Autor: Zaim Čelebić

Zaim ČELEBIĆ: Kakva je to drskost, zaklinjati se svojim principima kao čovjeka koji ne dozvoljava vjerska obilježja na svojim časovima, pa nam se kao dokaz servira to kako se boriš protiv muslimanskog obilježja -hidžaba, jednako kao i protiv drugih "vjerskih obilježja", doslovce rečenicom: "... Nikada učeniku ili učenici nisam dozvolio da mi na času budu noseći kapu, kačket, šorc, ili 'iscijepane' farmerice..." Upoređuješ hidžab sa iscijepanim farmerkama!? Da si imao i trunku namjere da se postaviš nepristrasno, kao čovjek, kao pedagog, ne bi pokušao da na ovako brutalan način kriviš objektivnu sliku, a to je da si sa svojim pogledima na svijet, krajnje destruktivan i opasan element u društvu. Ako već tolerišeš nošenje krsta, brojanica ili drugih vjerskih obilježja, zašto ti smetaju obilježja jedne muslimanke!?

Crnogorska javnost kao rijetko do sada, danas 22. januara 2015. godine dobila je priliku da se, zahvaljujući „ekskluzivnoj“ informaciji po kojoj je učenica barske gimnazije E.K. od svog profesora matematike, izvjesnog gosp. Novakovića, ocijenjena čistom jedinicom (za neznanje, podrazumijeva se?), prva u regionu upozna sa ovom izuzetno važnom viješću … To što su se „kola slomila“ baš na ovoj gimnazijalki sićušnih pleća sa tek navršenih šesnaest godina života, nije sporno, jer reforme u školstvu moraju krenuti od nekoga. Od danas pa u buduće, svaka ocjena u obliku jedne prave crte koja se u vrhu sa svoje lijeve strane sastaje sa drugom kratkom crtom iz pravca „7 sati“, dakle – jedinica, saopštava se JAVNO, ni manje ni više nego putem medija! Ništa drugo nije ni imao profesor na umu kada se odlučio da sa cjelokupnom svjetskom javnošću podijeli ovu veoma važnu informaciju, a koja, iako mi to naivni posmatrači sa strane na prvi pogled ne vidimo kod šireg auditorijuma, i te kako stoji u žiži interesovanja u jeku globane borbe i rješavanje problema međunarodnog terorizma. Uostalom, on je ocijenio samo znanje, pardon, neznanje svoje učenice E.K., a što se njene slobodne volje i religijskih ubjedjenja tiče, profesor sa time nema veze koliko li sa “lanjskim snijegom” kojeg u Baru tako I tako nema. To što je on lično podnosilac žalbe i huškač dijela roditelja i učenika da se kod Ustavnog suda Crne Gore pokrene inicijativa kako bi se E.K., njegovoj „nevaljaloj“ učenici - muslimanki sa hidžabom ograničilo jedno od osnovnih prava i sloboda, je puka slučajnost!!!

Gimnazija u Baru (Crna Gora) E moj profesore… Budi fer i priznaj šta ti leži na srcu! Netrepeljivost prema muslimanima, drugo nešto se ne može prepoznati. Ti kao "nepristrasan" pedagog si ocijenio svoju učenicu jedinicom, a tebe cijela demokratska javnost ocjenjuje iz „čojstva“ jednom velikom NULOM, jer i jedinica je za nekoga ko ima šansu da se popravi.

