Prije nekoliko dana u izdavaštvu web magazina Bošnjaci.Net iz štampe je izašao kitab pod nazivom “Ime je znak” autora Ferida Ferka Šantića. Još u vaktu studentskih dana Šantić je počeo sakupljati materijal za ovaj kitab. Negdje početkom ’90-tih kada je razmišljao da može materijal poslati u štampariju, krenula je srpsko-crnogorska genocidna agresija na RBiH, Sandžak... Tada se posvetio onom što je u tom momentu bilo najpreče, odnosno posvetio se svojem bošnjačkom narodu kojem su srpsko-crnogorski velikonacionalisti, po receptu zločinačkog Njeguševog Gorskog vijenca, prijetili potpunim istrebljenjem i zatiranjem tragova njihovog bivstvovanja na području Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Godine su se nizale, a njega je potom put odveo u daleku Švedsku. Tu je Šantić, u arhivama kraljevske i univerzitetske biblioteke u Stokholmu pronašao ključne materijale za kitab ”Ime je znak” , To je, kako je u podnaslovu pojašnjeno:

Kitab o Bošnjanima istočno od Drine u XV i XVI vijeku
O imenima Sarajeva, Prijepolja, Lima, Pljevalja i Sjenice.

Autor kitaba naglašava: ”Silan je vakat utrošen na sakupljanje i obradu svih materijala koji su bili potrebni da se jedan ovakav kitab sačini. Sve je počelo u mojim studentskim danima, davnih 1970-tih”.
Tek kad ovaj kitab uzmete u vaše ruke i pročitate, uvjerit ćete se o bogastvo koje sadrži.
Ime je znak svemu, Imena naroda, država, ljudi, mjesta, planina, rijeka... proizišla su iz govornog jezika a svaki govorni jezik je arheologija ljudske svijesti...
Bilo koji naziv, bilo koje ime, bilo koja riječ, ponikli iz života kao što i svaka biljka ponikne iz podloge koja je hrani.

Ovaj kitab se ne prodaje jer nije rađen da bi se sa njim ostvarivala zarada. Kitab "Ime je znak" dijeli se samo kao peškeš, kao poklon. Tako nešto omogućio je privrednik Edin Beganović koji je dio svojeg imetka uvakufio za štampanje ovog kitaba a sa istim nijetom autor je uvakufio i svoj dugogodišnji rad na ovom kitabu. Kitab, uz nadoknadu poštanskih troškova, možete poručiti na e-mail: [email protected] ili [email protected]

---

Kitab je inače dostupan i na internetu, na adresi:http://www.scribd.com/doc/195227220/IME-JE-ZNAK-Nomen-Est-Omen-novembar-2012?secret_password=hni64fkhf4bnawkwdz0&post_id=100003506268744_438729736253898#_=_

Autor Ferid Ferko Šantić

Umjesto predgovora

Ferid Ferko Šantić Kad je, početkom '90-tih, ovaj materijal bio spreman za objavljivanje tada to nije bilo moguće uraditi. Nastupio je tada zli vakat opšte, kako fizičke tako isto i duhovne, kulturne... velikosrpske agresije na Bošnjake kao narod. Počelo je to prvo u Sandžaku da bi nakon toga uslijedila i srpsko-crnogorsko-hrvatska agresije na matičnu domovinu svih Bošnjaka, na Bosnu i Hercegovinu.

