R. BRATUNAC: Kako bi shvatili koliko je vampirstvo srpski izum i koliko je to prisutno u srpskoj tradiciji i kulturu dovoljno je podsjetiti da i dan danas pravoslavni Srbi svog mrtvog makar iglom ili trnom bocnu kako bi bili sigurni da se neće povampiriti. Odnosno, ako se povampiri, Srbi ga probadaju glogovim kolcem. Nije poznato da su Turci ikad imali u svojoj tradiciji i kulturi probadanje svojih ili tuđih mrtvih glogovim kolcem. A kamoli živih. Probadanje ili nabijanje na kolac je očito srpska tradicija i kultura. Srpski izum. Srpski brend. I srpska laž da je kolac turski. Ne, kolac je glogov od kojeg se Srbi liječe od vampira. Što je naučno dokazivo. Kao što je dokazivo da u srpskoj tradiciji i kulturi ništa ne može bez Save, pa tako ni vampirstvo.

Neko je rekao da je vampir najpoznatija srpska riječ. To je u stvari jedina riječ koju su Srbi izmislili i prodali svijetu. Riječ vampir nema sinonima, jer je vampir uvijek vampir. Jer je vampir sprski brend kojeg ovih dana Crnogorci hoće da ukradu preko Slavka Perovića. Ali dok je Srba živih to mu neće dopustiti, jer od četiri najpoznatija povampirena slučaja koja su zabilježena u svijetu, dva su srpska. Čak dva puta je carska austrijska komisija izlazila na lice mjesta u Srbiji da bi utvrdila kako su se nemirni srpski pokojnici obračunavali sa onima koji su ih nadživjeli. Odnosno preživjeli.

Naime, još u 18. stoljeću carska austrijska komisija je zabilježila dva slučaja srpskog povampirenja. To su slučajevi vampira Petra Blagojevića i Arnolda Paola. Carska austrijska komisija je posjetila selo Kisiljevo, nadomak Srebrnog jezera kod Velikog Gradišta, 1725. godine i otvorila grob Petra Blagojevića. I pored toga što je proteklo 10 nedjelja, komisija je u grobu pronašla kompaktno tijelo, kao da je pokopano prije nekoliko sati. Kad su mu zaboli glogov kolac u grudi, iz usta, nosa i ušiju potekla je krv. U međuvremenu su mu izrazito porasli brada i nokti. Po tadašnjim pravilima u takvim situacijama nakon probadanja glogovim kolcem, tijelo je spaljeno, a pepeo bačen u rijeku. Kraj priče o srpskom vampiru Petru Blagojeviću je izvještaj carske austrijske komisije od 23. avgusta 1725. godine. Na temelju toga, u Berlinu je objavljen članak o ovom srpskom čudovištu, gdje se prvi put zvanično pominje riječ „vampir“, kao srpski izum.

Probadanje glogovim kolcem groba srpskog vampira Miloševića

Drugi slučaj srpskog povampirenja vezuje se za osobu Arnolda Paola, koji je bio austrijski vojnik. On je u Medveđi kraj Trstenika upoznao jednu Srpkinju sa kojom je imao i djecu. Kao srpski zet učestvovao je u izgubljenim bitkama na Kosovu, gdje ga je spopao neki vampir kojeg je Paole odagnao, ali ne zadugo. Ovaj ga je stalno progonio. Nakon pogibije 1727. godine Arnold Paole je ukopan u Medveđi. Nakon pet godina njegov grob u trsteničkoj općini privlači pažnju zbog čudnih događanja. Kažu da se Arnold Paolo povampirio i počeo daviti žive ljude. Podavio je oko 16 ljudi, ne birajući da li su žene, djeca ili odrasli muškarci. I opet je zbog srpskog povampirenja došla carska austrijska komisija u Srbiju 12. decembra 1731. godine, koju je predvodio dr. Johan Flakinger. Obavljena je ekshumacija tijela Arnolda Paola i ustanovljena je krv na njegovim usnama. Kad su ga proboli glogovim kolcem čuo se strahovit krik. Spalili su njegovo tijelo i pepeo bacili u rijeku Moravu.

