Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

ŽIVOT U EKSTAZI
Autor: Prof. Habib Mandžić
Objavljeno: 29. March 2015. 14:03:25
Habib MANDZIĆ: Čovjek u zanosu napušta samoga sebe. Neki tu upotrebljavaju riječ da ‘odumre sam sebe’. Ali nije potrebno da odumirete, jer u zanosu ne postoji osjećaj umiranja. Čovjek, međutim, uporedo s uzdignućem iznad svijeta ili, bolje, napuštanjem svijeta, ujedno doživljava uzdizanje iznad samoga sebe u tome što se diže iznad svijeta kada ga prožima osjećaj kao da se uzdiže i iznad samoga sebe, u osjećaju da napušta svijet ujedno osjeća kao da napušta i samoga sebe. Dok mu se u svijesti mijenja slika svijeta, obuzima ga osjećaj kao da napušta vlastitu svijest.
Ljudi koji se predaju požudi za drogama traže sreću u ekstazi. Ekstaza znači: stati izvan sebe. Zato u bosanskome jeziku ekstazu obično nazivamo i zanesenost, zanos, ushićenost. “Zanesen u sedmo nebo” – tako već, odavno, kažu za čovjeka koji je “zanesen”, svejedno u šta, kuda i zašto.

Ljudi koji se predaju drogama i nehotice nam poručuju i nešto korisno: pravu sreću, iako je ona u čovjeku, iako je unutarnja, čovjek doživi samo onda kad ga ta sreća nadvisi, kad ga zanese u nesvakidašnje stanje u kojem nestaje svake gorčine i boli, svake brige i tjeskobe, svakog straha pred razočarenjem i smrću. Kad se čovjek osjeti uzdignut iznad prostora i vremena, siguran i bez ugroženosti, gdje nestaje svaki nemir i nesigurnost, kad nastupi beskonačno smirenje, potpuno zadovoljstvo, utjeha i želja, tek tada čovjek može osjetiti sreću.

Tako čovjek zamišlja stanje potpune sreće. Približno tako je opisuje i jednostavan čovjek ako mu zadamo zadaću da opiše to što je predslika raja.

Tako ljudi i stvarno opisuju svoja trenutna iskustva najveće sreće na zemlji. Ako ih upitamo koji im je najsretniji doživljaj u njihovom životu, da li su ikada doživjeli nešto slično tome što Goethe naziva uživanjem najvišeg trenutka u životu, kome upravo zato kličemo: “Ostani, uvijek, kod mene, tako si divan.”

Zanimljivo je da su lični doživljaji iskustva kad ljudi doživljavaju pravi zanos ili ekstazu vrlo različiti. Osim već opisanih zanosa u uživanju droga postoje i vrhunski ljubavni doživljaji između muškarca i žene, stvaralački, umjetnički zanos kod rijetkih umjetnika u rijetkim nadahnućima te, konačno, religiozni, mistični zanos velikih vjernika.

Svi ti sadržaji tako različitih zanosa posjeduju i neke zajedničke crte u kojima opravdano vidimo bit svake prave ekstaze. Čovjek u zanosu zatvara oči da više ne vidi svijet oko sebe. U zanosu bi mu smetao pogled na taj svijet te mu ne bi dopustio da mu oči, barem jednom, vide drukciji, ljepši svijet. U tome je razumljivo početak svakog zanosa. U tome leži i opasnost požude za drogama: ti ljudi gube smisao za realni svijet oko sebe, ne vide ni svijet, ne vide dužnosti ni prema sebi, ni prema drugima. Ponašaju se kao da više ne žive na ovome svijetu.

I naša riječ “zanesenost” to dobro izražava: čovjeka doslovno zanese negdje iznad svijeta, daleko od njega. I u tom uzdignuću kad svijet počne zapažati novi svijet. I nije potrebno da je “drugi” svijet, dovoljno je da se čovjek privremeno uzdigne iznad ovoga svijeta; ovdje mislim na čovjeka koji leti u avionu ili čak u svemirskoj raketi iznad Zemlje: odmah mu se Zemlja pričinjava drugačijom. Toliko mu je drugačiji svijet iz te zanesenosti da ga čak ne bi ni prepoznao kad ne bi znao šta gleda. Doživljajno, čovjek, prema tome, u zanosu zaista gleda novi svijet pred sobom. Zanesen je u novi, drugačiji, daleko ljepši, veličanstveniji, prijatniji svijet, upravo takav kakvog bi želio kad bi htio u njemu uživati - sreću.



