Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||||
|
Kolumne
VIDEO: Može li ekstremni antibošnjak postati „prvi u Bošnjaka“? BAKIR H. JE KANDIDAT IZ KARAĐORĐEVA Cilj je preko besmislenih kandidatura F.Radončića, S.Halilovića i drugih dejtonskih marioneta razmrviti bošnjačke glasove, kako bi uz pomoć Srba, Hrvata i srbalija najviše glasova dobio Bakir Hadžiomerović.
Valja posumnjati u “ekskluzivnost” ove objave, jer je jedino Bakir H. mogao svoju člansku karticu dati SDP-ovom propagandnom timu, koji je scan kartice poslao do jednog od mnogih SDP-ovih medija, Depo portala. Alternativa ovom je nevjerovatna, recimo, da je Bakir H. ubrzo izgubio svoju člansku karticu, pa je tude-neđe prolazio novinar Depo portala, vidio nešto crveno, sageo se, i tako došao do ekskluzivne informacije. Ovaj detalj navodimo kako bismo potcrtali da u ovim propagandnim konstrukcijama nema nikakve slučajnosti, već se i prividi brižno planiraju. A jedan od takvih privida je i “spontano” i „iznenadno“ pronalaženje SDP-ovog doskora nestranačkog (sic!) kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Zašto su propagandisti SDP-a smislili ovu epizodu sa članskom karticom? Valjda zato što računaju da bi minus Bakira H. mogle biti njegove višegodišnje veze sa SDP-ovim obavještajnim podzemljem, odakle je tv magazin „60 minuta“ servisiran povjerljivim informacijama iz policije i pravosuđa. Baš kao za vrijeme Miloševićeve strahovlade u Srbiji, tako se i putem ove tv emisije ljudima presuđivalo prije suda, a što je bio strahovit udar na neovisno pravosuđe, ali i dignitet novinarske profesije. Uprkos tome, medijski gusar Bakir H. je dobio najviša društvena priznanja nekoliko gradova, naravno, po liniji SDP-a, kao u Tuzli gdje je Savez komunista na vlasti već 70 godina. Neko ko je posvađan sa demokratskim normama, ko novinarstvo koristi kao politički i ini reket, ko ima mafijaške veze sa policijom i pravosuđem, pa odatle usmjerava pravdu i krivdu, a sve to upakovano u dejtonski, velikosrpski i velikohrvatski poredak moći, takav neko, jednostavno, teško da može imati povjerenje zdrave i nekorumpirane javnosti. Zato ga SDP dezinficira, prvo kroz pravljenje distance između njega i partije koja mu je davala medijske zadatke, a koja je opet zadatke dobijala od „međunarodnog faktora“, onog istog koji ovdje sponzorira velikosrpske i velikohrvatske programe. Ovi programi, u odnosu na Bošnjake, imaju za cilj instaliranje Bošnjaka po nebošnjačkoj mjeri, i u vjeri, i u kulturi, i u politici, a Bakir Hadžiomerović je savršen proizvod srpsko-hrvatskog šovinističkog ukusa: Bošnjak koji prezire i progoni Bošnjake. Zato se, na početku, pojavila ova farsa sa članskom karticom, a koja je, zapravo, razotkrila nešto što su SDP-ovi stratezi brzopleto i priglupo previdjeli. Objavljen je datum pristupanja Bakira H. SDP-u. To je 30.06. A Bakira H. su, kobejagi, naprasno, iznenada, neočekivano pronašli kao kandidata tek desetak dana poslije. Za sve to vrijeme otkad je Bakir H. bio novopečeni član SDP-a, trajala je pozorišna predstava sa navodnim potencijalnim SDP-ovim kandidatima za Predsjedništvo BiH. Prvo je trebao biti Denis Bećirović. A onda je Svetozar Pudarić, predsjednik Glavnog odbora SDP-a, agenciji Fena, 5. jula – dakle, nakon što je Bakir H. već sedmi dan bio član SDP-a – izjavio sljedeće: “GO je zadužio stranačko Predsjedništvo da u nekoliko narednih dana provede dodatne konsultacije s potencijalnim kandidatima, a riječ je o Na ovo pitanje moguće je odgovoriti iz nekoliko uglova. Prvo je pitanje – čiji je interes da se jedan prononsirani islamofob, ljevičarski ekstremist i dokazani satanizator bošnjačkih vrijednosti nađe na najistaknutijoj političkoj poziciji u Bošnjaka? To može biti samo interes velikosrba, velikohrvata, naravno i međunarodnih faktora koji podržavaju dejtonsku eutanaziju bošnjačkog identiteta, te interes onog sloja iskompleksiranih Bošnjaka koji bi se najprije mogao nazvati srbalijama, tom jezičkom simbiozom srbaluka i baliluka. Ovaj zdrug strasno želi da Bošnjake zastupaju oni koji su po njihovoj mjeri, bilo da se radi o vjeri, književnosti, sportu, i politici, naravno. Ako takvi procesi, recimo, postoje u kulturi, pa ih je moguće uočiti na primjerima kakav je odbijanje prijema u članstvo PEN kluba Sidrana, Latića i Brke, zašto takve ambicije ne bi bile i u politici? Šta više, u politici je još prisutnije nastojanje da se Bošnjaci razbošnjače u liku kadrova koje postavljaju i kontroliraju velikosrbi i velikohrvati. Zato je kandidatura Bakira H. apsolutni dejtonski politički interes – da Bošnjake predstavlja neko ko Bošnjake prezire. Konkretno, srpski