Na stotine i stotine šlepera pomoći stiglo je i stiže od naših ljudi koji su se našli tamo gdje su bježeći od smrti koju su im agresori namijenili & Mukotrpnim radom obezbijedili egzistenciju i sada ono što su zaradili od srca dijele sa svojim zemljacima u nevoljii & Bosna ne mora biti zemlja što živi od sadake, važno je znati izabrati prave vođe

Poplave: Izbacile na površinu dobrotu ljudi i nesposobnost vlasti

Mugdim GALIJAŠEVIĆ: Ja sam ponosan na svoje sunarodnjake u koji su većinom bježeći pred prijetnjom smrću stigli tamo negdje gdje su sada. Nije im bilo lahko. U početku su ih gledali poprijeko dok nisu domaćini shvatili kakav je to narod. Smogli su snage, obezbijedili sebi egzistenciju, izškolovali djecu. I sve to radeći što bi kazali dan-noć. Znaju li ovi što govore „lako je njima“ da nigdje nikome ništa ne poklanjaju, valja sve zaraditi, i plaću i povjerenje.

Evo ovdje na najčitanijem portalu Bošnjaci.net javno želim da kažem i uzviknem „Dijasporo skidam ti kapu i klanjam se do zemlje“. Svakako riječ je o onome što su naši ljudi širom svijeta učinili za svoje u matici Bosni. Ne mogu nabrajati zemlje i gradove iz kojih je sve stizala i stiže pomoć šleperima. I sve što su poslali miriše nekim posebnim mirisom, onim kada nešto uradiš od srca.
Zašto pišem ovaj tekst, jer to što ja kazujem znaju svi dobronamjerni ljudi u domovini, a znaju i donatori. Razlog je jednostavan. Pitam se hoće li ova poplava i sve učinjeno ukloniti nepotrebne barijere koje postoje između ovih „gore“ u dijaspori i ovih „dole“ u domovini. I hoće li napokon prestati priče kako je njima „gore“ super, a s druge strane kako su oni „dole“ neradnici.

Ponosan na sunarodnjake
Ja sam ponosan na svoje sunarodnjake u koji su većinom bježeći pred prijetnjom smrću stigli tamo negdje gdje su sada. Nije im bilo lahko. U početku su ih gledali poprijeko dok nisu domaćini shvatili kakav je to narod. Smogli su snage, obezbijedili sebi egzistenciju, izškolovali djecu. I sve to radeći što bi kazali dan-noć. Znaju li ovi što govore „lako je njima“ da nigdje nikome ništa ne poklanjaju, valja sve zaraditi, i plaću i povjerenje.
Moram kazati da se pomoć skupljala i u domovini, ali svakako da je ona manjeg obima jer su i mogućnosti ljudi slabije. Ali, ne i svih. Poznato je da u BiH ima 90 milionera koji raspolažu sa skoro deset milijardi dolara. Volio bih kada bi njih devedeset prestalo da se krije ako su novac zaradili na pošten način, a posebno bih bio sretan kada bi oni javno kazali i dokumentovali šta su to oni direktno uradili za poplavljene i u klizištima zatrpane. Bilo je i ovdje onih koji su izdvajali, a među njima najviše sportista. Nije li Miralem Pjanić otišao u apoteku i bukvalno je ispraznio, platio svaki lijek i poslao nevoljnicima. Nije li Muhamed Konjić osim pomoći bio i čovjek koji je vozio tu pomoć i probijao se do poplavljenih. Zna se i za Džeku, Spahića, Misimovi'a, Ibiševića, Halida Bešlića... Nekoga ću da izostavim bojim se.
Međutim, ono što je po meni najosnovnije, mene interesuje šta su učinili da ublaže nesreću oni u federalnoj i državnoj vlasti. Kažu otvorili donatotrski račun. Pošto se ne zna, a u stvari zna se gdje su završile milijarde za pomoć nakon agresije, pitam se ko će sada biti naivan i uplatiti novac na taj donatorski račun. Prvo će se svako upitati gdje će taj novac završiti. Možda i neće, ali koga su guje klale i guštera se boji. Zar nije sramotno da su ove poplave dočekali tako neopremljeni, a i kada su se dogodile nisu se znali ni organizovati. Konkretno Vijeće ministara je više smetalo svojim odlukama nego je pomagalo. Pa zar nije bruka za jednu državu, pa makar ona bila ovakva kakva je naša Bosna i Hercegovina, koja se državom skoro i ne može zvati, da zakonom nije uređeno ni kada se može proglasiti vanredno stanje. Zbog te silne neorganizovanosti šleperi pomoć iz dijaspore stajali su na granici, dok su za njom vapili nevoljnici, njih stotine hiljada.
Zašto te vlasti nisu stupile u kontakt sa udruženjima i organizacijama koje su slale pomoć iz dijaspore. I to im je teško bilo.
U ovakvoj situaciji velika je sreća da su se lokalne vlasti snašle i uradile što su mogli. Ljudi su se sami organizovali, prikupljale se brigade za pomoć, ali sve po vlastitom htijenju da pomogneš. Sve je moglo biti drugačije da je i to organizovano. Ako ovako ova vlast, kojoj, ako Bog da, u oktobru stiže crveni karton, nastavi (ne) raditi poplavljenima će biti još teže. Zna se da su ostali bez igdje ičega. Poslije spašavanja golih života, šta dalje. Gdje će i od čega živjeti. Ne može se čekati da i to riješi dijaspora prema kojoj se vlast do sada ponašala kao da i nije naša izuzev kada joj treba. Nikada nisu shvatili što je recimo predsjednik Bo[nja;ke nacionalne fondacije (BNF) gospodin Hako Duljević često kazivao da je dijapora naš najveći i najznačajniji resurs i najveći brend.
Onima koji u dijasporu upiru prst ljubomore i zavisti nije niko kriv što su i sami sebi odredili sudbinu podanika koji slušaju i klimaju glavama onima koje su izabrali, a ovi ih bezobrazno kradu i dovode do granica ljudskog dostojanstva , da kopaju kao životinje po kontejnerima dok oni uživaju u milionima maraka ukradenim upravo od njih. I onda svoj bijes iskukaljuju na onima koji im u stvari jedini i pomažu, dijaspori.