Predsjednik ausrijske carske komisije dr. Flakinger napisao je o tom slučaju izvještaj pod naslovom "Visium et repertum" u kojem je detaljno opisao događaj srpskog povampirenja. To je prenio tadašnji list London journal i na taj način promovirao ovaj vampirski srpski brend, koji je od tada u upotrebi i u engleskom jeziku.

Kako bi shvatili koliko je vampirstvo srpski izum i koliko je to prisutno u srpskoj tradiciji i kulturu dovoljno je podsjetiti da i dan danas pravoslavni Srbi svog mrtvog makar iglom ili trnom bocnu kako bi bili sigurni da se neće povampiriti. Odnosno, ako se povampiri, Srbi ga probadaju glogovim kolcem. Nije poznato da su Turci ikad imali u svojoj tradiciji i kulturi probadanje svojih ili tuđih mrtvih glogovim kolcem. A kamoli živih. Probadanje ili nabijanje na kolac je očito srpska tradicija i kultura. Srpski izum. Srpski brend. I srpska laž da je kolac turski. Ne, kolac je glogov od kojeg se Srbi liječe od vampira. Što je naučno dokazivo. Kao što je dokazivo da u srpskoj tradiciji i kulturi ništa ne može bez Save, pa tako ni vampirstvo. Naime, najpoznatiji srpski vampir bio je Sava Savanović iz mjesta Zarožje, po kojem je Milovan Glišić napisao pripovijetku "Leptirica", a Đorđe Kadijević snimio je pod tim naslovom film. Savanović je u svome selu imao vodeni mlin u kojeg se često vraćao i poslije smrti kao vampir. Zbog toga su seljani morali spaliti mlin kako bi se riješili srpskog vampira Save. Napravili su mlin na drugom mjestu. Vampir Sava se više nije javljao.

Ovih dana su se pojavili još uvijek bezimeni srpski vampiri u Bosni, tačnije u okupiranom Bratuncu gdje su ispred zgrade Općine na narodnom veselju, uz vrisku, dreku, igru i muziku pjevali genocidnu pjesmu „Oj Pazaru, novi Vukovaru! Oj Sjenice nova Srebrenice!“. Dok su u Srebrenici u dvorištu Pravoslavne crkve Pokrova presvete Bogorodice, prilikom obilježavanja pravoslavnog praznika Preobraženja Gospodnjeg veličali zločine genocida srpsko-crnogorskih vampira Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Pojavio se video snimak da su čak i na srpskoj svadbi pjevali srpski vampiri vampirsku srpsku pjesmu i igrali vampirsko srpsko kolo. Među njima je sigurno bio i nezamjenjljivi vampir Sava. Pjevali su srpski vampiri srpsku vampirsku pjesmu sa krvavim usnama, sa krvavim očima, sa krvavim rukama u vampirskom plesu i drakulskom zanosu, ostavljajući iza sebe pisani trag za carsku europsku komisiju:

Svetosavsko-genocidna praznična orgijanja i poziv na nova klanja Genocidna orgijanja i na svadbena veselja "nebeskog naroda" Oj Pazaru, novi Vukovaru! Oj Sjenice nova Srebrenice! Oj Pazaru, novi Vukovaru! Oj Sjenice nova Srebrenice! Oj oj Pazaru, novi Vukovaru! Oj oj Sjenice, nova Srebrenice! Šta će reći moja mila majka kad je meni žena Muslimanka! Oj šta će reći moja mila majka kad je meni žena Muslimanka! Oj Fatima, gdje su ti dimije? -U četnika oko redenika! Oj oj Fatima, gdje su ti dimije? -U četnika oko redenika! Oj Munira, ko te razmontira? - Srbi braća, j..o li ih ćaća! Oj oj Munira, ko te razmontira? - Srbi braća, j..o li ih ćaća!

