Održana tribina o popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013 U sali Bošnjačke islamske zajednice “Gazi Husrev Beg” Toronto, u subotu, 06. Septembra 2013.god. , održana je tribina o popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013. god. Predavač je bio profesor Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada i član Kluba prijatelja Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. Tribinu su organizirali Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike i Institut za istraživanje genocida Kanada u saradnji sa bošnjačkim džematima u Kanadi u okviru inicijative “Bosna i Hercegovina te treba” - Popis 2013 . Cilj tribine je da se državljanima Bosne i Hercegovine koji žive u Kanadi skrene pažnja na popis stanovništva, koji će biti održan u oktobru 2013. godine. Ramić je rekao da popis stanovništva smatra historijski važnim i za Bošnjake i za Bosnu i Hercegovinu, jer je to prvi put nakon 100 godina da je Bošnjacima dozvoljeno da se izjasne kao takvi. Popis je i osjetljivo političko pitanje, jer osim statističkih podataka treba potvrditi i to kakve je posljedice po demografsku strukturu Bosne i Hercegovine ostavila agresija i genocid. Ramić je naglasio kako su šutnja i strah da se izjasne da su Bošnjaci glavni krivci bošnjačkog potčinjenog položaja u prošlosti. Od 1992. godine Bošnjaci su politički faktor bez kojeg je nezamisliva budućnost Bosne i Hercegovine. Naše staro, povijesno ime jeste Bošnjak To ime svi kolektivno trebamo čuvati, brinuti se za njega, dograđivati ga jer je ono dio našeg kolektivnog identiteta. Bošnjaci se napokon izjašnjavaju u svim statističkim pokazateljima kao narod koji ima svoje ime, svoj jezik, svoju historiju, kulturu, tradiciju, duhovnost, svoju domovinu. Bosna i Hercegovina je domovina, država i zemlja Bošnjaka i svih drugih naroda i građana koji u njoj žive. Višestoljetna državna tradicija Bosne i Hercegovine nije upitna. Upitan je politički i pravni sistem koji je kreiran nepravednim, ilegalnim nelegitimnim Dejtonskim ustavom koji je uspostavio entitet Republika Srpska na osnovama legalizacije rezultata agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima. Bosanskohercegovačka nacija je priznata kao 177. članica Ujedinjenih Nacija, 22. maja 1992. godine, prijemom Republike Bosne i Hercegovine u Ujedinjene Nacije. Bosanskohercegovačka nacija je ustavno pravna i državna kategorija koju čine svi narodi i građani koji imaju bosanskohercegovačko državljanstvo. Bosanski jezik jeste jezik Bošnjaka. Pokušaji da se Bošnjacima, umjesto historijski potvrđenoga te u praksi usvojenog naziva bosanski jezik nametne bošnjačka nominacija jezika predstavlja negiranja bošnjačke narodne samosvojnosti. Ako Bosna i Hercegovina nema svoj bošnjački narod koji je imenom, historijom i sadržajem svog identiteta vezan za tu zemlju i državu, koji je najbrojniji i najviše vezani za nju, onda ona nije supstancijalna historijski. Onda se ona svodi na Srbe i Hrvate kao jedine istorijske narode. Na kraju je Ramić pročitao Proglas sjevernoameričkih Bošnjaka o popisu koga su prisutni prihvatili aklamacijom.

Na javnoj tribini o popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini, održanoj 6 septembra 2013. godine u Torontu u organizaciji Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i Instituta za istraživanje genocida Kanada na prijedlog kanadskih Bošnjaka i njihovih organizacija i zajednica usvojen je

