Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


Zašto plaču Majke Srebrenice, Sarajeva, Višegrada, Trebinja
GENOCIDI PO NAČERTANIJU I MEMORANDUMU
Procitaj komentar

Autor: Suada Džogović
Objavljeno: 12. January 2014. 20:01:28
Drnt. Suada DŽOGOVIĆ: Majka Bošnjaka je plakala pred svojom kućom, u ledenom decembru mjesecu, a ona četica preostala iza Haga, ledena srca i pomućene pameti urbanizira jednu neovisnu državu, po svoj logici ''tihog i nemilosrdnog etničkog čišćenja'' nastavlja sa genocidom prkoseći Europi koja je proklamovala deklaracije o zaštiti sloboda svakog čovjeka. I sve to žmirkavo gleda gospodska Europa. Onako, po običaju koji su imali oni krstaši u nedavnoj prošlosti, po svetosavskoj krmčiji i projektima ''Crne ruke''.
Krajem 2013. godine Europa je postiđeno gledala kako jedna majka Bošnjaka u bosanskom gradu Višegradu plače pred svojom kućom. Da ju je vidio onaj potkozarac Branko Ćopić, pregorio bi nacionalizam i napisao bi poemu Majka Bošnjaka Višegrađanka, Sarajevka, Fočanka... Ko bi drugi nego on, kada neće neki bošnjački pjesnik; istina, pjesnik Džemaludin Latić napisa onu dramatičnu lirsku povijest ''Srebrenica'' i natuknu onu drugu dramsku priču ''Šahoviće''. Neka je visoka čast pjesniku Latiću.

Mnogo je bilo bošnjačkih Šahovića i Srebrenica, ali, sem Latića, malo je pjesnika koji bi zabilježili one strašne genocide nad Bošnjacima u historijskoj dijahroniji, i danas. Kao da su se bošnjački pjesnici rasturili po dijaspori, uhljebili i urahatili, od Sjeverne Amerike do Luksemburga i Kirune. Sve se čini da je dobri Alija Isaković bio u pravu kada je ukorio Bošnjake na onom Kongresu u Sarajevu ciljajući na njihovu ležernost.

Majka Višegrađanka je plakala pred svojom kućom baš u centru bijeloga bosanskoga grada Višegrada, više Ćuprije na Drini, gdje su neki novi ćafiri riješili da dohakaju i Mostu, i Mehmed-paši Sokoloviću, i Višegradu, i cijeloj Bosni ''ponosnoj od sna'' i ''prkosnoj'' svakad.

Ovoj Majci Višegrađanki jedna četica preostalih ''Tigrova'', ''Orlova'', ''Škorpiona'' spakovala je novo Načertanije da, tu, u centru Višegrada, sruši kuću jednoj Majci Višegrađanki i na njenom ognjištu napravi nekakvu crkvu, nekakv spomenik nekakvom piscu, nekav muzej//mauzolej... To je isto onako kako su neki ćafiri u Bijeljini sagorjeli kuću one herojine Fate Orlović, pobili joj svu čeljad u kući (njenog čovjeka i jetime) i baš nasred kuće sagradili nekakvu crkvu, koja ne može biti božja kuća, jer je Bog neće, no je pećina nečastivoga i zloduha. Takvu je jednu tenećaru popeo helikopterom one ''slavne'' armije na visoku i krševitu Rumiju nekakav general, koji je izdao svoga Maršala a blagoslovio jedan pop dugačke sijede brade i namrgođenih obrva.

Sav ovaj rušilački urnebes iskopilio se iz onog starog Načertanija i njegovog senilno iscrtanog Memoranduma, sa tezama da prvi ustanci i prvi svjetski ratovi nisu završeni, niti je ''Kosovo osvećeno'', pa treba ići dalje – ''do istrage poturica'' koji su ''krivci'' za sve pa i za onu ''belu kugu'', za loše puteve i džombe po državi, te i za onu raspadnutu carevinu od Soluna (zamišljeno i od Konstantinopolisa) pa do Graca u Alpima, a baška od Budima do Itake i Đirokastra.


