Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

Ekskluzivno objavljujemo i čitaocima preporučujemo vasijjetsku besjedu Reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića koju je pred kraj mandata održao u Saboru IZ u BiH
SABORSKA VASIJJETSKA BESJEDA
Autor: Reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić
Objavljeno: 22. December 2013. 01:12:04
Web magazin Bošnjaci.Net ekskluzivno objavljuje vasijjetsku besjedu Reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića koju je održao na Saboru Islamske zajednice u BiH, 7. jula 2012. (šaban, 1433). Svjedoci dešavanja u srpsko-crnogorskom-hrvatskom agresorskom i genocidnom vaktu na BiH i Bošnjake, time kroz sve što je prošla IZ u BiH, kojoj je prijetio nestanak, baš kao i državi Bosni i Hercegovini, ali i potpuno istrebljenje Bošnjaka. Jasno je, da je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini u toku trodržavne agresije na našu domovinu bila suočena sa potpunim nestankom. Postoje neoborivi dokazi, od planiranja, naređivanja i izvršenja genocida nad Bošnjacima, koji su činili kičmu BiH time i članstvo IZ. Zatim, kulturicid koji je počinjen nad islamskim vjerskim i kulturno historijskim objektima – džamijama, tekijama, mesdžidima, mezarjima... što je bila namjera agresora da potpuno zatre tragove postojanja islama i bitisanja muslimana na prostoru BiH i Sandžaka, time i krovne duhovne institucije svih Bošnjaka Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Cijenjeni čitaoci, kada požljivo pročitate ovu vasijjetsku besjedu tek će te tada shvatiti koliki je značaj i učinak Islamske zajednice u odbrani BiH i Bošnjaka od genocidnog agresora. Isto tako imat ćete potpunu sliku koliki je učinak onih koji su dvije decenije, tj. u najtežem vaktu, vodili IZ u BiH, na čelu sa uvaženom muslimanskom ulemom i bošnjačkim intelektualcima svjetskog ranga, Reisu-l-ulemom dr. Mustafom ef. Cerićem i njegovim zamjenikom hafizom Ismetom ef. Spahićem. Pod njihovim vodstvom i čista obraza Islamska zajednica se kao feniks izdigla iz pepela i ruševina, organizirala je povratak prognanih, obnovu džamija, obrazovnih institucija, medresa, mekteba, biblioteka, fakulteta, memorijalnih centara... ali i suprotstavila se negatorima genocida kroz europske i međunarodne institucije... i kako piše u besjedi, da su Bošnjaci autohtoni narod koji ima prirodno pravo na sve što imaju i drugi narodi na Balkanu i Europi, uključujući i nacionalnu državu. Jer, prošlo je vrijeme prisvajanja Bosne i posvajanja Bošnjaka za bilo čije nacionalne interese. Bošnjaci su danas svjesniji svog prava na vjeru, naciju, kulturu, dom, domovinu, državu, slobodu i nezavisnost više nego ikad ranije.
Podijelite ovu vasijjetsku besjedu sa porodicom i vašim prijateljima. Učinite koliko je moguće da dođe do onih medijskih trabanata koji su proteklih dana po antibošnjačkim medijima plasirali govor mržnje protiv reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića, ali i ukažite im da mu mi Bošnjaci ne damo da ide u zasluženu penziju, već želimo da njegovom vizijom za budućnost i dvodecenijskim iskustvom vođenja institucije Islamske zajednice, sada kroz nacionalne institucije SBK-a, BANU i BNF, vodi nas sve dok budemo sigurni u opstanak države BiH i da neće biti ponavljanjen genocid nad našim narodom.(EK - B.net)

Bajramski prijem: Reisu-l-ulema dr. Cerić i njegov zamjenik hafiz Spahić (Foto: Almir Panjeta, Klix.ba)



DR. CERIĆ: Treba biti jasno svakome da rad u Islamskoj zajednici nije puko zaposlenje, već uzvišena misija, koja zahtijeva potpunu predanost duše i tijela.


بسم الله الرحمن الرحيم

SABORSKA VASIJJETSKA BESJEDA REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA

الحمد لله ربّ العالمين و الصلاة و السلام علي رسول الله، قال الله تعالي:
وَقُلِ اعْمَلُواْ فَسَيَرَى اللّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ وَالْمُؤْمِنُونَ وَسَتُرَدُّونَ إِلَى عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ (9:105)
- I reci: »Ti vrijedno radi! Allah će posao vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti« (Kur'an, 9:105).

تلك آثارنا تدلّ علينا ... فاظروا بعدنا إلي الآثار
Ovo su naši znakovi koji pokazuju na nas,
Pa gledajte u znakove poslije nas!


I


Imam potrebu da kažem ovdje i sada da za sve moje uspjehe u vođenju Islamske zajednice svih ovih godina na unutarnjem i vanjskom planu zaslužni su moji najbliži saradanici, koji su uglavnom stariji po godinama od mene, zatim muftije, imami, hatibi, muallimi, mutevellije, muderrisi, profesori i, naravno, vi sabornici.
Za sve neuspjehe i propuste u organizaciji i vođenju Islamske zajednice kriv sam i odgovoran ja, na isti način kao što je Hazreti Omer govorio da je on kriv i odgovoran za kozu ako padne sa stijene i povrijedi se.
Ja se neću prestati osjećati odgovornim za Islamsku zajednicu i kad ne budem formalno reisu-l-ulema zato što sam njoj posvetio cijeli svoj život i zato što sam u njoj imao najsretnije trenutke u mom životu, ali i zato što sam zbog posla kojeg sam obavljao u njeno ime bio napadan.
Poštovani predsjedniče i podpredsjednici Sabora,
Cijenjeni muftije,
Uvaženi sabornici,
Prema raspoloživim podacima i općem uvjerenju prvu Menšuru prvom bosanskom reisu-l-ulemi Mustafi Hilmi ef. Hadžiomeroviću napisao je i potpisao istanbolski Šejhu-l-islam 3. rebiu-l-evvela 1299. po Hidžri, odnosno 9. februara 1882. po Miladu, u kojoj je, između ostalog napisano da Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerović odsada može "da sve vjerske stvari i sve šerijatske poslove izviđa i vrši i da za okružja i kotore sposobne kadije postavlja i imenuje".
Slijedom toga, a uvažavajući ponovljene zahtjeve muslimanskih prvaka, Austrougarska okupaciona uprava je u jesen 1882. godine, potvrdila imenovanje Mustafe Hilmi ef. Hadžiomerovića za prvog bosanskog reisu-l-ulemu. Temeljem toga, ausrougarski car Franjo Josip Prvi je 17. oktobra 1882. godine potpisao carski dekret za reisu-l-ulemu Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića, kojim je zvanično ustanovljena samostalna institucija reisu-l-uleme u Bosni i Hercegovima. Dodjela Menšure i svečano ustoličenje prvog reisu-l-uleme Mustafe Hilmi ef. Hadžiomerovića obavljeno je u Konaku 15. decembra 1882. godine.
Prema tome, 17. oktobra ove 2012. godina navršava se tačno 130 godina rada i djelovanja institucije reisu-l-uleme kao "simbola dina i ummeta", kako stoji u Ustavu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. U periodu od jednog stoljeća i tri decenije ovu časnu dužnost reisu-l-uleme u Bošnjaka obnašali su ugledni alimi i časni ljudi. Allahovim emerom i dobrom voljom muslimana imao sam privilegiju obnašati ovu časnu dužnost kao trinaesti reisu-l-ulema sa Menšurom, kojom sam stekao "šerijatske ovlasti poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Bošnjaka u svijetu".
Potpisnici moje Menšure su Hafiz Ismet Spahić, Hilmo Neimarlija, Omer Nakičević, Muhamed Salkić i Nihad Halilbegović. Svečanom dodjelom Menšure 20. rebiu-l-evvela, 1417/ 5. avgusta, 1996. godine u Carevoj džamiji uveden sam u poslove reisu-l-uleme i vrhovnog muftije sa šerijatskim ovlastima i odgovornostima a na temelju odluke na zasijedanju Obnoviteljskog sabora u Tuzli, održanog 29. i 30. avgusta 1995. godine, gdje je Sabor usvojio izmjene Ustavne odluke, po kojoj je Obnoviteljski sabor preimenovan u Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i ukinuta su zvanja "naibu-reis" i "zamjenik naibu reisa", te vraćeno zvanje "reisu-l-ulema" i "zamjenik reisu-l-uleme".
Do tuzlanskog zasijedanja Sabora, bio sam vršilac dužnosti reisu-l-uleme, ili naibu-reis, zbog nemogućnosti da se pod silom agresije na našu zemlju sazove Sabor Islamske zajednice, koji je zbog raspada bivše Jugoslavije i proglašenja nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, imao obavezu donijeti novi ustav i provesti izbore na svim nivoima Islamske zajednice, uključujući i izbor reisu-l-uleme i zamjenika reisu-l-uleme.
Tek nakon potpisivanja dejtonskog mirovnog ugovora za Bosnu i Hercegovinu 1995. godine, stekli su se uvjeti za konstituiranje Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u zajedništvu sa Hrvatskom, Slovenijom, Srbijom i Sandžakom te bošnjačkom dijasporom. Sabor je usvojio novi Ustav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 25. redžeba, 1418/ 26. novembra, 1997. godine. Ovaj Ustav naložio je da se provedu izbori u Islamskoj zajednici na svim nivoima, pa su 29. redžeba, 1419/19. novembra, 1998. godine, održani izbori za reisu-l-ulemu i zamjenika reisu-l-uleme. Tim izborom Hafiz Ismet Spahić, kao zamjenik reisu-l-uleme i ja kao reisu-l-ulema ušli smo u prvi sedmogodišnji mandat reisu-l-uleme i zamjenika reisu-l-uleme, prema važećem Ustavu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Nakon isteka prvog sedmogodišnjeg mandata, održan je izbor, odnosno reizbor reisu-l-uleme i zamjenika reisu-l-uleme 21. šabana, 1426/25. septembra 2005. godine u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu. Drugi i, prema važećem Ustavu, zadnji sedmogodišnji mandat Hafiza Ismeta Spahića, kao zamjenika reisu-l-uleme i moj, kao reisu-l-uleme, završava se 4. muharrema, 1433/19. novembra, 2012. godine. Sa istekom ovog našeg drugog mandata, navršit će se, ako Bog da, tačno 19. godina, 7 mjeseci i 5 dana otkad smo Hafiz Ismet Spahić i ja preuzeli dužnost naibu-reisa, odnosno reisu-l-uleme i vrhovnog muftije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Bošnjaka u svijetu.
Dakle, ostalo je još 135 dana od danas pa da, ako Bog da, nakon gotovo dvije decenije, dužnost reisu-l-uleme i vrhovnog muftije predam svom nasljedniku, kojeg će izabrati ovaj časni dom.
Uvaženi sabornici,
DŽAMIJE: Otuda je važno da vas ovdje podsjetim da je u Bosni i Hercegovini početkom 1992. godine bilo 1.376 džamija. Sila srpsko-crnogorske i hrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu potpuno je porušila 618, a teško oštetila 111 džamija, koje su zbog stepena oštećenja morale biti srušene da bi se obnovile. Od Dejtonskog dogovora pa do danas, mi smo uspjeli da obnovimo i boljim učinimo 524 porušene ili oštećene džamije. Ostalo je još 205 neobnovljenih džamija od kojih su neke već u toku obnove. Važno je, međutim, znati da smo mi podigli 376 novih džamija na mjestima gdje nisu bile, jer komunističke vlasti nisu dozvoljavale njihovu izgradnju. Prema tome, danas Islamska zajednica ima u svom posjedu 1.547 džamija, što je za 185 džamija više od broja od prije agresije. Slučaj džamija je najbolji dokaz poraza srpsko-crnogorske agresije na našu zemlju i naš narod.


