odluku o zabrani obilježavanja genocida u Prijedoru osjetio da zlo u Bosni ne miruje. Zato sam kroz ovaj film snimio istinu o genocidu u Prijedoru, i naravno želio sam dati podršku žrtvama genocida, njihovim porodicama i našim udruženjima u Prijedoru.

Bošnjaci.Net: Kakav je bio osjećaj raditi jedan film o genocidu?
Semir: Negiranje genocida je na neki način nastavak genocida koji se dešavao nad Bošnjacma širom Bosne i Hercegovine gdje god je stigla srpsko-crnogorska vojna i paravojna genocidna bratija. Time želim naglasiti, da nije genocid bio samo u Srebrenici koje potvrđuju presude Međunarodnog suda i Tribunala u Den Hagu, već se genocid desio u Prijedoru i mnogim drugim mjestima širom BiH gdje su se Bošnjaci planski i sistematski ubijali, za šta postoji sijaset neoborivih dokaza da je i u desetak bh. gradova počinjen genocid. Moramo maksimalno uložiti truda da se negatori genocida kojih je puna tzv. Republika Srpska koja je kako u ovom našem film reče uvaženi reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić nastala na genocidu, da se ti negatori krivično zakonski kažnjavaju. Nego to treba biti posao sudstva i naših političara koji su izgleda nesposobni da se nose sa time. Zato smo krenuli u akciju snamnja istinitih filmova koji će arhivirati istinu o zločinu genocida i zlocincima od čije ruke su stradali Bošnjaci.

Bošnjaci.Net: Kako saznajemo snimanje dokumentarnog filma je bilo dijelom u Prijedoru a dijelom u Sanskom Mostu?
Semir: Da, dokumentarni dio smo snimali u Prijedoru i okolini a igrani dio smo snimali u Sanskom Mostu, jer zbog negiranja genocida od stane Karadžićevih nasljednika bilo je to nemoguće uraditi na mjestu zločina gdje je izvršen genocid. S druge strane, logično je da je bila potrebna dozvola policije za snimanje rekonstrukcije događaja, a u Prijedoru je to nemoguće dobiti jer tamo još uvijek vladaju oni koji su direktno ili indirektno umiješani ili u zločinu genocida ili negiranja počinjenon. Zato zbog transporta ljudi i opreme (uniforme i oružje) koju smo dobili iz muzeja oslobodilaca Sanskog Mosta nismo htjeli da rizikujemo i da dovedemo cijeli jedan projekat u pitanju, već smo odradili na ovaj način. Najzad poznato je kako se radi u filmskoj industriji, a nama je jako važna istina i sve ono što je počinjeno u bosanskom Aušvicu, odnosno prijedorskoj regiji koja je stavljena u bodljikavoj žici, najvećem logoru u srcu Europe u kojem je stradalo nesrpsko stanovništvo.

Bošnjaci.Net: Ko se sve pojavljuje na platnu vašeg filma?
Semir: U dokumentarnom dijelu za film su govorili Edin Ramulić, ispred Udruženja prijedorčanki "Izvor", Mirsad Duratović i Sudbih Musić ispred Udruženja logoraša Prijedora, Sead Sušić, čovjek koji je preživio strijeljanje u selu Čarakovo, zatim Merjem Dizdarević čiji je babo Suljo ef. ubijen upravo na ovom strjeljanju u Čarakovu, Fikret Talić iz Kozarca kao najpoznatiji logoraš Kozarca i Prijedora, Hava Tatarević kojoj su ubili šest sinova i muža, te naš reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, koji je govorio na dženazi u Hambarinama u Prijedoru ispred 49 tabuta.

Scena sa snimanja filma "Genocid u Prijedoru"

Bošnjaci.net: Semire, šta te je posebno dojmilo povodom rada na ovom filmu?
Semir: Bilo je teško zaustaviti suze kada smo snimali Havu Tatarević, našu čestitu nenu kojoj su ubili šest sinova, muža, dvije sestre... Kadam sam se vozio sa jednim našim čovjekom u autu kada mi reče: "Na ovoj benzinskoj pumpi u Prijedoru radi čovjek koji je macolom ubijao naše ljude". Shvatio sam da je Prijedor pun ratnih zločinaca koje Tužilaštvo za ratne zločince još uvijek ne procesuira pa iako žrtve genocida redovno dostavljaju informacije i materijal o njihovom kretanju. Ima i slučajeva straha naših ljudi koji ne žele svjedočiti, a nekad nalaze i neke druge razloge. Snimao sam materijal sa Mirsad Duratovićem ispred zloglasnog logora Trnopolje u kojem je ubijeno na stotine nedužnih Bošnjaka, dok se na nekih 10-tak metara udaljenosti srpske vlasti Prijedora podigle spomenik srpskim palim borcima. To može samo bolestan um da smisli.