Kuća u Višegradu živa lomača u kojoj su srpsko-crnogorski fašisti zapalili 72 bošnjačka civila


Majka Bošnjaka je plakala pred svojom kućom, u ledenom decembru mjesecu, a ona četica preostala iza Haga, ledena srca i pomućene pameti urbanizira jednu neovisnu državu, po svoj logici ''tihog i nemilosrdnog etničkog čišćenja'' nastavlja sa genocidom prkoseći Europi koja je proklamovala deklaracije o zaštiti sloboda svakog čovjeka. I sve to žmirkavo gleda gospodska Europa. Onako, po običaju koji su imali oni krstaši u nedavnoj prošlosti, po svetosavskoj krmčiji i projektima ''Crne ruke''.

Neka plaču Majke Višegrađanke, niko im neće napisati ''Mariju na Prkosima'', ni Branko Ćopić, ni Skender Kulenović, ni Goran Kovačić, jedino ako se sjeti onaj Redžo Nurović, pisac one lijepe poeme ''Šestoprsti Rusto''.

Najveličanstveniju knjigu napisao je onaj hercegovački momak Srđan Aleksić. Onaj Makov simbol ''Bosne ponosne i prkosne''. Onaj stećak od hercegovačkog očnjaka, za sva vremena. Plakali su Njegova Majka i Njegov Otac, kao one Majke Bošnjake – svi zajedno, da bi živjeli zajedno, u Bosni i Hecegovini.

Još se na internetu vrti jedna fotografija na kojoj su đeneral Ratko Mladić, nekoliko njegovih oficira sa kokardama na šapkama, i neizbježni patrijarh Pavle, kanonizovan u ''sveca''. On glavom i bradom blagoslovi jurišnike (pljačkaše) na opkoljeno Sarajevo, poprskuje vodicom one "vitezove" na brdima oko heroja grada i uzvikuje onu poznatu i otrcanu floskulu, ''Braćo, ako smo ljudi!''

Još nije dovoljno jasno gdje se opredijelio novi patrijarh Irinej. A bilo bi po Božjoj milosti da se opredijeli: ili u Raj ili u Gehenem. Ako ne umije sam, eto pozivamo ga da se glasne javno, je li za genocid po Balkanu ili za pravo svakog čovjeka da slobodno živi i ispovijeda vjeru za koju se sam opredijelio, poštujući Jednog Boga, onoga kojeg poštuju Jevreji, kršćani, muslimani, budisti, pa i oni australijski Aboridžini. A Bog je Jedan svima.

U ovom kontekstu, potreban je direktni apel: Vaše patrijaršijsko visočanstvo Ireneju, izjasnite se javno, pred svim narodima. Recite da li je nastavljanje genocida po Balkanu po Božjoj milosti. Osudite ga ako nije. Recite Majkama Bosne da ih više niko ne smije tjerati iz njihovih kuća. Poštovaćemo Vas ako to učinite. Biće to i Bogu milo. Ali, ako to ne učinite, nemate kud pred Boga.

Podvale i falsifikati bili su specifikum nekih balkanskih historičara i kvazi historija. Već je, u ranijim radovima, govoreno o falsifikatima koji se odnose na Kosovski boj 1389. godine, ''spaljivanje Savinih moštiju na Vračaru'', zidanje Ćele kule kod Niša, o ulozi hajduka i uskoka, o ustancima početkom XIX stoljeća, uzrocima početka Prvog svjetskog rata, kao i mnogim drugim falsifikatima nastajalim kao nacionalna (i nacionalistička) euforija. Jedan primjer u ovom kontekstu je i ''ubistvo'' onog sirotog dječaka kod one beogradske Čukur-česme također na početku XIX stoljeća. Historijski je argument da tog dječaka nije ubio Turčin zbog navodnog koškanja oko đuguma vode (što je besmislica) već srpski žandarm (pandur) kako bi se ''stvorili'' razlozi za prekršaj ugovora o miru i isprovocirao napad na beogradske Turke, pljačku i pokolj.



