BiH nakon izbora: Bol boluje, nikom ne kazuje, a svi znamo šta joj je. (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

Mirsad MAHMUTOVIĆ: Neutralan posmatrač naše zbilje mogao je primjetiti da je u nekim izbornim štabovima, a posebno kod SDA glavna briga bio samostalni kandidat za člana Predsjedništva dr. Mustafa Cerić. Sticao se utisak da je glavni angažman bio onemogućiti Cerićevu pobjedu, pa neka pobjedi bilo ko samo ne on. Zanimljivo je da su takvi tonovi dolazili upravo iz kruga reisovih dojučerašnjih saradnika, ljudi koji su skoro dvije decenije pili vodu iz njegove ruke, savjetnika odnosno zamjenika i sličnih eksperata. Obrazloženja takvog stava bila su smješna, kao napravit će podjelu, pocijepat će izborno tijelo Bošnjaka, svodi bošnjački narod na vjersku skupinu itd.

Izbori u našoj zemlji ove 2014. g. su iza nas, hvala Bogu. Prašina se sliježe, temperatura pada na niže, ljudi se vraćaju svojoj svakodnevnici. Neki se postepeno oslobađaju „pijanstva“, suočavajući se sa surovom stvarnosću. Ko nije imao posla i dalje ga nema, a onaj ko ga ima strahuje da ga ne izgubi. Jer, sada će nastupiti trgovina, obrazovni sistem i druge grane našeg društva će pripasti jednoj političkoj opciji ili nekoj drugoj svejedno, a oni uposlenici ili direktori koji su u nekoj drugoj stranci ili su glasali sa neku drugu stranku imaju razloga da se plaše. Bit će pospremanja. Bože dragi, oni su sve podjelili po stranačkom principu: Škole, bolnice, privredu i ljude. Sve je podjeljeno, a pričaju o nekakvom jedinstvu. O kojem to oni jedinstvu pričaju, kada je sve podjeljeno?

Uloga Islamske zajednice u BiH u izbornom procesu
Nakon što je sa kormila IZ u BiH otišao dr. Mustafa ef. Cerić mnogi su mislili da će novi reis mr. Husein ef. Kavazović „depolitizirati“ IZ i zaštiti je od stranačkih uticaja. To se očekivalo i zbog određenih najava da novi reisu-l-ulema treba biti izvanstranački i da sve članove IZ smatra svojima bez obzira na njihovu stranačku opredjeljenost. Možda bi to on osobno i uradio da nije onih oko njega raznih savjetnika, pomoćnika i zamjenika. Većina njih su bili i oko bivšeg reisa, i ne samo bivšeg već i onih iz mnogo ranijeg perioda. Oni su tu i ne treba strahovati. Oni pišu saopštenja, pripremaju programe i prave analize. A kada se sve oduzme i sabere sve se svodi na jedno: “Ti mene ago, a ja tebe sredare“.
Umjesto da nova administracija IZ zaista ostane izvan stranačkih kišobrana, ona se upotpunosti stavila u službu samo jedne političke opcije, što za njenu historijsku ulogu u budućnosti može biti veoma kobno. Ovo ne govori samo potpisnik ovih redova, već ogromna većina muslimana, članova IZ. Ali ko njih sluša? Kome je važno njihovo mišljenje? Kada su već odavno mnoge naše institucije ili njihovi nosioci postali svrha sami sebi. Većina njih već odavno ne živi stvarni zivot, već fikciju. Saopštenja iz kabineta reisu-l-uleme o neutralnosti IZ u izbornom procesu ličila su na malu šalu, jer se na terenu događalo sasvim nešto drugo. Najbliži saradnici vrhovnog poglavara su djelovali potpuno suprotno. Kroz seminare sa glavnim imamima, javnim nastupima na medijima, direktnim

U JEDINSTVU JE SNAGA: Do podne u Rijasetu od podne u Centrali SDA kliknite na sliku za uvećati Izbori Savjetnik i predsjednik

kandidovanjem i stavljanjem na liste, izvršili su snažan presing na imame da djeluju u korist samo jedne stranke. A oni koji su na neki način pokazivali drugačije doživljavali su prijetnje, ucjene, informativne razgovore i sl.