Ima jedna plaha bošnjačka pouka u kojoj se veli: plod se ne jede čim se pojavi nego kad mu vakat dođe. Ova pouka mi je na um padala uvijek kad god bih naumio završiti rad na ovoj knjizi. U tim prilikama uvijek se u meni nešta bunilo, u stvri, neki moj melek uvijek mi je došaptavao: ”Polahko, možda se pronađe još neki koristan materijal, detalj, zapis, dokument...” U tim prilikama sjetio bih se gore navedene pouke pa bih, onako sam sebi, govorio: Bitno je da ovaj materijal, ovaj ”plod” postoji a kad mu vakat dođe, kad ”sazri” onda će se i ”pojesti”, odnosno onda će se i odštampati. To da mi moji dobri meleci nisu dozvolili da još davno završim rad na ovom kitabu vidi se i po jednom neobičnom detalju. Naime, ključne materijale za ovaj kitab pronašao sam u arhivama kraljevske i univerzitetske biblioteke u Stokholmu. Tu ih inače nikad ni tražio ni pronašao ne bi da to nije On odredio. Zbog toga me je, hasli, On ovdje i ostavio. Silan je vakat utrošen na sakupljanje i obradu svih materijala koji su bili potrebni da se jedan ovakav kitab sačini. Sve je počelo u mojim studentskim danima, davnih 1970-tih. Tada sam u bibliotekama počeo viđati kitabe, zapise... davnašnje u kojima se spominjao moj rodni kraj. Tad se, u stvari, u meni rađao nijet da o svemu tome nekad nešto napišem. Nešto o čemu se do tada pisalo nije a što bi moglo biti od koristi onima koje to zanima.
Nakon završetka studija i povratka mojem rodnom bošnjačkom topraku, odnosno nakon povratka mojem vatanu sandžačkom, nastupio je jedan novi period u ”sazrijevanju” materijala za ovu knjigu. Krećući se tada kroz različite krajeve nailazio sam na mjesta, rijeke, planine, lokalitete... čije sam nazive počeo bilježiti а potom tražiti objašnjenja о tome šta bi ti nazivi mogli značiti. Mnogi od tih starih naziva žive svoj život i dan danas. Žive i svjedoče. Svjedoče i govore о onome što nigdje zapisano nije, jer su oni nastajali u vaktovima kad pisma nije ni bi1o. Kad se uspije dokučiti, rastabiriti, objasniti neko od tih svjedočanstava tada se podiže jedan spomenik ljudskom pamćenju i ljudskom trajanju.
A o tom ljudskom trajanju najbolje svjedoči drugi dio ovoga kitaba. Tu se historijskim dokumentima prve, znači najvažnije, kategorije potvrđuje bošnjačko hiljadugodišje trajanje na prostorima istočno od Drine, tj. na prostorima današnje Zapadne Srbije i Sandžaka. To bošnjačko trajanje na prostorima istočno od Drine na poseban način potvrđuje popis stanovnika Užica iz 1516. i 1525. god. koji je priložen u drugom dijelu ovog kitaba. Ovdje se nalazi i dokument, uzet iz srbijanskog arhiva, u kojem se navodi da Bošnjaci žive između Drine, Verbasa, Save, Dalmacije, Hema,
čislom 450.000: ispovjadaju ili Islam; ili su Rimokatolici, ili pravoslavni. Tu je i dokument iz 1516. god., uzet također uzet iz srbijanskog arhiva, iz kojeg se vidi da su četvorica braće iz sela Oplanina kod G. Milanovca sinovi jednog Bošnjaka. Zbog toga bi drugi dijo ovog kitaba mogao biti polazna osnova nekome od budućih bošnjačkih istraživača da o Bošnjacima istočno od Drine uradi opširnu, sveobuhvatnu studiju.
Kad je, početkom '90-tih, ovaj materijal bio spreman za objavljivanje tada to nije bilo moguće uraditi. Nastupio je tada zli vakat opšte, kako fizičke tako isto i duhovne, kulturne... velikosrpske agresije na Bošnjake kao narod. Počelo je to prvo u Sandžaku da bi nakon toga uslijedila i srpsko-crnogorsko-hrvatska agresije na matičnu domovinu svih Bošnjaka, na Bosnu i Hercegovinu. Kao i svi ostali Bošnjaci i autor ovog kitaba tada je bio uključen u druge oblike borbe za opstanak naroda bošnjačkog, kao i za opstanak njihove domovine Bosne i Hercegovine.
U jednoj hićaji, kratkoj priči, besjedi se o tome kako su nekog mudrog bošnjačkog deda pitali je li mu žao, odnosno je li mu teško umrijeti a dedo im odgovorio: Kad insan iza sebe ostavi valjan biljeg onda mu ni smrt teška nije. Ako je ovaj kitab jedan moj valjan biljeg onda će i meni put u bahče ahiretske lakši biti. Neka tada ovaj moj kitab bude i moj uzglavni bašluk.

---

Izvod iz recenzije prof. dr. sci. Enes Pelidija

Imena i nazivi-spomenici ljudskog pamćenja

Prof. dr. sci. Enes Pelidija Ne slučajno u zadnjem su stoljeći mnoga mjesta preimenovana i dato im je sasvim drugo značenje u odnosu na njihovo izvorno stoljetno ime. To se radilo temeljito, svjesno i organizirano. Promjene imena gradova, sela, lokaliteta i slično rađeno je sa ciljem promjene historijskih činjenica koje jasno i nedvosmisleno govore o Sandžaku. Svega toga je bio svjestan i gospodin Ferko Šantić koji je i u ranijim svojim djelima, kao i u ovom, upravo pažnju posvetio brojnim nazivima (toponimima ) Sandžaka. Svjestan težine i izazova koje sa sobom prati ovakvo pisanje, gospodin Ferko Šantić u uvodnom dijelu čitaocu ukazuje na složenost teme koja u pravom smislu pune naučne obrade zahtijeva timski rad.