Podvale i falsifikati naslijeđeni su iz prošlosti. Aktualni su i u novije vrijeme – u novijoj istoriografiji i općoj propagandi. Krađa olovnog krova sa Pećke patrijaršije pripisivana je Albancima a ispalo je da su to učinili ''nestašni srpski momci'' čija su imena i objelodanjena nakon sudske istrage. Paljevina jednog konaka u dvorištu ovog manastira također je, po zakonu mržnje, ''prebačena'' na Albance a ispostavilo se da su ''žene koje su ovdje pekle kolače za neku slavicu slučajno potpalile lučeve grede krova''. Najcrnja podvala bilo je ubistvo nekoliko mladih ljudi srpske nacionalnosti u kafiću ''Panda'' kod Pećke gimnazije. Sve je opet ''prebačeno'' na Albance - da bi se isprovocirala ''krvava odmazda''. Poslije dugih sudskih istraga, u koje su bile uključene i međunarodne sudije i poslije priznanja izvršilaca, konačno je jedan visoki funkcioner u Singidunumu javno rekao da to ''delo nisu izvršili Albanci''. Ipak je zaobišao da kaže ko je izvršilac tog kriminalno-političkog akta. U ovom kontekstu, još nije rasvijetljeno ubistvo jednog od najboljih i najuglednijih pećkih ljekara dr. Ceka.

Za ove zločine niko nije uputio izvinjenje, bar porodicama nastradalih. A trebalo je i cijeloj humanističkoj i miroljubivoj javnosti. Saopšteno je da ''iza ubistva uglednog novinara Slavka Ćuruvije stoji država'', a ne kaže se ko i koja država. Ne stoji valjda Abisinija! I ovdje je izostalo ono obavezno čovječno izvinjenje, izvinjenje nove države.

Zna se ko je i za čije interese izvršio zločine u Sjeverinu i Štrpcima. Ali nema izvinjenja. Mogao bi to da učini i onaj ''veliki pisac i otac nacije'' koji je u to vrijeme bio predsjednik državice i potrčko ''balkanskog kasapina''.

Nema nade ni za izvinjenje za genocid počinjen u Srebrenici, Sarajevu, Foči, na Kosovu, Vukovaru... Umjesto izvinjenja đeneral Mladić psuje tursku majku svjedocima u Haškom tribunalu. Šešelja su sudije razmazili, da im se smije ''brk u brk'' i pokazuje im koliko su ''neznalice''. Još se šuti da li iza Arkanovih zločina ''stoji država'' i da li ta ''država stoji'' iza likvidacije Arkana. Jedino je bilo jasno, da bi europski obijač banaka mogao ''sve da ispriča''. Onoj pjevačici ostavio je vilu na Dedinju, sagrađenu zlatnim zubima i nakitom opljačkanih Bošnjaka i Bošnjakinja.

Činjenica je da bivši omladinci ''balkanskog kasapina'' još regulišu političku i geografsku situaciju na Balkanu. Neko ih je predložio i za Nobelovu nagradu za mir (!).
Nađe se poneko i da zaleleče tamo – ispod lipe, u zemlji ''Lipe-lape-lupe-londu''.

*****

Sva je žalba na Turke. Optužuju se za sve i sja. U ovome su naročito angažirana razna informativna sredstva, historičari, pjesnici, filmadžije, doktori nauka, političari.

U TV emisijama se edukuju priče o crkvama koje su poletjele sa jednog mjesta na drugo, o gradnji crkava noću – da se Turci ne sjete i sl. Pripovijeda se kako narod noću priprema građu za crkvu, pa je noću i gradi, a naivni Turci kao da to ne vide i ne razumiju, sve dok ne nikne crkva. A činjenica je da su Turci narod osobite vjerske tolernacije. Nisu rušili stare crkve niti su zabranjivali podizanje novih. Rušulo ih je vrijeme i monaška nemarnost. Turci su čak donirali izgradnju i obnovu crkava po Imperiji od Pamira do Beča i na jugu do Etiopije. Dokaz su sve one crkve i manastiri koji su i danas u funkciji u regionima bivše Imperije.



