Demir HODŽIĆ: Ranije je i gimnazija u Rožajama bila samo jedno istureno odjeljenje beranske Gimnazije. Sve ove kombinatorike su bile pravdane stereotipnim i providnim navodima kako je Rožaje manji grad i da nema potencijala za razvoj kao susjedno Berane, jer Berane ima čak i aerodrom a zamislite ko će ga renovirati??? Opet oni naši vjekovni dušmani Turci, kako su nas pogrešno učili u školama. Čak su se u bližoj historiji neki djelovi opštine Rožaje onako po nekoj vrsti katasterske agresije kontinuirano pripajani opštini Berane, a da ne govorimo o ogromnom šumskom bogatstvu Rožaja ko je onako zulumćarski pokradeno što kroz pritske beranskih doktora, policijaca, profesora koji su obnašali javne funkcije u Rožajama, što kroz vazalski odnos domaćih rožajskih vlastodržaca koji su radi toga da im se dijete može dobro pregledati kod beranskog doktora ili da se ne kazni kod beranskog šefa policajca zbog nekih nezakonitih radnji ili da bi dobro prošlo u beranskoj gimnaziji isturenog odjeljenja u Rožajama, poklanjali bez trunke otpora prirodna bogatstva opštine Rožaje opštini Berane.

Sigurno ste prije otvaranja ovog teksta primijetili čudan naslov koji u sebi sadrži jedno čudno pitanje. Ali ovih dana Južni Sandžak i Sjeveroistočni dio Crne Gore, preciznije dva lijepa grada u ovom dijelu Sandžaka tj. Berane i Rožaje trese jedna čudna groznica čudnih pitanja koja imaju jasne odgovore ali opet gle čuda bivaju čudna pitanja. Naime čudna groznica čudnih pitanja je samo uvod u jednu svima nama dobro poznatu groznicu koja najčesće dolazi nekako s proljeća a to je ona samo periodično jaka groznica zvana predizborna. Kao što svi dobro znamo rijetko ko je imun na napade predizborne groznice koja polahko zahvata sve djelove društva ekološke države Crne Gore. Zar je Crna Gora EKOLOŠKA država? Tako su nas makar učili u osnovnoj školi od mlađahnih dana. A Crna Gora je pretpostavljamo i građanska? Opet čudna pitanja. Što se toga tiče da je Crna Gora gradjanska država dilema je davno otklonjena, pa naravno da Crna Gora nije građanska država. Tome da Crna Gora nije građanska ide više dokaza u prilog a njenom negrađanskom karakteru je najviše doprinijela aktuelna zločinačko-kriminalizirana despotska vlast. Kriminalizirana, jer je po svim šavovima jede korupcija, privredni kriminal, nepotizam, cvjetanje narko kartela, nerasvijetljena ubistva novinara i konstantni napadi na novinarsku profesiju. Zločinačka, jer su neke poluge ove vlasti i danas aktivne u sakrivanju i nerasvjetljavanju zločina nad Bošnjacima i Albancima tokom devedestih i naravno despotska jer se ova sprega zločina i kriminala održava već duži niz godina pod patronatom glavnog despota šefa svih šefova iz Podgorice. Ovih dana se rješava i još jedna dilema a to je ono što su nas učili u osnovnoj školi da je Crna Gora ekološka država, a znamo da nije jer ovih dana kao pečurke poslije kiše niču nove deponije bez adekvtnih ekoloških standarda i savremenih metoda reciklaže i monitoringa. Mnogo toga pogrešnog su nas učili u školi, npr. iz historije da su Turci, Osmanlije naši vjekovni dušmani i mi to znamo da nije tačno, ali i iz biologije nas naučiše da je Crna Gora ekološka država, pa i to bješe pogrešno. E sad kakve veze ima historija i ekologija? Još jedno čudno pitanje! Historija je društvena nauka, a ekologija grana biologije prirodne nauke, ali u slučaju Berana i Rožaja i aktuelne dileme i čudnog pitanja iz naslova veza između historije i ekologije je više nego očita.