Ove otrovne riječi srpskih vampira su srpski izum, srpski brend, srpska tradicija i kultura. Osim genocida, to je sve što Srbi znaju i što mogu. Pjevati srpske vampirske pjesme kao zadnje kukavice na ovome svijetu, plazeći krvavi jezik iz svojih usta punih krvi. Saznat će se i prava imena tih srpskih vampira u Bratuncu, Srebrenici, i na svdbama. Kad tad. Njih ne treba probadati glogovim kolcem, jer se ti podmlađeni srpski vampiri probadaju sami. I tako nestaju u svojoj vampirskoj pakosti i mržnji, koja ih razara i u njima ubija sve što je ljudsko. Ostaje im samo da budu srpski vampiri. Kojima se ovih pridružuju crnogorski, odnosno mrzogorski vampiri na čelu sa Slavkom Perovićem, koji u stilu vampirske krvave logike istrese sve što imaše na vampirskom krvavom umu, mada je njegova mržnja u duši mnogo veća i mnogo žešća. Nabroja Slavko Perović, prosvjećeni mrzogorski liberal, sve vampirske krvave misli što ih posija na Balkanu najveći uzgajatelj govora mržnje Radivoje "Rade" Tomov Petrović u svom "Mrzogorskom vijencu".

Od svih pitanja, odnosno vampirskih pakosti i mržnje, koja je Slavko Perović postavio reisu Rifetu Fejziću, jedno mi je najzanimljivija, a to je da "svuda đe je došao islam, došao je u krvi ognja i mača". Mašallah! Jah, što nam je ovaj naš Perović, mrzogorski liberal, pametan. I što je načitan! I zna da kad nam Turci dođoše na Balkan sviju nas postrojiše i pod ognjem i mačem nas u islam uvedoše i tako mi bijasmo pod turskim ognjem i mačem više od petsto godina. Ni mrdnut, ni pisnut nismo smjele sve dok nam mrzogorski krvopijski vampiri Milošević i Karadžić ne dođoše u Bosnu da nas ognjem i mačem izvedu iz tog okupatorskog turskog islama, kojeg Perović, kao vampir iz mrzogorskog mraka, ne može da smisli. Ni da mu se ime islama spominje. Ni da mu se Turci na oči pojave. To ne smije biti!

Ali, šta bi, Peroviću? Ni ognjem, ni mačem srpsko-crnogorski vampirski junačine Milošević i Karadžić ne mogaše Bošnjacima istjerati islam. Čak ni crnogorski krvolok tvoj „genije“ kralj Nikola. Već ga još više i jače utvrdiše u Bošnjaka. Jer, ako islam Bošnjaci primiše turskim ognjem i mačem, onda bi logično bilo, ako ti je, Peroviću, logika na umu, da ih je lahko bilo vratiti u tu vašu "veru", "vjeru", u kojoj vi sami nemate ni ni časti, ni obraza, ni čojstva.

Znam, Peroviću, lakše vam je podnositi današnju europsku okupaciju Crne i Jadne Gore, jer Turaka više nema, pa vam se valja dodvoriti novom gospodaru, iako vam čitam između redova onu čuvenu: "Zaplakaće balkanske gore i livade za Turcima, ali Turaka neće biti." Sada vam, Peroviću, vaše crnogorske adžam-i oglane odvode u Nju Jork, Sidnej, London, Berlin, Pariz i Rim. Jer tamo im je bolje živjeti sa Turcima i Arapima u Frankfurtu, Londonu i Parizu, nego biti zatvoreni u mrzogorski mračni kotlić, gdje žive vampiri, koji se iz "Mrzogorskog mraka" od Radivoja "Rade" Tomov Petrovića povampireno bude krvavih usana i krvavog jezika da ubijaju živog i nevinog čovjeka, Bošnjaka, samo zato što je ljepši i bolji od njih.