PROGLAS
SJEVERNOAMERIČKIH BOŠNJAKA PO PITANJU POPISA STANOVNIŠTVA U BOSNI I HERCEGOVINI
1 . Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike {KBSA} i Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK} su u više navrata upozoravali bošnjački politički, akademski i kulturni establišment, bosanskohercegovačke državne organe i međunarodnu zajednicu o diskriminirajučim odredbama Zakona o popisu. Prava Bošnjaka su ozbiljno ugrožena konceptom, idejom i postavljenim popisnim pitanjima pripremljenim za popis stanovništva. Kreatori popisa, a posebno oni koji su formulirali popisna pitanja su jedino prema Bošnjacima postupili tako da su pitanjima o njihovom narodnom, zemaljskom i vjerskom identitetu dovela u koliziju koja može zbuniti ispitanika i voditi ka stvaranju pogrešne statističke slike Bosne i Hercegovine. Kreatori pitanja nisu ni jednom drugom narodu postavili slične dileme u odnosu na njihov narodni identitet koje su postavili Bošnjacima.
Posebno smo skretali pažnju da je tokom niza decenija Bošnjacima bilo oduzeto njihovo narodno ime. Kao nastavak prakse poricanja bošnjačkog narodnog imena izvršena je i agresija sa elementima genocida na Bosnu i Hercegovinu, tačnije na Bošnjake, jer agresori, kao i današnji bosanskohercegovački secesionisti znaju da nema Bosne i Hercegovine bez Bošnjaka, niti može biti Bošnjaka bez Bosne i Hercegovine. Riječ je, dakle, o kontinuiranju iste ideje i cilja. Bošnjake je trebalo djelomično eliminirati i dezorijentirati oduzimanjem njihovog narodnog imena prije agresije i genocida, potom ih agresijom i genocidom djelomično pobiti i jednim dijelom ih protjerati. Te kroz diskriminirajuči Zakon o popisu, krojen po mjeri neprijatelja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine u ime nastavka procesa pravne legalizacije rezultata agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima, konfuzan popisni materijal i dobro plačene "popisne misionare", konačno ih dokrajčiti.
Ponovo se afirmiše tendencija da se stanje narodne identifikacije Bošnjaka vrati stotinu godina unazad u situaciju dilema oko njihovog identiteta, kada im je nuđena svaka druga identifikacija osim historijske, narodne identifikacije u imenu Bošnjak.
Dijaspora je takođe predmet manipulacije Zakonom o popisu. Lica koja žive u inostranstvu duže od dvanaest mjeseci neće se računati u ukupan broj stanovnika Bosne i Hercegovine, a time im se onemogućava da budu birani u organe lokalne i javne uprave. Popis se neće obavljati u nijednom diplomatsko-konzularnom predstavništvu Bosne i Hercegovine u inostranstvu.
Razlika između ovog popisa i popisa sprovedenog 1991. godine je u tome što se lica koja su odsutna iz Bosne i Hercegovine duže od 12 mjeseci neće računati u ukupan broj stanovništva. Ova promjena je bez ikakvog osnova i djelo je onih snaga u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine koji kontinuirano imaju diskriminirajući odnos prema dijaspori. Činjenica je da se popis sprovodi, a da Aneks 7 Dejtnoskog sporazuma o povratku raseljenih i izbjeglih lica nije sproveden, premda je to bila obaveza međunarodne zajednice i državnih organa. Vladajuće parlamentarne stranke su poništile član 48 Zakona o popisu stanovništva koji je predviđao da će prilikom formiranja vlasti i dalje važiti etnička struktura prema popisu iz 1991. godine i to sve do potpunog provođenja Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma. Ovim popisom se može definitivno staviti tačka na etničko čišćenje. Aneks 7 nikada neće biti sproveden dok god se državi Bosni i Hercegovini ne vrati njen neotuđivi suverenitet koga su današnji politički akteri prenijeli na nivo entiteta.
Izražavamo žaljenje i nezadovoljstvo što su bošnjački poslanici u Parlmenaternoj skupštini Bosne i Hercegovine glasali za zakon koji negira osnovna prava i slobode Bošnjaka. Američki i kanadski Bošnjaci smatraju da je usvojeni zakon o popisu, genocidni zakon po mjeri velikosrba i velikohrvata, po mjeri neprijatelja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Zakon o popisu može biti pravna legalizacija rezultata agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima.

2. Zato američki i kanadski Bošnjaci pozivaju sve bošnjačke narodne, političke institucije, intelektualce, kulturne i javne radnike, organizacije i zajednice u i van Bosne i Hercegovine na narodnu moblizaciju u cilu adekvatnog odgovora na veliki historijski izazov - popis stanovništva koji će se raditi po pravnoj regulativi koja je diskriminirajuća za Bošnjake, u uslovima jakog djelovanja „popisnih misionara“.
Bošnjaci moraju biti u potpunosti jedinstveni i bez popustljivosti prema bilo kome i jedinstveno, kolektivno odgovoriti na proklamovan cilj „popisnih misionara“ - smanjenje broja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini po svaku cijenu.

3. Pravilno, vjerodostojno, narodno izjašnjavanje u popisu stanovništva treba da bude slobodno, što znači da Bošnjaci mogu biti samo Bošnjaci. Takvim izjašnjavanjem oni održavaju svoj historijski, kulturni, tradicijski, politički kontinuitet, uvažavaju vlastitu povijest ostvarenu pod tim imenom, ispoljavaju odgovornost prema Bošnjacima i drugim narodima i nacijama, izražavaju samopoštovanje i samosvijest.
Pod povijesnim imenom Bošnjaci, oni su kreirali svoje nacionalne, narodne,političke, društvene, ekonomske, naučne, kulturne, sportske i druge rezultate, kreirali su svoju bogatu povijest.