Islam je nastajao kao religija tolerancije, kao religija simbioze jednobožačkih kultova, vjerskih knjiga i mudrosti. Islam osuđuje prisiljavanje promjene vjere. Kršćanke su se udavale za sultane i druge pripadnike islamske vjere, ali su zadržavale svoju kršćansku vjeru, ime, jezik, obrede...

Islam nije imao ona surova sredstva za kažnjavanje inovjernika i navodnih ''grešnika'' kao što su progoni jeresi, lomače, inkvizicija. Pagani su hrišćane bacali lavovima u kaveze, kamenovali ih, dok su zatim kršćani surovo ubijali sve pagane i pripadnike starih narodnih vjerovanja.
Islamska aksioma je da se religija ne smije temeljiti na kaznama i prisili već na slobodi i mudrostima. Islam priznaje Toru, Bibliju (Septuagintu), Božje poslanike. Na njihovim iskustvima temeljila se i mudrost kur'anskih poruka i kur'anske misli.

*****

Izvjesni dodik i izvjesni kusturica, i nekakva gomila pisaca renomea ''kuku i lele'', ''patriota'', vjerskih poglavica, plesačica i pjevačica u opancima, navratnika i govornika iz Amerike i drugih bjelosvjetskih laža i paralaža, navaljuju na Drinu sa obje obale, splavare njenim plavim vodama ispijajući šomu iz čutura, mijenjaju imena mjestima po cijeloj Bosni i Hercegovini, prekrajajući i zemlje i historiju, zidajući crkve na privatnim posjedima Bošnjaka, njima u inat da bi ih otjerali sa onog rodnog ognjišta i etnički očistili izmišljenu ''Bojku''. Tako se nasilnom izgradnjom nekakvog Andrić-grada, podizanjem ''crkve svetog cara Lazara'', nepriličnih monumenata i sijaset besmislica, potvrđuje drugačiji vid genocida od onog u Srebrenici. I Vuk bi rekao: ''To isto, samo drugačije''.

U skandaloznom političkom objektivu uvijek su eksponenti stari drugari i bošnjakomrsci dodik i emir. Zaduženi su da bdiju i patroliraju Bosnom i Hercegovinom. Neobična sprega dvojice niščij. Nisu nigdje uspjeli, pa tobož da se pokažu i oprobaju u politici. Grade katune po Tari i po Glasincu, ali samo za slikanje. Zariču se, kunu se, da neće u Sarajevo, jer tamo su Bošnjaci. Kao, ne priznaju državu BiH, ni Europu, jer nije po njihovom aršinu. Mnogo su se bili raspojasali, raskokodakali, sa nekima iz vlade one bajkovite ''Lipe-lape-lupe-londu'', pa ih je ''neko'' iz Europe čupnuo za uho te su se, evo neko vrijeme, prićutali radi onih obećanja od EU. Sada se, ponekad i sa tamošnjih TV ekrana, čuje ''bratsko'' ime država Bosna i Hercegovina. Razni dodici i emiri obezbijedili su i rezervno sklonište: mišje rupe i zavlačenje glave u pijesak, kao nojevi. Čuje se ponekad i Lepa Brena sa pjesmom Jugoslavija. Naravno, da je bilo bolje uzvikivati ''Hapsite Miloševića'' umjesto ''Hapsite Vlasija''. Bolje bi bilo da su Kosovo odmah promovirali u ravnopravnu državu, da Hrvate i Slovence nisu naljutili na onom ''zadnjem'' kongresu. Bolje bi bilo da su poslušali onoga pametnog Bošnjaka Aliju. Pod hitno trebalo je najuriti nekoliko izdajnika generala i kaplara, dati odriješene ruke partizanima da brane Sutjesku i onu Maršalovu bistu koju su vješali i skrnavili. Pa i onu Maršalovu statuu nasred Užičke Republike. Bilo je boraca da odbrane Kadinjaču.

Eto vam sad, puna zemlja sirotinje, s jedne strane, i kriminalaca, s druge strane.


