BKZ u CG i više od četrdeset udruženja bošnjačke dijaspore porijeklom iz CG i Sandžaka sa djelovanjem u 12 zemalja zapadne Europe, u Sjevernoj Americi i BiH, zbog diskriminacije od strane crnogorskih zvaničnika, traže od Svjetskog bošnjačkog kongresa da im pomognu u zaštiti bošnjačkih nacionalnih interesa u Crnoj Gori. U tom kontekstu i u vezi sa Nacrtom zakona o saradnji Crne Gore sa iseljeništvom reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić, predsjednik SBK prije desetak dana uputio je pismo ambasadoru Crne Gore u Bosni i Hercegovini Draganu Đuroviću, i sada saopćenje za javnost koje objavljujemo u nastavku.

---

Saopćenje Svjetskog bošnjačkog kongresa DR. CERIĆ: BOŠNJACI I ALBANCI, KAKO ISELJENICI TAKO I ONI KOJI ŽIVE U CRNOJ GORI, SEBE VIDE KAO RAVNOPRAVAN NAROD I GRAĐANE, I NEĆE PRIHVATITI NIKAKVU DRUGAČIJU DRŽAVNU POZICIJU Povodom pokretanja javne rasprave o Nacrtu zakona za saradnju Crne Gore sa iseljenicima, više od 40 organizacija Bošnjaka iz 12 zemalja Europe, Sjeverne Amerike, CG i BiH, građana porijeklom iz Sandžaka te cjelokupne Crne Gore, okupili su se oko inicijative za zaštitu svojih vitalnih nacionalnih i građanskih interesa koji su drastično povrijeđeni namjerom države Crne Gore da usvoji pomenuti Zakon. Reagirajući na namjeru državnih organa Crne Gore da kroz skraćenu i netransparentnu proceduru javne rasprave, zapravo na brzu ruku, donese pomenuti Zakon, Inicijativni odbor za stav bošnjačke dijaspore po pitanju ovog Zakona, uputio je i zahtjev nadležnom Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija Crne Gore da se obustavi procedura donošenja ovog Zakona jer se njime vrši diskriminacija Bošnjaka, Albanaca i drugih nacionalnih zajednica. Imajući u vidu da je pomenuto ministarstvo, crnogorske vlasti i odgovorni za izradu Nacrta pomenutog zakona do sada nisu oglasili na zahtjev pokretača pomenute inicijative, oni su se, 25. feb. 2014., za zaštitu bošnjačkih nacionalnih interesa, javno obratili Svjetskom bošnjačkom kongresu sa sjedištem u Sarajevu i predsjedniku dr Mustafi ef. Ceriću, da kao krovna organizacija svih Bošnjaka svijeta, snagom sopstvenog autoriteta, te ličnim autoritetom, treba da se založe kod nadležnih vlasti u Crnoj Gori, ali i drugih međunarodnih organizacija i institucija, kao i ambasada europskih zemalja, kako bi se ponuđeni Nacrt Zakona o odnosima Crne Gore sa iseljenicima povukao, odnosno, u alternativnom postupku, rasprava po ponuđenom tekstu produžila na duži rok ali i proširila na veći broj centara iseljenika iz Crne Gore. U tom kontekstu Svjetski bošnjački kongres je prije desetak dana preko Ambasade CG u Sarajevu uputio pismo zvaničnicima u CG ukazujući da je Nacrt zakona o saradnji Crne Gore sa iseljeništvom najavljuje flagrantno kršnje Ustava Republike Crne Gore, posebno u oblasti ljudskih i nacionalnih prava Bošnjaka, što je nedopustivo za jednu državu koja se u europskim krugovima deklarira kao građanska. Kao što je već rečeno, crnogorske vlasti namjeravaju da se Crna Gora, inače ustavom definirana kao građanska, ovim zakonskim rješenjem, na mala vrata, dakle suprotno ustavu, imenuje kao nacionalna država Crnogoraca, a da se svim ostalim nacionalnim zajednicama pripremi status nacionalne manjine. Svjetski bošnjački kongres naglašava, da Bošnjaci i Albanci, kako iseljnici, tako i oni koji žive u Crnoj Gori, sebe vide kao ravnopravan narod i ravnopravne građane, i neće prihvatiti nikakvu drugačiju državnu poziciju. Također Svjetski bošnjački kongres zahtjeva od zvaničnika u CG da se na način dijaloga i međusobnog uvažavanja nađe najbolje rješenje za jednakost i ravnopravnost svih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Dr. Mustafa Cerić Prerdsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa Sarajevo, 25. mart 2014.