Eh, moj Peroviću, trebaš pitati tvoju junačku subraću iz šesnaestog stoljeća pa da ti kažu: Šta im je bilo bolje u to doba - biti čoban na Balkanu ili vezir u Istanbulu? Odnosno, pitaj današnje crnogorske junačke momke, adžam-i oglane: Šta im je bolje - biti ponizni sluga crnogorskom zločinačko-korumpiranom Đukanovićevom režimu ili biti ugledni profesor na Sorboni, Oxfordu i Harvardu? Upravo tako, ono što je danas za vas Mrzogorce Europa i Amerika to je nekad bila Turska carevina. Nije pet dana. Ni pet godina. Ni pet decenija. Već petsto godina živjeli ste u blagodati turske carevine, bolje i sretnije nego danas. Jer da nije bilo tako, ne bi trajala tako dugo. Turskoj carevini ste isto govorili ono što sad govorite Europi i Americi. Da ih trebate i da ste na njihovom kursu ljudskih prava i demokracije. Dragi naš Peroviću, (tako kažem jer vi ste naši pravoslavci ili katolici, koje su naši časni preci čuvali i sačuvali od nestanka), vi ste samo promjenili gospodara. Vaš položaj je ostao isti. S tim što vam je sa Turcima bilo lakše, jer su Turci više cijenili vaše podaništvo, nego današnja Europa. Stoga, vi ste u pravu Turci su bili naši okupatori na isti način kao što su danas naši okupatori Europa. Turci su nam donijeli demokratiju u 16. stoljeću kao što nam danas Europa donosi - demokraciju. Pa neka nam je sretno. Mi na Balkani smo i onako naučili da budemo KINGMAKERS, jer sami ne znamo biti kraljevi. Sluge ostaju sluge. Samo se gospodari mijenjaju. Zato je, Slako Peroviću, ne primjereno da optužujete reisa Rifeta Fejzića, koji je kao i vi u službi novog gospodara. Ali je dobro i, za nas Bošnjake, veoma korisno što ste nas probudio iz sna o liberalima, kao spasiocima. Sad znamo da je u programu genocida protiv Bošnjaka od Plava, Gusinja, Šahovića... do Srebrenice svako imao svoju ulogu. Tebi su, Slavko Perovići, očito dodijelili da "spašvaš" Bošnjake u Crno-zamračenoj Gori tako da ti se Bošnjaci nikad ne mogu odužiti, odnosno da ti se stalno moraju zahvaljivati, jer eto, ti nisi a mogao si ih ubijati kao i svi ostali. Dakle, svi ste vi, Slavko Peroviću, isti i svi ste imali zadatak da po slovu i duhu mračnoga i mržnjom savijenog "Gorskog vijenca" očistite Balkan od Bošnjaka. Jedni su ih progonili, drugi su ih pokrštavali, treći su ih ubijale, četvrti su im žene slilovali, peti su ih "branili", šesti su ih "hranili", sedmi su im sol na ljutu ranu sipali..., ali svi su imali jedan cilj u glavi, a to je da urade sve što mogu da nestane Bošnjaka kako bi, Slavko Peroviću, vaša laž nadvladala istinu. Ali se to nije tako dogodilo i nikad se neće dogoditi, jer vampirska laž ne može preživjeti ma koliko je vi, Peroviću, veličali. I ma koliko ti, Peroviću, vikao "briši".

No, hvala ti, Peroviću, što si nam se otkrio i što si nam pokazao da mi Bošnjaci ne smijemo imati nikakvih iluzija ni oko umjerenih, ni oko liberalnih, ni oko dobrih mrzogorskih političara, jer su Mrzogorci svi isti jučer, danas i sutra. Na tvom primjeru, Slavko Peroviću, bjeloda je da su za Bošnjake najopasniji oni koji im se uvlače pod kožu, kao što su to nekada radili Turcima i kao što to sada rade Europljanima, a iza leđa ih čekali da ih smaknu. Zato je pojava srpskih vampira u Bratuncu i crnogorskog vampira Slavka Perovića najbolje upozorenje Bošnjacima da se moraju ujediniti i protiv vampira se boriti, ali ne glogovim kolcem, već pametnim, mudrim i odlučnim perom, kojim će se uništiti laž i mržnja "Mrzogorskog vijenca" i kojim će se rastjerati srpski i crnogorski vampiri.

Bošnjaci pamet u glavu i pero u ruku. Pred nama je dugi put do slobode i nezavisnosti. Ali drugog puta nema. Zato neka nam je dragi Allah na pomoći. Amin!