ZID PLAČA: Nemanja, Mile i svetosavska svita


Ovih dana, početkom januara 2014. godine, aktualan je jedan ''znanstveni'' skup u ''Andrićgradu''. Organizirao ga je emir kusturica sa još jednom hrpom ''znanstvenika'' za brzo političko djelovanje na terenu. On je i glavni predsedatelj, medijator, uvodničar. Iza njega je dežurna postavka, koja se lijepo smjestila u redove čekajući da izloži svoja ''saopćenja''. Tema ovoga ''znanstvenog'' skupa je sažeta u nekoliko ovještalih riječi: ''Ko je inicirao i započeo Veliki rat//Prvi svjetski rat?''

Bio je to, po Skenderu Kulenoviću, osobiti ''zbor derviša''. Kusturica je otvorio skup, izvjesni dr. Perišić je, s vrlo ozbiljnim izrazom lica, pročitao svoje ''saopćenje''. Dodik se istina nije gurao u prve redove, najvjerovatnije je bio u ''pozadini''.

Ne bi bilo čudno da je takav skup održan, naprimjer, u Beču, Beogradu, Parizu, Ženevi, Londonu... Ali u ''Andrićgradu''!?... To je besmisleno i kompromituje pravu srpsku znanost i znanstvenu misao. Zar je dovoljno da jedan malecki kusturica izmijeni tok svjeteske historije? Da anulira toliko napisanih knjiga, da dovede pod imenitelj neznalice hiljade doktorskih disertacija i drugih znanstvenih radova. Samo jednim potezom preko papira i žmirkanjem u objektiv kamere - samo jedne kamere, one banjalučke, koja Bosnu drži na nišanu. Teško onoj njivi po kojoj lisica repom vlači. Nekada je vlačio i onaj Šifer...

*****

Da bi sve bilo potvrđeno i figurativno iskazanim mudrostima, donosimo zanimljivu opasku zabilježenu na internetu upotrijebljenu u drugom kontekstu, ali aktualnu za sve promašene prilike.

''Sjetio sam se na šta me čitava priča podsjeća. – Na srpsku filmsku seriju Crni Gruja i Kamen mudrosti, ... jedno od remek djela uspješne srpske kinomatografije, koja doduše u određenim djelovima filma ne propušta priliku da ismije i pojedine vrijednosti islama. Serija je prepuna simbolike i pravi parodiju na srpsku historiju i njene velikane. Vremenski je smještena u period pred i tokom Prvog srpskog ustanka (1804.). Jedan detalj je za mene posebno upečatljiv. Naime, dok su se Turci spremali za vojni odgovor Srbima na ustanak, u Srbiju je sa neba pao kamen sa čudotvornim moćima. Tako da, kada se u kamen udari glavom postaje se mudriji. Kada je Crni Đorđe čuo za ovaj kamen zadužio je gazda Gruju i njegove momke da mu ga donesu. Karađorđe poslije par udaraca u kamen postaje pametan, mudar i pronicljiv. Razmišlja konstruktivno i produktivno. Prednjači u svemu, patentira nove korisne stvari i mehanizme. Međutim, njegovi najbliži suradnici nisu zadovoljni njegovim ponašanjem i progresom. U međuvremenu saznaju da ukoliko se tokom noći udari glavom u isti kamen, postiže se suprotan efekat, tj. postaje se glup. Na koncu, odlučuju da Vožda na prevaru primoraju da udari tokom noći glavom u kamen, kako bi se vratio u «normalu». Jedan od prisutnih s razlogom upituje, zbog čega to rade, jer valjda je u interesu naroda da bude predvođen mudrom i pametnom glavom! Odgovor koji dobija je iznenađujuće na mjestu – Narod ne može da prati!''...