TEMELJI IZ:Povratili smo autentičnost i autonomnost Islamske zajednici, koja je sada na čvrstim temeljima svoje samobitnosti i samoodrživosti. I baš zato što je prkosno samobitna i samosvjesna, domaći Gassanovići uz pomoć Heraklija nastoje da nađu rupu kroz koju bi ubacili crva da iznutra najeda i razjeda njeno tkivo. Zato smo mi danas pred izazovom Tebuka, a to je da provokacije i napade ne čekamo na pragu svoje kuće, već da prepoznamo odakle nam dolazi opasnost i da joj idemo u susret prije nego se pokrene, odnosno da joj ne dopustimo da se uopće ikad više pokrene, jer svi treba da znaju da smo mi kao jedna duša i jedno tijelo, pa ako jedan dio tijela neko napadne, cijelo tijelo se budi i ustaje da se brani.


OPASNOST OD GENOCIDA:Ako niko drugi, onda Islamska zajednica mora uvijek biti svjesna opasnosti od genocida pritiv našeg naroda. Genocid nije naša fobija, već realna opcija onih koji uporno negiraju genocid nad našim narodom, unatoč dokazima i presudama najviših instanci Međunarodnog suda pravde. Ako je to tako, a jeste, onda nam je farz da uradimo sve što je u našoj moći da ustanovimo linije odbrane za zaštitu naroda od genocida.
Neizmjerno sam zahvalan Allahu Uzvišenom a ovom časnom domu ostajem trajno dužan što mi je tri puta zaredom ukazao povjerenje da obnašam dužnost reisu-l-uleme u, vjerovatno, najdramatičnijim vremenima za našu zemlju i naš narod. Sretan sam što sam imao privilegiju da budem na čelu zajednice koja je svjesna Allahove poruke u kojoj se kaže:

وَأَنَّ هَـذَا صِرَاطِي مُسْتَقِيمًا فَاتَّبِعُوهُ وَلاَ تَتَّبِعُواْ السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمْ عَن سَبِيلِهِ ذَلِكُمْ وَصَّاكُم بِهِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ (6:153
- I reci im Muhammede) ovo je moj pravi put kojeg treba da slijedite. Stoga, ne slijedite druge puteve tako da se raziđete pa da svako od vas krene tuđim putem. To vam je poruka ako imate samosvjesnu predanost Bogu. (Kur'an, 6:153).

Nije lahko uvijek ići i ostati na pravom putu, a još manje je lahko voditi druge pravim putem i sam ostati na tom putu. To sam bezbroj puta shvatio tokom mog dvodecenijskog obnašanja dužnosti reisu-l-uleme. Posebno sam upamtio riječi rahmetli Hafiza Abdullaha Budimlije, koji bi mi, kad god bismo se sreli, govorio: - Hvala ti što si se prihvatio bremena reisu-l-uleme! Te riječi Hafiza Budimlije sad razumijem više nego ikad. Jer, tako treba da misli ulema, a to je da je emanet reisu-l-uleme preteško breme. Umjesto bilo čijeg samonuđenja, ulema treba da prepozna onoga u koga je sigurna da je sposoban i dostojan pa da mu ponudi da ponese emanet, kojeg su nebesa, Zemlja i brda odbili zbog straha da ga neće moći iznijeti.

إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَن يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا الْإِنسَانُ إِنَّهُ كَانَ ظَلُومًا جَهُولًا.
- Allah je ponudio nebesima, Zemlji i brdima da uzmu i ponesu emānet, ali su odbili zbog straha da ga neće moći iznijeti, pa je umjesto njih emānet preuzeo čovjek, koji je zbog toga, doista, pokazao da je umišljen i nerazuman. (Kur'an, 33:72).

Ja nisam imao izbora, ili se to meni samo činilo, već da uzmem i ponesem emanetsko breme reisu-l-uleme kad su me u aprilu 1993. godine obavijestili da sam u odsutnosti, u zatočenom Sarajevu, izabran za naibu-reisa. Iskreno sam zahvalan onima koji su me pozvali da se vratim iz Maleziji u pomoć mom narodu kad mu je pomoć bila najpotrebnija.
Kad sam se u maju 1993. godine vratio u Sarajevo kroz barikade, cijela zemlja je bila pod vojnom silom srpsko-crnogorske agresije. Naš narod je bio suočen sa najtežim izazovom za svoj goli opstanak. Sarajevo je bilo u potpunoj izolaciji. Gazi Husrevbegova medresa, jedina srednja škola u kojoj su se obučavali imami i hatibi, bila je zatvorena. Jedini fakultet Islamske zajednice, koji je bio smješten u prostoru Gazi Husrevbegove medrese, također nije mogao raditi. Prvo srpsko-crnogorska, a potom i hrvatska vojska je palila i garila naša sela i gradovi, rušila naše džamije i etnički čistila naše džemate od Drine do Save i od Neretve do Une. Bosanska Krajina je bila u teškom stanju unutarbošnjačkog krvavog sukoba. Komunikacija organa i institucija Islamske zajednice bila je prekinuta. Jedinstvo Islamske zajednice je uveliko bilo dovedeno u pitanje. Financijski, Islamska zajednica je bila opustošena.
I sam umoren od boli i patnje zbog gubitka gotovo cjelokupne porodice, Hafiz Ismet ef. Spahić i ja smo, uz svestranu podršku i pomoć Obnoviteljskog sabora i Naibskog vijeća, praktično počinjali od početka, čuvajući zatečene i podižući nove ustanove i institucije u Islamskoj zajednici.
Naš prvi zadatak bio je da na miran i dostojanstven način završimo proces osamostaljivanja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, nakon što je postalo posve jasno da se Jugoslavija raspada.
Naš drugi zadatak je bio da u najkraćem roku izađemo iz Sarajeva i obiđemo džemate i medžlise do kojih je bilo moguće doći, poput džemata u tadašnjem zeničkom, tuzlanskom, travničkom, mostarskom i brčanskom okrugu. Goraždanski, banjalučki i bihaćki okruzi su bili pod totalnom neprijateljskom blokadom pa ih, osim Bihaća, nismo mogli posjetiti u 1993. godini.
U dogovoru sa zamjenikom reisu-l-uleme, ja sam kroz tunel izašao iz blokiranog Sarajeva i preko Igmana stigao da obiđem ne samo organe i institucije Islamske zajednice, već i državne institucije, koje dotad niko iz Sarajev nije obilazio, kao i mnoge linije odbrane širom slobodne teritorije oko Zenice, Tuzle, Brčkog i Travnika, itd. Ta moja posjeta u ljeto 1993. godine je zasigurno bila presudna za očuvanje jedinstva Islamske zajednice i odpočinjanje procesa uspostavljanja orginalne autonomije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
No, najznčajnija od svih bila je moja posjeta Bihaću u novembru 1993. godine, gdje smo se mi kao narod suočili sa najvećim izazovom za naš opstanak, a to je međubošnjački sukob, kojim je bilo vidno ugroženo jedinstvo Isalmske zajednice i doveden u pitanje držvani suverenitet naše zemlje.



Osjećam potrebu da ovdje kažem da najviše zasluge za očuvanje ne samo jedinstava Islamske zajednice, već i državnog suvereniteta Bosne i Hercegovine imaju krajški imami koji su hrabro ustali u odbranu historijskih vrijednosti Islamske zajednice i odvažno se suprostavili secesiji Bosanske Krajine od državne matice u Sarajevu.
Naš treći zadatak bio je da čuvamo i sačuvamo temeljne ustanove i institucije Islamske zajednice kao što su Sabor Islamske zajednice, koje je djelovao kao Obnoviteljski sabor, zatim Rijaset Islamske zajednice, koji je djelovao kao Naibsko vijeće, te instituciju ili akciju zekata i sadekatu-l-fitra, koja je bila ugrožena kako zbog nepovezanosti džemata i medžlisa sa vrhovnim organima Islamske zajednice u Sarajevu tako i zbog pojave raznih tumačenja od neke domaće i strane uleme, koja je u rasulu naše zajednice i društva zbog agresije, našla slobodan prostor za djelovanje na štetu institucionalnog ustrojstva naše zajednice.


Mi smo odlučno i jedinstveno radili na zaštiti institucije zekata i sadeka-l-fitra na način da smo nakon ramazana u 1416/1995. godine iz Fonda zekata i sadekatu-l-fitra izdvojili 736.623 KM i to za Fond šehida 62.200 KM, za Merhamet 50.000, za Crveni polumjesec 10.000 KM, za Žepu i Srebrenicu 20.000 KM, za Elektrodistribuciju na konto neplaćenih računa siromašnih građana 200.000 KM, za Armiju Bosne i Hercegovine 28.710 KM, za muftiluke da podijele ugroženim građanima na svom području 216.000 KM te za pomoć različitim kategorijama stanovništva, kao što su paraplegičari, amputirci i djeca kojima je trebala odjeća, obuća i pribor za školu izdvojili smo 149.713 KM iz Fonda zekata i sadekatu-l-fitra. Time smo htjeli pokazati da je zekat, kao jedan od pet islamskih šartova islama, u nadležnosti organizirane Islamske zajednice, koja mora djelovati na vrijeme i na pravi način kako bi muslimani znali ispuniti svoje obaveze prema dinu i ummetu. Također, naš zadatak je bio da čuvamo, sačuvamo i unaprijedimo organiziciju hadža u okviru Islamske zajednice, koja je bila došla pod udar od domaćih i stranih pojedinaca i organizacija.
Nadalje naš posao bio je:
(1) da tražimo od vlasti da se Islamskoj zajednice vrati Mekteb-i nuvab, gdje je bila smještena Šerijatsko-sudačka škola, a kojeg je komunistička vlast pretvorila u muzej te da ga stavimo u funkciju za potrebe Fakulteta islamskih nauka, što smo i postigli te preko katarske donacije osigurali da se Mekteb-i nuvab renovira i stavi u službu islamskog visokog odgoja i obrazovanja;
(2) da obnovimo rad Vakufske direkcije i zadužimo je da izvrši popis cjelokupne vakufske imovine te da vrati primjenu vakufnama gdje god je to moguće, kao i da vrši pritisak na državni parlament da se donese zakon o restituciji, koji bi omogućio da se vakufska imovina sačuva od daljene devastacije i osigura zakonska denacionalizacija vakufuske imovine na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Rušenje džamija

(3) naš posao bio je da ustanovimo Centar za islamsku arhitekturu sa zadatkom da evidentira sve džamije i druge islamske sakralne objekte te da prati njihovo fizičko stanje od eventualnog rušenja, obnove i nove izgradnje. Ovaj Centar je uradio ogroman posao za potrebe Haškog tužilaštva u dokazivanju genocida nad našim narodom kroz rušenje džamija širom naše zemlje. Otuda je važno da vas ovdje podsjetim da je u Bosni i Hercegovini početkom 1992. godine bilo 1.376 džamija. Sila srpsko-crnogorske i hrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu potpuno je porušila 618, a teško oštetila 111 džamija, koje su zbog stepena oštećenja morale biti srušene da bi se obnovile. Od Dejtonskog dogovora pa do danas, mi smo uspjeli da obnovimo i boljim učinimo 524 porušene ili oštećene džamije. Ostalo je još 205 neobnovljenih džamija od kojih su neke već u toku obnove. Važno je, međutim, znati da smo mi podigli 376 novih džamija na mjestima gdje nisu bile, jer komunističke vlasti nisu dozvoljavale njihovu izgradnju. Prema tome, danas Islamska zajednica ima u svom posjedu 1.547 džamija, što je za 185 džamija više od broja od prije agresije. Slučaj džamija je najbolji dokaz poraza srpsko-crnogorske agresije na našu zemlju i naš narod.