Neko je jednostavno, ali lijepo zapisao: “U sreći je i kamen lijep”. A mi bismo dodali: U sreći je i trpljenje slatko.
Čovjek u zanosu napušta samoga sebe. Neki tu upotrebljavaju riječ da ‘odumre sam sebe’. Ali nije potrebno da odumirete, jer u zanosu ne postoji osjećaj umiranja. Čovjek, međutim, uporedo s uzdignućem iznad svijeta ili, bolje, napuštanjem svijeta, ujedno doživljava uzdizanje iznad samoga sebe u tome što se diže iznad svijeta kada ga prožima osjećaj kao da se uzdiže i iznad samoga sebe, u osjećaju da napušta svijet ujedno osjeća kao da napušta i samoga sebe. Dok mu se u svijesti mijenja slika svijeta, obuzima ga osjećaj kao da napušta vlastitu svijest.

Taj doživljaj zanosa kad ga u napuštanju svijeta napušta i vlastita svijest, dok uz nestajanje vidljivog svijeta oko njega nestaje i vlastito ja, kao da se potapa u beskonaćnosti svemira. Istovremeno ga prožimaju i jedinstveni osjećaji kao da se vlastita svijest sjedinjuje sa sviješću svoga života, kao da ga ljepota i sreća omamljuje i u omamljivosti stapa s korijenima svih bića.

U zanosu, u doživljavanju ekstaze čovjek se sjedinjuje s onostranošću, s drugom polovinom, s drugim, u svakodnevnom životu neovisnim polom stapaju se, u biti svemira, sve njegove želje, gdje su, do dna biti, doprle i njegove misli.

Prvi sovjetski astronaut Jurij Gagarin je nakon povratka iz svemira na svečanom prijemu kod predsjednika vlade rekao među prisutnima moskovskom episkopu – kako je javio “Paris Match” -: “ Znajte da je meni vjera važnija od rakete koja me ponijela u svemir”. A, američki astronaut Louis Armstrong je, nedugo po povratku iz svemira, gostovao u Egiptu i kad je čuo mujezinov poziv na molitvu s jedne kairske džamije, sav ozaren, uskliknuo: “Pa ove iste riječi sam čuo u vasioni!” Kažu da je nakon toga prešao na islam.

Na toj visini čovjek postiže svoj životni izlet, svoj najveći uspon; tu može odbaciti sve rezervne dijelove s kojima se pokušao osigurati u svakidašnjici; tu može plastiku i surrogate zamijeniti za prvobitni život i vremenitost s vječnim vidicima; tu začuje i shvati mudrost riječi uz koju utihne nistavno naklapanje (Heideggerov izraz: das Gerede – govorkanje); istom na toj visini može prevladati maglu nihilizma.

Međutim, kad se ostvareni uspon zanosa slegne, čovjek mora ponovo otvoriti oči. Opet mora otvoriti oči u spoznaji što ju je primio s onu stranu svakodnevnog života; u spoznaji koja izvire iz onostranosti zanosa da odsada posmatra svijet oko sebe s dvostrukom jasnoćom na dvije različite valne dužine i u dva različita osvjetljenja.

Ako ekstaza ima ovakvo ili onakvo praktično životno značenje, što obično najprije vidimo samo u udaljavanju od praktičnog života, onda bi to moglo biti u ovome: ekstaza bi naš morala naučiti da svijet i život i sebe usred njega gledamo u dvostrukoj svjetlosti; morala bi nas upozoriti i na drugu polovicu svega što postoji, na onu koja nam je u svakodnevnom životu zaklonjena, za koju – u nemogućoj trći života – nemamo vremena, na onu polovicu u kojoj sve sile života nalaze svoju ravnotežu, na onu za kojom nemirno teži i naše srce u svojoj težnji za srećom; morala bi nas upozoriti na onu polovicu koja nam se u zanosu pokazuje sasvim drugačija, kao uzdignuta iznad svih stupnjeva života, kao promjena svih užitaka u novu, neshvaćenu kakvoću.

