Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


Komentar na agresiju i falsifikate u povijesti i kulturi BiH
GENOCID U BIH JOŠ TRAJE
Procitaj komentar

Autor: Suada Džogović
Objavljeno: 03. January 2014. 03:01:37
Drnt. Suada DŽOGOVIĆ: Akteri nastavka genocida su grupice i četice zaostale iza psihopatskog korifeja Radovana Karadžića, propalog pjesnika ''Slavenskog stabla'' i nesuđenog vožda ''letećeg naroda'', te đenerala Ratka Mladića koji još razgoni ''ostatke Turaka'' po Haškom tribunalu ovoga puta psujući im ''tursku majku'' pred sudijama da bi potvrdio mržnju prema šehidima u Srebrenici, i onima koji su preživjeli srebrenički pakao, i onima u egzilu po svijetu, pa čak i prema onim azilantima smještenim u šumama kod Obrenovca. Posljedica sindroma mržnje je humanitarna katastrofa države čija zvona zvone i danju i noću kako bi ''isprali mozgove'' onima koji su izdali zajedničku državu u kojoj su obećavali ''vječnu ljubav i vjernost''.
Najnoviji događaji u Bosni i Hercegovini i postavljanje spomenika Njegošu u Višegradu, te izgradnje "Andrićgrada" na opljačkanoj bošnjačkoj zemlji na obali Drine, predstavlja svojevrsnu agresiju na ovu multietničku europsku državu sa strane nekih susjeda inspirisanih politikom nastavka genocida (kulturocida) u BiH. Postojanje ovog problema potvrđuje uzurpacija privatnih posjeda Bošnjaka i izgradnja jednonacionalnih i vjerskih objekata, kao i jednonacionalnih i provokativnih monumenata kojima se anulira kultura nesrpskih populacija. Dakle, tematski akcenat je analiza političke patologije nekoliko antibosanskih samozvanaca da prekrštaju teritorije stare i međunarodno priznate države BiH i preimenovanje imena gradova dajući im nacional-šovinistička, falsifikujući i znanost i povijest.
Realna politika u državi BiH, kao i u okruženju, ovaj problem tretira kao nacionalističku provokaciju zasnovanu na temeljima Karadžićeve politike i Mladićeve vojne tehnologije. Odgovorne strane, uključene direktno u ovaj problem, jesu Ministarstvo trgovine i turizma, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, Ministarstvo uprave i lokalne samouprave i Ministarstvo prosvjete i kulture tzv. Republike Srpske. Također, saučesnici su i Vlada Republike Srbije, političari antibošnjačke orijentacije, retrogradne političke stranke, kao i mnogi intelektualci nacionalističke orijentacije iz pomenutih država.
Akteri nastavka genocida su grupice i četice zaostale iza psihopatskog korifeja Radovana Karadžića, propalog pjesnika "Slavenskog stabla" i nesuđenog vožda "letećeg naroda", te đenerala Ratka Mladića koji još razgoni ''ostatke Turaka'' po Haškom tribunalu ovoga puta psujući im ''tursku majku'' pred sudijama da bi potvrdio mržnju prema šehidima u Srebrenici, i onima koji su preživjeli srebrenički pakao, i onima u egzilu po svijetu, pa čak i prema onim azilantima smještenim u šumama kod Obrenovca. Posljedica sindroma mržnje je humanitarna katastrofa države čija zvona zvone i danju i noću kako bi ''isprali mozgove'' onima koji su izdali zajedničku državu u kojoj su obećavali ''vječnu ljubav i vjernost''.
Formalno, ratovi na Balkanu su utihli, oni oružjem i sličnom tehnologijom, ali još je živa i vruća tehnologija druge vrste, ona koja se definira kao crna propaganda, jezik mržnje, vika i galama putem svih medijalnih sredstava – krcata psovkama u aluzijama i alegoriji, mitovima i sakralnim objektima (grobovima, crkvama, lončarijom i potleušama...), carevima i vitezovima, gospodstvom i carskom svitom, duhovnim pjevanjem – sve u svemu ''zlatnom prošlošću''. A za to je kriv onaj drugi, koji se nepravilno proglasio pobjednikom na bojnom polju, a ustvari ''mi smo ga potukli do nogu'', a zatim smo mu tek onako davali princeze za sultanije i hanume na dvorovima paša i vezira našega porijekla koji su odvedeni na školovanje kao ''danak u krvi''. Sve je to nepobitna povijest, potvrđena u narodnoj epici i retorici, u djelima velikana pisane riječi od Slova ljubve do bremena knjiga iz pera pisca romana Vreme smrti. Tome se mora vjerovati (!!!).