Opet ću vas malo povesti kroz vremeplov mojih dana iz djetinjstva kad sam po neasfaltiranim rožajskim sokacima išao u školu, a i do Doma zdravlja na uobičajene dječije kontrolne preglede, znalo se dešavati da rožajska djeca čekaju satima u hodnicima oronulog Doma zdravlja po nekog doktora iz Berana koji je po običaju kasnio navodno zbog loših uslova na putu, nekad bi i ostali bez pregleda i vraćali se kući onako poletno radosno što nas doktor iz Berana nije pregledao. Uzgred napomena skoro je ovaj rožajski DOM ZDRAVLJA renoviran najviše od sredstava šta mislite koga, od sredstava onih naših vjekovnih dušmana Turaka kako su nas pogrešno učili u školi, a po predavanju takve pogrešne historije su se posebno isticali nastavnici iz Berana. Pored loše zdravstvene usluge koja je kao po nekom nepisanom pravilu morala biti ovjerevana od doktora iz Berana pa makar i za malo veću posjekotinu, jer po nepisanom nebuloznom pravilu Rožajci nisu mogli biti dobri doktori već smo morali da čekamo beranske, a nekad i da otputujemo u samo Berane radi zdravstvenih usluga. Rožaje nije moglo imati ni svoje šefove policije, npr., malo stariji od mene se sjećaju da su u globali načelnici policije u Rožajama bili Beranci. Ova praksa se u zadnje vrijeme počela mijenjati ali samo onako kao našminkana promjena. ČUDNO!!! Zar ovakav način tretiranja nije preslikan po istom scenariju kao recimo u Sjevernom Sandžaku gdje u Novom Pazaru pored vičnih i sposobnih ljudi iz Novog Pazara ključne pozicije u policiji recimo pripadaju stanovnicima grada Raške. Ranije je i gimnazija u Rožajama bila samo jedno istureno odjeljenje beranske Gimnazije. Sve ove kombinatorike su bile pravdane stereotipnim i providnim navodima kako je Rožaje manji grad i da nema potencijala za razvoj kao susjedno Berane, jer Berane ima čak i aerodrom a zamislite ko će ga renovirati??? Opet oni naši vjekovni dušmani Turci, kako su nas pogrešno učili u školama. Čak su se u bližoj historiji neki djelovi opštine Rožaje onako po nekoj vrsti katasterske agresije kontinuirano pripajani opštini Berane, a da ne govorimo o ogromnom šumskom bogatstvu Rožaja ko je onako zulumćarski pokradeno što kroz pritske beranskih doktora, policijaca, profesora koji su obnašali javne funkcije u Rožajama, što kroz vazalski odnos domaćih rožajskih vlastodržaca koji su radi toga da im se dijete može dobro pregledati kod beranskog doktora ili da se ne kazni kod beranskog šefa policajca zbog nekih nezakonitih radnji ili da bi dobro prošlo u beranskoj gimnaziji isturenog odjeljenja u Rožajama, poklanjali bez trunke otpora prirodna bogatstva opštine Rožaje opštini Berane.

Prirodne ljepote Rožaja pokušavaju prekriti beranskim smećem (Foto: Damir Skarep, avlija.me)

Ovakav apsurdni ljubavni odnos je bio dugo prisutan u međusobnim relacijama ove dvije opštine sa povremenim i mjestimičnim zahlađenjima usljed predizbornih i izbornih groznica a poslije izbora bi došlo do dubokog sna kojem bi i medvjed sa planine Turjaka pozavidio. A iz toga sna bi najčešće stanovnici Rožaja izvukli deblji kraj. Kad ono desi se čudo. ‘Viđi vraga’ postade opština Petnjica! A nije ‘viđi vraga’, nego maša-Allah zbog toga. Ali nekom svane a nekom omrkne, rasuše se glasovi aktuelne kriminalizirane vlasti i šef svih šefova izgubi vlast u Beranama. Nema više kao hladne vode lijepih bošnjačkih glasova iz Bihora da nadomjeste DPS gubitak u lokalnoj samoupravi opštine Berane. Na vlast dođe, gle li čuda ZDRAVO BERANE. Taman kad se čovjek ponadao da će ZDRAVO BERANE okrenuti leđa lošoj politici DPS vlasti prema samim Berancima kao i prema susjednim Rožajcima, ne desi se ništa novo već ZDRAVO BERANE za jednu od svojih prvih opštinskih reformi odluči da prenese bolest na i onako siromašno, nerazvijeno Rožaje, donoseći odluku da se svo smeće iz grada Berana prebaci na teritoriju koja je tik blizu do Rožaja, a koja je u bliskoj historiji bila sastavni dio opštine Rožaje ali je katastarskom agresijom predana Beranama. ETO VEZE IZMEDJU EKOLOGIJE I HISTORIJE. Što znači da je u opštini Berane samo došlo do šminkerskih promjena što bi rekao narod sjaši Kurta da uzjaše Murta. Kad ubrzo zatim usljed predizborne groznice poraste temperatura u Rožajama. Lokalni šef Rozaja odmah zove šefa svih šefova u Podgorici i kaže: ”Šta je ovo šefe zatrpaće nas deponijom iz Berana šta da radim reci mi?” A šef svih šefova mu odgovara: ”Ne znam šta da ti kažem ovi naši više nisu vlast u Beranama, ode naš Vuka ode i deponija”. Lokalni šef će na to: ”Šefe mi iz DPS-a izgubićemo vlast i u Rožajama ako se to dozvoli. Narod je bijesan neće beransku deponiju blizu Rožaja, evo već u selu Kalačima nadomak deponije narod se diže, šefe mještani ovog sela kažu da ne žele smeće iz Berana, uostalom moj braco u Domu zdravlja ima puno posla oko raznih bolestčura sa pacijentima, a ti znaš kako je to kad ti je braco plaho zauzet, znaš po tvome bracu i sestrići pa i ti o njima brineš”. Kad u sred razgovora kao nepozvan a itekako pozvan uključi se potpredsjednik šefove vlade, nekadašnji ministar bez portfelja u šefovoj vladi: ”Halooooo šefe, mogu već da pretpostavim da će smrad iz te deponije da se čuje do Paučine, preuzmite nešto jer evo u Paučini narod razmišlja da glasa BDZ, a to nije dobro ni za naš lokalni ni za naš republički lopovluk pa vidite kako ćete”. Šef iz Podgorice: ”Momci zauzet sam ovih dana oko šteka cigareta, nemoj te mi zamjerit, ako bude trebalo ja ću doći da presječem svečano tu crvenu vrpcu kad se bude otvarala ta deponija blizu Rožaja”. Lokalni šef Rožaja: ”Šefe neće imati ko da dođe na otvaranje, bićemo sami ti i ja i crveni tepih i uprljaćemo i cipele i tepih od smeća, a svakako prljamo cipele jer nismo stigli da asfaltiramo sve ulice”. A šefov potpresjednik vlade se javlja:
”Šefe trebamo izvući pouke iz Berana ti znaš da je Njegoš živ da bi on o nama Bošnjacima lijepo govorio, ne sikiraj se ti za neasfaltirane ulice mi ćemo ih asfaltirat, evo ovi tvoji nisu čak ni moju ulicu asfaltirali toliko godina zamisli šefe ulicu potpresjednika tvoje vlade nisu asfaltirali pa oni ne mogu tebe više da predstavljaju u Rožajama, možemo li mi da preuzmemo štafetu vlasti”. Šef iz Podgorice zaključuje: ”Sokolovi moji, što da vam rečem evo zove me Ketrin valjda padoše neki momci zbog šteka cigareta, a zove me i da pričamo o teroru nad novinarima i za ugrožavanje slobode medija, a također očekujem poziv iz Haga, nemam više vremena za vas samo da vam kažem gledajte da ovi muftijini ne dođu na vlast u tom slučaju ću morat da ispoštujem onaj sporazum što sam ga potpisao o prekograničnoj regiji Sandzak, a muftija je “radikalan” jer me stalno podsjeća da izvršim preuzete obaveze”. Lokalni šef Rozaja: ”Šefe nemoj spuštat slušalicu samo da ti kažem da sam ja među prvima potpisao peticiju da narod vidi da smo protiv deponije. Ako Rožaje bude zagađeno od smeća nije problem imam ja stan i u Baru pa možemo sarađivat… halo šefe, halo šefe, evo spusti mi slušalicu hmhm”. Potpredsjednik šefove vlade se javlja: ”Ada šefe ne boj se ti za Muftijine oni i mene stalno podsjećaju da nisam ispoštovao taj sporazum o prekograničnoj regiji Sandžak, ali ako mi dođemo na vlast u Rožaje mi ćemo zaboravit da smo uopšte potpisivali taj sporazum, samo ti pomogni nama da dođemo na vlast u Rožaje. Neće nama Rožajcima biti problem i da pocrkamo od beranskog smrada samo prihvati nas da budemo na vlasti na lokalnom nivou u Rožajama, mi smo ionako u koaliciji na republičkom nivou. Halo halo šefe, halo šefe hmhmh. I meni spusti slušalicu hmhmhmh”.
