Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Sahovici 1924. godine
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

ŠTA JE S VRIJEĐANJEM MUSLIMANKI S MARAMOM?
Autor: Mr. Ekrem Tucaković
Objavljeno: 28. July 2013. 16:07:22
Ekrem TUCAKOVIĆ: Stoga, pitanje netolerancije i vrijeđanja zbog odijevanja nije jednostrano, u njemu učestvuju akteri različitih profila, od ekstremno lijevih i agresivno sekularnih do krajnje desnih faktora društvene scene. Cijelo društvo zajedničkim snagama i aktivnostima mora se boriti protiv svih vrsta netrpeljivosti i netolerancije. Javnost i mediji ne mogu selektivno prilaziti pitanju netolerancije u javnom prostoru u kojem će vrijeđanje i ismijavanje muslimanki zato što nose maramu proći bez bilo kakve javne i medijske reakcije.
Široku medijsku pažnju dobilo je, kako je izviješteno, vrijeđanje dvije djevojke u Sarajevu zbog oblačenja. Osobu koja je to uradila javnost je, po njegovom fizičkom izgledu, označila pripadnikom određenog pokreta, a od Islamske zajednice je traženo da se i ona o tome očituje.

Naravno, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nikada nije imala teškoću da se očituje o nasilju i svaku vrstu nasilja uvijek je i na svakom mjestu osuđivala. Štaviše, u vrijeme ratnih progona i strahota permanentno je apelirala da muslimani ne smiju posezati za nasiljem i pokušavala tražiti način kako da bol, koju pojedinci nose zbog gubitka najmilijih, ne pretvore u nasilje i osvetu.

Islamska zajednica je mnogo puta isticala privrženost stavu da niko nema pravo ugrožavati bilo koga ili mu nametati silom svoja uvjerenja. Jednostavno, nasilje je nespojivo s islamom, u moralnom smislu nasilje je težak grijeh i musliman nastoji u svakoj prilici izbjeći činjenje grijeha, pogotovo teškog. Čak i kada se učini takav grijeh, nenamjerno ili pri svijesti, musliman ne može to pravdati islamom i vjerskim razlozima.

Pitanje verbalnih prijetnji, uvreda, omalovažavanja i ismijavanje u javnom prostoru nema samo jednu stranu, jer je to i problem s kojim se veoma često mnoge muslimanke koje nose maramu suočavaju, ne samo na ulici nego i u javnim i državnim institucijama. Treba se prisjetiti da je muslimanka zbog marame prije nekoliko godina u školi u Brčkom ostala bez posla, da je muslimanka zbog marame ostala bez posla u Oružanim snagama BiH i prolazila kroz mučnu i frustrirajuću proceduru „izbacivanja“, da je u sudu u Novom Travniku zbog marame uskraćivano pravo daktilografkinji da obavlja svoj posao, da
je s karate takmičenja odstranjena djevojčica zbog njene odluke da nosi maramu, te da je prije nekoliko mjeseci vozač u javnom gradskom prevozu u Sarajevu (GRAS) verbalno izvrijeđao i psovao pokrivenu muslimanku što je uredno dokumentovano i prijavljeno nadležnim.

Za brojne takve slučajeve Islamska zajednica ostaje posljednje utočište, prostor utjehe i očekivanja da im se pomogne i stane u njihovu zaštitu, ali je ona, uglavnom, nemoćna da uradi nešto konkretnije.

Stoga, pitanje netolerancije i vrijeđanja zbog odijevanja nije jednostrano, u njemu učestvuju akteri različitih profila, od ekstremno lijevih i agresivno sekularnih do krajnje desnih faktora društvene scene. Cijelo društvo zajedničkim snagama i aktivnostima mora se boriti protiv svih vrsta netrpeljivosti i netolerancije. Javnost i mediji ne mogu selektivno prilaziti pitanju netolerancije u javnom prostoru u kojem će vrijeđanje i ismijavanje muslimanki zato što nose maramu proći bez bilo kakve javne i medijske reakcije.

