Čini se da u Sarajevu nijedna promocija knjige nije izazvala toliku pažnju javnosti kao knjiga autora Avde Huseinovića koji je na osnovu svjedočenja ratnog komandanta Nasera Orića uobličio publikaciju „Naser od Gazimestana do Haga i nazad“. U prisustvu velikog broja gostiju iz kulturnog i javnog života Bosne i Hercegovine, 4.jula ove godine, u sarajevskom Domu Mladih Skenderija promovisana je nova knjiga publiciste i novinara Avde Huseinovića „Naser od Gazimestana do Haga i nazad“. Među onima koji su prisustvovali promociji primjetili smo: Ejupa Ganića, Asim Sarajlića, Muniru Subašić, Bakiru Hasečić, Avdu Hebiba, Zukana Heleza, Hanku Paldum, Rizu Hamidovića, Vehida Gunića, Salmira Kaplana, Emina Švrakića, Nedžada Ajnadžića, Ćamila Durakovića, Murata Šabanovića,..., te brojne Avdine i Naserove prijatelje i saborce. Preko 300 posjetilaca ostalo jer nisu mogli stati u pretrpani Dom Mladih.



Po riječima autora u ovoj knjizi Naser Orić, ratni kmandant odbrane Srebrenice, govori o svom životu od djetinjstva preko boravka u Specijalnoj jedinici MUP-a Srbije, kada se nalazio u pratnji Slobodana Miloševića, pa do ratnih događaja u Srednjem Podrinju, izlasku iz Srebrenice u aprilu 1995.godine, danima kada se događao genocid u Srebrenici, nevoljama nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, odlasku i boravku u pritvoru Haškog tribunala, do događaja koji su ga pratili po povratku iz Haga.

O knjizi, pored autora i Nasera Orića, govorili su i promotori: akademik Abdulah Sidran, književnik Isnam Taljić, dr. Dževad Mahmutović, Vasvija Vidović, Hasan Nuhanović, general Ismet Alija te putem video linka Emir Suljagić. Promociju je moderirao Amir Kulagić, dok je odlomke iz knjige čitao glumac Muharem Osmić.



-U sklopu ovog projekta, u šesnaest poglavlja, na 420 strana knjige, uz mnoštvo važne dokumentacije Naser Orić po prvi put otvoreno, što naš narod kaže, „bez dlake na jeziku“ priča o svim kontroverzama koje su ga pratile, komentariše pozitivne i negativne priče onih koji su pokušavali da se „očešu“ o njega, nerijetko pokušavajući da mu umanje hrabrost i zasluge, kaže Avdo Huseinvić. Nakon, što pročitaju ovu knjigu mnogi će, ubuduće, zbog neistina koje su širili o njemu hodati pognute glave. Ova knjiga ne treba Naseru Oriću, nastavlja Huseinović. On se već sa svojih 25 godina života popeo na najveće kote novije bosanskohercegovačke historije. On se našao u jednom vremenu, na tragičnom prostoru, na čelu ponosnog, hrabrog i gladnog naroda koji je čuvao jedini dio granice bosanske države na Drini tokom posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ova knjiga više treba bosanskohercegovačkom čovjeku, i dobronamjernim ljudima u regionu i svijetu, kako bi bolje shvatili stanje na prostoru na kojem se Orić odvažno, sa grupom istomišljenika iz Srebrenice i okolice, usprotivio genocidu i klanju bošnjačkog naroda, koji se već početkom proljeća 1992. godine sprovodio u Bijeljini, Zvorniku, Bratuncu, Vlasenici, Višegradu, Foči... Ja sam u ovoj publikaciji više bio zapisničar, sagovornik i hroničar nego autor, jer ustvari pravi autor ove knjige je preteška sudbina jednog mladog čovjeka, njegovog grada i naroda u tom gradu, koji će na kraju 20. stoljeća doživjeti najveći i jedini genocid nakon Drugog svjetskog rata na evropskom tlu.
Naser Orić nije izazvao agresiju u RBiH, on se samo našao na otpisanom prostoru, kojeg su scenaristi agresije na BiH, predvođeni Dobricom Ćosićem, Slobodanom Miloševićem, srpskim akademicima i prvim ljudima Generalštaba Jugoslovenske narodne armije, stavili na prioritetno mjesto. Naser Orić je bio čovjek jednog vremena, a njegovi saborci dodaju i „čovjek s one strane straha“. Nerijetko je u posljednje dvije decenije bio izložen neargumentovanim napadima. Naravno, nije bezgrješno biće i kao 25-godišnji momak zasigurno je imao i grešaka u tom preteškom vremenu, noseći na leđima preteško breme historije, kojeg vjerovatno tada nije ni bio svjestan. Ljude treba posmatrati u vremenu i prostoru u kojem su djelovali. Možda mu je utjeha činjenica da će ostati sinonim za odbranu Podrinja i Bosne i kada se brojnih ovdašnjih analitičara, kritičara, novinara i plaćenih megafona, koji ga decenijama medijski linčuju, ni njihovi potomci ne budu sjećali.

O tome zašto se ova knjiga našla pred sudom javnosti Naser Orić kaže:

- Kada moja djeca na internet pretraživačima ukucaju ime svog oca, uglavnom o meni vide podatke o tome kako sam kriminalac, zločinac, izdajnik… Nisam to više mogao trpjeti. Takvi komentari su me, prosto, natjerali da progovorim. Sada mi mogu uraditi šta hoće. U knjizi sam otvorio dušu i rekao sve ono o čemu sam toliko dugo šutio. U knjizi sam prezentirao dokumente sa potpisima još živih ljudi koji su me godinama bacali na lomaču i na kraju otpremili u Hag. Sudu javnosti dajem odgovore na sva pitanja koja su se postavljala od 1995. godine do danas. Ko je ustvari Naser Orić, za koga je i kako radio. Glavni moj problem, čini mi se, bio je to što su određene vojne strukture bile zadužene da pomognu Srebrenici i Podrinju 1995. godine, ali to nisu učinili. Iz straha za svoje pozicije, oni su krenuli prema pomoćnim vojnim strukturama, obavještajnim strukturama i pokušali su da dezinformiraju javno mnijenje, da usmjere informacije protiv mene; jednom riječju, pokušali su da umanje moju ličnost, da mene proglase glavnim krivcem za pad Srebrenice, krivcem za sve ono što se dešavalo na prostorima srednjeg Podrinja. Na njihovu žalost svoju sramotu i svoju odgovornos nisu mogli sakriti. Ako izbjegnu ovozemaljsku kaznu onu na drugom, pravednjm, svijetu, zasigurno, neće izbjeći.

Za zasluge koje je činio u odbrani Bosne i Hercegovine Emir Švrakić je u ime „Zelenih beretki“ Nasera Orića proglasio narodnm herojem te mu uručio prigodnu povelju i sam orden.

-Narod je taj koji te postavlja za vođu, mrzi, voli, nagrađuje i smjenjuje ukoliko neradiš dobro, rekao je Naser Orić nakon što je primio orden. Ovo mi je do sada najdraže priznanje.

FOTO: Ruždija Adžović i Eset Muračević