Strah od dr. Mustafe Cerića
Neutralan posmatrač naše zbilje mogao je primjetiti da je u nekim izbornim štabovima, a posebno kod SDA glavna briga bio samostalni kandidat za člana Predsjedništva dr. Mustafa Cerić. Sticao se utisak da je glavni angažman bio onemogućiti Cerićevu pobjedu, pa neka pobjedi bilo ko samo ne on. Zanimljivo je da su takvi tonovi dolazili upravo iz kruga reisovih dojučerašnjih saradnika, ljudi koji su skoro dvije decenije pili vodu iz njegove ruke, savjetnika odnosno zamjenika i sličnih eksperata. Obrazloženja takvog stava bila su smješna, kao napravit će podjelu, pocijepat će izborno tijelo Bošnjaka, svodi bošnjački narod na vjersku skupinu itd.

O čemu zapravo oni brinu?
Zar jedan čovjek može podjeliti već podjeljeno ili zar čovjek koji je svojim bićem, pameću i djelom pokazao baš suprotno od svega toga moze imati takav otklon? Ovo nam sve govori da se oni ne brinu za Cerića niti državu, već za sebe i svoj položaj u ovom dijelu što je preostalo od BiH.

Kako dalje?
Stranka koja se hvali da je dobila izbore (SDA) zapravo je veliki gubitnik. Dobila je toliko glasova da ne može sama formirati vlast niti na jednom nivou i da će morati koalirati sa svojim oponentima, a oni drugi mogu bez nje. Drugo, izgubili su vlast u gradovima, gdje su je tradicionalno imali od devedesete godine. I konačno, zašto je tako niska stopa izlaznosti na izborima? Ovo su pitanja koja su nezaobilazna jer upućuju na veliku nezainteresiranost građana za izbore. To znači da su ljudi ljuti, da su razočarani, psihički potišteni i da ih ništa od ove priče ne zanima. Eh, to je pitanje za one koji su već dvadeset godina na vlasti. Gdje je optimizam i pogled u budućnost? Mnogi ga danas ne vide. Zašto?
Kažu pametni da čovjek sve lakše podnosi od nepravde. Dakle nije problem u siromaštvu, već u nepravednoj raspodjeli zajedničkog kolača. Očigledno je da je jedna mala grupa ljudi veoma brzo postala bogata, da u BiH ima milijardera, da jedan čovjek obavlja više poslova dok stotine mladih ljudi luta po svijetu tražeći glavi selameta. Nedavno sam putovao autobusom za Švicarsku. Sa mnom je bilo nekoliko mladića koji su također putovali za Švicarsku. U pauzama smo razgovarali, pitao sam ih gdje putuju. Rekli su mi da idu rođacima, da imaju pravo biti tri mjeseca i za to vrijeme tražiti neki posao kako bi ostali. Takvih je na hiljade. Brine li iko o ovome u ovoj zemlji ili je glavna briga zadržati sebi stolicu, a sa ostalim šta bude. Vlast koju smo imali proteklih godina zaista ne brine puno o svojim građanima. To što su ponovo dobili izbore oni koji su umrtvili život u ovoj zemlji samo je slika našeg beznađa i tuge, jer su na izbore izašli uglavnom uposlenici, ministri, doministri, čuvari i redari sa svojim porodicama, radnici BH Telecoma, Elektroprivrede, direktori škola koje su oni imenovali itd. A šta je sa drugim građanima? Čiji su oni? Ko brine o njima? Ovo je najbolji dokaz da građani naše zemlje nemaju svoju vizu za budućnost. Lagumdžija je sahranio socijaldemokratiju u BiH. Bolji poznavaoci kažu da je u pitanju pohlepa i nezaježljiva draž za vlašću. Hoće li neko uništiti našu ideju koja nas je okupila devedesetih i vodila kroz burna vremena, vidjet ćemo. Vrijeme će pokazati da je put kojim ide naša zemlja put za slijepu ulicu. Ne vidi se svijetlo na kraju tunela. Volio bih da nisam u pravu. Ali, živi bili pa vidjeli.

Mladi odlaze

---

Autor je bivši rukovodilac Ureda za bošnjačku dijasporu Rijaseta IZ u BiH

---