4. Ističući legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim i u narodu ukorijenjenim imenom, na ovim popisu, na pitanje o maternjem jeziku treba jasno reći bosanski jezik kao bošnjačko utočište i veza sa Bosnom i Hercegovinom i drugim nacijama, narodima i državama.

5. Bošnjak treba i može biti svako ko osjeća starosjedilačku vezanost za zemlju, teritoriju, državnu i društvenu bosanskohercegovačku zajednicu.
Nema straha da bi oni koji nisu u islamu mogli etničko bošnjaštvo odvojiti od islamske kulturološke osnovice. Samo je bošnjaštvo sposobno da zaštiti i bosanstvo i muslimanstvo, jer ni jednog ni drugog nema bez kritične mase Bošnjaka.
Povlaćenje znaka jednakosti između narodnog i vjerskog je kontraproduktivno. Treba uvažavati činjenicu da ima Bošnjaka koji uopće nisu vjernici. Uostalom, tokom proteklih nepunih dvadesetak godina razvijana je upravo ta tendencija poistovjećivanja narodnog i vjerskog, što ide u prilog brojnim faktorima, posebno onim agresijskim i genocidnim, da se Bošnjaci svedu u okvire vjerske zajednice.
Stoga je važno isticati osnovne faktore političkog subjektiviteta – narodnu pripadnost (Bošnjak), nacionalnu pripadnost državi Bosni i Hercegovini i jezik (bosanski), a vjeroispovijest, ostaje stvar najvišeg izraza važne ali individualne posebnosti.

6. Budući da je historija nasilja nad bošnjačkim narodom trajala gotovo cijelih stotinu godina i da su svježe traume u odnosu na to pitanje i nedavne historije, te pogotovo u uvjetima nedovoljne informiranosti građana o toku narodnog opredjeljivanja Bošnjaka i teškim borbama koje su morali voditi da dobiju svoje temljeno pravo da se nazivaju svojim imenom, budući da ove dileme mogu realno dovesti u zabludu i navesti na pogrešnu identifikaciju veliki broj ljudi, američki i kanadski Bošnjaci pozivaju sve bošnjačke političke stranke i njihove lidere, sve bošnjačke organizacije i zajednice, intelektualce, kulturne i javne radnike da odmah dogovore i objave proglas o svestranačkom, svebošnjačkom narodnom konsenzusu kojim će dati podršku realizaciji ustavnog načela da je narod koji se, tuđom voljom pisao kao Muslimani, danas, svojom voljom, piše kao Bošnjaci.
Bošnjaci su kroz historiju, na prethodnih 12 popisa, imali nametnuto ime. Tako su neki postali Muslimani u etničkom smislu, što nikada i nigdje u svijetu nije zabilježeno, jer je to svuda oznaka za vjersku pripadnost, neki se izjašnjavaju kao Srbi ili Hrvati, ili kao neopredijeljeni. Biti neopredijeljen u narodnom smislu je individualno i kolektivno poniženje.
Bošnjaci su 1993. godine u ratnom Sarajevu na Bošnjačkom saboru jasno odlučili da im niko više neće nametati imena i vratili staro narodno ime Bošnjak.
Bježanjem od povijesnog narodnog imena Bošnjak, mnogi pokušavaju na potpuno pogrešan način "izraziti" svoj navodni internacionalizam, kosmopolitizam, navodnu svijest o nadnacionalnom, tačnije o anacionalnom kao vrlini. Američki i kanadski Bošnjaci smatraju da treba najprije jasno izraziti svoju, autentičnu, narodnu opredijeljenost i osviještenost da bi čovjek mogao postati internacionalist.
Oni Bošnjaci koji su smeteni u tom pogledu forsiraju svoj navodni internacionalizam kao anacionalnost na lokalnoj razini, izjašnjavanjem kao Bosanac i sl., ne znajući da je to oznaka pripadnosti državi, a da ta država, nažalost funkcionira upravo po ključu etničkoga.
Američki i kanadski Bošnjaci istiću da se u vezi s narodnim izjašnjavanjem ne smije vršiti prisila. Međutim čin slobodne volje se ograničava potrebama društva i zajednice u kojoj ostvarujemo svoja individualna i kolektivna prava. Svojim izjašnjavanjem o narodnoj pripadnosti kao zbir slobodnih individua utječemo na ostvarivanje individualnih i kolektivnih prava drugih, dakle i na prava svoje djece, roditelja, svih svojih sunarodnika. Skup individua čini društvo, i stoga je pogrešno misliti kako se lično izjašnjavanje tiče samo individue, ono se tiče i individue, ali i cijele zajednice. Dakle, narodno izjašnjavanje u popisu stanovništva nije proizvoljan, neobavezujući individualni čin, već je to čin krajnje odgovornosti prema društvu i državi.
7. Američki i kanadski Bošnjaci predlažu da se svestranački, svebošnjački, narodni proglas i konsenzus obajavi 28. septembra ove godine kada se navršava 20 godina od Bošnjačkog sabora, kada je Bošnjacima vraćeno njihovo narodno ime.

