Emir RAMIĆ: Na 21. godišnjicu od početka genocida u Prijedoru u ime žrtava toga zločina poručujemo negatorima genocida u Prijedoru, a posebno gradonačelniku Marku i Paviću i njegovom establišmentu da će najgori oblik zločina protiv čovjeka i civilizacije, zločin genocida biti sudski dokazan i u Prijedoru. Jer nepravda i zločin najveće vrste jeste što su Prijedorčani ni krivi ni dužni usmrćeni u najtežim mukama, još veća nepravda prema žrtvama bi bila ako ubice Prijedora i Prijedorčana ostanu nepronađene, nekažnjene, ako istina i pravda ne pobijede.

Ako se u cijeloj Bosni i Hercegovini traži grad koji je prošao kroz najteže, ljudskom umu nezamislive muke, čije su stanovnike zločinci krvavih ruku, u kilometrima dugoj koloni mrtvih tijela otpremili sa ovog svijeta, grad kojemu su ubili dužu i pretvorili ga u pustinju, onda je to svakako Prijedor.

Genocid u Prijedoru je potvrda da je historija svijeta, historija krvnika i žrtve, u kojoj krvnik svim sredstvima, a prije svega ubijanjem i zatiranjem žrtve, hoće gospodariti žrtvom, a da za to ne snosi nikakvu odgovornost, pravdajući zločin činom povijesnog osvješcenja i katarze, za koga treba još biti nagrađen.

Genocid u Prijedoru je svojom okrutnošču najbolje pokazao agresorsko, genocidne ciljeve Srbije i Crne Gore prema državi Bosni i Hercegovini, prema bosanskohercegovačkom društvu oličenom u Ideji Bosne i Bosanskom duhu i prema njenom najbrojnijem narodu, Bošnjacima. Zato genocid u Prijedoru sa svojim sastavnim dimenzijama kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida i elitocida, silovanja, mućenja u koncentracionim logorima smrti, nasilnim protjerivanjima predstavlja najefektnije sredstvo za spoznaju srpsko-crnogorskog zločina protiv čovječnosti i zločina protiv humanitarnog i ratnog prava za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima. Upotrebom nezamislivih metoda ubijanja, mučenja, silovanja, protjerivanja, rušenja i uništavanja materjalnih i duhovnih dokaza o postojanju bošnjačkog i hrvatskog naroda i uništavanju vrijednosti ideje Bosne i Bosanskog duha na kojima se zapravo temelji ujedinjena Evropa i civilizovani svijet, rušio se jedan grad i ljudi toga grada.

Na 21. godišnjicu od početka genocida u Prijedoru u ime žrtava toga zločina poručujemo negatorima genocida u Prijedoru, a posebno gradonačelniku Marku i Paviću i njegovom establišmentu da će najgori oblik zločina protiv čovjeka i civilizacije, zločin genocida biti sudski dokazan i u Prijedoru. Jer nepravda i zločin najveće vrste jeste što su Prijedorčani ni krivi ni dužni usmrćeni u najtežim mukama, još veća nepravda prema žrtvama bi bila ako ubice Prijedora i Prijedorčana ostanu nepronađene, nekažnjene, ako istina i pravda ne pobijede. Zato imamo velik dug prema prijedorskim žrtvama, koje su ubijene zarad velikosrpskih nacionalističkih ciljeva, jer tim ciljevima smetaju Bošnjaci, muslimani, ljudi, građani, Prijedorčani.



Gradonačelnik Marko Pavić i njegove pristalice se još uvijek suočavaju sa nedostatkom ljudske dosljednosti i moralne dostojanstvenosti o priznavanju istine o genocidu, pokajanju za genocid, materjalnoj nadoknadi za žrtve genocida i hapšenju idejnih tvoraca i realizatora genocida koji se još uvijek šetaju, nekada divnim prijedorskim korzom. Pavić zabranjuje obilježavanja godišnjica od početka zločina agresije i genocida zbog korištenja riječi ‘genocid’, te nalaže prijedorskoj policiji da podnese krivične prijave protiv organizatora. To je nastavak genocida u Prijedoru drugim sredstvima. Pavić javno ponižava organizacije koje okupljaju žrtve i svijedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah među porodicama ubijenih i nestalih prijedorčana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zločinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Pavić dozvoljava skupove fašističkih grupa protiv kojih su se Prijedorčani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Pavić ignoriše zahtjeve predstavnika međunarodne zajednice koji su mu jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokućena, da se zločinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.

