Muhamed MAHMUTOVIĆ: Iako sam, kako rekoh, član SDA, i podržavam mnoge kandidate sa liste te stranke, u utrci za člana Predsjedništva BiH glasat ću dr. Cerića. Jednostavno zato što mislim da mu bolje leži ta uloga i da je referentnija osoba za tu poziciju, iako neću nikad prihvatiti priče o navodnim Bakirovim lopovlucima i sličnim Avazovim nebulozama. Ljut sam na Bakira Izetbegovića što se nije nametnuo kao lider svih Bošnjaka, posjećivao nas u tuđini, pa Bošnjake na Kosovu, Makedoniji, Sandžaku, i to je jedan od razloga, ali ako dr. Cerić ne može pobjediti, onda sam ponovo za Bakira. Šta je tu sporno? Jesam li ja sad nekonzistentan, rečeno političkim riječnikom ili sam baš "nečiji igrač"? Nisam!

Platon je demokratiju smatrao najgorim zakonitim oblikom vladavine, a svoju tezu je jedne prilike objašnjavao ovako:
- Dok god mogu tri pastira nadglasati Sokrata i mene, te na taj način odlučivati o svemu, ja ti nisam za to iako je sve legalno i po zakonu!
Ne mislim doista nista ružno o pastirima, i sam sam to bio, ali se danas vidi da je sasvim sigurno Platon u pravu!

Demokratija, takva kakva je, nametnuta je većini država svijeta kao trenutni najbolji model upravljanja i moramo se učiti tom sistemu vladavine.
Kad bi ova predizborna kampanja potrajala samo koji dan duže od zakonski predviđenog broja dana mislim da bi Bošnjaci zaratili između sebe. Razlog je čista neupućenost u politiku i izbore, a nimalo to ne čudi obzirom na to pod kojim okolnostima smo živjeli zadnjih stotinu i kusur godina, od dana kad je austrijski car zabranio postojanje Bošnjaka i bosanskog jezika.

Pripadnost partiji je svetinja, po mišljenju mnogih Bošnjaka koji su bili u KPJ, ali i sada kad pripadaju raznim strankama, pa odmah onoga ko ne pripada njegovoj partiji smatra izdajnikom i ljutim protivnikom, iako ima stranaka koje su srodne i čiji je krajnji cilj isti, ali način da se dođe do cilja drugačiji, kao što su naprimjer, SDA i ASDA.

Nedao Bog da ja kao član SDA pohvalim nekoga iz ASDA, odmah mi se njih desetine javlja na ’fb-mreži’ s pitanjima tipa "čiji si ti igrač", "za koji tim ti igraš"...?

Nisam, hvala Bogu, ničiji igrač, niti igram za bilo čiji tim, iako sam formalno član SDA dugi niz godina, pa mogu sebi dozvoliti luksuz da biram ljude, a ne partije!

Naučio sam mnogo toga iz teorije političkih nauka, pravim analize dugi niz godina za referentne medije, pa sebi uzimam za pravo da se tako ponašam, a evo obrazložit ću kako i zašto.

Iako sam, kako rekoh, član SDA, i podržavam mnoge kandidate sa liste te stranke, u utrci za člana Predsjedništva BiH glasat ću dr. Cerića.

Jednostavno zato što mislim da mu bolje leži ta uloga i da je referentnija osoba za tu poziciju, iako neću nikad prihvatiti priče o navodnim Bakirovim lopovlucima i sličnim Avazovim nebulozama.

Ko će biti član Predsjedništva BiH: Izetbegović ili dr. Cerić?

Ljut sam na Bakira Izetbegovića što se nije nametnuo kao lider svih Bošnjaka, posjećivao nas u tuđini, pa Bošnjake na Kosovu, Makedoniji, Sandžaku, i to je jedan od razloga, ali ako dr. Cerić ne može pobjediti, onda sam ponovo za Bakira.

Šta je tu sporno? Jesam li ja sad nekonzistentan, rečeno političkim riječnikom ili sam baš "nečiji igrač"?
Nisam!