Pismo predsjednika SBK ambasadoru Crne Gore u Bosni i Hercegovini Draganu Đuroviću

FLAGRANTNO KRŠENJE USTAVA CG

Ambasador Đurović

Vaša Ekselencijo,
Obraćam Vam se u svojstvu predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa povodom pisma, kojeg sam dobio 14.03.2014. godine iz Rožaja od predsjednika Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori (BKZ), Hazbije Kalača a u vezi sa Nacrtom zakona o saradnji Crne Gore sa iseljeništvom. U pismu, kojeg Vam dostavljamo u cjelosti, gosp. Hazbija Kalač navodi niz primjedbi, koje upućuju na zaključak da najavljeni Nacrt zakona o saradnji Crne Gore sa iseljeništvom najavljuje flagrantno kršenje Ustava Crne Gore, posebno u oblasti ljudskih i nacionalnih prava Bošnjaka.

Iznenađeni i razočarani tim saznanjem, mi Vam se obraćamo da prenesete naš apel Vašoj Vladi u Crnog Gori da otvori razgovore sa Bošnjačkom kulturnom zajednicom i da se na način dijaloga i međusobnog uvažavanja nađe najbolje rješenje za jednakost i ravnopravnost svih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori.

Bošnjaci u Crnoj Gori nisu manjina, već konstitutivni narod Crne Gore i zato zaslužuju da budu jednakopravni po svim osnovama u Crnoj Gori.

U nadi da ćete prenijeti ovaj naš apel sa pismom od gosp. Hazbije Kalača Vašoj Vladi, koja će, nadamo se, uvažiti našu zabrinutost i želju za konstruktivnu suradnju za dobrobit svih, primite izraze mojeg poštovanja.

Dr. Mustafa Cerić
Prerdsjednik
Svjetskog bošnjačkog kongresa

---

Apel i pismo Hazbije Kalača, predsjednika BKZ u CG u vezi Nacrta zakona o saradnji Crne Gore sa iseljeništvom reisu-l-ulemi emeritusu dr. Mustafi Ceriću, predsjedniku SBK

NASILNO KRŠENJE USTAVNE DEFINICIJE CRNE GORE SA NAMJROM PRAVLJENJA CRNOGORSKE NACIONALNE DRŽAVE

KALAČ: Nažalost, u ovom Nacrtu zakona, praktično sve ono što se nije moglo dobiti u postupku donošenja Ustava, za koji je trebala dvotrećinska podrška, nastoji se nadomjestiti ovim zakonskim aktom i time, suprotno Ustavu, od Crne Gore, kao građanske države, u kojoj kao “svoji na svoje” žive Bošnjaci, Srbi, Crnogorci, Albanci, Hrvati i drugi, nasilno napraviti nacionalna država Crnogorskog naroda i ostalih, kao nacionalnih manjina.

Povodom objavljenog Nacrta Zakona o saradnji Crne Gore sa iseljeništvom (u daljem tekstu: Nacrt zakona), a u vezi sa čim je raspisana javna rasprava na osnovu istoimene Uredbe („Službeni list CG“, broj 12/12), Bošnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori (BKZ), upućuje ovaj komentar Nacrta zakona i istovremeno apel predsjedniku Svjetskog bošnjačkog kongresa, Reisu-l-ulemi, emeritusu, Dr. Mustafi ef. Ceriću, sa molbom da založi svoj autoritet i spriječi da ovim ponuđenim dokumentom Vlada Crne Gore, definitivno i zakonskim putem poništiti konstitutivnost i ravnopravnost Bošnjačkog naroda u Crnoj Gori.