Mark Pavić treba znati da žrtve neće odustati od borbe za istinu i pravdu sve dotle dok istina o agresiji i genocidu ne pobijedi, dok se ne postigne pravda za žrtve, ne donese mir za preživjele i ne izgradi prihvatljiva i ljudski snošljiva budućnost za bošnjačku i hrvatsku djecu u Prijedoru. Nećemo dopustiti da genocid u Prijedoru bude zaboravljen jer je strah od zaborava prijedorskog genocida veći od užasa srpskog zločina u Prijedoru.



Prijedor je danas, 21 godinu poslije početka genocida dio genocidnog entiteta, grad koji se 1992. na zločinački način “oslobodio”, zločinom genocida, najboljih svojih grđana. Tu su nastali najgori koncentracioni logori smrti u Bosni i Hercegovini. Tu je izvršeno najveće ubojstvo bošnjačkih i hrvatskih intelektualaca. Tu je izvršen najgnusniji oblik zločina na ženi, zločin silovanja i seksualnog zlostavljanja. Tu je izvrešeno gotovo u cjelosti namjerno organizovano etničko čišćenje Bošnjaka i Hrvata. Tu su gotovo u cjelosti uništena materjalna i duhovna dobra Bošnjka i Hrvata. U Prijedoru je zaista postojala namjera i udruženi zločinački poduhvat da se uništi cijela bošnjačka i hrvatska zajednica. Bošnjaci i Hrvati su i danas poniženi građani drugog reda.

Danas na dan sjećenja na početak genocida u Prijedoru u ime mnogih prijedročana u Sjevernoj Americi, preživjvelih svijedoka i žrtava agresije i genocida poručujemo. Mi nikada nećemo zaboraviti u ime onih koji su protjerani iz voljenog grada, u ime onih javno u više navrata silovanih Prijedorčanki, u ime onih koji su čekali smaknuće svake sekunde u koncentracionim logorima smrti, u ime onih koji su bespomoćno gledali zločin nad svojim najbližim, u ime prijedorskih mrtvih, u ime grada koji je izgubio obrise grada. Prijedorske žrtve imaju pravo na pravdu i istinu. Prijedorski zločinci imaju pravo na kaznu.

Genocid u Prijedoru je oličenje o tome dokle mogu ići granice bezumlja, mržnje, netolerancije, neljudskosti, nepriznavanja, nepoštovanja, neprihvatanja drugačijeg i drugog. Vratit ćemo školovanu i pametnu bošnjačku mladost na prijedorsko korzo jer Prijedor očekuje bošnjačku ljudsku ruku da svojim radom ponovo obnovi gradsku ljepotu, srušenu genocidom od ljudi bez časti.

Dižemo svoj glas za odbranu prava žrtava i svjedoka agresije i genocida u Prijedoru, upozoravamo na kontinuirano kršenje odredaba međunarodnih pravnih normi od strane predstavnika općinske vlasti i tražimo da se isti procesuiraju i adekvatno kazne. Niko nema pravo da žrtvama i svjedocima genocida zabranjuje sjećanje na zločin, pravo na istinu i pravdu. Dok se ne ispoštuje pravedna borba žrtava i svjedoka agresije i genocida nema pomirenja i sretnije zajedničke budućnosti građana Prijedora. Žrtve date za slobodu se ne smiju i neće ponižavati.

(Autor je direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada)