Došao je i jedan naš čovjek koji živi u Švedskoj i sa njim je bio i jedan Šveđanin. Malo smo popričali i ja sam trebao da idem dalje. Tada je njima prišao jedan lokalni Srbin rekavši: "Šta, jel’ snimate ovu ljepotu", vjerovatno misleci na ruševnu zgradu. Ovaj naš čovjek iz Švedske mu reče "Ne snimamo mi ljepotu, mi snimamo istinu", rekavši mu još da ću ja napraviti film o tome. Ova njegova rečenica "Ne snimamo mi ljepotu, mi snimamo istinu" mi se nekako urezala u pamćenje...

Bošnjaci.Net: Kako je financiran projekat snimanja filma?
Semir: Nažalost, nije bilo vremena za neke pripreme i za traženje donacija, tako da smo ušli u snimanje bez ikakvih sredstava namjenjenih za film. One najosnovnije troškove sam pokrio svojim sopstvenim novcem. Zbog nedostatka budžeta morali smo da radimo mnogo brže nego inače što je u određenoj mjeri kompromisalo i kvalitet ali ja sam ipak zadovoljan i mislim da će, ako Bog da, ovaj film u konačnici biti dobar i kvalitetan, ali ostavimo publici i ljubiteljima istine da procijene, a Tužilaštvo za ratne zločine da napokon počne da radi svoj posao, jer je sramota oni još uvijek odlažu hapšenja a zločinci javno vršljaju zemljom gdje je prolivena nedužna krv Bošnjaka.

Bošnjaci.Net: Da li ste razmišljali da film bude prevoden na svjetske jezike i da se šalje dalje na gledanje?
Semir: Da, planiramo prevesti film na švedski jezik i napraviti veći broj premijera u švedskim gradovima, jer tamo živi veliki broj preživjelih žrtava genocida sa prijedorske i drigih regija. Zadnji ovakav film koji su Šveđani mogli da gledaju je film o Srebrenici koji je totalno izvrnuo istinu i zbog protesta Bošnjaka švedska televizija je uputila izvinjenje zbog toga. Potrudit ćemo se da bude preveden i na enegleskom i njemačkom jeziku. Zato oni koji žele dati doprinos u ovom projektu istine i pravde, neka nam se jave kako bi mogli revesti na više jezika. Istina o genocidu u Prijedoru mora uću u svakoj kući u svijetu. Jer oni su gledali uživo sradanje Bošnjaka, red je da uz preživjele žrtve genocida i oni pamte šta se dogodilo Bošnjacima od strane njihovih komšija ali i genocidne politike koja je planirana u Beogradu i Podgorici. Naravno, organizovat ćemo, ako Bog da, premijere filma i po bosanskim svjetskim gradovima, tako oni koji su zainteresirani neka nam se jave. Film će izaći i na dvd-u.



Bošnjaci.Net: Poruka za kraj?
Semir: Žalosno je što se država BiH ne brine i ne pridaje neku posebnu važnost o snimanju ovakvih filmova, pa se pitam koliko je naša Bosna "naša" a koliko onih koji ne žele da se govori o zločinima genocida nad Bošnjacima. Svega nekoliko ljudi radi na ovakvim projektima. Imate Avdu Huseinovića iz Sarajeva, Enesa Hotića iz Sanskog Mosta, moju malenkost... Igrom slučaja Enes i ja smo počeli raditi isti film o Prijedoru jer nismo znali jedan za drugog da se kod ljudi rađaju iste ideje da se na filmskom platnu prikažu svjedočenja. Moramo shvatiti da nama treba 1000 filmova o Prijedoru a ne samo 2. I ne samo o Prijedoru već je ogroman broj gradova i mjesta širom BiH koji zaslužuju da se snime filmovi o njima. Ovom prilikom poručujem svima onima koji budu čitali ovaj razgovor pomozite naš rad vašim donacijama i ugradite sebe u ovom arhiviranju naše ratne historije i istine o stradanju bošnjačkog naroda u genocidu. Ako Bog da, snimiće se možda još koji film i bez vas ali gdje ste vi onda u toj priči. Ako donirate samo nekoliko eura ili maraka postajete dio mreže koja se bori. Shvatiti da nam ovakvi filmovi trebaju za buduće generacije, neka znaju šta je i kako je bilo, ko živi pored njih, šta im misli i planira... najzad da budemo oprezni da se više ne dešava genocid nad Bošnjacima. Nekad je tako malo potrebno da jedan ovakav projekat uspije a nekad tako malo da se ugasi.