Otkopavanje temelja Genocidne tvorevine: Masovna grobnica Tomašica kod Prijedora


Motivacija za ovu kraću diskusiju političke opcije je preimenovanje naziva jednoga (dijela) starog i povijesnog imena grada na zelenoj i lijepoj rijeci Drini u srcu Bosne, one Makove ''prkosne i ponosne''. To je multietnički grad Višegrad. Prekrstili su dio njegove teritorije u Andrićgrad//Andrić-grad//Andrić grad (?)... Za ovaj etički i ''pravopisni hit'' biće potrebno još mudrih glava i ''pravopisolupanja'' i onaj ''Kamen mudrosti Crnog Gruje'' koji je još za vrijeme crnoga Đorđa pao u zemlju Stradiju i zakopao se temeljito, da ga ni Marko Kraljević nije mogao pomjeriti ono kada je po drugi put ''svratio'' među svoje sunarodnike. Sve je bilo uzalud: i ona pandurija, i silne vojske, i pojanje, i udaranje u sva zvona. Kamen je još tamo gdje je sa nebesa pao nasred zemlje delija i vračeva koji, za utjehu, podižu spomenike caru Dušanu po tuđim zemljama, lamentiraju za ''starim vremenima'' i onom Vukovom floskulom ''sve i svuda''. Uz talambase, govore i pojanja promijenili su ime jednom gadu sevdaha i šuhreta, dali mu jedno prozaično ime, a da nisu pitali nikoga u ravnoj i ponosnoj Bosni jer taj grad je bosanski, a ne nečija prćija pored lajkovačke pruge.
Agresija na mirnu Bosnu još traje, opkoljavaju se gradovi, ruše mostovi, pale biblioteke i džamije, tenećare se iznose na Rumiju, pišu ratnohuškačke pjesme, nove povijesti, kroje mape dokle je ''naše'' bilo i dokle će biti. Agresija koju su osmislili štabovi u kabinetu Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića se nastavlja iako se u Haškom tribunalu dosta strogo presuđuje svima koji su jurišali na Bosnu, Mostar, Vukovar, Kosovo... Ipak, sve je mlako i plitko, počevši od presude onoj senilnoj Biljani, koju Hag uputi na Sjever da u miru provede desetak godina i da se ''odmori'' od ratne vreve i buke. Sada su je smjestili u velelepni darovani stan jedne balkanske prijestonice, podaleko od ''mrskih Bošnjaka i Albanaca'', da tu napiše povijesne memoare.
Nije ovaj komentar sentimentalnog smisla već je osobiti osvrt na krivotvorenje svega što nije po bukvaru i ćirilici, a ima cilj da taj bukvar i tu ćirilicu utjera u nos Europi, na silu, i da je smjesti u Europsku uniju kao ono negdje na kraju IX stoljeća. Neka ćirilice, nije loša, ali je nasilje loše. To nasilje desilo se krajem novembra 2013. godine usred grada Višegrada. Jedna zaostala četa Karadžićevih i Mladićevih harambaša i delija uz mehtere i rakiju šomu proglasila je novo ime ''Andrićgrad'', održala nekolika tiradna govora, u kojima su se patriotski i cirkusno popeli na govorničku trupinu gospoda redom pjesnik Matija Bećković, propali filmadžija Emir Kusturica (aliti Nemanja kusturica), Milorad Dodik namrgođenog lika i oštrog pogleda (valjda kao Srđa Zlopogleđa) koji ima pretplaćenu avionsku kartu od Surčina do Banja Luke i nazad.
Ovdje, nasred Višegrada, postavili su jednu crkvu, drugu Gračanicu//Visoke Dečane (!?) i nazvali je crkva ''Sv. car Lazar''. O, Bože, velikog bezumlja! Tu, ispred te crkve, postavili su bronzanu figuru stojećeg Iva Andrća, ''nadutijeh prsa'' i pogleda stidljive gospođice (''Gospođice''). Onda, postaviše i sjedećeg Petra Petrovića, čova prebačene jedne noge preko druge, namrštena pogleda i sa onim kontraverznim ožiljkom na obrvi, koju mu nije nanio onaj Crni Arapin muž lijepe hanume na jednom brodu koji je plovio uz Jadran prema Veneciji, a ustvari taj ožiljak mu je ''nanio'' jedan drugar monah na Cetinju za vrijeme školovanja.