i hrvatski glasači ne mogu bitno izmijeniti ideološku, separatističku monolitnost srpskih i hrvatskih kandidata za Predsjedništvo, jer je stvarno svejedno ko će od njih zasjesti u fotelju, ali, ovi birači mogu imati poseban motiv da srpsko-hrvatsko pobratimstvo iz Karađorđeva ojačaju jednom bošnjačkom marionetom koja će raditi za njihove interese. Bakir H. je najpogodniji medij za ostvarenje s-h interesa, jer se dokazao i prokazao kao antibošnjak i srbalija. S obzirom na discipliniranost hrvatskog, ali i srpskog biračkog kolektiviteta, koji znaju šta je preče od prečeg, očekivati je da kritična masa ovih birača može svoj glas dati za Bakira H., u uvjerenju da tako doprinose svojoj hrvatskoj ili svojoj srpskoj stvari. To je računica SDP-a, u ime koje Bakir H. ima opravdanu ambiciju da pobijedi na izborima za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Napose, on se sam očitovao u uvjerenju da za njega neće glasati samo Bošnjaci, rekavši sljedeće: „Ja očekujem glasove svih građana FBiH, a ne samo Bošnjaka, iako sam kandidat za bošnjačkog člana.“ Treći ugao u ovoj operaciji razbošnjačenja Bošnjaka na najistaknutijoj političkoj poziciji jeste ponašanje nekoliko stranačkih lidera i kandidata. Da li uistinu Fahrudin Radončić, lider SBB-a, misli da pored srpsko-hrvatskog Bakira Hadžiomerovića, pored dr. Cerića i Bakira Izetbegovića – može pobijediti? Ako tako misli, onda je ili glup ili lud. Isto važi i za lidera BPS-a Sefera Halilovića. Nije valjda da i on misli pobijediti? Zašto se onda troše Radončić i Halilović, kad bi s lakoćom mogli ući u Parlament BiH? Jedina hipotetička mogućnost je da su nekome nešto dužni, pa je taj kome su dužni sad naložio da sebe moraju žrtvovati u ovim besmislenim kandidaturama. ...Kao što su bili dužni prigodom februarskih paljevina biti na istoj strani – na strani terorista. Nećemo sad ulaziti u to kome bi mogao biti dužan Radončić, na ime navodne veze s mafijom, ili kome bi mogao biti dužan Sefer, na ime računa u Haškom tribunalu. Njihovu dugogodišnju povezanost moguće je pratiti na razini zajedničkog progona i sataniziranja prvog predsjednika RBiH Alije Izetbegovića i njegovih saradnika. No, da li su te njihove u startu potrošene kandidature uistinu „besmislene“? Samo u jednoj računici to ima smisla - ako je nekom dejtonskom strategu cilj da to te mjere razmrvi bošnjačko biračko tijelo, pa da za bošnjačkog člana Predsjedništva prođe srpsko-hrvatski kandidat SDP-a. Činjenično, mi u izboru za Predsjedništvo imamo dva profilirana ideološka korpusa: Bošnjake koji glasaju za Bošnjake i formalne Bošnjake koji, uz Srbe i Hrvate, glasaju za antibošnjake. U ovom prvom korpusu se, uz rastegljive kriterije, mogu naći oni koji će glasati za sve kandidate, izuzev za otvoreno islamofobičnog Bakira Hadžiomerovića. Drugi korpus, kome pripadaju i glasovi srpskih i hrvatskih podupirača, predvode srbalije, ti Bošnjaci koji sebe definiraju stidom i prezirom prema bošnjačkim vrijednostima, a najviše bi voljeli da su se rodili kao Saša, Siniša, Staša, Sanja i Vanja. U hipotetičkoj računici to znači da će ukupan broj bošnjačkih glasova, razmrvljenih na sve bošnjačke kandidate, biti ispod onoga što bi uz pomoć Hrvata, Srba i srbalija mogao uloviti Bakir Hadžiomerović. Zato je, velimo, realna mogućnost da ovaj islamofob, ekstremist i sluga srpsko-hrvatskih obavještajaca postane bošnjački član Predsjedništva BiH. Na kraju, dolazimo do stalnog pitanja o teoriji zavjere, i do stalnog odgovora – da je glavni bošnjački problem u infantilnom vjerovanju kako se realnost događa sada, spontano, sama od sebe, te da bošnjačko fizičko, ekonomsko i političko stradanje nije rezultat nečijeg preciznog genocidnog plana. U taj plan savršeno se uklapa Bakir H. na najistaknutijoj političkoj funkciji – jer bi to bio legitimni dokaz da je samomržnja nad Bošnjacima izraz bošnjačke demokratske volje. Nakon februarskog državnog udara, kada su paljeni gradovi sa bošnjačkom većinom, a što je kao teroristička aktivnost u cijelosti planirano mjesecima prije – Bošnjaci bi morali shvatiti da se planovi protiv bošnjačkog opstanka, identiteta i integriteta kuju brižno i kontinuirano. U tom smislu, logično je da dejtonski stratezi isplaniraju mrvljenje bošnjačkog biračkog tijela, uz pomoć Radončićevog i Seferovog harakirija, kako bi kroz te olupine od glasova glatko prošao srpsko-hrvatski kandidat za funkciju bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Gdje je izlaz? U povlačenju slabijih, u ime jačih. Već sada moramo znati ko može biti odgovoran za eventualnu pobjedu ekstremnog antibošnjaka na poziciji „prvog u Bošnjaka“.
|