8. Svebošnjački, narodni proglas i konsenzus na taj datum bio bi najbolji izraz bošnjačkog jedinstva i najbolja poruka svim Bošnjacima u svijetu za popis stanovništva, najbolji odgovor neprijateljima Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, te najbolji odgovor na slučajno ili namjerno planirane zablude i orkestrirana alternativna rješenja i imenovanja narodnog identiteta koja su izvedena iz nasilne historije narodne identifikacije Bošnjaka tokom cijelog XX stoljeća sa ciljem da slika o broju Bošnjaka i o njima kao narodu, a time i o stanju njihovih prava bude ponovno falsificirana.
Nema nijednog razumskog razloga da Bošnjaci budu bilo šta osim ono što jesu - Bošnjaci. Narod, koji je sam odabrao svoje ime, koji ima svoju kulturu, svoj jezik, običaje, mitove i ne razlikuje se od ostalih evropskih naroda zaslužuje konsenzus svojih političkih, akademiskih, javno kulturnih predstavnika u predvečerje najvažnije aktivnosti poslije odbrane u agresiji i genocidu.

9. Dvadeset godina poslije historijskog vraćanja narodnog imena Bošnjaka, Bošnjaci na popisu stanovništva potvrđuju i zauvijek pečate suverenitet nad svojom zemljom, teritorijom, državom i društvom u Bosni i Hercegovini i svojim narodnim imenom. U želji da žive u miru platili su cijenu genocida širom Bosne i Hercegovine. Sada imaju situaciju gdje im se pravnom silom pokušavaju nametnuti standardi koji nigdje u svijetu ne bi bili prihvaceni. Bošnjački odgovor na to treba da bude svebošnjački, svestranački, narodni proglas, kao izraz bošnjačkog jedinstva.

10. Bošnjačka dijaspora koja je kao rezultat agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima bila primorana pronaći dom daleko od svoje domovine, obnovila je svoje prijeratne domove i tako učestvovala u svim vitalnim projektima zajednice u prijeratnom prebivalištu. Zakon o popisu odobrava da se osobe koje na ovaj način gledaju na odnos života u dijaspori i domovini dođu u Bosnu i Hercegovinu i popišu kao dio stalnog stanovništva domovine. Građani koji u vrijeme popisa ne mogu doći u domovinu, mogu se popisati putem web-obrasca, ali to je klasični popis dijaspore i te popisnice će biti bitno kraće i neće sadržavati značajan broj važnih pitanja. Ogromna je razlika između popisivanja putem interneta i popisivanja u domovini. Osoba koje se popišu u Bosni i Hercegovini bit će dio stalnog stanovništva, determinirat će unutrašnje odnose, te biti dio svih socio-ekonomskih i demografskih analiza. Ljudi koji se popišu putem web-obrasca su jednostavna evidencija i ni na koji način ne mogu utjecati na odnose u Bosni I Hercegovini, od socio-ekonomskih i demografskih do etničkih itd. Važno je znati da jedini podatak koji građani, pored imena i prezimena trebaju znati, jeste jedinstveni matični brojevi članova porodica. Također, ne treba zaboraviti da nosilac domaćinstva (roditelji, amidža, brat/sestra, itd.) može popisati cjelokupno domaćinstvo ukoliko su ostali članovi domaćinstva na radu u inozemstvu.
Pozivamo sve bošnjački organizacije u dijaspora koje su svjesne značaja popisa da u skladu sa svojim mogućnostima organizuju prevoz zainteresovanih Bošnjaka u Bosnu i Hercegovinu u cilju obavljanja popisa.
Koliko će Bošnjaci u dijaspori razumjeti važnost ovog popisa i odazvati se popisu, toliko će budućim generacijama, svojoj djeci, pokazati koliko im znači njihov zavičaj, narod i domovina. Rezultate ovog popisa će upravo buduće generacije osjetiti i sjećati se 2013. godine kada su njihovi roditelji (ne)učestvovali u popisu.
KBSA i IGK zajedno sa drugim bošnjačkim organizacijama i zajednicama će formirati štabove ili povjerenike u svim gradovina u Sjevernoj Americi gdje ima veći broj Bošnjaka sa ciljem pomoći američkim i kanadskim Bošnjacima oko popisa.