Predlaženim Nacrtom zakona, prije svega se flagrantno krši ustav Crne Gore, Bošnjaci se tretiraju kao nacionalna manjina, građani drugoga reda, čime se ustvari na mala vrata ozakonjuje nešto što se nije uspjelo u proceduri donošenja Ustava Crne Gore.

Parlament države Crne Gore je 19.oktobra 2007.godine usvojio Ustav Crne Gore. U preambuli Ustava jasno stoji da je država Crna Gora nastala “odlukom građana Crne Gore da žive u nezavisnoj i suverenoj državi Crnoj Gori, donesenoj na referendumu od 21.maja 2006.godine” i to u “odlučnosti da smo kao slobodni i ravnopravni građani, pripadnici naroda i nacionalnih manjina koji žive u Crnoj Gori: Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Muslimani, Hrvati i drugi, privrženi demokratskoj i građanskoj Crnoj Gori”.

Ustavna definicija Crne Gore, kao što vidimo ne govori o tome da je Crna Gora država crnogorskog naroda, već istovremeno i srpskog i bošnjačkog i albanskog, ali i drigih kako se već osjećaju, pri formulaciji gdje se ne može zaključiti eksplicitno pravo na status “naroda” nekom od pomenutih naroda, niti pak drugima eksplicitno pravo na status “nacionalne manjine”, tim prije kada znamo da u Crnoj Gori niti jedna zajednica nema nadpolovičnu većinu.

Ustav države Crne Gore jasno dokazuje da Crna Gora na ovom današnjem prostoru nije “obnovila državnost”, kako se to može čuti kod pojedinih, uglavnom režimskih političkih i drugih subjekata u Crnoj Gori, već je nastala kao potpuno nova suverena država. U sastav današnje suverene Crne Gore, ušla su mnoga područja koja su prije bila samo sastavni dio administrativne teritorije koja jedino na ovom prostoru zanemarila historijsku činjenicu da je Sandžak na Berlinskom kongresu dobio isti državni status kao i Crna Gora i Srbija, odnosno činjenicu da su Srbija i Crna Gora, mimo volje naroda, a suprotno odlukama Berlinskog kongresa, 1912.godine, nasilno podijelile i sebi pripojile teritoriju Sandžaka. Od tada do 2006.godine, stanovništvo Sandžaka nikada nije dalo potvrdu niti Crnoj Gori, niti Srbiji za status koji mu je nametnut. Tek tada, 21.maja 2006.godine, u okviru referenduma koji se održao na cijelom teritoriju današnje Crne Gore, Bošnjaci, ali i ostali stanovnici južnog Sandžaka, većinski se plebiscitom izjašnjavaju da ova teritorija pripadne suverenoj i međunarodno priznatoj Crnoj Gori. Iz ove činjenice se jasno izvodi zaključak da Crna Gora nije obnovila državnost, već se na ovom prostoru formirala jedna nova međunarodno-priznata država koja je u svom sastvu obuhvatila i teritoriju nekadašnje Crne Gore, zatim teritoriju Boke, djelove teritorije Bosne i Hercegovine, ali i teritoriju Sandžaka, kao posebne teritorijalne jedinice, priznate od strane velikih sila na Berlinskom kongresu 1878.godine. Kao takva, Crna Gora, niti u Ustavu a ni u faktičkom stanju, kao ni u stvarnoj povijesti ovog prostora, ne može crpiti ekskluzivno pravo da je država Crnogorskog naroda i drugih, kao nacionalnih manjina.

Nažalost, u ovom Nacrtu zakona, praktično sve ono što se nije moglo dobiti u postupku donošenja Ustava, za koji je trebala dvotrećinska podrška, nastoji se nadomjestiti ovim zakonskim aktom i time, suprotno Ustavu, od Crne Gore, kao građanske države, u kojoj kao “svoji na svoje” žive Bošnjaci, Srbi, Crnogorci, Albanci, Hrvati i drugi, nasilno napraviti nacionalna država Crnogorskog naroda i ostalih, kao nacionalnih manjina.