Iako svi odbijamo pozudu za drogama, iako svi znamo da čovjek koji pada u zanos ne zna i ne može živjeti usred ovoga svijeta, iako smo svi protih otuđenja samome sebi koje zanosi čovjeka u ekstazi, ipak je svakome potrebno u određenim prilikama malo stvarnog zanosa, pa bilo da se radi o proživljavanju izvanrednih događaja ili tajanstvenih (sufijskih) obreda ili o ostvarenju bogastva velikih umjetnina ili o čitanju knjiga koje nam otvaraju drugi, nevidljivi tok života i uzdižu nas iznad svakodnevice da tako lakše nosimo težinu dana, da nam postane jasniji smisao života i da možemo svjesnije izabrati pravi smjer u traganju za srećom.

Konačno, u takav zanos odlazimo svake večeri kad idemo na spavanje i kad utonemo u drugi život, u san, koji nas mnogo puta uljulja u mnoge osjećaje i ponese nas u svijet snova i želja koje sežu u onostranost. Ali svakoga jutra moramo se ponovo probuditi usred ovog svijeta te, obogaćeni stvaralačkim odmorom i njegovom ekstazom s dubljim smislom za ovu stvarnost ponovo otvoriti oči.



Ostali prilozi:
» ZUKORLIĆEVA “DREVNA BOSNA”
Sulejman Aličković | 25. July 2017 18:27
» VLASTI U CRNOJ GORI PREVARILI MAJKE SA TROJE I VIŠE DJECE
Ibrahim Husejnović | 25. July 2017 17:42
» "OSVETA TURCIMA - SREBRENICA 1995"
Muhamed Pašalić | 24. July 2017 15:24
» JEDNO VELIKO BOSANSKO HVALA ROBERTU GELBARDU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 23. July 2017 11:54
» DODIKOVI GENOCIDNI POKLIČI IZ BRATUNCA
Salih Brkić | 22. July 2017 16:02
» ATEISTA MEŠA SELIMOVIĆ NA DŽENAZI U POTOČARIMA
Sead Zubanović | 22. July 2017 03:41
» PRIJEDOR KAO SREBRENICA!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 20. July 2017 23:14
» TREBAJU NAM CRNE RUPE, A NE CRNE LISTE
Mr. Milan Jovičić | 18. July 2017 21:41
» DRINA, GROBNICA ISTINE I PRAVDE
Avdo Huseinović | 18. July 2017 03:15
» BOŠNJAČKO PITANJE (I DIO)
Džebrail Bajramović | 17. July 2017 03:57
» BOŠNJACI.NET - ČASNA MISIJA U VREMENU BEŠČAŠĆA
Dr. Safvet Halilović | 15. July 2017 18:44
» KOME TO PRIJETI MILORAD DODIK?
Nedžad Ahatović | 14. July 2017 13:43
» ALARMANTNO! DODIK SLAVIO STARI I NAJAVIO NOVI GENOCID NAD BOŠNJACIMA UZ DRINU!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 13. July 2017 17:54
» HOD SREBRENIČKIH ŽRTAVA GENOCIDA
Elmedina Muftić | 13. July 2017 17:53
» SRPSKI GENOCID I SREBRENIČKA POUKA – PORUKA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 12. July 2017 00:39
» POVRATAK NA MJESTO ZLOČINA
Mr. Milan Jovičić | 11. July 2017 20:19
» POČNI BROJATI OD JEDAN
Kanita Višnjić | 11. July 2017 02:28
Ostali prilozi istog autora:
» ČAŠA BESMRTNOSTI
21. June 2017 20:37
» METI ISPRED SVOGA PRAGA
23. April 2017 15:08
» SKLAPANJE BRAKA
19. March 2017 00:37
» LJUBOMORA
16. February 2017 15:40
» OKRUTNA TVRDOGLAVOST
26. January 2017 15:14
» BOG I ĐAVO U KNJIŽEVNOSTI
03. January 2017 21:23
» SREĆA JE U TRPLJENJU
11. December 2016 00:49
» MORALNO PROPADANJE
24. April 2016 13:26
» ČOVJEK MORA BITI ČOVJEK
14. February 2016 15:53
» DJECA I SEKSUALNO OBRAZOVANJE
25. December 2015 17:53
» UPOZNAJ SEBE DA BI UPOZNAO BOGA
11. December 2015 16:00
» ISLAM I EKOLOGIJA
25. October 2015 22:01
» ESEJ O JEZIKU BOSANSKOME
25. August 2015 18:24