Imate izbor, bujrum
Dolaze izbor. Oktobar je blizu. Za poplavljene je to daleko. Nadaju se da će vlast bar sada da bi koliko toliko sačuvala obraz nešto konkretno uraditi i pomoći. Da Bog da, jer oni nemaju obraza, a ako imaju već je toliko ukaljan da ga ni silne vode koje su prekrile Bosnu ne mogu oprati. Zar nemaju pameti da sačine projekte obnove i ponude je investitorima. Ako ne znaju neka pozovu ljude iz dijaspore koji su i te kako uspješni u tome.
Hoće li vlast sada priču o nevoljama poplavljenih pokušati prebaciti na priču o politici koja je i ovako stalna tema. Vidim ubrzano kao i uvijek pred izbore nabacuje šminka. Sada će krenuti kampanja: „Glasaj za mene, ja sam najbolji, onaj drugi ne valja“. Hoće li ovi izvarani, do bezumlja naivni dozvoliti još jednu prevaru. Valjda neće. I ova poplava je pokazala da je narod zaslužio drugačiju vlast, onu koja će dan noć brinuti o njemu i njegovoj sudbini.
Priča o izboru članova Predsjedništva se zatalasala najviše radi toga što je svoju kandidaturu nagovijestio reisu-l-ulema emeritus prof. dr Mustafa ef. Cerić. Vidjet će se šta narod o tome kaže. Ali, imaju pred sobom lik sposobnog i cijenjenog Bošnjaka, čiji je autoritet neprikosnoven u cijelom svijetu, pa bujrum.
Da se ja vratim onome što je u ovom trenutku najbitnije. Iako nimalo ne treba potcijeniti značaj izbora, jer će ti ljudi koji budu izabrani odrediti dalju sudbinu naroda. Poplave su kažu prošle. Niko ne zna mogu se i ponoviti. Uništeno je na hiljade kuća, stočnog fonda gotovo da i nema, poljoprivreda kao da i ne postoji. Ovu zemlju koja ima 90 milionera i svakako ljudima koji su im omogućili da do njih dođu korupcijom, krađom naroda (moram kazati da vjerovatno ima i neki izuzetak) ne mogu voditi nesposobni, sebični ljigavci kojima je samo do vlastitog boljitka. Nije se čuditi što se ljudi koji su ostali s cekerom u ruci plaše da i s donacijama namijenjene njima ne dogodi kao sa onima milijardama koje su završile u privatnim džepovima. Tim parama se Bosna davno mogla dići na noge i ne biti zemlja koja htjeli mi to ili ne htjeli priznati životari od sadake.
Što se tiče bošnjačkog naroda cijenim da je na dobrom putu da ostvari svoj cilj i da dobije ono što mu pripada. On je svoj na svom i napokon je našao sebe uostvarivanju zajedničkog cilja. I opet tu dijaspora ima najveću ulogu. Hoćemo da imamo sve ono što imaju drugi narodi u Evropi i na Balkanu. Ako neko od komšija misli da će našu nevolju s poplavama iskoristiti u ostvarivanju svojih poganih ciljeva, grdno se prevario. Najopasniji je ranjeni lav. Zato dalje ruke od Bosne.