Posebna je vrijednost jednog ovakvog studijskog materijala kakav je materijal koji je prezentiran u ovoj knjizi. To zbog toga što su u izradi ove knjige, pored ostalih, korišteni i h historijski dokumenti prve, daklem naznačajnije, kategorije. Uz to veoma je zahtjevno baviti se problematikom kao što je problematika etničkih, vjerskih, narodnosnih... struktura stanovništva u Sandžaku tokom XV i XVI vijeka, kao i problematikom objašnjavanja nastanka i značenja naziva pojedinih mjesta, planina, rijeka... Ta zahtjevnost ogleda se i u tome što je potrebno uložiti puno truda u sakupljanju dokumentarne građe a potom, uz puno znanja, uložiti još više truda pri obradi sakupljenih materijala. Pri svemu tome ne treba gubiti iz vida da je ovo naučno polje kojem pripada i ova knjiga relativno mlado. Upravo to daje još veću vrijednos ovom radu.
U drugom dijelu ove knjige, nakon objašnjenja nastanka i značenja imena Sarajeva, dato su objašnjenja nastanka preko 500 mjesta, planina, rijeka.... Najveći broj naziva obrađenih u ovom dijelu knjige je sa prostora Sandžaka a Sandžak je oduvijek bio predmet razgovora i pregovora mnogih koji su direktno ili indirektno krojili sudbinu ove pokrajine i njenog stanovništva. To je bio i razlog česte korespodencije i pisanja koji su vremenom postali izvornom arhivskom građom u proučavanju vremena o kojima ti dokumenti pišu. Takođe su ljudi sa ovoga prostora do sada sačuvali brojna predanja vezana za određene događaje, ličnosti i mjesta.
Zato se spravom kaže da Bošnjaci, kao i pripadnici drugih naroda i kofesija sa ovoga područja relativno dobro i tačno znaju svoju prošlost. Međutim , kako je vrijeme proticalo i printani mediji započinjali svoj put, mnoga ranija saznanja počela su blijediti i nestajati. To osiromašnje predaje posebno je bilo prisutno u zadnjim decenijama XX stoljeća. Nepostojanje stručnih radova i studija, kao i ranije predrasude onih koji su pokazivali animozitet prema Sandžaku, vremenom je stvorilo iskrivljenu sliku o ovim prostorima i njegovom ljudima.
Osjećajući tu pojavu, mlađe generacije intelektualaca su u zadnje vrijeme svojim radovima i objavljenim knjigama zaustavile odnarođivanje Sandžaka. Njihovo pisanje u sferi različitih oblasti i različitih tema na svjetlost pozornice vraćaju ranije davno napuštene ili vremenom pogrešno opisane događaje. Sve to doprinosi tome da se sve više različitih naučnih disciplina uključuje u tretiranje pojedinih tema. Jedna od takvih naučnih disciplina je i toponimija. Problematikom toponimije, odnosno nastankom i značenjem pojedinih naziva gradova, sela, planiana, rijeka... bavi se, u drugom dijelu ove knjige i gosp. F. Šantić.
Ne slučajno u zadnjem su stoljeći mnoga mjesta preimenovana i dato im je sasvim drugo značenje u odnosu na njihovo izvorno stoljetno ime. To se radilo temeljito, svjesno i organizirano. Promjene imena gradova, sela, lokaliteta i slično rađeno je sa ciljem promjene historijskih činjenica koje jasno i nedvosmisleno govore o Sandžaku. Svega toga je bio svjestan i gospodin Ferko Šantić koji je i u ranijim svojim djelima, kao i u ovom, upravo pažnju posvetio brojnim nazivima (toponimima ) Sandžaka. Svjestan težine i izazova koje sa sobom prati ovakvo pisanje, gospodin Ferko Šantić u uvodnom dijelu čitaocu ukazuje na složenost teme koja u pravom smislu pune naučne obrade zahtijeva timski rad.
Objašnjavajući pojam toponimije, autor s pravom ističe da je «svaki naziv po jedan spomenik ljudskog pamćenja«. Da je ovakvo pisanje naučno utemeljeno vidi se i po tome što su svi nazivi mjesta (toponimi) objašnjeni ne samo na osnovu geografskih, nego i h historijskih, socioloških, lingvističkih, etnoloških i drugih okolnosti. Svaki naziv je priča za sebe. Kako je g. Ferko Šantić i napisao «geografski nazivi, kao spomenici našeg postojanja, predstavljaju i naše pamćenje u njima sakupljeno, pa odatle proističe njihov značaj u proučavanju duhovne i materijalne kulture naroda i jezika na prostoru na koji se odnose«. Zbog svega toga «svaki geografski naziv, ako se pravilno objasn, ima snagu arheološkog spomenika» Imajući u vidu sve predočeno mora se istaći da ova knjiga ima izuzetnu vrijednost.