Dijaspora

(4) naš posao bio je da ustanovimo Ured za bošnjačku dijasporu sa zadatkom da prati i usmjerava rad Islamske zajednice u Bošnjaka, koji su se dragovoljno iz ekonomskih razloga ili nasilno zbog agresije iselili uglavnom iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka i naselili se po Europi, Americi, Kanadi i Australiji. Ured za bošnjačku dijasporu je uradio ogroman posao u zbrinjavanju bošnjačkog iseljeništva širom svijeta o čemu svjedoće podaci o 284 uredno registrirana džemata i 233 angažirana imama, od kojih 147 imaju naš dekret, dok su 86 imama sa privremenim ovlaštenjima, koja su dobili od glavnih imama dotičnog područja. Od 284 džematska objekata, 145 su u punom vlasništvu Islamske zajednice. Prema izvještaju Ureda za bošnjačku dijasporu ukupna vrijednost imovine Islamske zajednici u džematskim prostorijama, gdje se odvija vjerski i kulturni život muslimana Bošnjaka u dijaspori, iznosi 187,862,845 KM. Islamska zajednica u bošnjačkoj dijaspori ima oko 76,500 redovnih članova, odnosno porodica, jer se članstvo računa po porodici. Ako porodice računamo prosječno sa četiri člana, dobijamo broj od 306.000 članova, koji su na ovaj ili onaj način uključeni u rad i djelovanje Islamske zajednice u bošnjačkoj dijaspori. U zadnje vrijeme Islamska zajednica u Sjevernoj Americi i Australiji bilježi značajne rezultate u organizacijskom i moralno-duhovnom poglede.

VISOKOOBRAZOVANI KAPACITET: Naš posao bio je da osiguramo uvjete za kontinuirani rad i djelovanje Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu te da uvećamo visokoobrazovni kapacitet Islamske zajednice kroz osnivanje i organiziranje rada islamskih pedagoških fakulteta u Zenici i Bihaću te Islamskog fakulteta u Novom Pazaru. Tako od jednog fakulteta u Sarajevu prije rata, Islamska zajednica danas ima četiri fakulteta za visoku islamsku naobrazbu, gdje je dosad diplomiralo 807 nastavnika za islamsku vjeronauku i 932 profesora za islamsku teologiju i religijsku pedagogiju. Na tim našim fakultetima se danas na dodiplomskom studiju školuje 1.370 studenata. Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu na posdiplomskom studiju upisano je 153 studenta. Na postdiplomskom studiju magistriralo je 45 a doktorirao 21 kandidat. Na fakultetima danas predaje 105 muderrisa i profesora.


ODUPIRANJE ISLAMOFIBIJI: Naš posao bio je, isto tako, da se odupremomo lažnim optužbama sa namjerom da se muslimanima nametne kolektivna krivnja za koju nema osnove osim medijske hajke koja je dobila svoje pravo ime, a to je islamofobija. Zbog toga smo sretni što Rijaset Islamske zajednice već dvije godine izdaje svoj službeni izvještaj o islamofobiji u našem okruženju.


GLAS PROTIV IRACIONALNE HAJKE NA RAČUN ISLAMA I MUSLIMANA: Islamska zajednica je imala značajnu ulogu u svijetu kroz razne forume i skupove da digne glas protiv iracionalne hajke na račun islama i muslimana. Meni je bila čast što sam pozvan od Šeijha Abdullaha Muhsina Turkija, generalnog sekretara Rabite, da mu se pridružim u posjeti evropskim gradovima Briselu i Berlinu i američkim Čikagu, Nju Jorku i Vašingtonu s namjerom da ublažimo gnjev Zapada prema islamu i muslimanima nakon 11. septembra, 2001. god.
Obnova medresa

(5) naš posao bio je da obnovimo rad medresa u Tuzli "Behrambegovu", u Travniku, "Elči Ibrahimbegovu", u Mostaru "Karadžozbegovu", u Cazinu "Cazinsku", koja je dobila ime "Džemaludin Čaušević", te da verificiramo novoosnovanu medresu "Osman ef. Redžović" u Velikom Čajnu kod Visokog. Također, obnovljen je rad "Isabegove" medrese u Novom Pazaru, koja je ove godine obilježila petstotu godišnjicu od osnivanja. Ništa manje važna nije ni "Zagrebačka medresa", koja je u međuvremenu prerasla u Islamsku gimnaziju. Od prijeratne samo jedne "Gazi Husrevbegove" medrese u Sarajevu, kojoj je oduzet ili obezvrijeđen Gazi Husrevbegov vakuf pa bi teško preživjela da nije bilo akcije zekata i sadekatu-l-fitra, danas Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ima šest medresa u kojima, zajedno sa Isabegovom medresom u Novom Pazaru pohađa 2.171 učenika, koje poučava 78 muderrisa, 135 profesora i odgaja 63 odgajatelja. U periodu našeg reisovanja medresansku diplomu je dibilo 6.123 učenika, koji se mogu upisati na željeni fakultet u zemlji i u inozemstvu. To je ogromno duhovno i moralno bogatstvo kojim Islamska zajednica može raspolagati u realizaciji svog plana i programa, koji mora obuhvatiti nacionalnu i državnu liniju odbrane od genocida protiv našeg naroda.

Fakulteti islamskih nauka

(6) naš posao bio je da osiguramo uvjete za kontinuirani rad i djelovanje Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu te da uvećamo visokoobrazovni kapacitet Islamske zajednice kroz osnivanje i organiziranje rada islamskih pedagoških fakulteta u Zenici i Bihaću te Islamskog fakulteta u Novom Pazaru. Tako od jednog fakulteta u Sarajevu prije rata, Islamska zajednica danas ima četiri fakulteta za visoku islamsku naobrazbu, gdje je dosad diplomiralo 807 nastavnika za islamsku vjeronauku i 932 profesora za islamsku teologiju i religijsku pedagogiju. Na tim našim fakultetima se danas na dodiplomskom studiju školuje 1.370 studenata. Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu na posdiplomskom studiju upisano je 153 studenta. Na postdiplomskom studiju magistriralo je 45 a doktorirao 21 kandidat. Na fakultetima danas predaje 105 muderrisa i profesora.
(7) naš posao bio je da osiguramo uvjete za školovanje i doškolovavanje imama, hatiba i muallima za potrebe džemata u domovini i dijaspori. Tako danas u službi Islamske zajednice u domovini djeluju 1.462 imama, hatiba i muallima. Ako se zna da su jedno vrijeme u Sarajevu za vrijeme komunističkog režima bila zaposlena samo dva imama, onda je broj od 1.462 imama, hatiba i muallima vrlo impresivan i obećavajući.

Mektebska nastava i vjeronauka

(8) da se pobrinemo da se čuva i očuva tradicija mektebske nastave u džamijama i mektebima pa je Vjersko-prosvjetna služba Rijaseta Islamske zajednice uradila plan i program sa 25 udžbenika i priručnika mektebske nastave za oko 91.498 polaznika.
(9) da osiguramo i na adekvatan način organiziramo vjeronauku u državnim osnovnim i srednjim školama. Tako su u okviru Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice urađena 33 udžbenika i priručnika za vjeronauku u školama. U osnovnim i srednjim školama vjeronauku danas predaje 888 vjeroučitelja, a vjeronauku pohađa 234.384 učenika.

Sloboda mišljenja i govora u Islamskoj zajednici

(10) naš posao bio je da osiguramo slobodu mišljenja i govora u Islamskoj zajednici kroz usmenu i pisanu riječ, na što smo posebno ponosni, te da osiguramo sredstva za redovnu publikaciju službenih i edukativnih novina, časopisa i knjiga. Tako su od 1994. do 2012. u okviru izdavačke kuće El Kalem štampana 323 naslova u tiražu od preko 3,500.000,00 primjeraka. Polumjesečne islamske informativne novine "Preporod", sa trenutnim tiražom od 23.000 , redovno je i na vrijeme izlazio. Tako isto službeni glasnik Islamske zajednice "Glasnik" redovno izlazi u tiražu od 2.000 primjeraka. Godišnji časopis "Takvim" izlazi u tiražu od 46.000 primjeraka. Također, u okviru rada i djelovanja Islamske zajednice izdaju se časopisi: "Novi muallim", "Zbornici radova" Fakulteta islamskih nauka te Islamskih pedagoških fakulteta u Zenici i Bihaću. Ovdje želim da posebno naglasim značaj Mine (Muslimanske novinske agencije), koja je vjerno pratila naš rad svih ovih godina i na vrijeme obavještavala domaću i svjetsku javnost o našim aktivnostima. Portal Rijaseta rijaset.ba je za kratko vrijeme privukao pažlju čitatelja, artikulirajući jasno i nedvosmisleno stavome i mišljenja Islamske zajednice o mnogim pitanjima.

Radio "BIR"

(11) naš posao bio je da podržimo inicijativu i osiguramo potrebne uvjete za uspostavu prvog radija Islamske zajednice, koji je danas prepoznatljiv u domovini, regionu i svijetu po svom ekskluzivnom programu i emisijama islamskog etičkog sadržaja. Otkako je počeo sa radom u martu 2009. godine, radio "BIR" je opravdao svoje postojanje. Radio se emitira na zemaljskoj mreži putem osam frekvencija i pokriva milion i četiri stotine hiljada stanovnika. Putem interneta, satelita i kablovskih operatera moguće je slušati radio "BIR" u cijelom svijetu. Za četiri godine radio "BIR" je uspio ući među deset najslušanijih stanica od 148 koliko ih ima u BiH. U nekim područjima radio "BIR" je plasiran od drugog do petog mjesta po slušanosti a u nekim dijelovima naše zemlje je čvrsto na prvom mjestu. Radio "BIR" trenutno ima 15 zaposlenih ljudi i 6 spoljnih saradnika. Radio "BIR" je važan glas islama i pouzdan stub Islamske zajednice.