To je jednostavno sasvim moguća i u političkoj trgovini česta pojava. Jesmo li išta naučili iz primjera Obame i Hilari Klinton? Oni su bili ljuti protivnici, ali je na kraju baš nju Obama uzeo za državnog sekretara!
Možemo li zamisliti da pobjedi Bakir Izetbegović, što će se vjerovatno i desiti, pa da on pozove dr. Cerića i dadne mu mjesto u vladi ili šefa Misije pri UN-u?
Ne možemo mi divljaci to zamisliti, jer bi Bakira vješali njegovi najbliži saradnici i optuživali za izdaju!

Idemo dalje.
U mojoj Krajini podržavam nekoliko kandidata iz SDA, ali i ASDA, posebno načelnika Cazina Nermina Ogreševića i zato me napadaju i dobri prijatelji.

Pa stanite ljudi. Ima li ijedna stranka na svijetu da su svi njezini kandidati dobri ili da su svi redom loši? Znamo li razliku od izaći na izbore i BIRATI?

Onaj ko zna razliku, on će gledati imena i dosadašnje rezultate, biografiju i svašta nešto i zaokružiti serbez nekoga iz srodne stranke sa istim ciljem, pa čak i manje srodne, ako u stranci koju simpatiše nisu našli pravog kandidata.
Tako je sad u manjem BH-entitetu.

Ko će biti novi (pot)predsjednik?

U utrci za (pot)predsjednika je Sejfudin Tokić, nestranački kandidat, koji živi u Banjaluci, a njemu je SDA suprostavila Ramiza Salkića. SDP mu suprostavlja dosadašnjeg potpredsjednika Enesa Suljkanovića, koji na predizbornim skupovima obećava da će RS biti bolji dio BiH, kao i njegov haver Dodik.
Zašto ja sad ne bih ovdje podržao Tokića, nego se morao slijepo držati partijske linije?
Tokić kirurški pricizno detektuje sve što se dešava u RS i govori o tome bez ikakva uvijanja. Izuzetno je iskusan i elokventan političar, koji ima iza sebe i rezultata, jer je njegovom borbom Foča ostala Foča, a ne Srbinje! Tako je spasio trinaest gradova, ali više nije bio u prilici da spašava.

Trebam li ja izabrati tog bezbojnog Salkića, koji je možda i dobar čovjek i ovo nije ništa osobno, pa da on mora poštovati koalicione dogovore i ne dići glas dok se ukida bosanski jezik u školama RS ili tjeraju djeca povratnika da prisustvuju srpskim slavama?
Gdje su bile te partije i partijski činovnici dok su roditelji djece iz Konjević Polja stradali pod šatorima? Nije se desilo da dosad nijedan taj potpresjednik ili Bošnjak koji po zakonu popuni nacionalnu kvotu u Skupštini RS, ustane i kaže da Dodik ne govori u ime cijele RS, već samo u ime jednog naroda, kao što to rade Srbi u institucijama BiH!
Zašto to?
Zato što su ih partije samo uhljebile i nemaju pojma zašto se tamo nalaze!
Nadam se da ću nekoga natjerati na razmišljanje ovim osvrtom i da će ostatak vremena provesti u guglanju o raznim kandidatima, te se tako spremiti da BIRA, a ne da samo izađe na izbore!
Još se više nadam da ćemo odmah prihvatiti one koje je većina izabrala i dati im legitimitet, kako to rade u svijetu, jer je najgore što nam se može desiti ako pobjedi Cerić, da neki kažu, nije on moj predsjednik, ja sam glasao za Izetbegovića.

Demokratija je počela sa pojedincima, koji su tek kasnije skontali da mogu osnivati stranke. Ona podrazumjeva potpunu slobodu u izboru, ali po demokratskim principima nije ti onaj ko ne izabira isto kao ti, tvoj smrtni neprijatelj, već samo čovjek koji misli drukčije.

Često se radi o najbližim članovima porodice pa je tad apsurd veći da se zbog toga na smrt posvađaju!