ENGLESKI / ENGLISH

Ovaj serijal je zasnovan na naučno verifikovanim saznanjima i bitnim rezultatima naučnih istraživanja brojnih i eminentnih istraživača genocida i drugih oblika zločina protiv čovjećnosti i međunarodnog prava u Evropi i svijetu.

Emir RAMIĆ: Za zločin genocida, zločine protiv čovječnosti i ratni zločin nad Bošnjacima općine Vlasenica pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine u Hagu /ICTY) optuženi su; Slobodan Milošević, Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Ratko Mladić i Dragan Nikolić.

Općina Vlasenica se nalazi u sjeverno-istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, u regiji srednje Podrinje na sjevernoistočnoj strani planine Javor. Geografski se naslanja na dijelove općina Han Pijesak, Milići, Srebrenica, Bratunac, Zvornik i Šekovići. Geografsko-strateški položaj Vlasenice je vrlo važan za ostvarenje velikosrpskih planova zbog činjenice da spaja teritorije sa srpskom većinom od Sarajeva do Zvornika, odnosno sa Republikom Srbijom.

Prema Popisu stanovništva iz 1991. godine na području općine Vlasenica živjelo je ukupno 33.942 stanovnika, od čega 18.727 (55,17%) Muslimana (Bošnjaka); 14.359 (42,30%) Srba; 39 (0,11%) Hrvata; 340 (1,00%) Jugosloveni i 477 (1,42%) Ostali.

Početkom agresije Srbije i Crne Gore na međunarodno priznatu nezavisnu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu (april 1992.), Jugoslovenska narodna armija (JNA) i druge srpske oružane formacije iz Srbije i Crne Gore, uključujući i specijalne jedinice MUP-a Srbije, zajedno sa srpskim kolaboracionističkim snagama iz Bosne i Hercegovine izvršile su oružani napad na pomenutu regiju. Ovaj geografski prostor se nalazi uz granicu sa Srbijom, kojeg su ideolozi projekta Velike Srbije planirali još od perioda okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske (1878) pripojiti Srbiji.

JNA je 21 aprila 1992. zauzela grad Vlasenicu. Ostala sela (Općine) su okupirana u periodu od 1. maja 1992. do 13. marta 1993., pri čemu su izvršeni genocid u drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Bošnjake su, nakon zarobljavanja, zatvarali, zatočavali i prebijali u lokalnoj stanici policije, Sudu, Općini, školama i drugim objektima, a kasnije u formiranom koncentracionom logoru Sušica, gdje je ubijen određeni broj zatočenika, a nekoliko žena silovano.

Mnogi civili Bošnjaci, pripadnici nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, su ubijeni. U napadu i zauzimanju enklave Cerska, te zločinu genocida su, pored srpskih formacija iz Bosne i Hercegovine, u periodu od avgusta 1992. do 13. marta 1993. učestvovale i vojne jedinice iz dva korpusa iz Srbije (Novosadski i Valjevski).

- U gradu Vlasenici i svim pripadajućim naseljima ove općine, kao i u sigurnoj zoni UN-a Srebrenica u kojoj su preživjeli Bošnjaci Vlasenice potražili spas, srpske snage su ubile oko 2.600 Bošnjaka. Od tog broja u sigurnoj zoni UN-a Srebrenica ubijeno je oko 1100 Bošnjaka;
- od ukupnog broja Bošnjaka Vlasenice (18.727) srpske snage su prisilno protjerale oko 16.000 Bošnjaka;
- uništeno je svih 25 vjerskih objekata Muslimana/Bošnjaka koji su predstavljali glavni simbol vjerske i kulturne pripadnosti ove nacionalne grupe;
- oko 700 žena iz Vlasenice izloženo je najtežim oblicima torture, a veliki broj njih je silovan;
- kroz logor Sušica prošlo je preko 8.000 Bošnjaka;
- od ukupno 14.037 punoljetnih stanovnika Bošnjaka, sa pravom glasa, koliko ih je bilo na području općine Vlaseenica 1991. godine, 6 godina kasnije, dakle, 1997. u Vlasenici je živjelo samo 7 punoljetnih Bošnjaka. Dakle, 14.030 punoljetnih stanovnika općine Vlasenica muslimanske nacionalnosti je ubijeno ili prisilno protjerano.

Za zločin genocida, zločine protiv čovječnosti i ratni zločin nad Bošnjacima općine Vlasenica pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine u Hagu /ICTY) optuženi su; Slobodan Milošević, Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Ratko Mladić i Dragan Nikolić.

Pred sudom Bosne i Herecgovine, za zločine nad Bošnjacima općiine Vlasenica osuđeni su Predrag Bastah (22) i Goran Višković (18 godina). Postoje, prema izjavama svjedoka, još mnogi počinioci zločina koji nisu procesuirani. Ovo su egzaktni podaci, činjenice i dokazi koji neoborivo dokazuju da su nad Bošnjacima Vlasenice izvršeeni brojni zločini, pa i zločin genocida i da je stvarna namjera Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem i rukovodstva Republike Srpske, na čelu sa Rdaovanom Karadžićem, bila da uništi (pobije) i prisilno protjera Bošnjake kako bi oteli njihova imanja i uspostavili Veliku Srbiju u kojoj bi živjeli isključivo Srbi.

Izvori naučnih saznanja:
1. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
2. Institut za istraživanje genocida, Kanada
3. Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije
4. Međunarodni sud pravde