Kreatori tzv. nove politike nikako da priznaju da je Slobodan Milošević sa svojim nacionalističkim timom i projektima o Velikoj državici (!) posvađao svoj narod sa susjedima na Balkanu, pa čak i sa mnogima u svijetu. O tome se ćuti, kao po onoj latinskoj ''De mortus nihil nisi bene''. Nije bilo ''bene'', bio je genocid. Miloševića su sklonili pod lipu, ali je njegova politika ostala produžen krimen. Činjenica je, da je on prognao Srbe iz Hrvatske, sa Kosova i još nekih regiona. Naoružao ih je do ''zuba'', gurnuo u rat sa tezom da Prvi srpski ustanak nije završen i da ga treba dovršiti etničkim čišćenjem nesrba i okupljanjem Srba u jednu državu, kako je to objelodanio i onaj haški nedisciplinirani ''momak'' Šešelj. Rezultat te krimen-politike su one masovne grobnice nesrba po zemljama Srednjeg Balkana, pa čak i u dubinama Dunava. U skrivanju masovnih grobnica i drugih zločina Milošević se nije dobro snašao.


Balkanski kasapin na Gazimestanu: krvolok Milošević


Treba reći da Milošević ne bi mogao sve zločine sam postići, da mu nisu bili uz papuču mnogi generali, činovnici, sveštenici, omladinci, pjesnici, romanopisci, recitatori – sva ona sila koja se slila na njegov poklik na Gazimestan, ili ona koja se ustremila na Dubrovnik, Vukovar, Knin, Košare... Ta sila ustanika i boraca, taj leteći civilni bašibozluk, danas prima ''penzije za udio u zadnjem ratu'', dobija stanove i pljacuga se u Vrnjačkoj Banji. Ispostavilo se da ''država nije kriva'', da nije bio genocid već su se neke ''grupice odmetnule'' i pravile male zločine – u samoodbrani.

Činjenica je da su se mnogi ''kadrovi'' iz Crne Gore i BiH naseljavali po Dedinju i okolini, da su se lijepo udomili, i tamo crtali ''nove-stare'' granice. Tamo su oni ''prevjerili'' – promijenili nacionalnost, jezik, opanke... Danas su, neki Njegoševi potomci, sinovi i unuci nekih visokih ''kadrova'' i cekaovaca, biznismeni u Bgd-u, distributeri droge, sufleri omladincima iz Miloševićeve političke regimente.

Onaj crni kamen mudrosti još je u obrednoj funkciji.

U političkoj tehnologiji ustalili su se novi lingvistički pojmovi, kao naprimjer, dodikovština, kaljuga kusturica (za grebanje po naćvama), dekorativna politika, obećanje ludom radovanje, ni luk jeo ni luk mirisao, pojeo vuk magarca, kamen spoticanja, kamen mu u usta, političke hićaje... Sve po narodnoj mjeri i iz naroda. Važno je da narod iziđe na izbore, da glasa za svojeg miljenika – da bi primao apanažu za naredne četiri godine, i opet. Srećko Šojić je tipična ličnost. Tu je, u narodu. Radi, ne patiše...

Nije postojala opasnost da jedan narod nestane ako živi zajedno sa Hrvatima, Bošnjacima, Albancima, Jevrejima, Makedoncima, Romima, Turcima ... Naprotiv, živjelo se dobro. Za neke stvari se jedino Darvin može optužiti. To je ono o natalitetu. Može li se to nazvati autogenocid? Lopta se sama, po sili gravitacije, vraća tamo odakle je pokrenuta.

U svemu ovome za žaljenje je ''ćutanje'' Jevrejske općine u Sarajevu, baš u koincidenciji sa pojavom onih ''svastika'' (antijevrejskih krstova) po Vojvodini (Novi Sad i...), te ''žutih Davidovih zvezda'' u Beogradu (grafiti u glavnim ulicama).

Ipak, kao zaključak ovom diskursu, bilo je najbolje rješavati političke probleme bez onog kamena mudrosti. Ući u Europu civilizirano i sa onim kapitalom, koji je u ratu porušen ili poslije rata opljačkan. Dalek je put ''Jovo nanovo''.

Zapadni Put svile ima svoju logiku...

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» TALISMAN SANDŽAKU
11. March 2015 18:29
» GENOCID U BIH JOŠ TRAJE
03. January 2014 03:08
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif