Nakon dobrog skupa jedan dio prisutnih je sa ovom fotkom ovjekovječio Bosnu i Sandžak u srcu

Crnkić Kurtagić Avdović Demirović Durić Dr. Ziljkić Kolenović Kadribegić

U subotu, 11. aprila t.g., u Centru bošnjačko-američke zajednice u Elmwood Parku, u američkoj saveznoj državi New Jersey, u angažmanu Odbora na čelu sa agilnim predsjednikom Nevzadom Kurtagićem i imamom Džemal ef. Crnkićem priređeno je veče pod motom “Bosna i Sandžak u srcu”. Ovo je prvi skup koji će po najavi organizatora i svih koji su se pristnima obratili prerasti, insha-Allah, u tradicionalnu manifestaciju Bošnjaka koji žive na istočnoj sjeverno-američkoj obali. Cilj je zbližavanje i ujedinjenje Bošnjaka s jedne i druge strane Drine, odnosno BiH i Sandžaka, i posebno upoznavanje mlađih generacija sa historijskim činjenicima o Bosni i Sandžaku od davnih pa sve do današnjih dana.

Bez medijske pompe i posebnog reklamiranja u mesdžidu pomenutog centra okupili su se Bošnjaci, Bošnjakinje i Albanci, mahom koji su okupljeni u bošnjačkim zajednicama koje djeluju u New Yorku, New Jerseyu, Pensylvenia…

Dr. Redžić

U programu pored predsjednika Kurtagića i imama Crnkića učestvovali su dr. Muaz ef. Redžić, imam u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru u Grand Rapidsu i sekretar Islamskoj zajednici Bošnjaka Sjeverne Amerike, Nežad ef. Avdović, Islamski centar u Bronxu, Mehdija Demirović, Bosansko-hercegovački islamski centar, Amir ef Durić, Zajednica Bošnjaka Delaware Valley – Philadelphia, dr. Mersim Ziljkić, ispred Odbora za očuvanje sjećanja na žrtve genocida, Ago Kolenović, predsjednik IZ PG i dipl. ing. Husein Kadribegić.

Na samom početku večeri domaćin Džemal ef. Crnkić se zahvalio svim musafirima i džematlijama koji su došli da budu dio programa koji se po prvi put odvija u zajednici u kojoj je imam. Nevzad Kurtagić je govorio o Bosni i Sandžaku kroz vrijeme, kao i bitisanju Bošnjaka, istrebljenju i genocidu koje su bili uzrok iseljavanju našeg naroda. Kadribegić je na engleskom jeziku iznio historijske fakte o BiH i Sandžaku. Nedžad ef. Avdović je istakao da se Bošnjaci moraju učiti praštati jedni drugima i na taj način prevazilaziti međusobne probleme. U ovom kontekstu je istako svoj porodični slučaj iz ’90-tih i kako je njegov otac halalio određenim osobama koji su pogriješili prema njegovoj porodoci. On je apelovao da se nastavi sa ovakvim skupovima. Dok o nacionalnim podvalama i lutanjima jednog broja zavedenih Bošnjaka osvrnuo se Mehdija ef. Demirović koji je naveo primjere sa kojima se sretao kroz rad i život a tiče se tzv. Crnogoraca islamske vjeroispovjesti i osporavanja bosanskog jezika. Takvim slučajevima, posebno u razgovoru sa Crnogorcima, ukazivao je Demirović da Bošnjaci imaju svoju naciju, vjeru – islam, bosanski jezik koji se itekako razlikuje od jezika sa kojim se koristi pravoslavno življe na tom području. Amir ef. Durić je istakao da je Kur’an najbolja spona povezivanja Bošnjaka s jedne i druge strane Drine. Dr. Mersim Ziljkić je ukazao na važnost ovakve vrste manifestacije i ukratko je predstavo projekte koji su od velike važnosti kako za naš narod u Plavu, Gusinju ostatku Sandžaka, BiH ali i dijaspori. On je posebno istakao kolika je važnost završetka radova na Šehidskoj džamiji i Islamskom kulturnom centru u Vojnom Selu kod Plava, zatim izgradnje Memorijalnog centra žrtvama genocida «Šadrvan» u Monticellu, završetak snimanja dokumentarnog filma «Genocid u kontinuitetu nad Bošnjacima», a sve to uz angažman članova Odbora za očuvanje sjećanja na žrtve genocida. Ago Kolenović je također istako o važnosti jedinstva među našim narodom u BiH i Sandžaku, ali i dijaspori.