A možda je cilj dotičnog profesora ipak, da djeluje preventivno i da već sada odbaci svaku sumnju u svoju nepristrasnost, pedagoga sa pedigreom izgrađenim kroz tridesetogodišnji profesionalni staž u sistemu obrazovanja… Aferim profesore, nema šta, i stručno, i pedagoški, a o čojstvu da i ne govorimo… Jesi li postigao svoje zadovoljstvo time što si ocijenio svoju učenicu čistom jedinicom? To je ogled tvog uspjeha da u jednom učeniku usadiš znanje i ljubav prema predmetu kojeg izučava kod tebe. Kakva je to drskost, zaklinjati se svojim principima kao čovjeka koji ne dozvoljava vjerska obilježja na svojim časovima, pa nam se kao dokaz servira to kako se boriš protiv muslimanskog obilježja -hidžaba, jednako kao i protiv drugih "vjerskih obilježja", doslovce rečenicom: "... Nikada učeniku ili učenici nisam dozvolio da mi na času budu noseći kapu, kačket, šorc, ili 'iscijepane' farmerice..." Upoređuješ hidžab sa iscijepanim farmerkama!? Da si imao i trunku namjere da se postaviš nepristrasno, kao čovjek, kao pedagog, ne bi pokušao da na ovako brutalan način kriviš objektivnu sliku, a to je da si sa svojim pogledima na svijet, krajnje destruktivan i opasan element u društvu. Ako već tolerišeš nošenje krsta, brojanica ili drugih vjerskih obilježja, zašto ti smetaju obilježja jedne muslimanke!? Ne radi se ovdje ni o kakvom novom trendu kako neupućeni žele da razumiju, već o povratu onoga što je do poslijeratnog perioda bilo sasvim normalno i što je bilo sastavni dio svakodnevnog života. U tom vremenu, dakle, nakon uspostave komunističke vlasti, vodjena je kampanja da se muslimanske žene "odbrade", tako da je svaki domaćin koji bi podlegao pritisku, nagradjivan, u protivnom, pritisak bi se još više povećavao. Najuporniji, koji ni za živu glavu nijesu htjeli da se odreknu svoje tradicije i svog načina života, bili su primorani da u velikim talasima isele sa svojih vjekovnih ognjišta.

E moj profesore… Budi fer i priznaj šta ti leži na srcu! Netrepeljivost prema muslimanima, drugo nešto se ne može prepoznati. Ti kao "nepristrasan" pedagog si ocijenio svoju učenicu jedinicom, a tebe cijela demokratska javnost ocjenjuje iz „čojstva“ jednom velikom NULOM, jer i jedinica je za nekoga ko ima šansu da se popravi. Izgleda, tebi nema spasa... Molim Gospodara svih svjetova da te uputi na Pravi put i da ti pomogne da shvatiš da je tolerancija među ljudima najveći stepen moći i vrlina koja nas štiti od slabosti sadržanoj u požudi za osvetom.



P.S. Poštovana učenice barske gimnazije, ti šesnaestogodišnja E.K.,

Toliko malo je potrebno da se učine velika djela. Ti nisi prva ženska osoba u Crnoj Gori koja se nakon više od pola vijeka, odjela tradicionalnom muslimanskom odjećom, ali si prva koja je svojom hrabrom odlukom doprinijela da se na praktičnom testu pokaže koliko je crnogorsko društvo i tolerantno, i multietnično, kao i koliko je u stvarnosti posvećeno poštovanju osnovnih ljudskih prava i sloboda. Demokratizacija crnogorskog društva je nezaustavljiv proces, i on neće pokleknuti pred moralnim shvatanjima onih koji samo zato što si muslimanka, žele da ti ospore pravo na slobodan izbor. Ne tuguj previše zbog te jedinice, mada, matematika je osnova za život, pa se potrudi da pokažeš svima, kako u tebi ima još puno više energije za velika djela. Da, i uspjeh u školovanju je takođe nešto posebno, nešto što će te čitav život pratiti i u bitnome određivati tvoj položaj u društvu. Ko zna, možda će i profesor Novaković shvatiti zabludu iskrivljenih pogleda na svijet kroz prizmu međunacionalne i vjerske netolerancije. Možda će i stvarno poželjeti da bude pedagog, da ti pomogne da zavoliš predmet koji ti on predaje i da sa nekom boljom ocjenom osvaneš u crnogorskim i svjetskim medijima (bez pretjerivanja, ovo će se čitati i u New York, i u Washingtonu, i u Kanadi, Londonu, Briselu, Berlinu, dalekoj Australiji, i širom naše planete zahvaljujući portalima bošnjačke, a ja se nadam i dijaspore ostalih nacionalnih zajednica…). Ne mora to odmah biti petica, ma hajde molim te… Zlatna sredina je uvijek najbolja, ono za početak. Još jednom, hvala ti za hrabrost kojom nas učiš kako se pravo na budućnost ima jedino ukoliko smo spremni da čuvamo prošlost od zaborava. Dozvoli da ti pomognem, sa barem par časova dopunske nastave iz matematike, koji će biti moja briga. I znaj, nisi sama. Imaš podršku cjelokupne slobodne javnosti. Vidjela si da dobar dio tvojih drugova i drugarica kao i pedagoškog osoblja škole koju pohađaš, ne prave ti nikakav problem. A ovi drugi… Nek te ne brinu. Njihovo vrijeme je prošlo. Oni su dio mraka, a kao što znaš, svaki mrak ima svoj kraj.