DOMAĆI GASSANOVIĆI I HERAKLIJE: Povratili smo autentičnost i autonomnost Islamske zajednici, koja je sada na čvrstim temeljima svoje samobitnosti i samoodrživosti. I baš zato što je prkosno samobitna i samosvjesna, domaći Gassanovići uz pomoć Heraklija nastoje da nađu rupu kroz koju bi ubacili crva da iznutra najeda i razjeda njeno tkivo. Zato smo mi danas pred izazovom Tebuka, a to je da provokacije i napade ne čekamo na pragu svoje kuće, već da prepoznamo odakle nam dolazi opasnost i da joj idemo u susret prije nego se pokrene, odnosno da joj ne dopustimo da se uopće ikad više pokrene, jer svi treba da znaju da smo mi kao jedna duša i jedno tijelo, pa ako jedan dio tijela neko napadne, cijelo tijelo se budi i ustaje da se brani.



DUBOKA RANA BOŠNJAKA: Srebrenica je tačka duhovnog spajanja svih Bošnjaka ma gdje bili. To je duboka i trajna rana koju svaki Bošnjak osjeća. Zbog toga pomisao da bi nam se to moglo opet dogoditi zato što oni koji negiraju jednom počinjeni genocid, spremni su to opet učiniti, mora nas sve uozbiljiti i ujediniti oko jednog cilja, a to je zaštita od genocida.



VOĐE: Više od jednog stoljeća Bošnjaci nisu imali vođe koji su mogli da im osiguraju fizički i politički prostor za njihova duhovna ostvarenja ili njihov biološki napredak.
Stabiliziranje i napredak IZ

(12) naš posao bio je da financijski stabiliziramo Islamsku zajednicu, posebno nakon što je 1994. godine u Islamskoj zajednici izvršena provalna krađa i ukradeno 174.127 USA i 78.187 DEM, čime je Islamska zajednica u budžetskoj 1995. godini bila došla na financijskoj nuli, odnosno Islamska zajednica kakvu sad imamo pošla je sa ledine u financijskom smislu da bi, uz Allahovu milost i naš predan, pošteni i odgovoran rad, Islamska zajednica uspjela osigurati za svaku godinu potrebna sredstva za redovno finansiranje potreba svojih institucija i ustanova. Tako je u 1995. godini Rijaset Islamske zajednice ipak ostvario budžet od 3,399.370,00 KM. Nakon toga, budžet Rijaseta se svake godine povećavao da bi u 2012. godini dosegao iznos od 9,120.000,00 KM. Za čitav period našeg reisovanja zaposlenici u Rijasetu i njegovim ustanovama, su bez i najmanjeg kašnjenja, ostvarivali pravo na plaću i druga prava koja im pripadaju. U svom radu Islamska zajednica je iskazivala posebnu osjetljivost za solidarno pomaganje kako pojedinih džemata, tako i za pomoć nevoljnicima izvan naše domovine, stradalim od zemljotresa, poplava, ratnih razaranja i sličnih nepogoda. Od 1999. godine zaključno sa 15. junom 2012. godine, Rijaset Islamske zajednice je organizirao 56 sergija. Na tim sergijama ukupljeno je 12,524.535,00 KM. Svoje aktivnosti u postratnom periodu Islamska zajednica je u mnogome realizirala zahvaljujući donacijama kako iz inozemstva, tako i unutar same Bosne i Hercegovine. Među tim donacijama treba posebno istaknuti donacije iz muslimanskog svijeta za izgradnju Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, za renoviranje zgrade Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, za renoviranje Gazi Husrev-begove džamije, za pomoć u izgradnji i opremi medresama, za izgradnju Upravne zgrade Rijaseta na Kovačima, za podršku budžetima Rijaseta Islamske zajednice, za izgradnju i razvoj Bošnjačke gimnazije, za obnovu džamija i drugo. Ukupna vrijednost donacija po ovom osnovu koje su uplaćene na račun Rijaseta u zemlje i iz inozemstva, u periodu od 1995. do 15. juna 2012. godine, iznosi 46,315.319,00 KM. Treba pri tome naglasiti da su bila i vrlo značajna sredstva Islamskoj zajednici donirana za izgradnju Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, Medrese „Džemaludin ef. Čaušević“ u Cazinu, Medrese „Osman ef. Redžović“ u Velikom Čajnu kod Visokog, Behram-begove medrese u Tuzli, Karađoz-begove medrese u Mostaru, Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku i Isa-begove medrese i Fakulteta islamskih nauka u Novom Pazaru.

Normativni akati radi legalnog i legitimnog rada i djelovanja organa, ustanova i institucija Islamske zajednice

(13) naš posao bio je da pripremamo i Saboru Islamaske zajednice predlažemo donošenje normativnih akata radi legalnog i legitimnog rada i djelovanja organa, ustanova i institucija Islamske zajednice. Pored Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kojeg je Sabor Islamske zajednice usvojen 1997. godine, Rijaset Islamske zajednice je iz svoje nadležnosti a Sabor Islamske zajednice iz svoje usvojio čitav niz općih akata kojima se uređuje organizacija i djelovanje imama, medžlisa muftiluka, Rijaseta i njegovih službi, Ustavnog suda, centara i ustanova, medresa i Islamskih fakulteta te područje zapošljavanja i radnih odnosa u organima i ustanovama Islamske zajednice. Svi opći akti objavljeni su u službenom "Glasniku" Islamske zajednice a među njima posebno ističemo: Ustav Islamske zajenice u Bosni i Hercegovini, Statuti svih obrazovnih ustanova, Vakufske direkcije, Radia "BIR", Agencije za certifikaciju halal kvaliteta, Udruženja Ilmije i drugih ustanova, preko 20 raznih pravilnika i pravila, preko 40 raznih odluka općeg značaja, razne deklaracije, fetve, protokoli, sporazumi, itd. Ovdje treba kazati da je Rijaset Islamske zajednice predao svoj prijedlog ugovora ili Konkordata sa državom Bosne i Hercegovine o regulisanju odnosa između Islamske zajednice i države u kojem su naši zahtjevi da država prepozna specifične potrebe musliman u ishrani te prava muslimana na odsustvo u vrijeme džume-namaza i prava da šerijatsko vjenčanje bude priznato kao službeni vjenčani list, kao što je to već praksa u Americi i nekim eurospkim zemljama.

(14) naš posao bio je da ustanovimo instituciju koja će voditi računa o halal ishrani muslimana kroz kontrolu mesnih i drugih proizvoda, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u regionu, Europi i svijetu. Zahvaljujući našem angažmanu, Islamska zajednica ima svoju agenciju za halal kvalitetu u Tuzli, koja je za kratko vrijeme privukla pažnju kompanija, koje prizvode hranu, jer im treba halal certifikat da bi svoje proizvode mogle prodavati tamo gdje su većinski muslimani, ali ne samo zbog toga, već i zbog kvalitete hrane kojeg zahtjeva halal certifikat.

Fetva o obaveznosti pridržavanja hanefijskog mezheba

(15) naš posao bio je da ustanovimo Vijeće za fetve te da imenujemo fetvi-i emina koji je na raspolaganju dvadest i četiri sata da daje odgovore na razna pitanja iz oblasti šerijatskog prava, posebno iz oblasti porodničnog, nasljednog i vakufskog prava. Vijeće za fetve Islamske zajednice je početni korak u pravcu šerijatizacije Islamske zajednice, a to znači da smo svijesni da islam nije samo ideja, već i praksa koja olakšava ljudima život.

Vesatijje, Ilmije...

(16) naš posao bio je da čuvamo i razvijamo jedinstvo dina i ummeta te da se jasno i nedvosmisleno suprostavimo pokušajima podjele muslimana po bilo kojoj osnovi, posebno po osnovi mezheba i političkih pogleda. Zbog toga smo još u decembru 1993. godine u svojstvu naubu-reisa izdali fetvu o obaveznosti pridržavanja hanefijskog mezheba u načinu vršenja vjerskih obreda u džamijama, mesdžidima, tekijama i na svim mjestima islamskih skupova. To smo zatim potvrdili rezolucijom od marta 2006. godini u kojoj smo između ostaloga naglasili da "Rijaset Islamske zajednice osuđuje svaku vrstu klevete i etiketiranja bilo koga u Islamskoj zajednici, posebno na osnovu mezhebske ili ideološke predrasude. Islamska zajednica je jedinstvena u svom doktrinarnom i institucionalnom učenju islama i odbija bilo kakve podjele po mezhebima". Pošto su se u toj 2006. godini aktivirale određene tekfirske grupi, mi smo u novembru iste godine izdali Addendu na spomenutu Rezoluciju, gdje smo još jednom osudili tekfirske aktivnosti i naložili svim hatibima da na džumi-namazu pročitaju Rezoluciju o osudi mezhebske isključivosti i ideološke netrpeljivosti. U tu svrhu zaštite naše viševjekovne islamske tradicije Rijaset Islamske zajednice je osnovao Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, koji je održao semenira na tu temu, gdje su podnešeni značajni referati i vođene su ozbiljne rasprave o unutarmuslimanskom dijalogu i toleranciji. Ovom Saboru je za današnje zasijedanje pripremljen prijedlog za osnivanje Centra za dijalog - vesatijje, pod pokroviteljstvom kovajtskog ministrastva vakufa, jer pitanje dijaloga i tolerancije u kontekstu islama i muslimana postaje važna svjetska tema. Mi sa našim viševjekovnim islamskim iskustvom u kontekstu Europe imamo pravo i obavezu da sudjelujemo u tim procesima radi mira i sigurnosti u našoj zemlji.
(17) naš posao bio je da osiguramo adekvatan status Ilmijji u okviru Islamske zajednice i da joj osigirame uvjete za nesmetani rad i slobodno djelovanje te da haremu Gazi Husrevbegove medrese podignemo spomen ploču imamima koji su kao šehidi dali svoje živote za čast naše vjere i slobodu naše domovine.

Odupremnje lažnim optužbama sa namjerom da se muslimanima nametne kolektivna krivnja

(18) naš posao bio je, isto tako, da se odupremomo lažnim optužbama sa namjerom da se muslimanima nametne kolektivna krivnja za koju nema osnove osim medijske hajke koja je dobila svoje pravo ime, a to je islamofobija. Zbog toga smo sretni što Rijaset Islamske zajednice već dvije godine izdaje svoj službeni izvještaj o islamofobiji u našem okruženju. Ti izvještaji su proslijeđeni na relevantne domaće i svjetske adrese i prevedeni su na svjeske jezike, što će svakako doprinijeti razbijanju predrasuda o islamu i muslimane kod nas i u svijetu.
(19) naš posao bio je da nakon potpisivanja dejtonskog mirovnog sporazuma za našu zemlju aktivno sudjelujemo u osnivanju i artikuliranju Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovini, što je omogućilo da vjerske zajednice i crkve u našoj zemlji zajednički izađu sa prijedlogom državnom parlament da usvoji Zakon o slobodi religije, kojim se garantiraju temeljna vjerska prava svim pojedincima i zajednicama.
(20) naš posao bio je da ustanovimu vjersku službu u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine kroz Ured vojnog muftije, koji je uradio veliki posao na duhovnom i moralnom zbrinjavanju oficira i vojnika te širom svijeta pronio glas dobre volje o našem narodu i našoj državi.

Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu

(21) naš posao bio je da izgradimo Gazi Husrevbegovu biblioteku u Sarajevu sa sedamsto kvadratnih metara prostora, što je najveći projekat Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u zadnjih stotinu godina.

Islamska zajednica se nije dala zbuniti oko optužbi za međunaroni terorizam nakon 11. septembra 2001.

(22) naš posao bio je i to da jasno i nedvosmisleno osudimo teroristički čin 11. septembra 2001. godine u Nju Jorku i Vašingtonu i da iskžemo solidarnost sa američkim narodom, kao što američki narod iskzuje svoju solidarnost sa nama. Zbog toga smo napisali i objavili Deklaraciju europskih muslimana sa jasnom porukom da je zločin u ime islama, zločim protiv islama. Naša Deklaracija je imala snažan odjek u diplomatskim, teološkim i političkim krugovma u Europi i svijetu. Tragom naše borbe protiv nasilja, posebno u kontestu 11. septembra, drago nam je što će Islamska zajednica, zajedno sa katoličkom i pravoslavnom crkvom te Jevrejskom zajenicom, biti domaćin mirovnom susretu, kojeg organizira italijanska katolička organizacija Sant'Egidio ovdje u Sarajevu u septembu ove godine. Želim ovdje kazati da se Islamska zajednica nije dala zbuniti oko optužbi za međunaroni terorizam nakon 11. septembra 2001. god. i snažno se suprostavila policijskim racijama nad humanitarnim organizacijama iz Islamskog svijeta i neutemeljenim sudskim procesima poput onog oko Pogorelice. Ali ne samo ovdje, Islamska zajednica je imala značajnu ulogu u svijetu kroz razne forume i skupove da digne glas protiv iracionalne hajke na račun islama i muslimana. Meni je bila čast što sam pozvan od Šeijha Abdullaha Muhsina Turkija, generalnog sekretara Rabite, da mu se pridružim u posjeti evropskim gradovima Briselu i Berlinu i američkim Čikagu, Nju Jorku i Vašingtonu s namjerom da ublažimo gnjev Zapada prema islamu i muslimanima nakon 11. septembra, 2001. god. Onaj koji ne razumije da je svijet, doista, drugačiji nakoj 11. septembra, naročito kada je riječ o položaju muslimana u svijetu – dakako zapadnom, onda on ne živi u stvarnosti današnjice.

Povjerenje sa braćom

(23) naš posao bio je da držimo otvorenim naša srca i naša vrata za našu braću u Srbiji i Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji, Kosovu, Crnoj Gori i Makedoniji. Također, naš posao bio je da uspostavimo povjerenje sa braćom Albancima s kojima dijelom zajedništvo vjere i sudbine na Balkanu.

Izgradnja Upravne zgrade Rijaseta

(24) naš posao bio je da osiguramo zemljište, da riješimo pravno imovinske odnose, da motiviramo domaće privrednike da doniraju sredstva za projektnu dokumentaciju i početne radove te da nađemo donaciju u muslimanskom svijetu za izgradnju Upravne zgrade Rijaseta Islamske zajednice na Kovačima, kao najvećeg projekta Islamske zajednice od vremena Gazi Husrevbega. Unatoč neviđenoj političkoj i medijskoj hajci, uspjeli smo završiti gotovo sve grube građevinske radove u vrijednosti od četiri miliona maraka. Nadamo se da će se uskoro javiti donator za kompletnu izgradnju započetog projekat na Kovačima.

Bosanski orden islama

(25) naš posao bio je da obilježimo šesto godina islama na Balkanu i da tim povodom dodijelimo „Bosanski orden islama“ ljudima poput katarskog emira Hamed bin Halife i saudiskog princa Selmana bin Abdulaziza za pomoć u očuvanju i razvijanju našeg islamskog identiteta.

Rad u Islamskoj zajednici nije puko zaposlenje, već uzvišena misija, koja zahtjeva potpunu predanost duše i tijela

Znam, neki će reći:
(1) da naš posao nije bio da osnivamo Bošnjačku gimnaziju, ali se vremenom pokazalo da je to jedan od najboljih i najkorisnijih poduhavta kojeg je Islamska zajednica napravila, jer je omogućila da na Bošnjačkoj gimnaziji za 15 godina diplomira 1.460 učenika, koji su svjesni svoje vjere, nacije i kulture.
(2) neki će reći da naš posao nije bio da zajedno sa Američkom ambasadom i OHR-om osnivamo Fondaciju Srebrenica, ali je sad sasvim jasno da se Islamska zajenica nije aktivno uključila oko toga ko zna da li bismo danas imali tu Fondaciju i da li bi bilo memorijalnog centra i mezarja u Potočarima.
(3) neko će reći da naš posao nije bio da tražimo od Europskog parlamenta da donese rezoluciju o proglašenju 11. jula danom sjećanja na genocid u Srebrenici, ali je sada svima postalo jasno da je ta rezolucija od krucijalnog značaja u dokazivanju genocida protiv našeg naroda i ključni argument protiv negacije genocida.
(4) neko će reći da naš posao nije bio da odlazimo u Bihać kad je Krajina bila u paklenom okruženju, te da, nakon Dejtona, nije naš posao bio da u stranim vojnim transpoterima prvi posjetimo Mostar, Stolac, Banja Luku, Goražde i Brčko, ali sad bi trebalo biti jasno svakome da rad u Islamskoj zajednici nije puko zaposlenje, već uzvišena misija, koja zahtjeva potpunu predanost duše i tijela.
(5) neko će reći da naš posao nije bio da ustanovljamo nagradu "Srebrenica 1995" protiv genocida, ali svako razuman zna da je to trebao uraditi neko u ime nas kao izraz zahvalnosti ljudima poput poljskog humaniste Tadueša Mazovjetskom, američkog kongresmena Kristofera Smita (Christopher Smith), slovenca Jelka Kacina i američkog podpredsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden), koji su odlučno digli glas protiv genocida nad našim narodom.
(6) neko će reći da naš posao nije bio da sudjelujemo na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, ali svi dobro obavješteni znaju da je prisustvo u Davosu priznanje i privilejgija svjetskih privrednika, političara, intelektualaca, umjetnika, teologa i dr. Sedam godina našeg prisustvovanja u Davosu dokaz je priznaja i poštovanja prema našoj zajednici i pokazatelj je našeg mjesta u globalnom društvu.
(7) neko će reći da naš posao nije da dodjeljujemo "Alem bosnskog gazije sa zlatnim nitima", ali svi istinski patriote znaju da je neko trebao prepoznati i nagraditi Ejuba Ganića za njegovo hrabro držanje u odbrani države Bosne i Hercegovine, ali i pobjede našeg naroda nakon londonskog oslobađanja od beogradske neutemeljene optužbe.
(8) neko će reći da naš posao nije bio da se oglašavamo o nekim političkim pitanjima, ali je sad sasvim izvjesno da je šutnja o važnim pitanjima za naš opstanak i razvoj pristajanje na neslobodu i odustajanje od temeljnih ljudskih prava, što bi moglo imati kobne posljedice za našu individualnu i kolektivnu sudbinu.

IZ je sama po sebi vrlo široka i složena organizacija, koju nije nimalo lahko uspješno voditi na unutarnjem i vanjskom planu

Poštovani predsjedniče i podpredsjednici Sabora,
Cijenjeni muftije,
Uvaženi sabornici,
Kao što vidite, Islamska zajednica je sama po sebi vrlo široka i složena organizacija, koju, u kontekstu geografsko-povjesnog okruženja, nije nimalo lahko uspješno voditi na unutarnjem i vanjskom planu.
U ovom svojevrsnom izvještaju o dvodecenijskom obavljanju ove časne dužnosti Hafiza Ismeta Spahića i mene, govorio sam vam uglavnom o našim zadacima, poslovima i našim uspjesima na unutarnjem planu organiziranja i vođenja naše Zajednice. Nisam vam govorio o našim neuspjesima i propustima, kojih je svakako bilo zato što će o njima drugi govoriti.
Nisam vam govorio ni o našim međunarodnim aktivnostima i uspjesima zato što bi nam trebalo mnogo vremena da o tome govorim i zato što uglavnom svi znaju, opravdano ili neopravdno, da sam mnogo više bio aktivan i uspješan na međunarodnom nego na unutarnjem planu. No, konačan sud o tome neka dadne povijest. O tome sad i ovdje ne želim govoriti.
Međutim, imam potrebu da kažem ovdje i sada da za sve moje uspjehe u vođenju Islamske zajednice svih ovih godina na unutarnjem i vanjskom planu zaslužni su moji najbliži saradanici, koji su uglavnom stariji po godinama od mene, zatim muftije, imami, hatibi, muallimi, mutevellije, muderrisi, profesori i, naravno, vi sabornici.
Za sve neuspjehe i propuste u organizaciji i vođenju Islamske zajednice kriv sam i odgovoran ja, na isti način kao što je Hazreti Omer govorio da je on kriv i odgovoran za kozu ako padne sa stijene i povrijedi se.
Ja se neću prestati osjećati odgovornim za Islamsku zajednicu i kad ne budem formalno reisu-l-ulema zato što sam njoj posvetio cijeli svoj život i zato što sam u njoj imao najsretnije trenutke u mom životu, ali i zato što sam zbog posla kojeg sam obavljao u njeno ime bio napadan.