U Nacrtu zakona se već samom definicijom iseljeništva želi normirati vrlo heterogena struktura “iseljenika” kao jedinstven identitet. Ignorisanje heterogenosti kao bitne osobenosti iseljenika, i to kako u smislu nacionalnog porijekla, tako i u smislu statusa iseljenosti, odnosno stvarne veze sa državom Crnom Gorom, zatim, kako u smislu imovinskih, porodičnih, tako i u smislu pravno-statusnoh veza, najviše ide na štetu Bošnjaka kao najbrojnije iseljeničke populacije. U čitavom tekstu se govori o iseljeništvu sa crnogorskom identiteskom odrednicom, zloupotrebljavajući uigranu “zabunu” koja proizilazi iz poklapanja imena države sa imenom jednog od naroda koji žive u Crnoj Gori. Kada se želi poništiti pripadnost nekog ko ne pripada Crnogorskom narodu, identifikuje se kroz ime države, kroz državljanstvo, narušavajući mu na taj način pravo na iskazivanje stvarnog nacionalnog identiteta.
Ustavni princip o jednakosti svih građana, ovim Nacrtom zakona je prekršen i duhom ali i konkretnom normom, što se, kada je norma u pitanju najbolje vidi u članu 3. gdje se Crnogorskoj nacionalnoj manjini u iseljeništvu eksplicitnim pominjanjem daje poseban status, i to pored ostalog i samom činjenicom da, kako u ovoj normi tako ni u cijelom tekstu, imenom se ne pominje ni jedna druga iseljenička zajednica osim crnogorske, uoprkos činjenici da je uopravo ona najmanja po broju.
U Nacrtu zakona se uvode pojmovi “matična” a označava Crnu Goru koju neki građanin i državljanin osjeća, doživljava, i daje izjavu, deklariše se, da mu je ona jedina ili prva, iz koje potiče, i “nematična” što označava zemlju u kojoj se iseljenik nalazi a doživljava je drugom u odnosu na Crnu Goru. Normiranjem pojma “matična” implicira se uslov svih uslova. Svi oni koji u tom smislu, Crnu Goru ne doživljavaju i ne deklarišu kao matičnu, iako su pri tom njeni državljani, isključuju sebe i ne mogu biti “korisnici” prava koja se nude ovim Nacrtom zakona.
Očigledna je namjera zakonodavca da natjera građane da se javno deklarišu na pitanjima koja se shodno principima osnovnih ljudskih prava i sloboda smatraju privatnošću, koja se smatraju intimom u osjećanju prema nekom prostoru, zajednici ljudi, narodu ili državi, na način suprotan Ustavu kojim im se garantuje pravo slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti, te pravo na slobodu izražavanja.
Među nosiocima saradnje sa iseljeništvom pored pojedinih državnih organa Nacrtom zakona je predviđena i Matica crnogorska. Ovim stavom zakonodavac jasno stavlja do znanja ko je u Crnoj Gori gazda, a ko su ostali. Da nije tako, predložio bi još neku drugu maticu, pomenuo bi ime nekog drugog naroda, ali od toga baš ništa. Zanimljivo je da u istom članu, među nosiocima saradnje sa iseljeništvom, pored pomenute Matice crnogorske, koja valjda treba da zastupi iseljenike iz Crnogorskog naroda, zakonodavac velikodušno uključuje “manjinske nacionalne savjete” koji se inače izvorno ne zovu “manjinskim”. Jasno je da zakonodavac ovim želi reći da su iseljenici pripadnnici ostalih naroda (čije ime čak po zakonodavcu nije vrijedno ni pomenuti), ustvari zastupljeni kroz “manjinske savjete”, jer se prema zakonodavcu (opet suprotno Ustavu Crne Gore) tretiraju nacionalnim manjinama.
Ovim tekstom Bošnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori želi skrenuti pažnju na dubinu problema koji je prije svega sistemske prirode, sa kojim već duže vrijeme živi Bošnjački narod u Crnoj Gori, a ovim Nacrtom zakona, očigledno je, za Bošnjake se priprema i konačno ozakonjenje statusa nacionalne manjine, piše u pismu koje je potpisao Hazbija Kalač, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori.