Mirsad KURGAŠ: Frapantna je izjava lidera BS-a da „u ovom trenutku nije prilično pominjati predizborno-aktuelne sudske procese za deportacije, Bukovicu, Kaluđerski Laz..., pogotovo kada se ima u vidu da u vrijeme tih dešavanja najveći broj bošnjačke omladine nije bio ni rođen...“ Nejasno je kako rukovodstvo BS-a zamišlja borbu za interese i dostojanstvo svog naroda? Da li su zaista ubijeđeni da će kolektivni zaborav genocida u Šahovićima, pokrštavanja i pokolja u Plavu i Gusinju... biti najadekvatnija zaštita od nekog narednog zločina? Aktuelni školski programi, razne „kulturne“ manifestacije kao i sredstva javnog informisanja, svakodnevno nas podsjećaju na viševjekovnu borbu protiv turskih okupatora, čijim posječenim glavama se mjeri njihovo herojstvo.U Njegoševom Gorskom vijencu, koji u Crnoj Gori uživa kultni status, vodeća ideja glasi da su domaći Muslimani „zlo“ i da ih treba iskorijeniti iz svoje sredine.

Bezličan i snishodljiv nastup lidera Bošnjačke stranke (BS) je samo potvrdio dosadašnje angažovanje i rezultate ove partije na političkoj sceni Crne Gore. Jači vokabular kod njih je moguć i očekivan samo kada je usmjeren protiv svojih sunarodnika, a što se moglo očitovati tokom gostovanja ovog gospodina u pomenutoj emisiji. Iako je autor i voditelj davao šlagvort za konkretniji izraz, njegov sagovornik je uvlačenje u „osjetljive“ teme vješto izbjegavao. Rezerve nije bilo samo kada se trebalo pridružiti osudama sandžačkog Muftije, pa čak i preuzeti svojevrsnu inicijativu s tim u vezi! Iako je osnovno programsko načelo borba za svoj bošnjački narod u Crnoj Gori i dijaspori, ovaj nacionalni "lider" se nije libio da oštro napadne svog sunarodnika kao i instituciju Islamske zajednice na čijem se čelu on nalazi. Naravno, iole boljim poznavaocima stanja Bošnjaka na prostorima bivše nam zajedničke države Jugoslavije, nije nepoznat animozitet i otvoreno konfrontiranje funkcionera Bošnjačke stranke i Islamske zajednice Crne Gore sa „kontroverznim“ Muftijom, tj. Mešihatom Sandžaka. Tako su aktivisti Sulejmana Ugljanina i paravjerske tvorevine zv. Islamska zajednica Srbije, tokom nedavnih predizbornih aktivnosti u Srbiji i s tim u vezi držali hutbe po crnogorskim džamijama, dok je lider BS-a zauzeo počasno mjesto na glavnoj konvenciji SDA u Novom Pazaru! Nameće se neizbježno pitanje: šta je to opredijelilo rukovodstvo BS-a i Islamske zajednice Crne Gore da se sa Ugljaninom i Zilkićem udruže protiv sandžačkog Mešihata na čelu sa Muftijom Zukorlićem? Zajednička nit je učešće u vlasti sa aktuelnim režimima!

Možemo pretpostaviti kako bi lider BS-a reagovao da mu je, osim za Aćif- efendiju, postavljeno pitanje šta misli o čuvenim komitama Jusufu Mehoniću i Huseinu Boškoviću!
Lider BS-a navodi (stiče se utisak likujući) problem Univerziteta u Novom Pazaru koji ima teškoće sa dobijanjem licence, a zaboravlja da jedina Medresa u Crnoj Gori ima isti problem iako je reis IZ CG početkom godine potpisao sramni (uzgred, pravno ništavan!) Ugovor o saradnji sa Vladom Crne Gore! Iz vrha BS-a je dobijena informacija da je pomenuti Ugovor donesen na njihovu inicijativu!
Međutim, frapantna je izjava lidera BS-a da „u ovom trenutku nije prilično pominjati predizborno-aktuelne sudske procese za deportacije, Bukovicu, Kaluđerski laz..., pogotovo kada se ima u vidu da u vrijeme tih dešavanja najveći broj bošnjačke omladine nije bio ni rođen...“ Nejasno je kako rukovodstvo BS-a zamišlja borbu za interese i dostojanstvo svog naroda. Da li su zaista ubijeđeni da će kolektivni zaborav genocida u Šahovićima, pokrštavanja i pokolja u Plavu i Gusinju... biti najadekvatnija zaštita od nekog narednog zločina? Aktuelni školski programi, razne „kulturne“ manifestacije kao i sredstva javnog informisanja, svakodnevno nas podsjećaju na viševjekovnu borbu protiv turskih okupatora, čijim posječenim glavama se mjeri njihovo herojstvo.U Njegoševom Gorskom vijencu, koji u Crnoj Gori uživa kultni status, vodeća ideja glasi da su domaći muslimani „zlo“ i

NAROD DAMO STOLICU NE DAMO! Srpski i crnogorski ministri iza vrata: Sulejman Ugljanin i Rafet Husović

da ih treba iskorijeniti iz svoje sredine. Raspiruje se mržnja prema muslimanima zbog njihove „lažne vjere“ islama i „demonskog mesije“ Muhameda. Njegoš sukob između Srba i muslimana poistovjećuje sa kosmičkim dualizmom dobra i zla, pa tako muslimani postaju oličenje zla („đavo“, „vrag“, „nekrst“, „guba“, „kuga“) koje treba istrijebiti. Tokom posljednjeg rata u Bosni Muslimani-Bošnjaci su ubijani uz gusle i Njegoševe stihove. Radovan Karadžić je dodjeljivao Orden Njegoša za „izuzetne zasluge“ u borbi protiv Muslimana. Mladić je oslobađao Srebrenicu od „Turaka“!
S druge strane, crnogorskim građanima islamske vjeroispovijesti se od djetinjstva nameće osjećaj kolektivne krivice „zbog izdaje pradjedovskih ognjišta“... Ta indisponiranost se može primijetiti i kod većine pripadnika muslimansko-bošnjačkog naroda kako u nacionalnim tako i u „građanskim“ strankama. U uglavnom servilnom ponašanju ne nazire se ni tračak hrabrog i slobodarskog duha njihovih predaka. Sve je kao u hadisu Posljednjeg Božjeg Poslanika Muhammeda: „Ko se ne klanja Allahu, klanjaće se ljudima“.

A što se tiče sunarodnika u Turskoj, lider BS-a je propustio da kaže kako su mnogi od njih tražili crnogorsko državljanstvo, ali je neznatan broj onih koji su ga dobili. U maniru pomenutog gospodina, upoređujući situaciju sa Srbijom, onda treba navesti da turski državljani porijeklom sa tog prostora, traženo državljanstvo uglavnom dobijaju bez izuzetka!

Imponuje angažovanje lidera BS-a na planu evro-atlantskih integracija, ali ostaje nejasno odakle mu mandat za takav stav. Vjerovatno iz računice da sa Bošnjacima i nije potrebna nikakva „trgovina“ niti obećanja - oni će kao i mnogo puta do sada pokloniti svoje dostojanstvo!

Karikatura: Šukrija Meholjić