---

Dokazi za genocid u Prijedoru
Slobodan Milošević
Optužen za genocid,{ i u Prijedoru} sučesništvo u genocidu, deportacije, ubojstva, progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, nehumana . Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju {MKTJ} (Predmet br. IT-01-51-I) podigao je 22. novembra 2001. optužnicu protiv Slobodana Miloševića za genocid, zločine protiv čovjećnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja zakona i običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini. Ova optužnica je izmijenjena 22. novembra 2002. Suđenje je pošelo 12. februara 2002., pod predsjedavanjem sudije Richarda May. Optuženi je umro 11. marta 2006. Postupak protiv njega je okončan 14. marta iste godine. U slučaju Milošević MKTJ je donio takozvanu međupresudu 16. juna 2004. Tom presudom potvrđena je genocidna namjera i postojanje genocidnog plana da se unište Bošnjaci kao nacionalna grupa i postoji dovoljno dokaza je u Brčkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, Kljuću i Bosanskom Novom izvršen genocid, (paragrafi 246, 288-289 i 323. Milošević je bio učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je uključivao i rukovodstvo bosanskih Srba, čiji su cilj i namjera bili da se djelimično unište Bosanski muslimani kao grupa, (paragrafi 289 I 323).
Radovan Karadžić
Optužen za genocid (i u Prijedoru), istrebljenje, ubojstva, progone, deportaciju, nehumana djela i akata nasilja primarna svrha što je za širenje terora među civilnim stanovništvom i protuzakoniti napad na civile i uzimanje talaca. Progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, istrebljenja, ubojstva, deportaciju inečovječna djela, zločini protiv čovječnosti. On je počinio u dogovoru s drugima, planirao, poticao, naložio i / ili pomagali i podržavali Progone na političkoj i / ili vjerskoj osnovi protiv bosanskih Muslimana i / ili bosanskih Hrvata u sljedećim općinama: Banja Luka, Bijeljina, Bosanski Novi,Bratunac, Brčko, Foča, Hadžići, Ilidža, Ključ, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac, Višegrad, Vlasenica, Vogošća i Zvornik, kao i progona bosanskih Muslimana u Srebrenici.
Proces je u toku.
Ratko Mladić
Optužen za genocid (i u Prijedoru), progone, istrebljenje, ubojstva, deportacije, nehumana djela, teror, nezakonitih napada, uzimanje talaca. Progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, istrebljenja, ubojstva, deportaciju i nečovječna djela, zločini protiv čovječnosti počinjeno na području Banja Luke, Bijeljine, Foče, Ilidža, Kalinovik, Ključu, Kotor Varoši, Novi Grad, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac i Trnovo iVlasenica.
Milomir Stakić, bivši našelnik opštine Prijedor
Osuđen za istrebljenje, ubojstva i progone na 40 godina zatvora. Osuđen za zločine: Progoni (zločini protiv čovječnosti): Kao vodeća figura prijedorske općinske vlasti, Milomir Stakić je odigrao važnu ulogu u kampanji u cilju etničkog čišćenja općine Prijedor deportacijom i progonom bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata. On je planirao i naredio deportaciju oko 20.000 gradjana prije svega nesrpskog stanovništva iz općine Prijedor. Aktivno je sudjelovao u stvaranju logora Omarska, Keraterm i Trnopolje, gdje su zatočenici bili su podvrgnuti ozbiljnom maltretiranju i zlostavljanju i mučenju, na dnevnoj bazi: zatočenici su bili pretučeni, često s oružjem poputkabela, palicama i lancima. Istrebljenje (zločin protiv čovječnosti), ubojstvo (kršenje zakona i običaja ratovanja): Milomir Stakić je bio član u udruženom zločinačkom pothvatu, cilj je bio da konsolidira srpsku kontrolu nad opštinom Prijedor, po svaku cijenu, što je rezultiralo rasprostranjenim ubojstvima počinjenih od strane srpskih snaga u gradu i okolnim područjima, te u zatočeničkim objektima u cijeloj općini. Bio je odgovoran za ubojstvo više od 1.500 ljudi u općini Prijedor, uključujući i ubojstvo oko 120 ljudi u logoru Keraterm 5. kolovoza 1992 i pogubljenja oko 200 ljudi na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, 21. augusta 1992.
Milan Kovačević
Na početku suđenja Milanu Kovačeviću tužilaštvo je prezentiralo "statistiku genocida", odnosno podatke o izmeni demografske strukture opštine Prijedor tokom 1992. i 1993. godine. Prema popisu stanovnika iz 1991. godine u Prijedoru je živelo oko 50.000 Muslimana i malo više od 6.000 Hrvata. Dve godine kasnije, objavio je jula 1993. "Kozarski vjesnik" pozivajući se na Opštinsku komisiju za popis, u Prijedoru i okolnim selima bilo je još samo 6.000 muslimana i oko 3.000 katolika, dok je procenat pravoslavnog stanovništva opštine sa 42,5 odsto u 1991. za samo dve godine skočio na 96,3 odsto. Takva promena etničkog sastava stanovništva se, smatra tužilaštvo, ne može objasniti ni na koji drugi način nego genocidom nad nesrpskim stanovništvom opštine Prijedor.
Za genocid u Prijedoru je do sada osuđeno 28 zločinaca.

Žrtve genocida u Prijedoru
- ubijeno 102 djece
- ubijeno 256 žena
- ubijeno 3550 bošnjačkih civila, 186 hrvatskih civila i 1 srpski civil
- žrtve mučenja u koncentracionim logorima smrti 31.000
- žrtve nasilnih progona i deportacije 53. 000
- porušene sve džamije i katoličke crkve