Iz obraćanja specijalnog musafira dr. Muaza Redžića se moglo saznati kolike su porodične izmiješanosti među Bošnjacima s jedne i druge strane Drine. On je to konkretnim primjerom ukazao kroz svoju porodicu koji sa očeve strane vuku porijeklo iz Plava (južni Sandžak), koji su još prije 150-200 godina bili prisiljeni da napuste svoj toprak i da se nasele u Kamenici kod Zvornika. Dok sa majčine strane, čuvena begovska porodica, također je bila prisiljena da napusti Kolašin i naselili su se u Arnautovićima kod Rogatice. Nad ovom porodicom u Kolašinu i Rogatici u više navrata su vršeni zločini, pljačkanje i paljenje imovine. Čak u Rogatici u 2-3 navrata kroz ratove sve im je pljačkano, dok ih je bošnjački ponos i inat vraćao na svoj toprak koji su obnavljali i počinjali novi život. Sam Redžić ističe da ni sami nismo svjestni koliko su Bošnjaci s jedne i druge strane Drine rodbinski povezani i ispretpletani, samo treba sjesti, učiti i istražiti… Svakako da bi svaki takav makar pojedinačni poduhvati učinili plodom da se poveže rodbina s obje strane Drine. U ovom kontekstu možemo pomenuti dirljiv momenat kada su se dvojica rođaka, naš gazija Ago i Muaz, sa jednog ognjišta, porijeklom iz Plava, po prvi put sreću i upoznaju u dalekoj Americi.

Dr. Redžić, kako smo rekli imam je u Grand Rapidsu, tako da je u drugi dijelu svog obraćanja posvetio projektu izgradnje džamije koji finaciraju članovi te zajednice. Dakako i u ovoj večeri bilo je dosta onih koji su iskazali zainteresiranost da podrže i taj projekat. Da napomenemo, pored Behar džamije koja je već izgrađena, ovo će biti druga bošnjačka džamija koja će krasiti Grand Rapids u Michingenu.

AYLA

MERJEM

AMAR

Da istaknemo, vjerujemo najljepši dio programa, u kojem su naši mladi sa svojim melodičnim glasom prisutnima poklonili po ilahiju i kasidu. Tako je Ayla Kurtagić prisutnima poklonila kasidu "Nad Sandžakom kad se tekbir prolomi", Merjem Konjhodžić "Šehidi", kao i Amar Sharaf uz def i pratnju imama otpjevao «Hidžra». Amela Suljić učenjem Kur’ana i to neposredno nakon naučene sufare kod imama Crnkića pokazala je da se trudom i učenjem u kratkom roku može postići jako puno. Za takav predan rad u mektebu dr. Redžić joj je uručio doplomu i Kur’an Azimušan.


Amela je u vrlo kratkom roku savladala arapsko pismo

Hadži Malića Pjetrović pred dušu svog supruga rah. h. Šaćira i svih rahmetlija u njenoj porodici izučila je hatmu, dok je hafiz Omeragić tim povodom na kraju programa proučio hatma dovu.

Zahvalnost vrijednim džematlijkama koje su priredile bogatu večeru, i čestitka za odlazak u penziju h. Aiši Mrkulić koja je za ovu priliku, a tim povodom, žrtvovala kurban.

Na kraju naglašavamo, sama ideja ovakvog skupa je pokazala da Bosna i Sandžak jesu u srcu svakog Bošnjaka, neovisno sa koje je strane Drine. Zato iako daleko od rodnog topraka učinit ćemo sve da Bosna i Sandžak zaživi u srcu svakog Bošnjaka rodom od Plava-Gusinja - na istoku, do Cazina - na zapadu, koji živi u dalekoj Americi i šire. Podvlačimo, režimske podrepne buhe, pijuni i špijuni ne trebaju zanimati one koji se hoće i znaju žrtvovati za svoj bošnjački narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu i Sandžak. Mi idemo dalje!!! (EK)