Iz ovakve karikirane konverzacije, ali složićete se konverzacije koja nije daleko od stvarnosti, lahko se može zaključiti da lokalnim vlastodržcima iz Rožaja nije stalo do zdravlja građana u Rožajama već samo kako će u predizbornoj groznici pokupiti što više kajmaka i poena utrkujići se ko će više obmanuti građane i ne brinući za zdravlje i mještana sela Kalače i mještana sela Paučina, i ostalih sela u rožajskoj opštini koja su opustošena raznim kriminalnim privatizacijama a potencijali tih sela uništeni i potpuno neiskorišceni. Lokalni političari u Rožajama i oni koji su iz Rožaja a sjede u Vladi Crne Gore zaboravljaju da je lokalna uprava u Beranama riješena da ispuni predizborno obećanje svojim sugrađanima da napravi ZDRAVO BERANE, što je i bio njihov predizborni slogan. Doduše ta namjera je vrlo podla jer će se po cijenu ZDRAVOG BERANA napraviti BOLESNO ROŽAJE, ali je ta namjera lokalne uprave Berane i legitimna, jer oni kažu da istovaraju smeće na teritoriji opštine Berane pa koliko god lokalni političari Rožaja, čast izuzecima, skakali u mjesto i prenemagali se zbog toga. U pitanju deponije se može primijetiti još jedna tendencija glavnih vlastodržaca iz Podgorice da će stati uz onu lokalnu samoupravu koja je po njihovim aršinima, a da će se držat po strani ako dodje do promjene vlasti u Rožajama, zato ovih dana imamo samo štura saopštenja koja nikog ne obavezuju da se Vlada protivi deponiji ali zanimljivo to protivljenje nije izvršnog karaktera već samo na jeziku, a daje vjetar u ledja aktuelnoj vlasti u Rožajama pred lokalane izbore. Ovim se još jednom primjenjuje politika dvostrukih aršina prema Rožajcima, jer su oni većinski Bošnjaci, a iako prema Berancima nema restrikcionih mjera jer oni nisu većinski Bošnjaci, pa čak nema ni restrikcionih mjera kad u Beranama nije vlast po volji Podgorice. Iz svega navedenog se izvlači još jedan paradoksalan zaključak koliko je smeće skupo kad je u pitanju predizborna kampanja, a posebno je smeće skupo kada se treba premjestiti u onaj dio beranske avlije koji je najbliži Bošnjacima. Ovo je šamar u lice svim lokalnim rožajskim politikama koje su u prethodnom periodu svojom pasivnošću Rožaje dovele do grana jada i čemera, da je samo dobro Rožaje ono Rožaje u kojem se nalazi ekološka bomba u vidu deponije. Nadamo se da će lokalni političari Rožaja shvatit hitnost trenutka i sjesti zajedno bez obzira na političke razlike da se riješi ovo pitanje. To je bolje po njih nego sto se sa šefom iz Podgorice igraju gluhih telefona i beskrupulozno bore za vlast, tako sto aktuelnu situaciju oko deponije žele iskoristiti koji će se više dodvoriti šefu da bi mu šef dao štafetnu palicu upravljanja Rožajama. Ako lokalni političari iz prethodne telefonske žalopojke ne budu shvatili kakve sve posljedice na zdravlje građana Rožaja može imati deponija. Onda su građani Rožaja na potezu! Jer u Rožajama još živi duh gazije Mula Jakupa ef. Kardovića, kao uzor kako se treba boriti za svoj grad. Što znači da od buduće vlasti u Rožajama zavisi hoće li Rožaje biti ZDRAVO ROŽAJE ILI BOLESNO ROŽAJE. Rješenje je u dva poteza. Prvi potez da građani Rožaja razmisle o tome da većina njih nema rezervne stanove po Podgorici i Baru, zato na izborima krajem maja pošaljite na političko smetlište sve one politike bez izuzetka, koje svojom pasivnošću ovaj grad, dragulj Sandžaka i Crne Gore, žele pretvoriti u smetlište. Ovaj narod ima alternativu i nadu, a to je u poštenim, sposobnim, mladim političarima koji su razvili bajrak slobode osnivanjem BDZ-a. Drugi potez je poruka ponosnim Berancima, nije poenta u tome da očistite smeće i da ga bacite pored ograde ili preko ograde vašeg komšije već da zajedno sa svojim komšijama Rožajcima, Bihorcima, Andrijevčanima, Plavljanima, Gusinjanima dogovorite gdje je najbolje napraviti savremenim metodama reciklaže i monitoringa osmišljenu deponiju koja neće ugrožavati ničije zdravlje. M možda tada Crna Gora bude i suštinski ekološka država, a ne samo na papiru kao što je to sada ekološka i građanska. Nakon ova dva poteza ćemo i dobiti odgovor na pitanje čije je beransko smeće.

/Autor je potpredsjednik Bošnjačke demokratske zajednice u Crnoj Gori (BDZ u CG)/.