Islamska zajednica kao najsnažniju linija odbrane prava, časti, slobode i ponosa našeg naroda

Danas se osjećam ispunjenim i zadovoljnim, jer vidim i živim našu Islamsku zajednicu kao najsnažniju liniju odbrane prava, časti, slobode i ponosa našeg naroda.
Islamska zajednica je uspjela da u najtežim uvjetima svoga rada i djeluvanja u protekle dvije decenije napravi višak energije koju sad treba pravilno rasporediti na druge linije odbrane od eventualnog genocida nad našim narodom.
Dozvolite mi, stoga, da naše trenutno stanje usporedim sa jednim stanjem iz islamske povijesti. Riječ je o Tebuku i trojici ashaba, koji su ostali u Medini dok se Alejhisselam sa najodabranijim i najhrabrijim ashabima po najvećoj vrućini uputio do Tebuka da tamo dočeka najavljenu vojsku bizantiskog cara Heraklija.
Razlog što je Alejhisselam, nakon osvajanja Mekke izašao sa vojskom na Tebuk, bile su česte provokacije ljudi iz plemena Gassan, koji su radili za bizantiskog cara Herklija na štetu muslimana, od kojih je najgore bilo ubistvo Alejhisselamovog izaslanika el-Harisa bin Umejra el-Ezdija, koji je nosio poruku za kralja Busre u južnoj Siriji.
Pošto misija Zejda ibi Haris u Muti nije bila uspješna, jer nije uspio doći do ubica Alejhisselamovog izaslanika, Gassnovići su se, uz podršku bizantinskog cara, osjetili moćnim u odnosu na muslimane. U čestim i bezrazložnim provokacijama Gassanovića, Alejhisselam je prepoznao opasnost za slabljenje morala kod nekih ashaba pa je, da bi provjerio njihovu istinsku lojalnost i podigao samopouzdanje kod muslimanima, pozvao sve zdrave i sposobne ashabe u Medini da mu se pridruže u pohodu na Tebuk, gdje se očekivao veliki napad vizantiske vojske.
Bilo je to vrijeme velikih vrućina devete godine po Hidžri pa je pohod na Tebuk nazvan (غزوة العُسرة), težak i užasno naporan pohod. To je bio ujedno i posljednji Alejhisselamov ghazvet, pohod izvan Medine u odbrani prava i slobode muslimana. No, kad je bizantinski car Heraklije saznao da je Muhammed, a.s., došao na Tebuk sa 30.000 ashaba na takoj žegi, odlučio je odustati od svog pohoda na Tebuk i tako ostati poražen od Alejihisselama i njegovih vjernih ashaba, koji su pedeset dana ostali na Tebuku spremni da brane stečenu slobodu i zasluženu radost nakon što im se Mekka otvorila.
Ova priča o Tebuku je slična našem stanju na način da smo i mi u Islamskoj zajednici doživjeli feth, slobodu, poput fetha Mekke, oslobođenja Mekke, jer smo se vratili svom duhovnom domu iz kojeg smo bili prognani nekoliko decenija. Povratili smo autentičnost i autonomnost Islamske zajednici, koja je sada na čvrstim temeljima svoje samobitnosti i samoodrživosti. I baš zato što je prkosno samobitna i samosvjesna, domaći Gassanovići uz pomoć Heraklija nastoje da nađu rupu kroz koju bi ubacili crva da iznutra najeda i razjeda njeno tkivo. Zato smo mi danas pred izazovom Tebuka, a to je da provokacije i napade ne čekamo na pragu svoje kuće, već da prepoznamo odakle nam dolazi opasnost i da joj idemo u susret prije nego se pokrene, odnosno da joj ne dopustimo da se uopće ikad više pokrene, jer svi treba da znaju da smo mi kao jedna duša i jedno tijelo, pa ako jedan dio tijela neko napadne, cijelo tijelo se budi i ustaje da se brani.
Druga važna pouka i poruka sa Tebuka svima nama je Alejhisselamov lični primjer, kojim je pokazao da misija islama ne prestaje do kraja života, do zadnjeg daha, do posljednjeg uzdisaja. Muhammed, a.s., nije ostao u Medini, već je sa svojim ashabima po najvećoj vrućini krenuo na Tebuk, iako će ubzo poslije toga preseliti na Ahiret. Prema tome, za pravog i istinskog Muhammedovog a.s. sljedbenika nema odmora i nema opravdanja za izostanak sa linije odbrne prava i slobde muslimana.
Zbog toga je treća poruka sa Tebuka najvažnija, jer nam otkriva istinu o nama samima, a to je da su se neki ljudi, nakon njihovih nepobitnih zasluga u borbi za prava i slobudu muslimana, naprosto umorili pa im se sad ne ide na Tebuk, jer su im dovoljne stečene zasluge od kojih mogu da žive. Tako su, očito mislili, i trojica Alejhisselamovih ashaba: Ka'b ibn Malik, Merareh ibn Rebi' i Hilal ibn Umejjah. Koliko je priča o ovoj trojici ashaba važna za pouku za sva vremen govori kur'anski ajet u sure el-Tevbeh:
وَعَلَى الثَّلاَثَةِ الَّذِينَ خُلِّفُواْ حَتَّى إِذَا ضَاقَتْ عَلَيْهِمُ الأَرْضُ بِمَا رَحُبَتْ وَضَاقَتْ عَلَيْهِمْ أَنفُسُهُمْ وَظَنُّواْ أَن لاَّ مَلْجَأَ مِنَ اللّهِ إِلاَّ إِلَيْهِ ثُمَّ تَابَ عَلَيْهِمْ لِيَتُوبُواْ إِنَّ اللّهَ هُوَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ (9:118)
- A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je. (Kur'an, 9:118).
Iako se spominju trojica, u ovoj priči najviše mjesta zauzima Ka'b ibn Malik, koji je bio vjerni Alejhisselamov sljedbenik i kojeg je Alejhisselam cijenio. Međutim, kad je trebalo ići na Tebuk, Ka'b ibn Malik je izostao zato što je više volio hlad u Medini nego nepodnošljivu žegu na Tebuku. No, Ka'b ibn Malik je ubrzo shvatio svoju grešku, pa se kajao što nije pošao sa Alejhisselamom, već je, kako kaže, ostao u Medini, gdje su se mogli sresti samo munafici, smutljivci i besciljne smucalice, dok su istinski vjernici bili sa Alehisselamom na Tebku. Ka'bu ibn Maliku je teško palo kad je shvatio da su sad munafici njegovo društvo, jer je ostao iza svog pravog društva gdje je uvijek bio. Po povratku Alejhisselama i ashaba sa Tebuka u Medinu, kao i u slučaju prijašnjih pohoda, munafici i kukavice su pohrlile da opravdaju svoj izostnak raznim isprikama, koje je Alejhisselam prihvatao i ostavljao ih nekažnjeno. No, Ka'b ibn Malik nije mogao lagati, već je Alehisselamu istinu rekao da je izostao sa Tebuka bez opravdnog razloga te da prihvata svaku Alejhisselamovu kaznu. Alejhisselam je Ka'ba ibn Malika kaznio tako što je pozvao ashabe da sa njim ne razgovaraju i ne selame ga. Ka'b ibn Malik je kaznu strpljivo podnosio sve do trenutka kad je doživio da i Alejhisselam okreće glavu od njega i neće da mu primi selam. To je za Ka'ba ibn Malika bilo previše i zato je osjetio veliku tjeskobu u duši, jer mu je bilo nepodnošljivo teško. Kad je Alejhisselam to saznao, pozvao je Ka'ba ibn Malika i obavijesto ga da je u vezi sa njegovim slučajem došla objava od Allaha, kojom mu se oprašta zbog iskrenog govora i istinskog pokajanja, kao pouka za buduća vremena.


II
Islamska zajednica mora uvijek biti svjesna opasnosti od genocida pritiv našeg naroda

Poštovani predsjedniče i podpredsjednici Sabora,
Cijenjeni muftije,
Uvaženi sabornici,
Imam potrebu da kažem da smo mi danas u stanju kao što su bili Alejihisselam i ashabi pred Tebukom. Borili smo se za slobodu i osvojili je, ali nema garancije da je nećemo izgubiti ako ne shvatimo da Gassanovići i dalje rade uz pomoć Heraklija na našem nestanku, dirajući u naše rane i misleći da smo slabi i nejaki da im se suprostavimo u njihovoj namjeri da od nas uzmu u miru ono što nisu mogli u ratu, a to je našu čast i našu slobodu.
Stoga, ako niko drugi, onda Islamska zajednica mora uvijek biti svjesna opasnosti od genocida pritiv našeg naroda. Genocid nije naša fobija, već realna opcija onih koji uporno negiraju genocid nad našim narodom, unatoč dokazima i presudama najviših instanci Međunarodnog suda pravde. Ako je to tako, a jeste, onda nam je farz da uradimo sve što je u našoj moći da ustanovimo linije odbrane za zaštitu naroda od genocida. A narod je jezgra, koju mora da štiti tvrdi i neprobojni državni, nacionalni i duhovni omotači. Evo kako je to prikazao naš likovni umjetnik Tarik Jesenković kroz vizuelno razmišljnje u trodimenizijalnoj formi.
Na prvoj predodžbi vidimo zeleni omotač oko jezgra naroda, kao duhovna linija odbrane za koju je odgovorna Islamska zajednica, na drugom mjestu je žuti omotač oko jezgra naroda, kao nacionalna linija odbrane za koju su odgovorne nacionalne bošnjačke institucije, dok je na trećem mjestu plavi omotač oko jezgra naroda, kao državna linija odbrane za koju je odgovorna politička pamet koju treba da u zajedništvu proizvede duhovna i intelektualna elita sa snažnom nacionalnom i državotvornom sviješću.

I


Na drugoj predožbi vidimo zamišljeno idealno stanje kad je, prije svih, država u funkciji zaštite jezgra naroda, pa je onda i dohovna i nacionalna linija odbrane u prirodnom položaju u odnosu na državu i njenu osnovnu funkciju. Bošnjaci su autohtoni narod koji ima prirodno pravo na sve što imaju i drugi narodi na Balkanu i Europi, uključujući i nacionalnu državu. Jer, prošlo je vrijeme prisvajanja Bosne i posvajanja Bošnjaka za bilo čije nacionalne interese. Bošnjaci su danas svjesniji svog prava na vjeru, naciju, kulturu, dom, domovinu, državu, slobodu i nezavisnost više nego ikad ranije.

II


Na trećoj predodžbi vidimo sadašnje stanje stvari, gdje je samo zeleni, duhovni omotač čvrsto uz jezgro naroda, dok su druga dva omotača, kao nacionalna i državna linija odbrane, razbijeni i zato nisu u funkciji zaštite naroda od eventualne opasanosti. Kao što vidimo samo zelena, tj., duhovna linija odbrane, je kompaktna pa tako i u funkciji zaštite narodnog jezgra, a to je Islamska zajednica, koja zbog razbijenosti nacionalne i državne linije odbrane često služi kao zamjena za nacionalne i državne institucije. To stanje nije zdravo ne samo za naciju i državu, već nije zdravo prije svega za Islamsku zajednicu, jer svako napuštanje vlastite linije i ulazak u zonu odbrane drugih, slabi duhovnu liniju odbrane Islamske zajednice.

III


Pa ipak iz pozicije svoje misije, Islamska zajednica ima pravo i obavezu da višak svoje energije, koju je umeđuvremenu napravila, prenese na jačanje nacionalnog omotača, koji mora biti u službi jačanja i održavanja državne linije odbrane.
To se bolje može vidjeti na plošnom prikazu, gdje je narod u središtu zaštite, prvo, državne linije odbrane, drugo, nacionalne linije odbrane i, treće, duhovne linije odbrane, a to je Islamska zajednica kao zadnja linija, koja mora uvijek biti budna i sposobna da čuva život, vjeru, slobodu, imetak i čast naroda.
Ovaj drugi set predodžbi prikazan je u plošastom obliku sa željenim rasporedom odgovornosti za zaštitu naroda od genocida. Ovdje je država na prvoj liniji odbrane sa svojim mišićima vojske i policije, sa pravnim i sudskim institucijama, sa odgojno-obrazovnom mrežom od dječijeg vrtića do univerziteta i sa ekonomskom brigom za svakog čovjeka.
Na drugom mjestu je nacija, koja ima nacionalnu liniju odbrane sa intelektualnom snagom, kulturnom tradicijom i umjetničkom vještinom putem kojih se održava i razvija nacionalni ponos naroda, jer nema naroda bez nacije, niti ima nacije bez ponosa.
Na trećem mjestu je vjera, koja ima duhovnu liniju odbrane sa moralnim vrlinama i etičkim dokrinama putem kojih se odgaja duša naroda, jer nema naroda bez duše, niti ima duše bez morala i etike.
Na prvoj predodžbi ovog drugog seta vidimo zabrinjavajuće stanje, jer su se prva, državna i, druga, nacionalna linija razlile ili izlile iz svog korita pa im je tako i snaga odbrane razvučena bez jasnog pravca i preciznog cilja. Ova slika jest umjetnički rad našeg umjetničkog slikara Tarika Jesenkovića, ali ova slika je i realnost našeg života, koju svako od nas ne samo da osjeća dušom, već vidi očima. Bilo bi krajnje neodgovorno s naše strane da zanemarimo zabrinutost naroda za stanje u našoj državi i za zapuštenost u našoj naciji. Narod zna za teškoće, ali ne može razumjeti bezosjećanost, neodgovornost i razjedinjenost onih koji su pozvani da brinu o sudbini nacije i države.
I


Na drugoj predodžbi vidimo sile koje nastoje da sve tri linije odbrane razgrade i učine ih nesposobnim za odbranu naroda od genocida. Možda u današnjem zasijedanju Sabora ima neodoljive simbolike, jer smo u danima sjećanja na genocid u Srebrenici, kad se svi normalni ljudi u svijetu pitaju zašto je to moralo tako biti, zašto je Europa dozvolila da se na njezinoj teritoriji opet dogodi genocid i nakon Holakosta i unatoč uzviku "nikad više".
Čestitam predsjedniku Sabora što je zakazao ovo zasijedanje baš u ovim danima i što je danas jedna od tema dnevnog reda povratak u Srebrenicu. Jer, Srebrenica je tačka duhovnog spajanja svih Bošnjaka ma gdje bili. To je duboka i trajna rana koju svaki Bošnjak osjeća. Zbog toga pomisao da bi nam se to moglo opet dogoditi zato što oni koji negiraju jednom počinjeni genocid, spremni su to opet učiniti, mora nas sve uozbiljiti i ujediniti oko jednog cilja, a to je zaštita od genocida. Dakako, ovo je pravo mjesto gdje treba da o tome razgovaramo i ovdje su pravi ljudi koji ovo priču treba da čuju.
II


Na trećoj predodžbi vidimo raspored linija odbrane, koje, nažalost, ne funkcionišu, posebno državna i nacionalna linija. Duhovna linija za koju je zadužena Islamska zajednica je najčvršća i najpouzdanija zato što je tu liniju Allah, dž.š., uspostavio imperativom šehadeta, namaza, ramazana, zekata i hadža. Nadalje, svaka džamija i svaki imam u džematu je duhovni stražar, koji savjesno i odgovorno drži stražu da neko ne bi naudio narodu. To je Allahova milost koja nas je čuvala i koja nas čuva od nestanka. To treba da nam bude poticaj da i mi uradimo što je do nas, jer kad nam Uzvšeni Allah rješi problem, mi imamo vjeru u Njegovu svemoć, ali kad nam Sveznajući Allah ostavi da mi svoj problem sami rješavamo, onda to znači da nam je Milostivi Allah dao sposobnost da to uradimo. Zato je pitanje uspostavljanja i održavanja držvane i nacionalne linije za odbranu naroda od genocida naša stvar, naša sposobnost ili nesposobnst, naš opstanak ili nestanak, naše biti ili ne biti.
III


Ovo je naš Tebuk, koji nas opominje da valja ustati iz medinske hladovine i pokazati Gassanovićima i Herakliju, pa makar i po najvećoj žegi, da smo na liniji odbrane od eventualnog napada kako bi shvatili da se više niko ne smije poigravati sa našim životima. Tebuk je bio i ostao demonstracija duhovne, nacionalne i državne moći muslimanske zajednice unatoč munaficima i izdajnicima, koji za medinsku hladovinu daju i čast i mast naroda. I valja nam se probuditi i pobuniti protiv izjava, koje ovih dana čujemo od nekih sprskih vladika, da opstanak države Bosne i Hercegovina ovisi o srpsko-hrvatskom dogovoru, dakako, iz Karađorđeva, a to je poznata politika od koje se, očito, nije odustalo prema kojoj jednu trećimu muslimana Bošnjaka treba pokrstiti, jednu trećinu protjerati, a jednu trećinu pobiti, jer to je srpsko-hrvatska "briga" o Bosni i Hercegovin.
Prema tome, prvi i najvažniji uvjet za spas i opstanak Bošnjaka bilo je i ostalo kreativno duhovno i političko vodstvo, koje hoće, može i zna ustati protiv srpsko-hrvatske "brige" o Bosni i Hercegovini, koja u konačnici znači nestanak bošnjačkog narod. Bošnjaci su imali dobre i loše vođe kao i svi drugi narodi, ali Bošnjaci ne mogu podnijeti loše vođe zato što žive u takvom okruženju koje ne dozvoljava nemar, neznanje, neodlučnost, potkupljivost, pokvarenost, neodgovornost i izdaju.
Više od jednog stoljeća Bošnjaci nisu imali vođe koji su mogli da im osiguraju fizički i politički prostor za njihova duhovna ostvarenja ili njihov biološki napredak. No, ako se usporede velike vođe iz različitih epoha kao što su bili Husejna-kapetan Gradašćević, reisu-l-ulema Džemaluddin Čaušević, Mehmed Spaho i Alija Izetbegović, nekoliko zajedničkih osobina su im svojstvene. Svi su aktivno sudjelovali u kreiranju povijesti, imali su hrabrost i karizmu, bili su nepotkupljivi, bili su spremni rizikovati vlastiti život, zdravlje i imetak za plemeniti cilj, svi su bili obrazovani i znali su se nositi sa složenošću geipolitičke i religijske stvarnosti njihovog vremena. Razlika između menađera i vođe je u tome što menađer radi stvari pravilno, dok vođa radi prave stvari u pravo vrijeme i na pravom mjestu.
Pogrešno je misliti da danas bošnjački narod nema potrebu za snažnim i odvažnim vođama, koji će raditi prave stvari u pravo vrijeme i na pravom mjestu, poput nekih iz prošlosti. Nema naroda bez vođe, niti ima vođe bez naroda. Trenutno bošnjačko i bosansko vodsvo nije na visini povijesnih izazova bošnjačkog naroda ni moralno, ni intektualno, ni politički. Uistinu sam se zamislio i pitao gdje smo mi kad sam ovih dana pročitao, što je kairski al-Ahram objavio, da je u vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenog (1520-1566) glavni imam u Istanbolu morao poznavati arapski, latinski, turski i perzijski jezik; morao je poznavati Kur'an, Indžil i Tevrat (Bibliju i Toru); morao je biti alim u Šerijatu i fikhu; morao je poznavati fiziku i matematiku na nivou učitelja; morao je poznavati viteštvo, streličarstvo, borilaštvo i umjeće džihada; morao je biti naočit; i morao je imati jak i melodičan glas.

Stota godišnjica Ilmijje

Poštovani predsjedniče i podpredsjednici Sabora,
Cijenjeni muftije,
Uvaženi sabornici,
U ovoj, 2012. godini, pored 130. godišnjice od uspostave institucija ulema-i medžlisa i reisu-l-uleme, obilježavamo i stotu godišnjicu Ilmijje, koja je dala nemjerljiv doprinos u čuvanju i razvijanju islamske tradicije Bošnjaka. No, ove godine je i sto godina od balkanskih ratova, koji su nas najviše koštali u svakom pogledu, jer smo kao narod od tada ostali sami u čeljustima neprijatelja, koji se hranio na našoj krvi, koji se ismijavao našoj časti i koji je svjesno radio da nas fizički i duhovno uništi. Pravo je čudu, mu'džiza, da smo kao narod preživjeli prošlo stoljeće.
Nije pretjerano kazati da je Islamska zajednica, uz Allahvu milost, najzaslužnija da smo danas kao narod, nakon teških iskušenja u proteklom stoljeću, živi i zdravi i, hvala Bogu, svjesni svoje vjere, nacije i kulture.
Stoga, iz poštovanja prema našim vrijednim precima koju su ostavili svoje kosti ne samo ovdje u Bosni, već i u Austriji i Sloveniji, boreći se za naše mjesto u Europi a imajući na umu sadašnje i buduće izazove za naš narod, ova godina je prava prilika da ovaj časni Sabor Islamske zajednice donese Povelju o jedinstvu dina i ummeta, kao izraz povjesne odgovornosti ove generacije Bošnjaka i kao dokaz naše povjesne zrelosti nakon genocida. Pristajem da osobnim znanjem i iskustvom pridonesem pisanju Povelje o jedinstvu dina i ummeta, koju bi Sabor do kraja ove godine usvojio i koja bi mogla biti dobra osnova za pisanje novog ustava Islamske zajenice, kojim bi i institucionalno potvrdio princip bratstva u vjeri, kao temeljne kur'anske poruke, a to je da bez svjesnog i savjesnog uvezivanja u neraskidivo Allahovo uže, muslimani rizikuju da umru kao nemuslimani:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ اتَّقُواْ اللّهَ حَقَّ تُقَاتِهِ وَلاَ تَمُوتُنَّ إِلاَّ وَأَنتُم مُّسْلِمُونَ(3:102) وَاعْتَصِمُواْ بِحَبْلِ اللّهِ جَمِيعًا وَلاَ تَفَرَّقُواْ وَاذْكُرُواْ نِعْمَةَ اللّهِ عَلَيْكُمْ إِذْ كُنتُمْ أَعْدَاء فَأَلَّفَ بَيْنَ قُلُوبِكُمْ فَأَصْبَحْتُم بِنِعْمَتِهِ إِخْوَانًا وَكُنتُمْ عَلَىَ شَفَا حُفْرَةٍ مِّنَ النَّارِ فَأَنقَذَكُم مِّنْهَا كَذَلِكَ يُبَيِّنُ اللّهُ لَكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ .(3:103)
- O vjernici, budite istinski pobožni i nemojte umrijeti osim kao muslimani, a da bi to postigli morate se svi zajedno švrsto držati Allahovog užeta i ne smijte se razilaziti, jer morate se sjetiti da ste Allahovom milošću, kojom su spojena srca vaša, vi, nakon neprijatelja postali istinska braća, a bili ste na granici propadanja pa vas je Allah spasio, jer tako Allah pokazuje svoje znakove ne bi li ste bli i ostali na pravome putu. (Kur'an, 3:102-103).

Poštovani predsjedniče i podpredsjednici Sabora,
Cijenjeni muftije,
Uvaženi sabornici,
Zahvaljujući vam se na strpljenju, dozvolite mi da ovo svoju vasijjetsku besjedu pred ovim časnim predstavničkim domom Islamske zajednice završim sa hutbom Allahovoh Poslanika Muhammeda, a.s., koju je održao u Medini pred polazaka na Tebuk:
خُطْبَةُ رَسولِ اللهِ (صلّى اللهُ عليهِ وآلِهِ) في تبوك
لَمّا تَهَيَّأَ رَسُولُ اللهِ (صَلّى اللهُ عَلَيهِ وآلِهِ) لِلْخُرُوجِ إِلَى تَبُوكَ قَامَ خَطِيبَاً، فَحَمَدَ اللهَ وَأَثْنَى عَلَيهِ، ثُمَّ قَالَ: « أَيُّهَا النَّاسُ، إِنَّ أَصْدَقَ الْحَدِيثِ كِتَابُ اللهِ، وَأَوْلَى الْقَوْلِ كَلِمَةُ التَّقْوَى، وَخَيْرَ الْمِلَلِ مِلَّةُ إِبرَاهِيمَ، وَخَيْرَ السُّنَنِ سُنَّةُ مُحَمَّدٍ، وَأَشْرَفَ الْحَديثِ ذِكْرُ اللهِ، وَأَحْسَنَ الْقَصَصِ هَذا القُرآنُ، وَخَيْرَ الأُمُورِ عَزَائِمُهَا، وَشَرَّ الأُمُورِ مُحْدَثَاتُهَا، وَأَحْسَنَ الْهُدَى هُدَى الأَنْبِيَاءِ، وَأَشْرَفَ الْقَتْلَى الشُّهَدَاءُ، وَأَعْمَى الْعَمَى الضَّلالَةُ بَعْدَ الْهُدَى، وَخَيْرَ الأَعْمَالِ مَا نَفَعَ، وَخَيْرَ الْهُدَى مَا اتُّبِعَ، وَشَرَّ العَمَى عَمَى القَلْبِ، وَالْيَدَ الْعُلْيَا خَيْرٌ مِنَ الْيَدِ السُّفْلَى، وَما قَلَّ وَكَفَى خَيْرٌ مِمَّا كَثُرَ وَأَلْهَى، وَشِرَّ الْمَعْذِرَةِ مَحْضَرُ الْمَوْتِ، وَشَرَّ النَّدَامَةِ يَوَمَ الْقِيَامَةِ.
وَمِنَ النَّاسِ مَنْ لا يَأْتِي الْجُمُعَةَ إِلّا نَزْرَاً، وَمِنْهُم مَنْ لا يَذْكُرُ اللهَ إلّا هَجْرَاً، وَمِنْ أَعْظَمِ الْخَطَايَا اللِّسَانُ الْكَذُوبُ، وَخَيرَ الْغِنَى غِنَى النَّفْسِ، وَخَيْرَ الزَّادِالتَّقْوَى، وَرَأْسَ الْحِكْمَةِ مَخَافَةُ اللهِ، وَخَيْرَ مَا أُلْقِيَ فِي الْقَلْبِ الْيَقِينُ، وَالارْتِيَابَ مِنَ الْكُفْرِ، وَالتَّبَاعُدَ مِنْ عَمَلِ الْجَاهِلِيَّةِ، وِالغُلُولَ مِنْ قَيْحِ جَهَنَّمَ، وَالسُّكْرَ جَمْرُ النَّارِ، والشِّعْرَ مِنْ إِبْلِيسَ، وَالْخَمْرَ جِمَاعُ الإِثْمِ، وَالنِّسَاءَ حَبَائِلُ إِبْلِيسَ، والشَّبَابَ شُعْبَةٌ مِنَ الْجُنُونِ.
وَشَرَّ الْمَكَاسِبِ كَسْبُ الرِّبَا، وَشَرَّ الأَكْلِ أَكْلُ مَالِ الْيَتِيمِ، وَالسَّعِيدَ مَنْ وُعِظَ بِغَيْرِهِ، وَالشَّقِيَّ مَنْ شَقِيَ فِي بَطْنِ أُمِّهِ، وَإِنَّمَا يَصِيرُ أَحَدُكُم إِلِى مَوْضِعِ أَرْبَعَةِ أَذْرُعٍ، وَالأَمْرَ إِلَى آخِرِهِ، وَمِلاكَ الأَمْرِ خَوَاتِيمُهُ، وَأَرْبَى الرِّبَا الْكَذِبُ، وَكُلَّ مَا هُوَ آتٍ قَرِيبٌ، وَسُبَابَ الْمُؤْمِنِ فُسُوقٌ، وَقِتَالَ الْمُؤْمِنِ كُفْرٌ، وَأَكْلَ لَحْمِهِ مِنْ مَعْصِيَةِ اللهِ، وَحُرْمَةَ مَالِهِ كَحُرْمَةِ دَمِهِ.
وَمَنْ تَوَكَّلَ عَلَى اللهِ كَفَاهُ، وَمَنْ صَبَرَ ظَفَرَ، وَمَنْ يَعْفُ يَعْفُ اللهُ عَنْهُ، وَمَنْ كَظَمَ الْغَيْظَ آجَرَهُ اللهُ، وَمَنْ يَصْبِرْ عَلَى الرَّزِيَّةِ يُعَوِّضْهُ الله، وَمَنْ تَبِعَ السُّمْعَةَ يُسَمِّعُ اللهُ بِهِ، وَمَنْ يَصُمْ يُضَاعِفُ اللهُ لَهُ، وَمَنْ يَعْصِ اللهَ يُعَذِّبْهُ، اللّهُمَّ اغْفِرْ لِي وَلِأُمَّتِي، اللّهُمَّ اغْفِرْ لِي وَلِأُمَّتِي، اَسْتَغْفِرُ اللهَ لِي وَلَكُم»

HUTBA ALLAHOVOG POSLANIKA MUHAMMEDA, A.S., NA TEBUKU

Kada se Allahov poslanik Muhammed, a.s., pripremio za izlazak na Tebuk, zahvalio se Allahu i onda rekao:
- O ljudi, Allahova Knjiga je najistinitiji govor, a najpreči govor je riječ bogobojaznosti. Ibrahimova a. s. vjera je najbolja vjera, a Muhamedovi, a.s., propisi (sunneti), najbolji propisi. Spominjanje Allaha, dzellešanuhu je najčasniji govor. Najljepše pripovijesti o događajima iz prošlosti nalaze se u Kur'anu. Najbolji poslovi su oni koji imaju svoje ishodište, a najgori su oni koji nemaju svoga oslonca u izvorima vjere. Najbolja uputa je uputa Allahovog Poslanika Muhammed, a.s., a najčasnija smrt je smrt šehida. Zalutati sa Pravog puta nakon upute je najveća sljepoća. Najbolja djela su korisna djela. Sljepoća srca je najgora sljepoća. Gornja ruka (koja daje) bolja je od donje ruke (koja traži). I mala količina onog što vodi dobru, bolja je od velike količine koja vodi zlu. Najgora isprika je isprika u času smrti, a najgore kajanje je kajanje na Sudnjem danu.
Ima ljudi koji na džuma namaz dolaze kasno i koji se Allaha, džellešanuhu, površno sjećaju. Laž je jedan od najvećih grijeha jezika. Duševno zadovoljstvo je najveće bogatstvo, a bogobojaznost najbolja opskrba. Vrhunac mudrosti je bogobojaznost. Ono što čovjek jasno spozna to se u njegovom srcu najbolje ustali. Sumnja je dio kufra. Međusobno razdvajanje je džahilijjetsko (neislamsko) svojstvo. Prisvajanje zekata je džehennemski gnoj. Opijanje je žeravica džehennema. Poezija je od šejtana, a alkohol majka svih zala. Neodgojene žene su šejtanove zamke, a neobuzdana mladost je vrsta ludosti.
Najgora zarada je kamata, a najgore jelo je jelo spravljeno od imetka siročeta. Sretnik se uvijek poučava u nesreći drugoga, a nesretnik je nesretan od samog rođenja. Zaista svaki od vas putuje prema četiri aršina, odnosno svako će umrijeti i leći u grob. Kraj djelo krasi. Najveći stepen lihvarstva je laž. Sve što će doći blizu je. Psovati vjernika je grijeh, a ubiti ga je kufr (nevjerstvo). Jesti njegovo meso, odnosno ogovarati ga, spada u nepokornost Allahu. Svetost (hurmet) njegova imetka je kao i svetost njegova života.
Ko se osloni na Allaha, džellešanuhu, on mu je dovoljan, ko se strpi on je pobjednik, ko oprosti drugome, Allah će mu oprostiti. Ko se u srdžbi savlada, Allah, džellešanuhu, će ga nagraditi. Onome ko se u nevolji strpi, Allah, džellešanuhu, će mu dati naknadu. Ko teži za ugledom, Allah će ga razotkriti. Ko posti Allah će mu udvostručiti nagradu. A ko griješi prema Allahu, Allah, džellešanuhu, će ga kazniti. O moj Allahu, oprosti meni i mojim sljedbenicima. Molim Allaha, džellešanuhu, da nam svima oprosti.



Ostali prilozi:
» SARAJEVSKI BLJESAK ZA DAN DRŽAVNOSTI
Mesud A. Ramić | 24. November 2020 20:01
» PORUKA POBJEDE I PORAZA
Elmedina Muftić | 24. November 2020 14:31
» MANDRKNO ZAIM
Said Šteta | 24. November 2020 01:40
» USTAO JE STARI, USTAĆE I NAŠ MOSTAR!
Mr. Milan Jovičić | 24. November 2020 00:30
» A ŠTA ĆE MENI JOŠ JEDAN PAPIR U DŽEPU?
Željko Milićević | 23. November 2020 13:52
» ZULUM JE STROGO ZABRANJENO ČINITI ALI I TRPITI
Aziz Hurem | 23. November 2020 13:39
» PRETPOSTAVKE UBRZANJA INTEGRACIJE BOSNE I HERCEGOVINE U EU
Dr. Mirko Pejanović | 21. November 2020 15:11
» U DEJTONU JE MOGLO BOLJE
Akademik dr. Suad Kurtćehajić | 21. November 2020 11:57
» BLEJANJE MILORADA DODIKA U STUDIJU N1
Mr. Milan Jovičić | 20. November 2020 19:56
» ĐON-OBRAZ
Željko Milićević | 20. November 2020 14:08
» KU(MI)R U ORAHOVICI
Said Šteta | 16. November 2020 16:03
» DAN POSLIJE - IZBORA?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 16. November 2020 14:52
» NJEGOŠ VAŠ NASUŠNI
Šemso Agović | 14. November 2020 16:27
» DOK ČEKAM HALIFU
Said Šteta | 13. November 2020 16:37
» TITONOSTALGIČARI – ŠTA JE TO?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 12. November 2020 17:30
» ZA KOGA GLASATI I KOGA IZABRATI
Aziz Hurem | 12. November 2020 01:32
» NAČELNICI I GRADONAČELNICI SU NAJBOLJI DIO VLASTI U BIH
Muhamed Mahmutović | 11. November 2020 17:48
» PAMET CARUJE, SILA KLADE VALJA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. November 2020 15:04
» ODBRANJENA DRŽAVA RBIH JE SPOMENIK HEROJA
Emir Ramić | 11. November 2020 14:59
» JOE BIDEN - 46. AMERIČKI PREDSJEDNIK
Zijad Bećirević | 10. November 2020 15:32
Ostali prilozi istog autora:
» MOJ OMAŽ MUHAMEDU EF. SALKIĆU
15. January 2014 16:02
» STARI DUH MLADE NACIJE
14. September 2013 21:48