Samo sveobuhvatna i principijelna borba protiv netolerancije može biti efikasna i uvjerljiva, ali isto tako dati svakom pojedincu i instituciji legitimitet da se istinski zalaže za poštovanje svačijeg ljudskog dostojanstva. Za razliku od velikog broja javnih ličnosti, medija ili političkih subjekata, Islamska zajednica je mnogo puta dokazala i potvrdila tu svoju principijelnost i dosljednost. Međutim, Islamska zajednica nije, niti smije biti dežurna instanca koja će, po svačijoj želji i procjeni, reagirati na postupke pojedinaca, ulične svađe i uvrede. A neki upravo to žele!



Ostali prilozi:
» BOŠNJAK O BOŠNJACIMA
Said Šteta | 24. January 2020 21:23
» SAMO LJUDI SA VIZIJOM NE TRGUJU INTERESIMA BOSNE I SANDŽAKA
Dr. Amela Muratović | 24. January 2020 15:12
» KO I ZAŠTO PRAVI METU OD AKADEMIKA ZUKORLIĆA
Dr. Jahja Fehratović | 22. January 2020 14:44
» URBI ET ORBI, PAPIN JE BLAGOSLOV ZA GRAD MOSTAR
Mr. Milan Jovičić | 22. January 2020 13:51
» BOŠNJAČKO SUDBINSKO PITANJE: BITI ILI NE BITI
Sead Zubanović | 20. January 2020 15:11
» 30 GODINA OD ZLOČINA I KRVAVE JANUARSKE TRAGEDIJE U AZERBEJDŽANU
Mahir Džafarov, šef Diplomatske misije Republike Azerbejdžan u CG | 19. January 2020 20:53
» “ZVEZDE” U MAGLI
Said Šteta | 19. January 2020 03:36
» ZIJARETIO SAM NAJSTARIJU KINESKU DŽAMIJU
Samir Hadzalić | 19. January 2020 02:45
» VRIJEME JE DA IZNOVA GRADIMO BOSANSKU BRANU OD OPASNOSTI SMRTONOSNE POPLAVE SRPSKO-CRKVENE PROPAGANDE
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 15. January 2020 14:26
» NOVAK ĐOKOVIĆ I NACIONALIZAM
Šemso Agović | 13. January 2020 21:32
» REPUBLIKA (KAR)CINOMSKA
Said Šteta | 12. January 2020 14:49
» DEVETI JANUAR, DAN BEZKRUPULOZNOSTI
Mr. Mesud A. Ramić | 12. January 2020 14:01
» BOSNE JEDNE BOŠNJAK
Dženita Hodžić | 10. January 2020 17:14
» UDAR NA DRŽAVU BIH ZAMJENOM TEZA
Zijad Bećirević | 10. January 2020 15:45
» SJEĆANJE NA 9. JANUAR JE SJEĆANJE NA NAJCRNJI DAN U BOSANSKOJ MODERNOJ POVIJESTI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. January 2020 13:26
» 9. JANUAR 1992. JE U TEMELJIMA POLITIKE GENOCIDA!
Dr. Denis Bećirović | 09. January 2020 13:18
» MEKKANSKA RIJEČ: DUŠA GRIJEŠNA TRAŽILA JE DA SE OČISTI OD GRIJEHA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 08. January 2020 17:24
» POŠASTI DANAŠNJEG DOBA
Rusmir Šerifović | 06. January 2020 17:19
» SJAJ I BIJEDA MOSTARSKOG AMBIJENTA!
Mr. Milan Jovičić | 05. January 2020 15:22
Ostali prilozi istog autora:
» DEGENOCIDIFIKACIJA SRPSKE NACIJE
26. February 2019 22:00
» DEMONSTRACIJA SLOBODE I ZRELOSTI
26. September 2012 17:32