Srpsko-crnogorsko orgijanje na bošnjačkoj zemlji
Matijin govor bio je štur i po njegovoj staroj poetici: ''Dobro nam došao, gospodare!'' A gdje, bolan? U Bosnu, zar!? Hajd', ba! Nije on tamo ni za života htio otić', a kamoli sad sa toliko gvožđurije! Emir je, nešto kao podbuho i mamuran, promucao: ''Njegoš je kao Bajron i kao Tomas Man!'' Vidjelo se da mu je srpski jezik bio slaba tačka. Pričalo se da su mu učitelji poklanjali ''dvice'', a u Češkoj ga nisu propitivali. Važno je da ga je ona ''mrska'' SFRJ lijepo stipendirala i on joj se još ljepše odužio filmićima o Romima čiji je folklor prepisivao kao domaće zadatke u osnovnoj školi. Poslije je propao sasvim, a onda se stavio u službu Slobove i Radovanove ratne lokomotive, potom otišao u neki manastir u Paštrovićima i tu se zamonašio uzevši ime Nemanja i učinivši postrig. Vratio se na Ravnu goru i tu na Tari podigao rezervat za uklete medvjede. Sada je drugar-potpetica onoga posavskog Dodika, čije prezime nijedan lingvista ne umije razabrati. Govorio je i ovaj Dodik, ali sve nešto mahanjem ruku i prijetećim tonom s dvije-tri kratke rečenice. Nije bilo na ekranu RTS-a da li je Amfilohije Radović nešto rekao, a bio je u prvom redu i glavom i bradom. Nije jasno da li je donio da pročita onu besjedu koju je čitao pred polijetanje one tenećare na Rumiju. Eto, i crkve lete, s brda na brdo. Samo Amfilohije nije mogao da se popne na Rumiju...
Dakle, ovakva retrogradna politika nastavlja genocidnu ideologiju i agresiju na BiH, kao i posrbljavanje i asimilaciju kulturnih vrijednosti koje pripadaju svim narodima, a u ovom kontekstu i nasilno nametanje nesrpskim narodima jednonacionalne i velikodržavničke politike zasnovane na ''Načertaniju'' i ''Memorandumu''.
Ipak, bilo bi u interesu svih naroda u državi BiH i u regionu da se dogovaraju i da zajednički grade svoju kulturu i svoju budućnost. Aktivnosti agresivne i genocidne politike nužno je osuditi, a izgradnju objekata nacionalističke opcije odmah obustaviti. Pozitivne vrijednosti starih kultura potrebno je vrednovati i pravno regulirati, a ne falsifikovati i brisati njihov etnički sadržaj.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» TALISMAN SANDŽAKU
11. March 2015 18:29
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif